Technology Project: Povratak u svemir – koliko su sigurna NASA-ina putovanja u svemir

Technology Project: Povratak u svemir - koliko su sigurna NASA - ina putovanja u svemir




Početna Stranica

Gadgets

Svemir:

Beskonačna Priča

Pravo u svemiru

Putovanja vremenom

Test svemirske tehnike


Zrakoplovstvo :



Hipersonični izazov

Helikopteri

Jedrilice

Univerzalne letjelice

 Najveći protupožarni zrakoplov



Povratak u svemir – koliko su sigurna NASA-ina putovanja u svemir

Direktor NASA-e Michael Griffin je siguran: „Svi problemi koji su uzrokovali rušenjespace shuttlea „Columbia“ su sanirani. Usprkos svemu, svaki let je riskantan iako je NASA sve učinila da bi smanjila rizik leta. Do nesreće je došlo 1.veljače 2004. U nesreći je poginulo svih sedam astronauta. Tada je otpali komad izolacijske pjene oštetio zaštitne pločice na lijevom krilu toliko jako, da se space shuttle nakon ponovnog ulaska u atmosferu doslovno raspao. NASA je nnkon tog događaj prekinula sve space shuttle letove u svemir , te je investirala više od 1,5 milijardi dollara s ciljem poboljšanja sigurnosnih standarda. Kod planiranog starta Discovery-a se stoga mnogo riskiralo.


Povratak u svemir – rekonstrukcija Coloumbia katastrofe

1. veljače 2003. je NASA doživjela jedan od svojih najcrnijih dana: Nakon dva tjedna u boravka u svemiru astronauti Columbia-e se raduju povratku na Zemlju. Kratko pred ponovni ulazak u atmosferu Shuttle se razlomio u više milijuna pojedinih dijelova. U preko pet saveznih američkih država padaju olupine s neba. Tri mjeseca NASA uz pomoć deset tisuća vatrogasaca sakuplja preostale dijelove Colummbia-e. U hangaru u Cape Canaveralu NASA – tehničari počinju s ponovnim sastavljanjem Columbia-e u svrhu rekonstrukcije nesreće.



Prerezano kao s plamenikom

Prvo su inžinjeri pretražili najosjetljivije djelove letjelice, među njima i staklo cockpita. Nakon tjednima dugog posla pronalaze tragove taljenja na aluminijskoj strukturi lijevog krila. Neki dijelovi izgledaju doslovno kao da su prerezani s plamenikom. Istraživanja se sada koncentriraju na toplotni štit lijevog krila. Nakon par tjedana stvar postaje jasna: Toplotni štit lijevog krila je oštećen. Taj zaštitni sloj treba od keramičkih pločica treba Space shutle, da se kod ponovnog ulaska u atmosferu ne rastali. Kada sa 28.000 km/h ulazi u atmosferu zahvaljujući trenju nastaju temperature do 1800 stupnjeva celzijevih.Kritično: Već nakon „Challanger katastrofe od prije 18 godina članovi tadašnjeg odbora za istraživanje kritiziraju: „Toplotni štit podnosi visoke temperature, ali se lako mehanički može oštetiti“.

Povratak u Svemir – Potraga za greškama

Je li toplotni štit krila već kod starta oštećen? Procjena televizijskih snimaka isprva ne sadrži nikakve indicije. Usprkos svemu kontrola leta je uvjerena da je kod starta vidjela sjenu na slici. Direktor leta Le Roy Cain uvijek ispočetka pregledava sliku. Tek povećanje video - snimke pokazuje što se dogodilo: Veliki komad, vjerojatno led se odlupio od glavnog spremnika goriva i razbio se na lijevom krilu. No, oštećenje na krilu se ne može uočiti na snimci.

NASA želi saznati kakvo djelovanje udar komada leda u krilo može imati. Stoga tehničari NASA-e u svibnju 2003 izrađuju model krila i gađaju ga iz različitih kuteva sa zaleđenim komadima izolacije. Kod nesreće se vjerojatno – prema aktualnim sumnjama – izolirajući sloj pjene na spremniku natopio vodom. Kod starta se taj sloj kod temperatura ispod ništice pretvorio u komad leda.

Eksperimenti NASA-e dokazuju uzrok nesreće

Eksperimenti dokazuju uzrok: Ako takav komad leda u kutu od devet stupnjeva udari o krilo, uzrokuje priličnu štetu. Sada više ne postoje sumnje o tome kako je došlo do katastrofe: 80 sekundi nakon startakomad leda se odvaja od spremnika goriva i udara s brzinom od 800 km\h u lijevo krilo. Toplotni štit više ne može funkcionirati.

Povratak u svemir – Je li spas posade bio moguć?

Nakon toga što je jasno da„Columbia“ sa svojim oštećenim toplotnim štitom ne bih mogla podnijeti povratak u atmosferu preostaje pitanje o mogućnosti spasa astronauta. Diskutira se o četiri varijante:

1) Spašavanje na ISS ( International Space Station):

U 200 kilometara višoj putanji od „Columbia-e“ kružila je Internacionalna Svemirska Stanica (ISS) . No, zalihe goriva Space Shuttlea ne bih bile dovoljne za put do Svemirske Stanice. I u slučaju da su zalihe goriva bile dovoljne, i to ne bih pomoglo. Space Shuttle bih u tom slučaju trebao modul za spajanje s ISS-om- ali ga u tom slučaju nije imao. To znači: „Columbia“ se uopće nije mogla spojiti sa ISS-om i astronauti nisu mogli presjesti.

2) Spas pomoću ruske Sojus-rakete:

Takva letjelica bih u roku od deset dana bila spremna. Uspros svemu, u malenu kapsulu bih se mogla spasiti samo dva od sedam astronauta.

3) Let spasa „Discovery“

Pokušaj spasa astronauta pomoću shuttlea „Discovery“. Pokušaj bez smisla, budući da je NASA-i potrebno minimalno šest tjedana za pripreme shuttlea. Brža akcija bih čak i spasioce dovela u opasnost. I da se „Discovery“ uspjelo prije lansirati, prema mišljenju stručnjaka i to ne bih značajno promijenilo situaciju, budući da Columbia nije raspolagala dovoljnim zalihama kisika.

4) Popravak oštećenog krila u svemiru:

Ipokušaj popravka krila u svemiru ne bih vjerojatno uspio, budući da se na „Columbia-i“ nisu nalazili ni zamjenski djelovi, a ni adekvatan alat.

Povratak u svemir – je li ipak postojala mogućnost spasa?

Stručnjaci su sigurni: Ulaskom u atmosferu„Columbia“ je izgubljena. Kod brzine od 28 000 km/h toplotni štit je nezaobilazan. Brzina u tom slučaju uzrokuje pomoću trenja temperature do 1 800 stupnjeva Celziusa. Toplotni štit podnosi čak temperature od 2 000 stupnjeva, ali aluminijski kostur pod štitom samo 250 stupnjeva.

Usprkos svemu postojala je mogućnost spasa posade: Pravovremeni prekid misije odmah nakon starta. Shuttle može u prvim minutama leta odbaciti rakete i spreminik goriva, te može ponovno sletjeti. Da bih to bilo moguće, kontrolni centar je odmah trebao primjetiti oštećenje toplinskog štita

Za to su kamere NASA-e trebale raditi, što se nažalost nije dogodilo. Nitko nije primjetio oštećenje toplinskog štita.

I kod „Columbia“ i kod „Challanger“ katastrofe 1986. se prije starta pokušalo upozoriti NASA-una moguće opasnosti, no upozorenja nisu shvaćena ozbiljnima. Kod „Challangera“ je za vrijeme polijetanja eksplodirao glavni spremnik goriva. Nesreću je uzrokovala porozna brtva rakete. Brtva je oštećena, budući dase na dan polijetanja 1986. temperatura spustila ispod ništice. NASA je velika ustanova s 50 000 suradnika. Informacijama je potrebno relativno dugo da dopru do ključnih osoba. Problem sa brtvama je NASA-i bio poznat i tada, ali se informacija negdje „izgubila“. Kritičari vide u birokratskim strukturama NASA-e glavnog krivca za tehničke probleme letjelica.


Povratak u svemir – toplotni štit – kroničan nedostatak

Stručnjaci smatraju toplotni štit pogrešnom konstrukcijom. Toplotni štit shuttlea je razvijen prije 40 godina. U to doba je riskirati bilo normalno. Vladao je hladni rat, a za vojsku su putovanja u svemir bila važna po život. Toplotni štit se sastoji od 20 000 krhkih pločica. Kod skoro svakog od preko 100 letova space shuttlea je postojao razlog za brigu. NASA se prije 40 godina odlučila za keramiku, jer ona dobro odvodi temperaturu. Pločie su nažalost veoma krhke. Stoga je za nasljednika Space Shuttlea razvijen novi toplotni štit. Sastoji se od par masivnih dijelova koji se ne sastoje od keramike, već od spoja ugljika. Materijal je otporniji od keramike. Iz financijskih razloga se ne izrađuju nasljednici space shuttlea.

Slaba točka: Problemi s održavanjem

Prije 40 godina su znanstvenici sanjali o svemirskom brodu koji bih se mogao koristiti u više navrata. Trebao je stotine i stotine puta odletjeti u svemir , te uštedjeti mnogo novca u odnosu na rakete. Tehnika nažalost nije to mogla podnijeti. Nakon svakog leta raketni motori umjesto planirane kontrole trebaju generalni remont. Stručnjaci procjenjuju: Troškovi održavanja očito nadmašuju troškove novih motora. Posljedica: Kod skoro svakog leta je barem jedan motor izgubio snagu. Stoga NASA u budućnosti želi svemirski brod za jednu uporabu. Taj sistem bih se jednostavnije izradilo, ali konkretan projekt još ne postoji.


Povratak u svemir – Što je NASA poboljšala?

Dvije godine i šest mjeseci je deset tisuća znanstvenika iz cijelog SAD-a analiziralo shuttle u potrazi za nedostacima.

-Inžinjeri Kennedy Space Centra su u Floridi testirali Motre na tlu

-Elektroničari iz Houstona su pločice štita oblijepili senzorima. Senzori bi u budućnosti trebali registrirati ostećenja toplotnog štita.

-Kanada razvija robotsku ruku za nadzor space shuttlea u svemiru

-razvijena je nova izolacijska pjena koja omogućava popravke toplotnog štita

-space shuttle-i su osim toga dobili nov spremnik goriva.

Ukupno je provedeno više od 2000 poboljšanja

Iako NASA daje sve od sebe kako bih „Discovery“ mogao uspješno poletjeti, let u Space shuttleu neće nikada postati rutina. Iako NASA cilja na novi nasljednički sistem letjelica u 2010. , stručnjaci su mišljenja da to nije izvedivo prije 2015. Do tada se SAD uzdaje u „Discovery, Endeavour i Atlantis“. Preostaje samo pitanje: Zašto space shuttle uopće još smije poletjeti? Odgovor: Bez space shuttlea se Internacionalna Svemirska Stanica (ISS) ne može dovršiti.Naime, dvije trećine svemirske stanice nisu još u svemiru. Najskuplji građevinski projekt u povijesti čovječanstva bih bez Space shuttlea bio samo najskuplja ruševina svih vreamena.

<< Početna Stranica




Naši Prijatelji:

Radical Project

Umjetnosti

Najbrži popravak Vašeg kompjutera - Hitna PC služba

Kako zaraditi novac na internetu

Ljubavni Statusi

Smiješni video