Duhovni kutak

S crkvene oglasne ploče:


TKO SE SMIJE ZVATI KRŠĆANINOM?

/poučna anegdota/

Veliki vojskovođa i junak na bojnom polju Aleksandar Veliki osvojio je mnoge zemlje i stekao veliku slavu. Jednom pred njega dovedu vojnika koji je zbog straha pokušao pobjeći iz njegove vojske.

»Kako se zoveš?« - upitao ga je Aleksandar.

»Aleksndar mi je ime« - odgovori vojnik.

»To ne ide!« - ukorio ga je Aleksandar Veliki. »Ili budi junak ili promijeni ime. Ako se želiš zvati kao i ja onda budi i junak ko i ja.«

To isto kaže i Krist svakomu od nas: »Ako si  kršten ili budi sličan meni, ili se ne zovi kršćaninom.«




SVIJETU SE NE MOŽE UGODITI !!!

(Priča o ljudima koji preveliku važnost pridaju riječima drugih ljudi)


Jedno jutro, otac je odlučio otići na sajam u susjedno selo sa svojim magarcem. Poveo je i  sina.

Ljudi su im se putem ubrzo počeli rugati:

- Pogledajte ovu dvojicu – imaju magarca a idu pješice!

Otac pomisli u sebi: Hm, možda su u pravu, te posjedne sina na magarca.

 

Ali, malo dalje, sretoše ih drugi ljudi i počeše vikati na dječaka:

- Sramota! Mladić jaše a stari mu otac ide pješice!

Sin zato siđe a otac uzjaše magarca.

Nakon par stotina metara, skupina ljudi počne dobacivati ocu:

- Ovaj ima kameno srce – pustio da dijete trči za njim a on jaše!

Na to otac naredi sinu:

- Uzjaši i ti na magarca, on može nositi nas obojicu!

Ali ljudi opet počeše viku:

- Jadna životinja! Lipsat će pod njima! 

Otac tada reče sinu:

- Ne preostaje nam ništa drugo nego da nas dvojica ponesemo magarca! Tako nam nitko ništa neće moći prigovoriti!

Ali slijedeći ljudi koje su sreli počeše ih ismijavati čim su ih vidjeli:

- Ovi su ludi! Dva magarca nose tovara! Ha, ha…

Na to otac i sin spuste magarca i nastave put baš kako su na početku i krenuli, sva trojica usporedno jedan pored drugog.




Znate li?

U HRVATSKOM JEZIKU

ANAGRAM (PREMETALJKA)

OD

ISUS KRIST

GLASI

TI SI USKRS




Korizma je... Uzmi svoj križ i nasljeduj Krista!



11. postaja: Isusa pribijaju na križ


- Zašto Gospodine?

- Iz ljubavi!

- One noge što su toliko proputovale sijući nadu i ljubav sada su pribijene na gredu. Zašto Gospodine?

            - Iz ljubavi!

- Zašto muka?

            - Iz ljubavi!

- Zašto križ?

            - Iz ljubavi!

- Zašto Gospodine nisi sišao s križa i odgovorio na naša izazivanja?

            - Nisam sišao s križa jer bih tako potvrdio da moć gospodari svijetom, dok je ljubav jedina snaga koja može promijeniti svijet!

- Zašto Gospodine ova preteška cijena?

            - Da bih vam rekao da je Bog ljubav, beskrajna ljubav, svemoguća ljubav. Vjerujete li mi?

     (Kardinal Angelo Comastri, Križni put, 11. postaja, izvadak)


 

KAKO IZDRŽATI?

Jednoga dana dođe mladić u trapistički samostan i zamoli oca opata, da ga primi u novake. Opat ga zapita:

»Jesi li, moj sinko, dobro promislio korak, što ga poduzimaš?

»Jesam, poštovani Oče.«

Znaš li da ćeš morati postiti, čitav dan raditi i obučen na tvrdu spavati?«

»Znam, poštovani Oče.«

»Znaš li da ćeš morati reći svijetu, svojim prijateljima, svome ocu i majci zbogom, i da ćeš morati umrijeti svemu, pa i samome sebi?«

»Ja to znam.«

»Pa zar se ne bojiš, da ti ponestane srčanosti i da nećeš jednom požaliti žrtvu, koju si naumio prinjeti?«

»Imate li, poštovani Oče, raspelo u svojoj blagovaonici?«

»Svakako, moj sinko.«

»Onda ću moći svaki dan postiti. – Imate li raspelo u ćeliji, u kojoj ću spavati?«

»Imamo, dijete moje.«

»Onda će dostajati nekoliko sati sna. – Hoću li naći raspelo na hodnicima i na mjestima, na koja me poslušnost bude zvala?«

»Svakako.«

»Onda će mi, poštovani oče, biti lagana šutnja, pa ću se moći otresti ljudi, dapače i onih, koje sam najvećma ljubio. – Hoću li vidjeti raspelo na polju, gdje ću raditi koji dio dana?«

»Ti ćeš se, sinko, samo trebati okrenuti, pa će ga tvoje oči ugledati na vrh samostanskog zvonika.«

»Onda me ne plaši rad. – Hoćete li me dakle, poštovani oče, primiti među svoju duhovnu djecu?«

Za čas zatvoriše se za mladićem samostanska vrata.






ISUS

I(LI)

MAŠKARE?



Sveti Dasije - svetac protiv maškara

Spomendan 20. rujna

Dasije je bio rimski vojnik kršćanin, koji je 303. godine u doba cara Dioklecijana sa još 14 drugih kršćana podnio mučeništvo u Drastru na Dunavu (dan. Silistra u Bugarskoj) 

Sačuvana „Muka po sv. Dasiju“ (Acta Dasii) na grčkom jeziku s kraja 4. stoljeća potanko objašnjava povod za njegovu mučeničku smrt. U njoj je opisan starorimski poganski običaj slavljenja saturnalija, u kojima je Dasije – kao najljepši mladić među legionarima izabran za „Princa karnevala“, inkarnaciju boga Saturna. To mu je davalo rijetku privilegiju da se mjesec dana naslađuje svim mogućim užitcima ovoga svijeta i da si nakon toga oduzme život rezanjem vrata na žrtveniku posvećenu bogu Saturnu. On je to kao kršćanin s gnušanjem odbio i hrabro prihvatio mučenje koje je prethodilo pogubljenju odsjecanjem glave rekavši: „Kad sam već predodređen umrijeti, radije ću kao kršćanin umrijeti za Krista“.

Pred avarskom provalom na Drastar u 6. stoljeću, svečevi su ostatci sklonjeni u talijansku Ankonu, gdje i danas počivaju u dijecezanskom muzeju kraj tamošnje katedrale. Prigodom posjeta Bugarskoj 2002. godine, papa Ivan Pavao II. je tamošnjoj pravoslavnoj crkvi (Sv. Dasije je zajednički svetac Katoličke i pravoslavnih crkava) darovao svečevu desnu nadlaktičnu kost.  




Pogubljenje sv. Dasija (Bizantska ikona s kraja 10. st.)



Maškare očima svetaca


Sveti Antun Padovanski (1195-1231) „Božji ratnik“

Ovaj znameniti propovjednik franjevac i crkveni naučitelj je autor molitve za izmoljenje oprosta od neba zbog grijeha koji se čine za vrijeme karnevalskih dana.


Iz Pravila svete Angele Merici (1474-1540) utemeljiteljice uršulinki 

"Treće: neka odmah nakon Bogojavljenja poste četrdeset dana da se ukrote sjetila, pohote i raspojasanost koji, čini se, napose u to vrijeme gospodare u svijetu, a također da izmolimo milosrđe pred prijestoljem božanskog Veličanstva za tolike razuzdanosti koje upravo u to vrijeme počinjanju kršćani, što je svima više nego očito."

Pravilo IV, 10-11

Sveti Filip Neri (1515-1595) „Prorok radosti“

Bio je poznat svom vedrom duhu kojeg je prenosio na mnogobrojne mlade koji su se obrazovali u njegovim oratorijima a koje je jednom prigodom nazvao „svetim križarskim ratom“ protiv karnevala. Svake je godine za vrijeme trajanja maškaranog razdoblja, u svrhu zadovoljštine za grijehe koji su se činili tijekom tih, podrijetlom poganskih fešti koje su svoj korijen vukle iz starorimskih saturnalija, organizirao hodočašće u 7 rimskih Božjih hramova:

4 bazilike: sv. Petra, sv. Ivana Lateranskog, sv. Marije Velike i sv. Pavla izvan zidina

i 3 crkve: sv. Lovre izvan zidina, sv. Križa Jeruzalemskog i sv. Sebastijana izvan zidina.




Iz Dnevnika svete Faustine Kowalske (1905-1938) "Apostola Božjega milosrđa"

 „Posljednji dan maškara, za vrijeme svete ure, vidjela sam Gospodina Isusa kako ga bičuju. O, nepojmljive li patnje! Kako je Isus strašno trpio kod bičevanja. O bijedni grješnici, kako ćete se u dan suda susresti s tim Isusom kojega sada tako strašno mučite? Krv je tekla po zemlji, a rane na tijelu su se razdirale. I vidjela sam kako na leđima zjapi otvoreno nekoliko ogoljelih rebara… Isus je tiho jecao i uzdisao.“

 Dn 188

„U posljednja dva dana maškara vidjela sam veliko mnoštvo grijeha i krivica koje zahtijevaju kaznu.  Gospodin mi je u samo jednom trenutku dao spoznati grijehe čitavoga svijeta učinjene toga dana. Onesvijestila sam se od užasa i makar sam poznavala svu dubinu Božjega milosrđa, čudila sam se što Bog dopušta postojanje čovječanstva. I Gospodin mi je dao spoznati tko je zaslužan za opstojnost čovječanstva: to su izabrane duše. Kada se ispuni broj izabranih, svijet više neće postojati.“

Dn 926










„Posljednja dva dana maškara. Moje su se tjelesne patnje povećale. Tješnje sam se sjedinila sa Spasiteljem u Njegovu trpljenju i molim Ga milosrđe za cijeli svijet koji luduje u svojoj pokvarenosti. Cijeli dan osjećala sam trnovu krunu na glavi. Kad sam legla nisam mogla položiti glavu na jastuk. U deset sati bolovi su prestali i zaspala sam. Idući dan osjećala sam se jako iscrpljeno.“

Dn 1619




GRAD KOJI JE OPUSTIO ZBOG MAŠKARA

Iz ljetopisa fra Gašpara Vinjalića koji je u 18. stoljeću bio gvardijan franjevačkog samostana u Kninu:

»Turci su znali za običaj maškara u Hrvata i nerede koji ga prate. Na zadnji dan karnevala 1525., u vrijeme najveće zabave odnosno jedenja, pijenja i plesa u tvrđavi i gradu Bagu (današnji Karlobag južno od Senja) ušli su u grad, kojeg su zidine stražari napustili. Zarobili su sve Hrvate a grad razorili. Zatim su razorili i Jablanac.«

Među tri stotine građana Baga koji su na taj pokladni ponedjeljak 27. veljače 1525. odvedeni u roblje a imovina im u potpunosti  oplijenjena bili su i ugledni plemići - Ivan i Gašpar Perušić, knez Ivan Posedarski i knez Ivan Banić. Taj je nemilosrdni turski udar toliko zastrašio hrvatsko stanovništvo iz okolice Baga da je, već u proljeće iste godine svo iselilo u zapadnije dijelove Hrvatske i inozemstvo. Grad je obnovljen  tek za 50 godina (1574.) a njegova okolica je ostala posve pusta još više od  daljnjih stotinu godina, sve do 1683. kad se tu naselilo posve novo stanovništvo – Hrvati iz sjeverne Dalmacije i Hercegovine.

(Vinjalićev ljetopis je prvi puta tiskan u Mlecima 1775. godine a drugi put nedavne 2010. pod naslovom »Kratki povijesni i kronološki pregled važnijih zbivanja koja su se dogodila Slavenima u Dalmaciji, Hrvatskoj i Bosni (1514-1769)«. U suvremenoj literaturi, događaj je obradio akademik Stjepan Pavičić, »Seobe i naselja u Lici«, ZNŽO, knj. 41., Zagreb, 1962.)




Iz Svetoga pisma

Prema prvoj Božjoj zapovijedi koju nam je Bog ostavio, naše štovanje jednoga Boga mora biti isključivo:

„Ja sam Jahve Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne klanjaj im se niti im služi.“ (Izl 20, 2-3;5)

"Pripazite na sve što sam vam rekao.

Ne spominjite imena drugih bogova.

Neka se to i ne čuje iz tvojih usta.“  (Izl 23, 13)


Maškare su poganski običaj koji potječe od nevjernika, pa zato i nečist:

„Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum Hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog:

“Prebivat ću u njima

i hoditi među njima;

i bit ću Bog njihov,

a oni narod moj.

Zato iziđite iz njihove sredine

i odvojite se, govori Gospodin,

i ništa nečisto ne dotičite

i ja ću vas primiti.“ (2 Kor 6, 14-17)

 

„…istrijebit ću iz ovog mjesta

ostatak Baalov,

ime služitelja idolskih …;

one koji su se odmetnuli od Jahve,

koji ne traže Jahvu

i nimalo za nj ne mare.“ (Sef 1, 4;6)

 

Kršćani, djeca Božja, ne samo da ne bi trebala sudjelovati u karnevalu nego bi, posve suprotno, trebala razotkrivati drugim zavedenima njegovu bit:

Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite… A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte,…“ (Ef 5, 8;11)

Djela su tame sva ona koja ne proslavljaju Gospodina.

 

Istinski kršćanin ne može slijediti čas Boga, čas Njegova protivnika:

„Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija:

Narod me ovaj usnama časti,

a srce mu je daleko od mene."  (Mt 15, 7-8) 

 

Maškare promiču nejasnoće, dvosmislenosti, prevrtljivost, anonimna izrugivanja i ismijavanja, izmišljotine, nerealnosti i fikciju te ga i zato kao vjernici ne možemo prihvatiti jer smo u svakoj situaciji pozvani biti istiniti, zazirati od bilo kakve laži. Pravednik mrzi laži:

„Kao bjesomučnik koji baca zublje, strelice i sije smrt, takav je čovjek koji vara bližnjega svoga i veli: „Samo se našalih.““ (Iz 26, 18-19)

                                                

Bog nas na bezbroj mjesta u Bibliji jasno savjetuje da trebamo živjeti sveto i govori nam čega se trebamo kloniti:

„Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja! I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego punite se Duhom! Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!“ (Ef 5, 15-20)

"Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer svako tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. (...) A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, pijančevanja i slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti.“ (Gal 5, 15-17; 19-21)

"Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. (…) A vi niste u tijelu, nego u Duhu ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.“ (Rim 8, 5-7; 9)

„Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni.“ (Gal 6, 8)

„Kao poslušna djeca ne supriličujte se prijašnjim požudama iz doba neznanja. Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju.“ (1 Petrova 1, 14-15)  





ISUS JE MOJA SREĆA

Isus je ljubav koja nas spaja,

On je naš put i naša nada.

Od njega cijeli život kreće,

Isus je put istinske sreće.

 

U njega uvijek treba vjerovati

i nikad ga ne napustiti,

stazama njegovim koračati,

svoju ljubav prema njemu čvrsto svjedočiti.

 

Isusa trebamo ljubiti čista srca

i njegovu ljubav svjedočiti.

Učenici njegovi uvijek moramo biti

 i pred drugima ne smijemo svoju vjeru kriti.

 

Isus je put ka sreći,

to vam ja jedino mogu reći!


Dominik Bosanac

prosinac 2016.

Dominik kao krizmanik 2015./2016.




BOŽIĆ – POČETAK ISUSOVA KRIŽA

Bog je kao dokaz neizmjerne ljubavi prema ljudima dao Svog Sina za otkupljenje svih grijeha svijeta.

Istinska Božja ljubav, dakle, nije puka osjećajnost, već prije svega odricanje od sebeljublja, odbacivanje grijeha, spremnost na žrtvu, na križ, na mučeništvo ako treba.

Božić, Isusovo rođenje, zato ne treba shvaćati kao isprazno veselje već kao početak Isusova križa koji je tu da nas uvijek iznova podsjeća da ljubimo jedni druge bezuvjetno, onako kako je Bog oduvijek ljubio nas.

Andrej Rubljov: Novorođenog Isusa polažu u grob /ruska ikona, 15.st./

 

ZAŠTO SAM SE RODIO?

Rodio sam se kao siromah da ti u meni možeš naći svoje bogatstvo.

Rodio sam se malen da ti ne poželiš vladati drugima.

Rodio sam se u staji da ti naučiš posvećivati svaki prostor.

Rodio sam se ponižen da ti možeš izbjeći svaku oholost.

Rodio sam se slabašan da me se nikad ne bojiš.

Rodio sam se gol, da se ti možeš odreći samoga sebe.

Rodio sam se kao čovjek da se ti nikada ne sramiš biti ono što jesi.

Rodio sam se kao Marijin sin da ti uvijek možeš imati majku.

Rodio sam se kao sin kojeg je Josip prihvatio da ti razumiješ kako je pravi otac onaj koji uvijek daje ljubav i zaštitu.




Uz svetkovinu Krista Kralja

KRISTOVO KRALJEVSTVO


O zakonima koji vladaju u Njegovu kraljevstvu, Isus je govorio izričito, a posvjedočio je i svojim primjerom. Rekao je svojim učenicima: "Znate da vladari gospod

uju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj" (Mt 20,25-27).

Isus Krist, kojeg na zadnju nedjelju liturgijske godine slavimo kao Kralja svega stvorenoga, dakle, nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge. Tako nam je svojim primjerom pokazao da u Njegovu kraljevstvu vladati znači služiti u slobodi i ljubavi, ako treba za Njega ili bližnjega predati i život kao što ga je On, iako Bog i Gospodar svega, predao za sve nas.







OD ČEGA UMIREMO?

Crtica za razmišljanje                                                                                                               (Povodom svetkovine Svih svetih)

Putovala kuga u srednjem vijeku u jedan veliki grad i putem prestigla trgovačku karavanu.

- “Kamo se tako žuriš?” – upita ju vodič.

- “U veliki grad na moru, uzet ću 1000 života.”

Na povratku je opet prošla pored karavane i vodič joj reče:

-  “Nisi nam rekla istinu. Čuli smo da si uzela čak 5000 života.”

- “Ne, ja sam uzela moju tisuću a ostale je uzeo strah.”




ŠTO JE UISTINU "NOĆ VJEŠTICA"

Halloween jest engleski naziv za skup poganskih običaja u noći 31. listopada, uoči Svih svetih. Većina ljudi ne zna da je sam naziv skraćenica (koje li proturječnosti!) kršćanskog izraza All Hallows' Eve „Sveta večer, noć uoči Svih Svetih“ jer je u nekad također katoličkoj Engleskoj označavao molitveno bdijenje uoči ove, 1 od 5 najvećih katoličkih svetkovina!

Hrvati, kao ni ogromna većina ostalih europskih naroda nije uopće znala za ovaj poganski običaj sve do 1978. godine kad je snimanjem Hollywoodskog filma strave naziva „Halloween“ započela sustavna svjetska medijska kampanja za širenje ovog nekršćanskog običaja po cijelom zapadnom kršćanskom svijetu. Prema prijevodu naslova filma otada se u nas udomaćio i njegov hrvatski naziv - "Noć vještica".

Ovim su običajima, dok su još bili pogani, krajem listopada Kelti (današnji Irci i Škoti) slavili odlazak boga sunca odnosno ljeta i dolazak boga smrti odnosno zime stavljajući na sebe ukrase narančaste i crne boje kao njihove simbole. Također su vjerovali kako u jednoj noći toga doba godine kada je pun mjesec mrtvaci napuštaju svoje grobove i ponovno dolaze na ovaj svijet, pa su prestrašeni mogućnošću susreta s njima, na pragovima svojih kuća ostavljali izdubljene repe i bundeve s upaljenom svijećom, kako bi ih tako odvratili od povratka kući.

Običaj je u 20. stoljeću moderniziran i jako proširen u SAD-u gdje otada predstavlja nešto kao zabavni festival strašenja koji uključuje:

- noćno ulično maskiranje u mitološke likove poput vještica, vampira, duhova, zombija, gremlina kako bi se strašili susjedi zvonjavom od vrata do vrata,

- ukrašavanje kuća i okućnica bundevama izdubljenim da nalikuju čudovištima, paukovim mrežama i  kosturima,

- gledanje filmova strave i užasa.

Cilj globalnih nastojanja ukorjenjivanja ovog poganskog obreda u svim kršćanskim zemljama jest da se omalovaži, ismije i zasjeni blagdan Svih Svetih i temelj naše vjere – spasenje duša. Stoga se Noć vještica nikako ne smije shvatiti olako kako se to danas uči našu djecu već od vrtića - kao šala i zabava jer je to poganski običaj izravno suprotstavljen katoličkoj tradiciji koji vjeru u zagrobni život pretvara u lakrdiju.

Najvažniji razlozi zašto u njemu vjernik katolik ne treba sudjelovati su – jer "Noć vještica":

-         slijedeći glavno načelo „New Age-a“ briše granicu između kršćanstva i poganstva;

-         pobuđuje zanimanje za okultno a magijske i okultne tehnike predstavlja bezazlenima;

-         najsvetiji je dan vještica i drugih okultista koji ga tako koriste za populariziranje svojih umijeća;

-         spiritistima je poseban dan za prizivanje duhova;

-        u prošlosti su na ovaj dan najčešće prinošene ljudske žrtva a tako je, nažalost, i danas;

-         sotonisti vjeruju da je to jedini dan u godini u kojemu mogu prizvati sotonu;

-         niječe postojanje grijeha, potrebu za Spasiteljem, i promovira s kršćanstvom nespojivi nauk o reinkarnaciji;

-         ne postoji niti jedna aktivnost ili simbol Noći vještica koji ne bi imao veze s poganstvom.

Zanimljivo je kako je kršćanski odgovor na širenje ovog poganskog običaja nastao u našoj domovini Hrvatskoj! Da bude razumljiv po svem svijetu, igrom riječi nazvan je engleski - Holywin (u prijevodu: „Svetost pobjeđuje“). Zamišljen je kao bdijenje mladih uoči blagdana Svih svetih i prvi je puta održan 2003. godine u župi bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici te se otada počeo  širiti ne samo u nas već i po cijelom katoličkom svijetu. Cilj mu je obnoviti običaj okupljanja na molitvu i bdijenje uoči velikih svetkovina i kontrirajući poganskom običaju Halloweena pozvati vjernike na radosno duhovno zajedništvo te ih tako ujedno potaći da se uoči crkvenog blagdana Svih Svetih AKTIVNO odupru snažno namečućoj poganštini u nastojanju da po uzoru na Sve Svete i oni sami nastoje postati sveti.


„Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništva, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.“ (Ef 6,12).






MISAO SV. PAPE IVANA PAVLA II. (1920.-2005.):

(Povodom njegova blagdana 22. listopada)

„Ljubav mi je sve objasnila,

i Ljubav je sve riješila"

(Karol Wojtila "Pjesma o skrivenom Bogu", izvadak)


Poslije oporavka, s atentatorom koji ga je teško ranio




NAJLJEPŠE MISLI SV. AUGUSTINA

(uz njegov spomendan 28. kolovoza)

Kad bi nam Bog bio shvatljiv, ne bi bio Bog.

Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.

Bog se počovječio, da se čovjek može pobožanstveniti.

Tijelo umire kad se odvoji od duše, a duša umire kad se odvoji od Boga.

U mjeri u kojoj ljubav u tebi raste, raste i tvoja ljepota, jer ljubav je ljepota duše.

Tko sam ne gori ljubavlju, ne može ljubavlju zapaliti drugoga.

Ne pričaj bližnjem o ljubavi: ljubi ga!

Ako šutiš – šuti iz ljubavi; ako govoriš – govori iz ljubavi; ako opominješ – opominji iz ljubavi; ako opraštaš – opraštaj iz ljubavi.

Ti si Bog moj, tebi uzdišem danju i noćuKasno sam te uzljubio, Ljepoto, tako stara i tako nova. A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću. Zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću.




Uz svetkovinu Uznesenja BDM (Velu Gospu)

NEBESKA MAJKA

Katolički misionar u Japanu molio je iz časoslova vozeći se u vlaku. U jednom trenutku mu je iz knjige ispala sličica Majke Božje.

Dječak koji je sjedio nasuprot njega podigne sličicu s poda te prije nego li ju je vrato svećeniku radoznalo upita:

- Tko je to?

Svećenik se nasmiješi i odgovori:

- To je moja Mama.

Na to ga mali Japanac odmjeri i reče:

- Ne sličiš joj.

Misionar se na tren zamisli a onda odgovori iskreno:

- Imaš pravo – iako se trudim!



MOLITVA

Molila sam Boga da mi oduzme oholost.                                                                             Gospodin mi reče: »Ne. Nije na meni da je uklonim, nego je na tebi da je se odrekneš.«                                                                                                                                         Molila sam Boga da mi podari strpljenje.                                                                           Gospodin reče: »Ne. Strpljenje proizlazi iz podnošenja trpljenja, ono se ne daruje, ono  se zaslužuje!«                                                                                                           

Molila sam Boga da mi podari sreću.                                                                                     Gospodin reče: »Ne. Ja ti dajem blagoslov, sreća ovisi o tebi.«                                          Molila sam Boga da me poštedi boli.                                                                                  Gospodin odgovori: »Ne. Patnja te odvlači od briga svijeta i dovodi te bliže meni.« 

Molila sam Boga da mogu davati, ne očekujući ništa zauzvrat...                                        Molila sam Boga da mogu prihvaćati, ne tražeći da budem prihvaćena…                       Molila sam Boga da mogu ljubiti, ne očekujući da zauzvrat budem ljubljena…      Gospodin reče: »Ahhh, napokon si shvatila!«



SEDAM SVJETSKIH ČUDA

Skupinu studenata su zamolili da nabroje ono što misle da je danas “Sedam svjetskih čuda." Iako je bilo nekih razlika, najčešći odgovori su bili:

1. Egipatske piramide; 2. Tadž Mahal; 3. Veliki kanjon; 4. Panamski kanal; 
5. Empire State Building; 6. Bazilika sv. Petra; 7. Kineski zid

Za vrijeme prikupljanja testova, profesorica je primijetila da jedna studentica još nije završila.

Upitala ju je zašto ima problema sa svojim popisom. Djevojka je rekla: “Ne mogu se odlučiti jer ih ima jako puno." Profesorica joj nato reče: “Pročitaj ono što si napisala, možda ti možemo pomoći!" Djevojka tada počne nabrajati:


1. Vidjeti...



2. Čuti...




3. Dodirnuti...




4. Okusiti...




5. Osjećati...






6. Smijati se...




7. Voljeti!

U učionici je nastala grobna tišina.
Stvari koje mi vidimo kao jednostavne i svakidašnje, stvarno su čudesne!




STRANAC (priča jednog hrvatskog 50-godišnjaka)

Nekoliko godina nakon što sam došao na svijet, moj tata je upoznao stranca koji je tek došao u naš gradić. Od samog početka tata je bio opčinjen pridošlicom i brzo ga pozvao živjeti s našom obitelji.
Stranca smo brzo prihvatili i od tada je živio s nama. Bio je zanimljiv pripovjedač. Držao bi nas opčinjenima satima svojim avanturama, misterijima i komedijama. Moju obitelj je odveo na prvu veliku nogometnu utakmicu. Nasmijavao nas je i rastuživao. Stranac nikad nije prestajao pričati i to o stvarima i na način na koji ni mama ni tata nikad nisu razgovarali, ali tati to izgleda nije smetalo. Glatko bi se provlačio i s psovkama koje su parale moje uši, tatu tjerale da pobjesni a mamu da pocrveni. To tata inače nije dopuštao nikome tko je kao gost dolazio u našu kuću. Također, iako tata nije dopuštao svakodnevnu upotrebu alkohola, stranac nas je od početka poticao da ga redovito pijemo. On je učinio da cigarete izgledaju privlačno. Slobodno je govorio o razuzdanom spolnom životu. Danas znam da su i  moj propali brak i sve druge neuspjele ljubavne veze rezultat slušanja strančevih savjeta i priča.
Ukratko: iz dana u dan stranac je proturječio vrijednostima mojih roditelja, ali su ga ipak rijetko ušutkavali.
I NIKAD ga nisu zamolili da napusti našu kuću.
Čak i ako danas uđete u kuću mojih roditelja i dalje ćete ga pronaći kako sjedi u svom kutu, iščekujući nekoga da ga sasluša i priča s njim dok mu pokazuje svoje slike.
Kako se zvao stranac?

Mi smo ga zvali - TELEVIZOR.

Danas ima i prijatelje. Zovu se računalo i mobitel.




Kralj s jednim okom i  jednom  nogom


Jednom davno, živio je kralj koji je imao jedno oko i jednu nogu…

Silno se trudio nadoknaditi svoje nedostatke – pa je bio nadaleko poznat kao vrijedan i plemenit vladar.
Jednog dana zatražio je da ga naslika neki od velikih slikara u kraljevstvu. Međutim, nitko se nije usudio primiti toga posla, kako ga slikom ne bi ožalostili…

Konačno, kraljevi dvorani uspjeli su nagovoriti jednog slikara da naslika portret kralja.

Bila je to izuzetna slika koja je iznenadila sve na dvoru. Naime, slikar je naslikao kralja u lovu, kako puškom nišani u jelena. Ciljao je s jednim okom zatvorenim i klečao s jednom nogom “savijenom”!

Zašto i mi ne bismo mogli “slikati” tako svoje bližnje; ističući prije svega njihove pozitivne osobine, i ne žaleći ih ili zamjerajući im zbog njihovih nedostataka?




Kule u pijesku

Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku…


Odrastao čovjek je gledao je djecu koja su na obali zidala kulu iz pijeska. Kada su završili zamišljenu kulu za koju su potrošili puno vremena i strpljenja, došao je val i u trenu je izravnao sa zemljom. Čovjek je očekivao suze i bijes. Međutim, djeca su sjela, primila se za ruke i počela se smijati. Malo zatim, započela su graditi novu kulu.

Kasnije je uvijek svima pričao: “Ta djeca su me naučila veoma važnu lekciju. Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku. Trajni su samo naši odnosi s ljudima. Prije ili kasnije doći će val i odnijeti ono što smo sagradili s tolikim trudom. Kada se to dogodi moći će se smijati samo oni koji će se imati s kime držati za ruke.”



 

Ne gubi vrijeme!


 Ako želiš znati što znači jedna godina, pitaj studenta koji je zbog jednog ispita pao.

Za značenje jednog mjeseca pitaj mamu, čije je novorođenče došlo na svijet mjesec dana ranije.

Za značenje jednog tjedna pitaj izdavača tjednika.

Za značenje jednog dana, pitaj zaljubljene, koji čekaju da se vide.

Za značenje jedne minute pitaj nekoga, kome je pobjegao vlak, autobus ili zrakoplov.

Za značenje jedne sekunde pitaj onoga, tko je zamalo preživio prometnu nesreću.

Za značenje jedne stotinke sekunde pitaj onoga, kome je na olimpijskim igrama promakla zlatna medalja.

 Vrijeme ne čeka nikoga.

Iskoristi svaki trenutak koji imaš, jer on ima ogromnu vrijednost.

Podjeli ga u ljubavi s drugim ljudima i on će postati božanstven!












Što je poniznost?


Poniznost je: govoriti što manje o sebi,

Ne miješati se u tuđe poslove,

Paziti da ne budemo znatiželjni,

Prihvaćati radosno protivljenja i ispravke,

Prelaziti preko tuđih pogrešaka,

Prihvaćati zanemarenost, zaborav i mržnju,

Ne tražiti da budemo posebno ljubljeni i prihvaćeni,

Odgovarati uljudno i kad smo izazvani,

Ne gaziti nikada ničije dostojanstvo,

Ne raspravljati ni onda kad imamo pravo,

Birati uvijek ono što je teže.      

                                                sv. Majka Terezija 

 



Božji duh

Jedan je europski antropolog djeci nekog afričkog plemena predložio igru. Stavio je ogromnu posudu punu najraznovrsnijeg voća ispod jednog udaljenog drveta i rekao im da tko do nje stigne prvi dobiva sve. Nakon što im je dao znak da trče, oni su se svi uhvatili za ruke i trčali zajedno a onda sjeli i zajedno uživali u hrani.

Kada ih je pitao zašto su trčali zajedno, budući su mogli svatko za sebe da tako dobiju svo voće oni su mu odgovorili: Kako jedan od nas može biti sretan ako su svi ostali nesretni?




Božje milosrđe

Stari je kralj običavao razgovarati sa svojim dugogodišnjim prijateljem, starim svećenikom. Jednog dana reče mu: „Ti kažeš da čovjek koji je stotinu godina činio najgora zlodjela, može doći u nebo ako se pred smrt pokaje i zamoli Boga za oproštenje. Tvrdiš i da čovjek koji je učinio samo jedan veliki grijeh, a ne pokaje se zbog njega, odlazi u pakao. Zar je to pravedno? Zar su stogodišnja zla lakša od jednoga jedinoga?“

Stari svećenik se nasmiješi i reče: „Uzmem li jedan ovakav kamenčić i položim ga na površinu jezera, hoće li kamenčić potonuti ili će ploviti?“ „Potonut će“, odgovori kralj. „A uzmem li stotinu velikih kamenova i stavim ih u barku, te barku otisnem na sredinu jezera, hoće li kamenje potonuti ili će plivati?“ „Plivat će“, reče kralj.

„Jesu li onda onih stotinu kamenova i barka lakši od jednog kamenčića?“

Kralj je bio zbunjen i nije znao što bi odgovorio.

Tada mu starac objasni: „Tako je, o kralju, i s ljudima. Kad se čovjek koji je mnogo griješio osloni na Boga, neće pasti u pakao. Naprotiv, čovjek koji je i samo jednom zgriješio, a ne uzda se u Božje milosrđe, propada.“




Koliki je Bog? 

Bezbožni bogataš sretne u nedjelju na ulici jednog svog zaposlenika za kojega je znao da upravo ide u crkvu. Zlobno mu dobaci:

»Je li tvoj Bog velik ili malen?«

»Tako je velik, da ga tvoja glava ne može obuhvatiti, a opet tako malen, da u mojem srcu može stanovati.«




Nedosljednost

Kažemo da je Učitelj,

a ne postavljamo Mu pitanja!


Kažemo da je Svjetlo,

a toliko Ga puta previđamo!

Kažemo da je Istina,

a  ne vjerujemo Mu!

Kažemo da je Put,

a idemo stranputicom!

Kažemo da je Život,

a  ne čeznemo za Njim!

Kažemo da je Mudrost,

a ne slijedimo Ga!

Kažemo da je Ljepota,

a  ne ljubimo Ga!

Kažemo da je bogat,

a  ne molimo Ga!

Kažemo da je Dobrota,

a  ne uzdamo se u Njega!

Kažemo da je uzvišen,

 a ne služimo Mu!

Kažemo da je Svemoguć,

a ne častimo Ga!   




Uz svetkovinu Tijelova (lat. Corpus Christi)

   CORPUS DOMINI

Kleknite ponizno! - Spustite glave!
Pustite Ga da prođe kroz vaše redove,
kao kroz dušu najljepši san…
Sve drugo zaboravite, osim možda djecu,
što prosipaju pred Njim cvjetove bijele i plave.
 
I predajte se tišini čekanja Njegova blagoslova,
Blagoslov će taj sići na vas poželjno tiho,
kao blaga kiša na suhe, užarene njive.
Oh neka u vaša srca ureže neizbrisiva i dobra slova!... 

Kad gledam kako ste bojažljivo krotko spustili glave svi,
kao djeca u čekanju cjelova majke,
za koji se ne usuđuju molit,
jer su kriva, meni se sažalite – i pitam se:
„Zašto ikada pomislih, da ste zli?
Oh, zašto ikada pomislih, da ste zli?“ 

 Jeronim Korner (1909-1976)





NIKAD NE ZABORAVIMO DA NAM JE REKAO:

“Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni,
i ja ću vas odmoriti”
(Mt 28,11)

 

Isus se ne umara čekajući, uvijek te traži i nikada te ne prestaje ljubiti.

Daj Isusu svoju ruku i On je nikada neće pustiti.

Vodit će te kroz mrak i pazit će da ne posrneš.

Otvori Isusu svoje ranjeno srce i On će ga očistiti, izlječiti i nježno ljubiti.

Predaj Isusu svoj život i On će ga voditi prema vječnosti!



Comments