Način života

Na osobnim stranicama  

STJEPANA ŠABANA

Zadnja promjena: 25.03.2007. 

__________________

BOLESTI KRVOŽILNOG SUSTAVA

Uzroci, posljedice i preventiva

Srčana oboljenja prvi su uzrok smrtnosti u mnogim zemljama svijeta s tendencijom daljnjeg rasta. Usprkos enormnim sredstvima, koja se izdvajaju za liječenje bolesti krvožilnog sustava i velikom napretku biotehnologije i medicine, situacija je svejedno zabrinjavajuća.

Piše: Stjepan Šaban, dipl.ing.

Objavljeno u časopisu 'Narodni zdravstveni list' za studeni-prosinac 2006. pod naslovom 'KAKO ŽIVIMO, TAKVO NAM JE SRCE'.

Čimbenici rizika, simptomi i uzroci bolesti

Znanstveno dokazane korelacije između neke bolesti i pojedinih pratećih elemenata, definiraju takve elemente kao čimbenike rizika za tu bolest. Neki od čimbenika rizika nedvosmisleno upućuju na mogući uzrok bolesti, ali neki od njih predstavljaju samo simptom istog uzroka bolesti. Također se ponekad događa, da se neki od simptoma bolesti proglašavaju bolestima i kao takvi liječe medikamentima, kod čega osim eliminacije simptoma, takav pristup nema značajniji učinak, ni na samu bolest, ni na uzroke bolesti. No za preventivni pristup nekoj bolesti (pa tako i bolestima krvožilnog sustava), neophodna je potpuno jasna slika izvornih uzroka bolesti, razloga nastajanja bolesti i načina djelovanja na ljudski organizam.

Stanje predmeta

Pojava 'epidemije' srčanožilnih bolesti najprije u razvijenim zemljama zapada, a kasnije i u ostalim zemljama svijeta, dovela je ove bolesti na čelo uzroka smrtnosti današnje svjetske populacije. Danas čak i Kina, koja se samo prije nekoliko desetljeća suočavala s problemima gladi i zaraznih bolesti i gdje je smrtnost od srčanožilnih bolesti bila rijetka, kroči stopama drugih zemalja suočavajući se s problemima srčanožilnih i drugih bolesti suvremenog svijeta.

Više od polovine svih umrlih u Hrvatskoj danas umire od posljedica bolesti srca i krvožilnog sustava.

Osnovni uzroci bolesti

U svrhu analize bolesti krvožilnog sustava navest ćemo jednostavan statistički primjer iz SAD. Godine 1900. je od krvožilnih bolesti umiralo 14% ljudi, a danas 33%. Slične podatke možemo naći i kod drugih zemalja. Odgovor na pitanje, zašto se stanje vremenom pogoršalo, je vrlo jednostavan: bitno su se promijenili uvjeti i način života čovjeka.

Dio rješenja ovog problema je nezaobilazan: a to je odgovarajuće liječenje posljedica razvoja bolesti. No dio rješenja je u uklanjanju samog razloga za razvoj bolesti, tj. u preventivi. Način preventivnog djelovanja uključuje vraćanje na izvorne uvjete života čovjeka, kakvi ne dovode do razvoja bolesti. Za takav pristup preventivi je nužno poznavanje vanjskih utjecaja na život čovjeka i biokemijskih procesa u njegovom organizmu, koji se odvijaju pri promjeni tih utjecaja s uvjetima života.

Vanjski utjecaji na organizam čovjeka sastoje se od tri osnovne skupine i to:

• od djelovanja tvari, koje čovjek unosi u organizam (konzumni utjecaji), kao što su - hrana, voda i zrak;

• od vanjskog djelovanja na psihičko-emocionalno stanje čovjeka, koje ima izuzetno snažan utjecaj na vlastiti organizam;

• od djelovanja tjelesne aktivnosti.

Sve tri skupine vanjskih utjecaja bitno su se promijenile već i u poslijednjih 100 godina, pogoršavajući opće zdravstveno stanje čovjeka pojavom čitavog niza mnogih kroničnih bolesti, posebice bolesti krvožilnog sustava.

U skupini konzumnih utjecaja (hrana, voda, zrak) došlo je do sljedećih značajnih promjena:

• veliko zagađenje okoliša (zraka, vode, hrane), zbog velikog idustrijskog zagađenja svih vrsta, ispušnih plinova automobila, enormne primjene pesticida, herbicida, i umjetnih gnojiva u poljoprivredi, općeg problema otpada, dugog boravka u zagađenim zatvorenim prostorima (zbog enormnog porasta broja pušača postoji povećano zagađenje zraka kod aktivnog i pasivnog pušenja, što je posebno opasno za pogoršanje bolesti krvožilnog sustava);

• nepovoljan utjecaj raznih kemikalija, hormona, antibiotika i mnogih aditiva primijenjenih u proizvodnji i preradi hrane, te prisutnih u hrani i vodi;

• nepovoljan način pripreme hrane, zbog promjene biokemijskog sastava nekih komponenti hrane, odstranjivanja nekih komponenti iz hrane, te koncentriranje pojedinih komponenti hrane bez prirodno pratećih elemenata (posebno opasno za razvoj bolesti krvožilnog sustava);

• drastična promjena odnosa pojedinih esencijalnih sastojaka u hrani, te s time i promjena prehrambenih navika (posebno opasna za razvoj bolesti krvožilnog sustava).

U skupini psihičko-emocionalnih utjecaja dogodile su se također velike promjene u životu čovjeka, zbog sve većih pritisaka na psihu i emocije čovjeka (stresan način života i rada – posebno opasan za razvoj bolesti krvožilnog sustava):

• velika ukupna napućenost Zemlje i život sve većeg broja ljudi u gradovima na malom prostoru, te život u malim zatvorenim prostorima;

• stresan način, kako samog života čovjeka, tako i njegovog rada, te slobodnog vremena, odmora i zabave.

I kod utjecaja tjelesnih aktivnosti na život čovjeka dogodile su se značajne promjene u poslijednjem razdoblju, zbog njihovog stalnog smanjivanja (sve manji opseg fizičkog rada i kretanja – pogoduje razvoju i ubrzava tok bolesti krvožilnog sustava).

Iako su pojedini utjecajni elementi na život čovjeka navedeni u skupinama, njihovo djelovanje na organizam čovjeka nije samo pojedinačno, nego je međusobno isprepleteno i sinergističko.

No za ciljano preventivno djelovanje potrebno je osim osnovnih utjecajnih elemenata poznavanje još i mnogih biokemijskih procesa, koji se u organizmu odvijaju pri promjeni najznačajnijih vanjskih utjecaja.
Djelovanje vanjskih utjecaja na zdravlje

Zagađivači

Od konzumnih utjecaja djelovanje zagađenog zraka i zagađene vode za piće na zdravlje čovjeka je vrlo raznoliko zbog velikog broja različitih opasnih zagađivača u atmosferi i vodi, a najpogubnije je za trudnice zbog mogućih vrlo opasnih mutacija na genima ljudskog zametka. Aktivno i pasivno pušenje, kao jedna vrsta zagađenja zraka, općenito predstavlja vrlo veliku opasnost za zdravlje svakog čovjeka, a znatno pogoršava stanje bolesti krvožilnog sustava.

Hrana isto tako može biti kontaminirana raznim kemijskim sredstvima, posebice onima, koja se koriste kao zaštitna sredstva protiv korova i bolesti biljaka (herbicidi, insekticidi, fungicidi), ako se nepravilno koriste. Kontaminacija hrane moguća je i pri uzgoju hrane na zagađenim tlima, u zagađenoj atmosferi ili u zagađenim akvatorijima. I djelovanje ovakve zagađene hrane na zdravlje ljudi je vrlo raznoliko, ovisno o vrsti i količini zagađivača.

Sadržaj hrane

Današnja relativno jeftina proizvodnja hrane preplavila je gotovo čitav svijet. Takva hrana je nutritivno vrlo siromašna (bezvrijedna), a kalorijski izuzetno bogata. Za takvu hranu ('prazne kalorije'), a posebice kad se konzumira u velikim količinama, ljudski organizam nije genetski pripremljen na dulji rok njene uporabe, jer ista dovodi do ozbiljnih hormonalnih poremećaja i poremećaja metabolizma, na koji se nadovezuje čitav niz kroničnih bolesti današnjeg čovjeka. Takva hrana jedan je od glavnih uzroka bolesti krvožilnog sustava. Također, hrana koja sadrži transmasne kiseline (koje izazivaju velike štete u organizmu) znatno pogoršava stanje krvožilnog sustava.

Inzulinska rezistencija i metabolički sindrom

Kalorijski preveliki unos hrane u organizam, posebice ugljikohidrata s visokim glikemičkim indeksom (kao što su rafinirani i koncentrirani proizvodi od žitarica, krumpir i šećer, tj. koncentrirani škrob i šećer), brzo podiže razinu glukoze (šećera) u krvi. Obrana organizma od visoke razine glukoze u krvi manifestira se izlučivanjem inzulina od strane gušterače radi njenog smanjivanja. Upravo je jedna od najvažnijih zadaća inzulina, da transferira glukozu iz krvi u druga tkiva, kao rezervu hrane (goriva). Prvo se pune ‘spremnici' u jetri, u koje se deponira glikogen stvoren od glukoze u krvi. Nakon toga se glikogenom pune ‘spremnici' u stanicama mišićnog tkiva. Ova dva ‘spremnika' hrane su relativno malog kapaciteta i brzo se napune. Ako je razina glukoze u krvi još uvijek visoka, tada se glukoza pretvara u masnoće, koje se deponiraju u masnom tkivu, smještenom na najmanje aktivnim dijelovima tijela. Ovaj treći ‘spremnik' u masnom tkivu nije ograničen svojim kapacitetom za deponiranje. Stanice svih triju spremnika, koje primaju rezerve hrane iz krvi, omogućuju takav prihvat samo onda, kada je razina inzulina u krvi dovoljna, da pobudi receptore stanica tih tkiva.

Ako je razina šećera u krvi dugotrajno visoka, tada će i razina inzulina u krvi biti dugotrajno visoka, a inzulin u krvi će stalno pobuđivati receptore stanica za deponiranjem glukoze. Kako je maksimalno moguća rezerva glikogena u jetri relativno malena (60-90 g), to se stanice jetre prve počnu braniti od visoke razine inzulina, smanjujući količinu receptora, tj. smanjujući svoju osjetljivost na inzulin. Stanice slijedećeg ograničenog spremnika glikogena u mišićima (300-400 g) također se u drugoj fazi visoke razine inzulina počinju braniti smanjivanjem količine receptora, tj. smanjuju svoju osjetljivost na inzulin. Smanjivanje osjetljivosti na inzulin jetre i mišića naziva se inzulinskom rezistencijom, a koja zbog visoke razine glukoze u krvi rezultira daljnjim povišenjem razine inzulina u krvi. Masne stanice najslabije djeluju na smanjivanje inzulinskih receptora, pa se kao vanjska manifestacija inzulinske rezistencije kod čovjeka najčešće javlja povećana debljina i masa. Kao unutarnja manifestacija inzulinske rezistencije je stvaranje povećanih masnoća u krvi, koje prelaze normalne vrijednosti (trigliceridi i ‘loš' kolesterol - LDL) te smanjivanje korisnih masnoća u krvi (“dobar” kolesterol - HDL). Često se inzulinska rezistencija s povećanim sadržajem inzulina i masnoća u krvi, te povećanom tjelesnom masom (debljinom) naziva i 'sindromom inzulinske rezistencije', koji u relativno visokom postotku (ovisno o genetskoj predispoziciji čovjeka) nakon duljeg vremena dovodi i do razvoja šećerne bolesti (dijabetes tipa 2).

No visok sadržaj hormona inzulina u krvi čovjeka (prva razina hormonalnog poremećaja između antagonističkih hormona inzulina i glukagona) nema samo naprijed opisano djelovanje, uzrokujući 'sindrom inzulinske rezistencije', nego ima i bitan utjecaj na cjelokupno funkcioniranje organizma čovjeka, jer inhibira (spriječava) stvaranje čitavog spektra neophodnih skupina korisnih parakrinih hormona iz skupina prostaciklina, prostaglandina, tromboksana, leukotriena i lipoksina, koji se stvaraju iz dihomo-gama linolenske (DGLA) i eikozapentaenske masne kiseline (EPA), a istovremeno potiče stvaranje skupine hormona suprotnog djelovanja iz arahidonske masne kiseline (AA), čime izaziva izuzetno ozbiljan hormonalni poremećaj u ravnoteži antagonističkih parakrinih hormona. Dulja izlaganja takvim hormonalnim poremećajima dovode organizam čovjeka u stanje, koje je prekursor za mogući razvoj čitavog niza bolesti (pa tako i krvožilnih bolesti). Razvoj pojedinih vrsta bolesti ovisi o genetskim predispozicijama pojedinca.

U ostala nepovoljna djelovanja dugotrajno visoke razine inzulina u krvi spada i njegovo djelovanje na transport magnezija i kalcija u stanice. Kod pojave inzulinske rezistencije smanjuje se i unos magnezija i kalcija u stanice, koji se onda izlučuju iz organizma putem mokraće. Sljedeće nepovoljno djelovanje povišene razine inzulina je zadržavanje u organizmu natrija, čije su posljedice zadržavanje tekućina u tijelu. Inzulin je, također, snažan stimulator simpatičkog živčanog sustava, jer u slučaju naglog povišenja, snažno djeluje na sužavanje arterija. Povišena razina šećera i inzulina mijenja metabolizam stanica, jer se uz inzulinsku rezistenciju javlja i leptinska rezistencija, koja ujedno potiče potrebu stalne konzumacije nepotrebne hrane. Visoke razine inzulina, također, stimuliraju diobu stanica (proliferaciju) preko IgF receptora, koja predstavlja početni poticaj i za razvoj malignih oboljenja. Inzulin inhibira hormon rasta neophodan organizmu za kontroliranu vlastitu obnovu stanica. Inzulinska rezistencija jetre, također, posredno utječe i na funkciju tiroidne žlijezde, kod koje izaziva poremećaj njenih hormona, a koji isto tako između ostalog djeluju nepovoljno i na srčanožilne bolesti. Postoji još čitav niz utjecaja, koje dugotrajno povećana razina inzulina ima na mnogobrojne funkcije organizma.

Moguće negativne posljedice dugotrajno povišene razine inzulina u krvi na ljudski organizam su prilično mnogobrojne i raznovrsne. Jedna od najznačajnijih je svakako razvoj bolesti krvožilnog sustava kroz:

• nakupljanje krvnih pločica - STVARANJE UGRUŠAKA KRVI,

• sužavanje krvnih žila (arterija) - POVEĆANJE KRVNOG TLAKA,

• poticanje upalnih procesa u krvnim žilama - ATEROSKLEROZU.

Kao dodatna posljedica inzulinske rezistencije javlja se:

• SMANJENJE UNOSA MAGNEZIJA u stanice

- djelovanje na živčani sustav, a preko njega na mnoga tkiva

- sužavanje krvnih žila - povećanje krvnog tlaka

• SMANJENJE UNOSA KALCIJA u stanice

- moguća aritmija srca

• ZADRŽAVANJE NATRIJA U ORGANIZMU

- povećanje krvnog tlaka

• SNAŽNO DJELOVANJE NA SIMPATIČKI ŽIVČANI SUSTAV - grčenje i suženje arterija - povećanje krvnog tlaka i moguć srčani udar

• PROLIFERACIJA STANICA ARTERIJA s razvojem upalnih procesa

- ateroskleroza

- plak

- začeplivanje arterija.

Posljedice opisanog stanja je RAZVOJ BOLESTI SRCA I KRVOŽILNOG SUSTAVA, čije su vanjske manifestacije poznate, kao

• POVIŠENI ARTERIJSKI KRVNI TLAK

• ATEROSKLEROZA

• ANGINA PEKTORIS

• TROMBOZA

• ARITMIJE SRCA

• ZATAJENJE SRCA

• SRČANI UDAR

• MOŽDANI UDAR.

Ova skupina manifestacija bolesti srca i krvožilnog sustava zajedno sa 'sindromom inzulinske rezistencije' ponekad se naziva i ‘SINDROMOM X' ili 'METABOLIĆKIM SINDROMOM', postoje još i neki drugi nazivi, koji nisu bitni, niti za utvrđivanje uzroka, niti za liječenje pojedinih vrsta bolesti.

Ostali vanjski utjecaji

U psihičko-emocionalnoj sferi djelovanja na ljudski organizam dugotrajni stres izaziva također hormonalni poremećaj više vrsta hormona, a između ostalih i povećanu razinu inzulina u krvi. Ovaj vanjski utjecaj uz neprimjerenu prehranu predstavlja drugi najvažniji utjecaj na razvoj bolesti krvožilnog sustava.

Ugrožavanje ljudskog zdravlja slijedi i zbog slabe tjelesne aktivnosti, jer tjelesna aktivnost, ne samo što troši višak glukoze u krvi putem aktivnosti mišićnog tkiva, nego kod mišićnog tkiva ublažava stvaranje inzulinske rezistencije, zbog stalne potrebe za transferom glukoze u mišiće, čime se povišena razina inzulina djelomično ublažava. Također, tjelesna aktivnost potiče i bolji rad svih organa, bolje čišćenje organizma od toksina, te kvalitetniji san s boljim oporavkom organizma. Slaba tjelesna aktivnost predstavlja treći važan utjecaj na razvoj bolesti krvožilnog sustava (prvenstveno na brzinu i tok razvoja bolesti).

Rekapitulacija uzroka krvožilnih bolesti

Glavni razlog razvoja bolesti srca i krvožilnog sustava je dugotrajni poremećaj u hormonalnoj ravnoteži pojedinih skupina antagonističkih parakrinih hormona (prostaglandina, prostaciklina, tromboksana, leukotriena i lipoksina). Do dugotrajnog poremećaja u hormonalnoj ravnoteži parakrinih hormona dolazi zbog poremećene ravnoteže između hormona gušterače inzulina i glukagona. Uzroci takvog poremećaja leže:

• u nepravilnoj prehrani,

• stresnom načinu života,

• slaboj tjelesnoj aktivnosti.

Osim navedenih uzroka postoje i drugi čimbenici, koji pogoršavaju stanje bolesti krvožilnog sustava iz skupina zagađivača (kao npr. aktivno i pasivno pušenje).

Dijagnostika i preventiva bolest krvožilnog sustava

Dijagnostika

Danas se u svrhu dijagnoze bolesti krvožilnog sustava čovjeka, koje su uzrokovane opisanim poremećajima u organizmu, osim standardnih pretraga kod već razvijenih bolesti, koriste u svijetu i preventivne pretrage, koje upućuju na mogući razvoj bolesti u narednom vremenskom razdoblju.

Tako se osim na oko vidljive pretjerane debljine, vrše se i preciznija mjerenja visine, opsega pojedinih dijelova tijela i mase, kako bi se utvrdio indeks pretilosti (indeks mase). Druge vrste pretraga vrše se neposrednim mjerenjem razine inzulina i glukoze u krvi na tašte, kako bi se utvrdila moguća inzulinska rezistencija, pa čak možda već i sam početak šećerne bolesti. Ove pretrage, već kao standardne, rade se i u kombinaciji s mjerenjem kolesterola (LDL i HDL) i triglicerida, zatim arterijskog krvnog tlaka, aritmije srca, te EKG, a prema potrebi i koronarografija.

Međutim, jedan od vrlo važnih elemenata pretrage, koji se danas obavlja u svijetu, bilo u preventivnom bilo u dijagnostičkom smislu je mjerenje razine C-reaktivnog proteina (CRP) u krvi, koji ukazuje na prisutnost upalnih procesa u svojoj početnoj ili uznapredovaloj fazi, kako na krvnim žilama tako i u drugim dijelovima tijela, čija posljedica na arterijama je ateroskleroza i ostale bolesti krvožilnog sustava, a drugdje - razni upalni procesi u organizmu. Također, mjerenje razine homocisteina i fibrinogena u krvi upućuje na razvoj bolesti krvožilnog sustava.

Sve ove pretrage mogu ukazivati ili na sam početak neke od bolesti ili na već uznapredovalu fazu bolesti. No najnoviji preventivni način pretrage je izuzetno značajan za zdravstveno stanje čovjeka, jer ide korak dalje u preventivi mogućeg razvoja bolesti. To je međusobni odnos određenih masnih kiselina u krvi, od kojih se stvaraju pojedine podskupine parakrinih hormona. To je odnos (AA/EPA) između arahidonske (AA) i eikozapentaenske (EPA) masne kiseline, jer je ovaj odnos preteča hormonalne ravnoteže u organizmu, a čiji dugotrajni poremećaj u kasnijoj fazi neminovno dovodi do razvoja naprijed spomenutih bolesti.

Omjer

AA/EPA

Stanje

organizma

1.5

Idealno

3

Dobro

3-10

Moguć razvoj nekih akutnih bolesti

10-15

Razvoj kronične bolesti krvožilnog sustava u toku

>15

Sigurno prisustvo razvijene kronične bolesti krvožilnog sustava

Način života kao preventiva

U pogledu zagađivača zraka, vode i hrane neophodno je pripomenuti na sav mogući oprez u izboru mjesta života (zrak), izboru vode i hrane. Pušenje svakako treba u potpunosti eliminirati iz života.

Preporuke za razumno i poželjno konzumiranje hrane mogli bi svesti na sljedeće:

• hranu uzimati u 4-5 obroka dnevno u isto vrijeme,

• jesti lagano, u malim količinama na malim tanjurima,

• ostatke hrane na tanjuru počistiti u smeće,

• potpuno eliminirati bilo kakve dodatke hrane nakon ili između obroka.

Hrana bi trebala biti siromašna rafiniranim proizvodima od žitarica (proizvodima od bijelog brašna) i šećerom, te krumpirom (tj. sva hrana, koja sadrži koncentrirane ugljikohidrate - škrob i šećer). Zdrava prehrana treba kalorijski sadržavati svega 20-25% masti (pretežno nezasićenih masnih kiselina), 20-25% bjelančevina i 50-55% ugljikohidrata niskog glikemičkog indeksa bogata vlaknima.

Ukupan kalorijski unos hrane za odraslu osobu ovisno o bazalnom metabolizmu uz relativno slabu tjelesnu aktivnost ograničiti na 1000 do 1200 kcal za žene i 1200 do 1500 kcal za muškarce, odnosno približno 750 kcal po metru tjelesne visine. Veća tjelesna aktivnost i boravak u hladnim podnebljima opravdava povećani kalorijski unos hrane.

Hrana treba svakodnevno sadržavati svježe povrće (osim krumpira) i svježe voće, zbog organizmu potrebnih vitamina, minerala i ostalih fitonutrijenata, kao što su antioksidansi, radi držanja slobodnih radikala u organizmu pod kontrolom.

Izbjegavati konzumiranje hrane, koja sadrži transmasne kiseline (hidrogenizirana biljna ulja u obliku raznih margarina, te prženu hranu na ulju pri visokim temperaturama).

Zbog izuzetno korisnog djelovanja omega-3 masnih kiselina iz ribljeg ulja, poželjna je konzumacija ribe 2-3 puta tjedno (ali treba izbjegavati ribu uzgajanu u zagađenim akvatorijima zbog sadržaja brojnih toksina i teških metala – posebno žive).

Najnovija istraživanja upućuju i na korisnu konzumaciju mliječnih masnoća, koje sadrže konjugiranu linolnu masnu kiselinu. Ona djeluje antidijabetički, smanjivanjem razine glukoze u krvi, boljom metabolizacijom masnoća u stanicama, smanjivanjem inzulinske rezistencije, povoljnijim kolesterolom i smanjivanjem upalnih procesa na arterijama.

Zbog boljeg čišćenja organizma od toksina i sprečavanja mogućih upalnih procesa, izuzetno je važno redovito pijenje vode u minimalnoj količini od 0.2 dl/kg tjelesne mase dnevno, a za vrućih dana ili pri većoj tjelesnoj aktivnosti i dvostruko više. Posebno je važna čaša vode 5-10 minuta prije svakog obroka, kako bi organizam imao dovoljno tekućine, koje su mu potrebne radi izlučivanja brojnih fermenata, enzima i kiselina u toku probave, jer razgradnja hrane zahtijeva mnogo vode.

Lagana tjelesna aktivnost je neophodna komponenta svakog planiranog održavanja zdravog života u intenzitetu od barem 15-20 minuta dnevno.

Pojedinci, koji su stalno izloženi stresu, moraju efikasno ovladati nekom od metoda opuštanja (kao što su npr.: autogeni trening, meditacija, samohipnoza, relaksacija i sl.).