Francuska salata, pokloni, medenjaci, cimet i miris još vrućih kolača samo su neke od stvari koje nas asociraju na Božić i blagdansko vrijeme. Božićni ukrasi koji doprinose blagdanskome duhu nezaobilazni su dio gotovo svakoga doma, a u mnogim se domovima među tim ukrasima nalazi i figurica orašara. Tu figuricu koja dolazi u raznim bojama i veličinama i podsjeća nas na vojnika, osim s Božićem, povezujemo i sa istoimenim baletom. Balet Orašar ruskoga skladatelja Vladimira Iljiča Čajkovskog jedan je od najpoznatijih i najomiljenijih baleta diljem svijeta. Svoju je prvu izvedbu doživio prije 130 godina nakon čega je doživio neuspjeh te je proglašen promašajem. S vremenom se ponovno vratio na ruske, a zatim i na svjetske pozornice. 1970. godine balet Orašar postao je dio stalnog repertoara hrvatske nacionalne baletne pozornice, pa ga i nakon gotovo 60 godina svake zime možemo gledati na daskama zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta.
Prava je sreća doći do karata i pogledati balet uživo, a naša je sreća što je učenica naše škole ujedno i jedna od balerina u baletu Orašar. Rebeka Staub, učenica 2.c razreda, ove je godine postigla nevjerojatan uspjeh i, kako i sama kaže, plesanjem na pozornici HNK ostvarila svoj san. Rebeka pleše od svoje četvrte godine i baletom se bavi već osam. Potvrđujući sumnje svih nas koji ne treniramo balet, Rebeka ističe da svakodnevno, intenzivno vježbanje balet čine vrlo zahtjevnim. Tjedno trenira pet puta, a vikendom se priprema za nastupe. Također nam je rekla da je više puta razmišljala prestati se baviti baletom jer joj je ponekad teško uskladiti dvije srednje škole zbog čega joj često nema slobodnoga vremena i vremena za druženja nakon škole. Želja joj je ići na tečaj fotografiranja, no nastavila bi s baletom, ali ne toliko intenzivno. Unatoč odricanjima koja dolaze s baletom, Rebeka kaže da ga stvarno voli i uživa plešući, no trenutačno joj je teško odlučiti želi li da joj upravo balet bude cjeloživotni poziv.
Nakon što je majstorica baleta došla na njihov sat kako bi odlučila tko će dobiti priliku plesati u jednom od najvećih svjetskih baleta, našoj je Rebeki dodijeljena uloga vojnika. Nakon mjesec dana priprema i treninga tijekom kojih uvijek uživa raditi piruete i špice, a malo manje svakodnevne vježbe na štapu, uslijedilo je ono što Rebeka zapravo najviše voli -nastup. Nakon toliko godina plesa i brojnih nastupa kaže da je trema kod nje i dalje prisutna, ali ona ju naziva „pozitivnim uzbuđenjem.“ Kao najdraži dio Orašara izdvojila je Valcer cvijeća zbog predivnih kostima i prekrasne, svima dobro poznate glazbe, a od uloga u kojima je uživala plesati istaknula je Umirućega labuda na glazbu Camillea Saint-Saensa.
Neovisno o tome hoće li balet biti njezin cjeloživotni poziv ili će se ipak odlučiti za nešto drugo, iznimno smo sretni što možemo pratiti Titušanku Rebeku i njezine uspjehe koji se, neupitno je, neće prestati nizati.
Marija Franka Podgorski, 4.d