Probavni poremećaji

Na osobnim stranicama

STJEPANA ŠABANA

Postavljeno: 28.05.2007.

__________________

PEPTIČKI ULKUS

Ulkus digestivnog trakta bolest je, koju je imao svaki deseti čovjek barem jednom u toku svog života. Ovako česta pojava ove bolesti upućuje na posebnu pozornost pri dijagnozi, liječenju i prevenciji.


Piše: STJEPAN ŠABAN, dipl.ing.

Objavljeno u časopisu 'Narodni zdravstveni list' za svibanj-lipanj 2007.

Statistika

Oko 10% ljudi je imalo peptički ulkus barem jednom u toku svog života, a 2-3% ljudi oboljeva svake godine od ove bolesti. Bolest se javlja kod ljudi svih dobi, ali je znatno rjeđa kod mlađih. Ulkus dvanaestnika najčešće se prvi put javlja u dobi od 30 do 50 godina starosti, a češći je kod muškaraca nego kod žena, dok se ulkus želuca najčešće javlja u dobi iznad 60 godina, a češći je kod žena nego kod muškaraca.

Što je peptički ulkus?

Peptički ulkus (vrijed) je otvorena upala ili povreda zaštitnog sloja i sluznice na želucu, dvanaestniku (duodenumu) ili jednjaku. Ulkus nastaje pod djelovanjem klorovodične kiseline želuca i enzima pepsina, kada postoji oštećenje zaštitnog sloja na sluznici navedenih probavnih organa.

Uzroci

Danas je poznato, da je oko 80% želučanog ulkusa i oko 90% ulkusa dvanaestnika posljedica upale i oštećenja zaštitnog sloja sluznice, koju izaziva bakterija 'Helicobacter pylori'. Ova bakterija se nesmetano zadržava u želucu zbog svoje otpornosti na želučanu klorovodičnu kiselinu izlučivanjem specifičnih enzima. Ostali mogući uzroci pojave peptičkog ulkusa su posljedica dugotrajne primjene nesteroidnih protuupalnih lijekova i lijekova protiv bolova, kao što su acetil-salicilna kiselina ('aspirin'), ibuprofen, diklofenak i drugi. Ovi lijekovi oštećuju zaštitni sloj sluznice ovih probavnih organa, pa zajedno s djelovanjem želučane klorovodične kiseline i enzima pepsina, oštećuju sluznicu i u dubljim slojevima, izazivajući vrijed. Uzroci, koji nisu primarno odgovorni za nastanak peptičkog ulkusa, ali mogu pridonjeti njegovom pogoršanju ili težem liječenju su sljedeći:

• Pušenje, kod kojeg otopljeni brojni kemijski spojevi u slini, povećavaju vjerojatnost za pojavu ulkusa, te usporavaju proces ozdravljenja.

• Kofein, koji stimulira izlučivanje klorovodične kiseline u želucu, povećava njenu koncentraciju i pojačava bol postojećeg ulkusa.

• Aklohol nije neposredno vezan uz peptički ulkus, ali kako kod alkoholičara izaziva oštećenje jetre i upalne procese na njoj, isti se mogu prenijeti i na dvanaestnik. Kako je smanjena funkcija izlučivanja žućnih kiselina, to se onda usporava i probava, zbog čega raste koncentracija želučane kiseline, koja jače oštećuje sluznicu probavnih organa i izaziva bol.

• Psihičko-emocionalni stres (napetost), također, nije neposredno povezan s peptičkim ulkusom kao uzrokom, ali isti zbog smanjenog optoka krvi u probavnom sustavu, usporava probavni proces razgradnje hrane i time povećava koncentraciju želučane kiseline, koja jače oštećuje sluznicu i izaziva pojačanu bol.

• Dehidracija organizma (koja je vrlo česta pojava u starijih osoba, kod kojih je smanjen osjećaj žeđi) dovodi do usporavanja izlučivanja enzima i žućnih kiselina za razgradnju hrane, do veće koncentracije želučane kiseline, do trulenja hrane zbog dugog zadržavanja u probavnom sustavu i daljnjeg oštećenja sluznice probavnih organa, kao i pojačanih bolova.

 

Simptomi

Najčešći simptom peptičkog ulkusa je ravnomjerna i tupa bol, koja povremeno prestaje, pa se onda opet pojavljuje. Najintenzivnija je u zadnjoj fazi probave, kad je koncentracija želučane kiseline najveća, tj. 2-3 sata nakon obroka, ali se javlja i kod praznog želuca, ako je nečim potaknuto izlučivanje želučane kiseline (npr. glađu). U ostale simptome možemo ubrojiti uglavnom one, koji su posljedica usporene probave:

• nadutost,

• podrigivanje,

• mučnina,

• povraćanje.

Komplikacije

Moguće komplikacije kod ljudi s peptičkim ulkusom posebno, ako se ne liječe, su sljedeće:

• krvarenje (kada ulkus prodre duboko u tkivo i ošteti krvne žile, dolazi do njihovog krvarenja i pojave krvi ili crne stolice, odnosno povraćanja krvavog ili crnog sadržaja),

• perforacija stijenke (kada ulkus probije stijenku probavnog organa, a hrana kroz otvor prodre u sterilnu trbušnu šupljinu i izazove tešku i opasnu upalu),

• suženje nekih dijelova i opstrukcija prolaza hrane (kada je ulkus smješten na ulazu jednjaka u želudac ili na izlazu iz želuca i ulazu u dvanaestnik, gdje zbog oteklina može doći do suženja kanala za prolaz hrane i spriječavanja njenog prolaza dalje, što najčešće rezultira povraćanjem).

 

Dijagnostika

Prvi postupak je potvrda peptičkog ulkusa na osnovi simptoma, njegova lokacija, veličina i stanje rentgenskim putem i endoskopijom s mogućom biopsijom tkiva u svrhu mikroskopske analize.

Kako postoji razlika u liječenju peptičkog ulkusa kod uzroka bakterije Helicobacter pylori i ostalih uzroka ove bolesti, to je neophodno najprije utvrditi, da li je bakterija uzrok ulkusa. U tu svrhu se obavlja pretraga krvi, daha, stolice i tkiva (kod obavljene biopsije). U krvi i stolici se traže antitijela na ovu bakteriju, a u dahu se analizira saržaj posebnog ugljika, koji je oslobođen razgradnjom uree od strane ove bakterije.

Liječenje i prognoza

Liječenje peptičkog ulkusa kod prisustva Helicobacter pylori se u osnovi svodi na uzimanje antibiotika, koji uništava ovu bakteriju. Propisivanje ostalh lijekova ovisi o samom pacijentu, tj. o:

• pacijentovoj dobi, općem zdravstvenom stanju i povijesti drugih bolesti,

• opsegu same bolesti,

• podnošenju pojedinih lijekova,

• očekivanom toku bolesti,

• pacijentovom odnosu prema bolesti.

U ostale lijekove možemo ubrojiti one, koji smanjuju koncentraciju želučane kiseline i one, koji oblažu sluznicu zaštitnim slojem.

U slučaju komplikacija nekada je neophodno provesti i kirurške zahvate. Pravilnim liječenjem postiže se izlječenje u oko 90% slučajeva.

Preporuke za način života

Preporuke pušačima za prestanak pušenja, zbog bržeg ozdravljenja i sprečavanja povratka peptičkog ulkusa, potpuno su opravdane.

U prošlosti su liječnici preporučivali izbjegavanje hrane bogate začinima, masnoćama i kiselinama. Međutim, niti takva, potpuno bezokusna hrana nije dala neke značajnije rezultate u poboljšanju stanja bolesti peptičkog ulkusa, iako je ponekad zbog slabije iritacije nešto smanjivala osjećaj boli. Ono što je bitno kod peptičkog ulkusa (osim adekvatnog liječenja) je izbor takvog načina života, koji može popraviti tok bolesti i osigurati brže izlječenje. Pri tom treba obratiti pozornost na one elemente, koji utječu na:

• smanjivanje upalnih procesa, kako u cijelom organizmu, tako i u probavnom sustavu,

• ubrzavanje probavnog procesa, kako zbog niže koncentracije želučane kiseline, tako i zbog sprečavanja trulenja hrane u probavnom sustavu.

Elementaran način za smanjivanje upalnih procesa u organizmu, je putem uravnotežene prehrane, kojom se uspostavlja ravnoteža na razini antagonističkih parakrinih hormona. Osim ovog je u organizam neophodno unositi dovoljnu količinu vode, radi detoksikacije cijelog organizma.

Uravnotežena prehrana

Osnovne preporuke u konzumiranju hrane mogu se svesti na sljedeće:

• hranu uzimati u 4-6 obroka dnevno u isto vrijeme,

• jesti lagano, u malim količinama na malim tanjurima,

• ostatke hrane na tanjuru počistiti u smeće,

• potpuno eliminirati bilo kakve dodatke hrane nakon ili između obroka.

Zdrava prehrana treba kalorijski sadržavati svega 20-25% masti (pretežno nezasićenih masnih kiselina), 20-25% bjelančevina i 50-55% ugljikohidrata niskog glikemičkog indeksa bogata vlaknima. Ovakva prehrana osigurava ravnotežu između antagonističkih parakrinih hormona.

Hrana treba svakodnevno sadržavati svježe povrće i svježe voće zbog organizmu potrebnih vitamina, minerala i ostalih fitonutrijenata, kao što su antioksidansi, radi držanja slobodnih radikala u organizmu pod kontrolom. Pri izboru hrane bogate bjelančevinama, kao što su mesne prerađevine, treba se više orjentirati na konzumiranje bijelog mesa peradi te ribe, jer crveno meso (a posebno iznutrice) sadrže znatne količine arahidonske masne kiseline, od koje se stvara grupa parakrinih hormona, koji potiču upalne procese.

Zbog izuzetno korisnog djelovanja omega-3 masnih kiselina iz ribljeg ulja poželjna je konzumacija ribe barem 2-3 puta tjedno (ali treba izbjegavati ribu uzgajanu u zagađenim akvatorijima zbog sadržaja brojnih toksina i teških metala – posebno žive). Omega-3 masne kiseline posrednim putem smanjuju stvaranje arahidonske kiseline, od koje nastaju parakrini hormoni, koji potiču upalne procese (omega-3 masne kiseline iz ribljeg ulja inhibiraju enzim delta-5-desaturazu, koja stvara arahidonsku masnu kiselinu).

Za ubrzavanje probavnog procesa neophodno je osigurati dovoljno vode u organizmu (barem 0.2 dl/kg tjelesne mase dnevno) za nužno izlučivanje svih probavnih sokova (kiselina i enzima). Dehidriran organizam ne može za probavu izlučiti dovoljno sokova, pa hrana predugo stoji u probavnom sustavu, gdje umjesto njene razgradnje počinje trulenje. Zbog toga je neophodno popiti čašu vode 10-15 minuta prije svakog obroka. Pijenje vode nakon obroka ovaj problem dehidracije uopće ne rješava, nego samo još više produžuje probavu zbog razrjeđivanja ionako male količine probavnih sokova.

Dugotrajni stres

Pojedinci, koji su dugotrajno izloženi psihičko-emocionalno stresu, moraju efikasno ovladati nekom od metoda opuštanja (kao što su npr.: autogeni trening, meditacija, samohipnoza, relaksacija i sl.), kako bi izbjegli dugotrajne hormonalne poremećaje (posebno na razini parakrinih hormona), koji vode u razvoj raznih vrsta kroničnih bolesti (ovisno o genetskoj predispoziciji), pa tako i raznih upalnih procesa, zbog kojih je peptički ulkus često jako bolan, a i teško izlječiv u takvom stanju organizma.

Naime, nepovoljno djelovanje stresa posebno se očituje u tome, što se smanjuje optok krvi u probavnom sustavu, smanjujući time izlučivanje probavnih sokova, čije su posljedice spora i dugotrajna probava, koja pogoršava stanje peptičkog ulkusa.

Zdrav život

Zdravstveni problemi gornjeg dijela probavnog sustava iziskuju pravovremenu dijagnostiku, adekvatno liječenje i prilagođeni način života samoj bolesti. Takav pristup sigurno dovodi do izlječenja i do uklanjanja neugodnih simptoma, pa i opasnih posljedica bolesti..