Sastavnica života

Na osobnim stranicama

STJEPANA ŠABANA

Postavljeno: 13.12.2007.

__________________

VODA

Voda je najvažniji sastojak ljudskog organizma, jer tijelo sadrži u sebi najviše vode (2/3). Voda je esencijalna tvar organizma. Čovjek može bez hrane živjeti i mjesec dana, ali bez vode samo tjedan dana.


Piše: STJEPAN ŠABAN, dipl.ing.

Objavljeno u 'Narodnom zdravstvenom listu' za studeni-prosinac 2007.

Uvod

Voda je esencijalna tvar života. Bez nje nema života. Naše tijelo sadrži prosječno oko 2/3 vode od ukupne mase. Neki važni organi čovjeka sadrže i mnogo više vode od prosjeka, kao što je prikazano na sljedećoj slici.

 

 

Svaka stanica tijela treba vodu radi obavljanja svojih esencijalnih funkcija. Voda održava ravnotežu sustava, podmazivanje, ispiranje otpadnih tvari i toksina, vlaži kožu, regulira tjelesnu temperaturu, djeluje kao prigušivač za zglobove, kosti i mišiće, prenosi potrebne minerale, vitamine, nutrijente, proteine i šećere za njihovo korištenje u pojedinim dijelovima organizma. Čovjek može bez hrane živjeti mjesec dana, ali bez vode samo tjedan dana.

Važno je pripomenuti, da žeđ nije pouzdan signal, da tijelo treba vodu. Žeđ ukazuje, da je već došlo do dehidracije organizma. Također, žeđ nestaje već i prije nego što je organizam primio dovoljnu količinu vode. Zbog toga je neophodno obratiti pozornost na dovoljnu konzumaciju vode svakog dana. Razna pića, koja u vodi sadrže šećere, alkohol i druge otopljene tvari, povećavaju potrebu za vodom umjesto da je smanjuju, jer se prilikom njihove razgradnje troši voda. Jedino čista voda je najbolji način zadovoljenja potreba organizma. Kad govorimo o dovoljnoj konzumaciji vode, pri tom zapravo mislimo o potrebi organizma za intercelularnom (međustaničnom) vodom, kako bi omogućili i stanicama opskrbu vodom.

Stanična (celularna) voda, je upravo ona najbitnija voda za organizam. Dovoljna količina vode u stanici, zbog koje ona nabubri, aktivira receptore za anaboličke mehanizme u tijelu, koji predstavljaju mehanizme oporavka i faktora zdravlja organizma, čime se omogućuje:

• ravnoteža dušika,

• sinteza proteina,

• oslobađanje optimalne količine hormona,

• regulacija kiselosti stanice,

• regulacija autoimunih odgovora,

• povećanje izgaranja masnoća,

• obnova DNA,

• povećanje otpornosti na viruse.

Kada stanica postane dehidrirana, aktivira se kataboličko stanje, koje je povezano s propadanjem mišića, hipoksijom stanica (nedostatkom kisika), oštećivanjem DNA, ubrzanim starenjem, većom osjetljivošću stanice na slobodne radikale, većom osjetljivošću na viruse i autoimune bolesti. Gotovo svi simptomi starosti su rezultat stanične dehidracije povezani s oštećenjima od slobodnih radikala.

Konzumiranjem dovoljne količine normalne pitke vode smanjuje se dehidracija stanica, međutim, konzumirana voda ima veću površinsku napetost (veću kohezionu silu), nego što je napetost vode u stanici, pa voda sporo prodire u stanicu. To je osnovni razlog, zbog kojeg ne smijemo dozvoliti žeđ – dehidraciju stanica, nego stalnom konzumacijom određene količine vode omogućavamo vodi dovoljno vremena, da prodre u stanicu.

Voda čisti i ostale dijelove tijela. Dovoljna količina konzumirane vode smanjuje zadržavanje tekućina u tijelu punih otpadnih tvari i toksina, poboljšava funkcije žlijezda i hormona, jetra oslobađa više masnoća, smanjuje se glad.

Posebno je važno dovoljno konzumiranje vode pri niskokaloričnoj prehrani i prehrani s više bjelančevina. Danas se smatra, da je minimalna dnevna potreba vode odraslog čovjeka sa slabom fizičkom aktivnošću oko 20-25 [g] po kg mase čovjeka, što znači da neki idealan čovjek od 75 [kg] treba minimalno dnevno popiti 1500-1875 [g] (1,5-1,9 [l]) vode. Kod veće fizičke aktivnosti čovjeka, te pri višim okolnim temperaturama zraka potrebne količine vode su znatno veće. Osnovni princip u konzumiranju vode uz hranu treba biti, da uvijek i prije i poslije obroka popijemo barem čašu vode.

Pitka voda

Površina Zemlje prekrivena je s 70% vode. Od ukupne količine vode na Zemlji samo 3% je slatka voda (97% je morska) od toga je samo 1/3 tekuća voda (ostale 2/3 su zamrznute na polovima Zemlje). Prema tome samo oko 1% od ukupne količine vode na Zemlji je danas uvjetno raspoloživo za piće. Od toga je jedan dio voda toliko zagađen, da nije upotrebljiv za piće, a drugi je nedostupan. Tako konačno dolazimo do količine manje od 0,25% ukupne vode, koja je uvjetno upotrebljiva i raspoloživa za piće.

 

 

Međutim, smatra se, nažalost, da je velika većina takve vode za piće danas u znatnoj mjeri onečišćena (i zato opasna za zdravlje) ili u prirodnim crpilištima, ili naknadnom obradom, ili u distribuciji, a najčešće sa svime zajedno.

Zagađena pitka voda

Kiša i topljenje snijega nose otrove direktno u naše tekućice, rijeke, jezera, podzemne vode i bunare. I kiša je već jako prljava. No to uopće nije čudno pored tolikih automobilskih i industrijskih ispusta u atmosferu. Pesticidi, herbicidi, nitrati iz dušičnih gnojiva koriste se za poljoprivredu i travnjake oko kuća. Trikloretilen, benzen, uzročnici raka uobičajeno se nalaze u okolini deponija otpada.

Podzemne vode, iz kojih se crpi pitka voda su često zagađene. Sve dalje i sve dublje se traže kvalitetni izvori pitke vode.

Gradska voda u vodovodu tretira se klorom kao dezinfekcijskim sredstvom za uništenje mikroba. Ali kad se klor spaja sa organskim tvarima, kojih može biti u vodi, nastaje po zdravlje opasan – karcinogeni spoj poput trihalometana i kloroforma.

Trovanje pitkom vodom se može dogoditi i nakon što je voda bila obrađena. Kako voda dolazi do slavine iz centralnog vodovoda, povećana količina olova i drugih teških metala, te azbesta, može biti otopljena u vodi. Teški metali otopljeni u vodi uzrokuju teška otrovanja. Stanje kakvoće vode je zbog vrlo mnogo utjecajnih faktora stalno promjenljivo i svakim danom sve gore.

Voda može sadržavati velik broj uzročnika bolesti (bakterija, virusa, parazita), razne otrovne kemikalije, razne polutante, radioaktivne tvari, loš okus i izgled.

Problem obrađivane vode za piće, kakva je u vodovodnim sustavima svodi se najčešće samo na kloriranje vode, da se unište mikrobi. No to se najčešće obavlja na samom izvorištu u velikim količinama klora, bez adekvatnih dozatora klora unutar mreže, čime se značajno kvari kakvoća vode, iako voda time nije sigurna od parazita. Naime, poznati su mnogi primjeri u svijetu zagađene vode za piće s Cryptosporidium protozoa parazitom, kojega kloriranje vode ne uništava.

Problem pitke vode nije samo u tome, što ona može biti loša za zdravlje čovjeka, nego je još veći problem u tome, što se često događa, da javnosti nisu dostupni detaljni podaci o kakvoći vode za piće, posebno oni, koji se odnose na rezultate analize na slavini kućanstva. Najčešći su primjeri o uvjeravanjima, kako je voda izvrsna ili zdravstveno ispravna, ali bez stalnih dokaza dostupnih javnosti.

Poznati su mnogi primjeri zataškavanja velikih ekscesa u pogledu kakvoće vode u javnim vodoopskrbnim sustavima.

Također, izostaje zadovoljavajuća briga o zaštiti izvorišta pitke vode, pa se zbog toga kakvoća vode iz dana u dan na mnogim mjestima dramatično kvari.

Alternativa vodi iz vodovoda

Kišnica

U krajevima, gdje nema izvorske pitke vode, ljudi su skupljali i pili kišnicu. Danas to u većini slučajeva više nije sigurno. Kišnica više ne može biti dobra nakon padanja kroz kilometre zagađenog zraka punog bakterija, dima i industrijskih ispusta.

Prokuhavanje vode

Kuhanje vode, godinama stara metoda dezinfekcije, koja ubija mikroorganizme, međutim ona ne čisti vodu od kemikalija i teških metala.

Omekšavanje vode

Omekšivači vode obrađuju tvrdu vodu na taj način, da zamjenjuju tvrde minerale poput kalcija i magnezija, s natrijem. Uklanjanje takvih minerala omogućava sapunima i deterdžentima lakše otapanje. Omekšivači imaju mali učinak na bakterije i ne odstranjuju, niti kemikalije, niti teške metale. Omekšivači su jako ograničeni u svojoj svrsishodnosti pročišćavanja vode za piće. Osim toga prevelika količina natrija u vodi može, također, predstavljati vrlo opasan problem.

Procjedni filteri

Pročišćavanje vode filterima, kroz koje voda slobodno prolazi, a primjenjuju se kao dodaci na vrčevima, bocama i slavinama, predstavlja samo procjeđivanje vode. Ovakvi filteri su vrlo ograničenih mogućnosti, jer ne filtriraju mikroorganizme i razne kemikalije otopljene u vodi, nego samo krupne čestice, popravljajući vodi samo okus.

Ugljeni filteri

Ovi filteri sastoje se od prašine ili granula drvenog ugljena, koji omogućuje strujanje vode oko čestica ugljena. Ovisno o protočnosti filtera, on više ili manje otklanja neugodne okuse i mirise vode. Međutim, takvi filteri mogu potaknuti razvoj mikroorganizama (bakterija) u vodi.

Ugljeni filteri sa srebrom (bakteriostatski)

Dodatak srebra ugljenim filterima sprečava razvoj bakterija u vodi. Međutim, srebro može u određenim koncentracijama biti otrovno za ljudski organizam.

Destilacija vode

Destilacija vode ne garantira uklanjanje svih kemikalija iz vode, jer i kemikalije isparavaju i ponovno kondenziraju zajedno s vodom. Ovakvim načinom pročišćavanja vode eliminiraju se otopljeni minerali iz vode. Čista destilirana voda je vrlo agresivna i nepogodna za dugu primjenu, osim ako se ponovno u određenoj mjeri ne mineralizira.

Obrnuta osmoza

Pročišćavanje vode obrnutom osmozom, kod koje je voda filtrirana kroz membranu s vrlo sitnim porama, kroz koje ne mogu proći, ni velike molekule onečistača, ni najmanji virusi. Visok tlak vode tjera molekule vode kroz membranu, dok sve ostalo zaustavlja i ispušta u kanalizaciju. Količina otpadne vode je 3-9 puta veća od one filtrirane.

Kombinirana filtracija

Današnji komercijalni filteri za pročišćavanje vode najčešće su kombinacija tri do četiri vrste filtriranja, obično sa zadnjim stupnjem obrnute osmoze. Često se zbog popravljanja okusa filtrirane vode, vrši i lagana mineralizacija vode.

Voda u bocama

Voda pakirana u plastičnim bocama ponekad je vodovodna voda ili procesirana vodovodna voda. Nažalost, voda u bocama ne podliježe propisima za kakvoću vode, nego propisima o kakvoći namirnica, pa se može dogoditi, da voda u bocama nije ništa bolje kakvoće, od one u vodovodu. Međutim, kod nas je voda u bocama najčešće prirodna izvorska voda dobre kakvoće i zdrava za piće, ali je prilično skupa.

Kod vode u bocama neobično je važna ambalaža tj. sama boca. Ona mora biti od takvog plastičnog materijala, koji je otporan na otapanja kiselina.

Svježina vode je, također, neobično važna, jer se anaerobne bakterije mogu razmnažati i u zatvorenim bocama, pa mogu uzrokovati probavne smetnje i dovesti do otrovanja. Američka uprava za kontrolu hrane i lijekova (FDA) nedavno je objavila podatak da je kod 1/3 od 50 poznatih tvrtki za proizvodnju vode u bocama, voda bila zagađena bakterijama.

Propisi o kakvoći vode

Zbog očuvanja zdravlja građana mnoge zemlje donijele su vrlo stroge propise o kakvoći i kontroli vode za piće, koji se iz godine u godinu pooštravaju i dopunjuju, a razlikuju se od zemlje do zemlje.

Propisima o kakvoći vode najčešće se kontroliraju sljedeći elementi:

• anorganske tvari:

- antimon, arsen, azbestna vlakna (ne u Hrvatskoj), barij, berilij, kadmij, krom, bakar, cijanid, fluorid, olovo, živa, nitrati, nitriti, selen i talij;

• organske tvari:

- akrilamid (ne u Hrvatskoj), alaklor (ne u Hrvatskoj), atrazin, benzen, benzopiren, karbofuran (ne u Hrvatskoj), karbon-tetraklorid, klordan, klorobenzen, diklorofenol, dalapon (ne u Hrvatskoj), dibromo-kloropropan (ne u Hrvatskoj), o-diklorobenzen, p-diklorobenzen (ne u Hrvatskoj), dikloroetan, cis-dikloroetilen (ne u Hrvatskoj), trans-dikloroetilen (ne u Hrvatskoj), diklorometan, dikloropropan, diadipat (ne u Hrvatskoj), diftalat (ne u Hrvatskoj), dinoseb (ne u Hrvatskoj), dioksin, dikvat (ne u Hrvatskoj), endotal (ne u Hrvatskoj), endrin, epiklorohidrin (ne u Hrvatskoj), etilbenzen, etelin-dibromid (ne u Hrvatskoj), glifosat (ne u Hrvatskoj), heptaklor, heptaklor-epoksid, heksaklorobenzen, heksaklorociklopen-tadien (ne u Hrvatskoj), lindan, metoksiklor, oksamil (ne u Hrvatskoj), poliklorirani bifenil, pentaklorofenol, pidoram (ne u Hrvatskoj), simazin, stiren, tetrakloroetilen, toluen, trihalometan (ne u Hrvatskoj), toksafen (ne u Hrvatskoj), silveks (ne u Hrvatskoj), triklorobenzen, trikloroetan, trikloroetilen, vinil-klorid, ksilen;

• radiaktivnost:

- beta čestice i emisije fotona, alfa čestice, radij;

• mikroorganizmi:

- giardia lamblia (ne u Hrvatskoj), heterotropijsko brojanje (ne u Hrvatskoj), legionela (ne u Hrvatskoj), coliformi, zamućenje (ne u Hrvatskoj), virusi (ne u Hrvatskoj).

Osim ovih obvezujućih propisa o dozvoljenim sadržajima postoje i preporučeni propisi o preporučenim sadržajima za:

- aluminij, klorid (ne u Hrvatskoj), bakar, cink, fluorid, srebro, sulfat (ne u Hrvatskoj), željezo, mangan, boja (ne u Hrvatskoj), miris ( ne u Hrvatskoj), korozivnost, agensi koji se pjene (ne u Hrvatskoj), pH (kiselost), ukupno otopljenih tvari (ne u Hrvatskoj).

 

U propisima o kakvoći vode vidljivo je, da ima izuzetno mnogo elemenata, koji utječu na ispravnost vode za piće (iako u hrvatskim propisima nema svih elemenata, koje provjeravaju druge zemlje), a o kojima običan čovjek zapravo ne zna ništa.

Sve je slabije vjerovanje ljudi u ispravnost vode za piće u vodovodnim sustavima i sve je veća orjentacija na konzumiranje vode iz boca. Sve dotle, dok postoji mogućnost za manipulacijom podataka o ispravnosti vode za piće, tj. dok za svaku slavinu domaćinstva ne bude izdavana deklaracija o ispravnosti vode sa svim ispitanim podacima i to od nezavisnih institucija (a ne od ospkrbljivača s vodom), te obavljana kontinuirana provjera takve vode, dotle običan čovjek ne može vjerovati pričama.

Svjetska iskustva (pa i neka naša) u tom pogledu upućuju na oprez.


Voda - esencijalna tvar

Voda je esencijalna tvar života. Svaka stanica organizma koristi vodu radi obavljanja svojih esencijalnih funkcija: ravnoteže sustava, podmazivanja, ispiranja otpadnih tvari i toksina, vlaženja kože, regulacije tjelesne temperature, mehaničkog prigušenja zglobova, kostiju i mišića, prenosa potrebnih minerala, vitamina, nutrijenata, proteina i šećera u organizmu. 

Kako žeđ nije pouzdan signal, da tijelo treba vodu, potrebna je dovoljna konzumacija vode svakog dana za funkcioniranje organizma. Dovoljna količina konzumirane vode smanjuje zadržavanje tekućina u tijelu punih otpadnih tvari i toksina, poboljšava funkcije žlijezda i hormona, jetra oslobađa više masnoća, te se smanjuje glad. 

Izuzetno je važno dovoljno konzumiranje vode pri niskokaloričnoj prehrani i prehrani s više bjelančevina. Minimalna dnevna potreba vode za odraslog čovjeka sa slabom fizičkom aktivnošću je oko 20-30 [g] po [kg] mase čovjeka, a kod veće fizičke aktivnosti čovjeka, te pri višim okolnim temperaturama zraka potrebne količine vode su i višestruko veće. Osnovni princip u konzumiranju vode uz hranu je popiti barem čašu vode desetak minuta prije obroka.