Poskok

Poskok je najopasnija i najveća europska otrovnica. Ženke narastu oko 60 cm, a mužjaci mogu narasti  do 100 cm. U nekih je vrsta zamjetna razlika u boji između mužjaka i ženki. Mužjaci su pepeljasto sivi, a ženke su najčešće smeđe, sivosmeđe ili crvenosmeđe. Na leđima se nalazi  "cik - cak" linija koja je u nekih vrsta izlomljena, te čini rombove. Na vrhu poskokove njuške nalazi se mali roščić. Poskok se hrani gušterima, malim glodavcima i pticama. Pari se u proljeće, a u jesen ženka okoti 3 - 10  živih mladih. Nije agresivan a ako se uznemiruje počinje ciktati i bježi. Često ga se tereba jako uznemiriti da bi ugrizao. Ako dođe do ugriza, potrebno je potražiti liječničku pomoć, jer je poskok otrovan. Prvi simptomi trovanja su bol i oticanje ugriženog dijela tijela. Otok se javlja 2 - 3 minute nakon ugriza i brzo se širi. U velikih primjeraka zubi mogu biti i 1cm dugi, pa otrov može biti unesen u mišić što ubrzava razvoj simptoma trovanja. Pošto se poskoci lako održavaju i razmnožavaju u zatočeništvu, oni se često koriste kao izvor otrova za proizvodnju antiseruma.Poskok je jako otrovan. Otrov mu je jači od otrova riđovke i drugih europskih ljutica. To je najveća zmija otrovnica Europe, pa ima najveće otrovne žlijezde i zube. Zubi su velikih primjeraka mogu biti dugi do 1 cm. To omogućuje ubrizgavanje otrova duboko u tkiva, što znatno pogoršava simptome trovanja. Oni su slični kao i u riđovke, samo što su brže se razvijaju. Nakon ugriza poskoka potrebno je što brže potražiti liječničku pomoć. Ugriz velikog poskoka može biti opasan po život. U nas živi samo jedna podvrsta poskoka – Vipera ammodytes. U nje je roščić ukošen prema naprijed, a rep joj je crven ili žut. Na jugu Hrvatske (oko Dubrovnika i u Konavlima) možda živi i druga podvrsta, Vipera ammodytes meridionalis. U nje je roščić najčešće postavljen okomito, a rep joj je zelenkast ili žutozelen. Ova podvrsta nešto je kontrastnije obojena nego Vipera ammodytes ammodytes. Postoje još dvije podvrste poskoka: Vipera ammodytes montadoni, koja živi u Bugarskoj i dijelu Rumunjske, i Vipera ammodytes transcaucasiana, koja živi u području Zakavkazja, u Turskoj i u Iranu. Neki autori tvrde da postoje još i Vipera ammodytes ruffoi (sjeverna Italija) i Vipera ammodytes gregorwallneri (južna Austrija), ali ove dvije podvrste nisu znanstveno priznate.                                                                         

 

        Poskok

Comments