Tajne mozga

Postavljeno: 04.06.2009.

_____________________

Osobne stranice

Stjepan Šaban

Zagreb, Hrvatska

stjepan.saban@zg.t-com.hr

____________________

Ostale stranice:

Početak

Publikacije

Za opuštanje

Odmor uz kavu

Imate pravo na sreću

Životni uspjeh

Snaga volje

Djelovanje boja

Zanimljivosti

Zanimljive izreke

Neobjavljene teme

_________________

POBOLJŠANJE PAMĆENJA

Čovjek je uvijek željan znanja, kojega nikad nije dovoljno, ali se jedan dio znanja stalno gubi, a novo znanje se stiče sporo. Kako popraviti učinkovitost pamćenja i održati ga što dulje?


Piše: STJEPAN ŠABAN, dipl.ing.

Objavljeno u 'Narodnom zdravstvenom listu' za svibanj-lipanj 2009.

Pamćenje

Prema jednostavnom Atkinson-Shiffrin-ovom modelu postavljenom prije 40-tak godina, psiholozi su pamćenje shvaćali kao niz odvojenih aktivnosti, kod kojih se neka informacija prenosi iz jednog spremišta mozga u drugo. Ulazni podaci dolaze najprije u dio mozga, koji prikuplja informacije od svih osjetila (najviše vizualnih i slušnih, ali i ostalih, kao npr. dodirnih, okusnih, mirisnih), gdje se pohranjuju u vremenu do 2 sekunde. Ovi podaci brzo nestaju, ukoliko se ne prenesu na sljedeću razinu pamćenja, tj. u kratkotrajnu memoriju (tzv. 'radnu memoriju'). Podaci, koje operativno koristimo, u kratkotrajnoj memoriji ostaju oko 30 sekundi. I konačno, ako se dobiveni podaci ponavljaju više puta u mislima, tada oni prelaze u dugotrajnu memoriju, gdje ostaju prilično dugo.

Današnja shvaćanja psihologa nešto drukčije govore o ova tri elementa pamćenja. Osjetilnu memoriju tumače kao dio za privaćanje informacija (percepcije), koji se kratko zadržava u svijesti, a kratkotrajnu i dugotrajnu memoriju tumače, kao dio kontinuuma bez jasne razlike među njima.

Razvojem neuroloških znanosti spoznalo se, da postoje razni oblici mentalnih procesa, koji se istovremeno odvijaju u mozgu, te se utvrdilo, da je pamćenje mnogo složeniji proces, nego što se prije mislilo. Na osnovi toga su postavljene četiri osnovne komponente 'radne memorije': jedna od tih komponenti je u funkciji centralnog procesora i upravlja s ostale tri komponente. U te tri komponente radne memorije spadaju: vizualno-prostorna, epizodna i glasovna komponenta. Kada ove tri komponente memorije rade razdvojeno, moguće je istovremeno pamćenje u svakoj od njih (kao npr. vizualne slike istovremeno sa zvukom). Isto tako su postavljene tri vrste 'dugotrajne memorije': epizodna, semantička (značenjska) i proceduralna memorija (procesna). U koji dio dugotrajne memorije će biti spremljen neki podatak, ovisi o osobnom načinu kodiranja same informacije: dubinskom, površnom, značenjskom, asocijativnom, kontekstnom, procesnom i slično.

Pokusima su potvrđeni brojni načini u poboljšanju pamćenja dovođenjem u situacije, koje su na bilo koji način povezane s informacijama, koje želimo pamtiti. Ali su isto tako utvrđene brojne barijere u pamćenju, koje treba eliminirati za postizanje boljih rezultata pamćenja. Također se pokazalo, da je bolje pamćenje ugodnih informacija od onih drugih, a da je i bolje pamćenje neutralnih informacija, ako su kombinirane s ugodnim kontekstom.

I najnovija istraživanja rada mozga na velikom broju pokusa [*] pokazala su, ne samo kako mozak u toku pamćenja funkcionira i koji je njegov dio tada aktivan, nego kako i samo značenje sadržaja pamćenja ima veliki utjecaj na kvalitetu pamćenja. Pri tom je važno upravo ono, što se odigrava u središnjem dijelu mozga (substantia nigra), koji je inače odgovoran za procesiranje zadovoljstva i motivaciju, gdje se hormon i neurotransmiter dopamin prirodno oslobađa u toku neke aktivnosti, koja izaziva zadovoljstvo. 


Danas postoje razrađene mnoge tehnike i scenariji za organizaciju bržeg i boljeg učenja, no ovdje govorimo samo o elementima boljeg pamćenja u jednoj svakodnevnoj atmosferi dobivanja brojnih informacija.

Kako djeluje novo saznanje

Svaki je čovjek željan novih spoznaja i to neprestano od rođenja do smrti. Mozak stalno traži neku novost i neku promjenu. Svaka novost s kojom se čovjek susreće prilikom neke spoznaje izaziva u mozgu određenu aktivnost, koja predstavlja izvjesno zadovoljstvo. Tada se u središnjem dijelu mozga oslobađa dopamin, koji onda kao neurotransmiter pomaže u pamćenju okolnosti i pojedinosti, koje su dovele do njegovog aktiviranja. Ako se ova spoznaja o djelovanju novih znanja na aktivnost mozga iskoristi tako, da se nove zanimljive informacije kombiniraju s neutralnim i globalno (ali ne u detaljima) poznatim informacijama, tada ukupno pamćenje i neutralnih informacija postaje bolje.

Uvijek činiti nešto novo

Ovakva spoznaja o pamćenju nas upućuje, da ćemo više stvari znati, ako za vrijeme dobivanja bilo kakvih informacija upoznajemo i dio potpuno novih stvari. Kako postići, da stalno radimo nešto novo i da uvedemo više novih stvari u svoj život, s ciljem poboljšanja svojeg pamćenja? Odgovor na to pitanje nije potpuno jednoznačan, jer on ovisi i o samoj osobi, njegovim interesima, navikama, sklonostima i radoznalosti.

Kod nekih ljudi postoji čak i prikriveni strah od novih stvari, zbog neizvjesnosti i mogućih neugodnosti, pa takvi ljudi zaziru od promjena i u većini stvari kroče samo 'utabanim stazama' života, iako je sam mozak željan novosti. Takvi ljudi moraju potražiti svoje motive, koji će im omogućiti zadovoljsto promjena.

Zbog velikih razlika među ljudima i različitih okolnosti u kojima ljudi žive, te različitih životnih iskustava, svatko treba najprije malo istražiti samoga sebe, kako bi prekinuo rutinu u životu i činio nešto drukčije, ili na drugi način, ili potpuno novo. Svatko može naći dovoljno takvih elemenata u interesima svog života.

U pokušajima traženja elemenata za motivirane promjene navest ćemo neke primjere, kao pomoć:

1. Upoznavati nove stvari: 

• upisati se na tečaj ili studij nečeg, što čovjeka veseli i zabavlja (jednog ili više stranih jezika, plesa, pjevanja, slikanja i sl.), 

• upisati se u neki klub zbog druženja ili rasprava i diskusija, 

• uključiti se u neku dobrotvornu akciju za pomoć ljudima ili zaštiti prirode, 

• otići u knjižnicu i posuditi neku zanimljivu ili neobičnu knjigu, 

• posjetiti neku zanimljivu izložbu proučivši njen suštinski sadržaj, 

• prilikom samog procesa upoznavanja s nekim informacijama treba ući dublje u zanimljivi dio materije. 

2. Posjetiti nova mjesta: 

• organizirati si putovanja u zanimljiva i neobična mjesta ili dijelove pojedinih mjesta, bilo u vlastitoj zemlji, bilo u inozemstvu, 

• posjetiti u novim mjestima, ovisno o vlastitom zanimanju (povijesnom, kulturnom, umjetničkom, prirodnom), pojedine parkove, prirodne ljepote, muzeje, zanimljive građevine, izložbe, kazališne ili sportske priredbe, zanimajući se dublje o suštini sadržaja koje posjećujemo. 

3. Doživjeti neko novo iskustvo: 

• pokušati se zanimati za neki novi hobi bilo kakve vrste i iskusiti ga sam (izrada rukotvorina, modno ili neko drugo kreiranje, učenje sviranja, slikanje, neke zanatske aktivnosti, uzgoj nekog bilja), 

• iskušati se u kulinarstvu s pripremom nekih novih jela, 

• pisati vlastiti dnevnik obogaćen osobnim gledanjima i emocijama na svakodnevne stvari, 

• pisanje priča i doživljaja.

Krenite već danas

Naš mozak je izgrađen tako, da vječno traži neke nove mogućnosti i nove izazove u bilo čemu. Za stimulaciju stalnih poticaja u novim stvarima, on svaku novost poprati s većom količinom stvorenog dopamina, koji kod čovjeka izaziva određenu ugodu i zadovoljstvo. Prvi i osnovni korak za bolje pamćenje, koji je neophodno napraviti, je da s novim stvarima povećamo stvaranje dopamina.

Djelovanje dopamina i kao neurotransmitera povećava sposobnost pamćenja stvari, koje tada saznajemo. To drugim riječima znači, ako prilikom dobivanja informacija kombiniramo ono neutralno (i ne baš previše zanimljivo, ali možda korisno) sa zanimljivim i novim informacijama u toj ili sličnoj materiji, ulazeći dublje u samu materiju (razjašnjavanjem mnogih detalja), tada će pamćenje svih informacija biti znatno bolje. Mnogi su ovu spoznaju iskusili i sami učeći upravo na tom principu i ne razmišljajući detaljnije o tome, što to dovodi do boljih rezultata pamćenja.

Također, već i samo ponavljanje nekih spoznaja u cilju boljeg pamćenja daje mnogo bolje rezultate, ako se takvo ponavljanje materije provodi kao priča nekoj drugoj osobi, jer takvo ponavljanje, ne samo što samo po sebi poboljšava pamćenje (zbog postupka ponavljanja), nego zbog izazvanog zadovoljstva osobne prezentacije, još i povećava efekt pamćenja.

Pokušajte iskoristiti ova saznanja o načinu funkcioniranju mozga već danas, tražeći nove vlastite aktivnosti i nova vlastita iskustva, kako bi održali mozak u stanju zadovoljstva i sreće i time omogućili ne samo ugodniji, smisleniji i zdraviji život, nego i povećali pamćenje svega onoga što čovjeka zanima i što mu je potrebno u životu.

________________________________________

*) Bunzeck, N., & Duzel, E. (2006): Absolute Coding of Stimulus Novelty in the Human Substantia Nigra/VTA : Neuron, 51(3)