Klinička istraživanja

Na osobnim stranicama

STJEPANA ŠABANA

Postavljeno: 10.02.2009.

Nova nada u liječenju malignih oboljenja


Istraživanja metabolizma stanica raka posljednjih su godina dovela do novih spoznaja u razvoju raka, a time i do novih mogućnosti u metodama liječenja malignih oboljenja.


Piše: STJEPAN ŠABAN, dipl.ing.

Objavljeno u 'Vašem zdravlju' br. 64 za veljaču-ožujak 2009.

Reprint na web-stranicama :

 www.magicus.info/hr/magicus/ u veljači 2009.

Otkriće i daljnja istraživanja

Često se događalo u prošlosti, da se kod istraživanja jedne pojave ostvare potpuno nova otkrića. Tako je istraživački tim Evangelosa Michelakisa na univerzitetu Alberta u Edmontonu (u Kanadi) krajem 2006. godine proučavajući djelovanje lijeka dikloracetata (DCA), koji se godinama koristi za liječenje rijetkih oblika poremećaja metabolizma (mliječne acidoze kao nasljedne bolesti mitohondrija), iskušao ovaj lijek za promjenu metabolizma stanica plućne hipertenzije (kod koje dolazi do proliferacije stanica krvnih žila). Nakon pozitivnih rezultata liječenja plućne hipertenzije, proširio je istraživanja ovog lijeka i na promjene metabolizma više vrsta raka (pluća, dojke i mozga), te je i tu dobio izvanredno dobre rezultate. Rezultati ovih istraživanja objavljeni su prvi puta u siječnju 2007. godine.

Istraživanja su za sada provedena na ljudskim stanicama raka izvan organizma, kao i na ljudskim stanicama raka, koje su prenijete na životinje. Sada predstoje opsežna klinička istraživanja na ljudima, za koja se očekuje početak intenzivnijeg rada u iduće dvije godine. U ovom času problem za ta istraživanja je u financijskim sredstvima, jer farmaceutske tvrtke nisu za to zainteresirane, zbog niske cijene lijeka, koji nije patentno zaštićen. Financijska sredstva za ta istraživanja trebaju osigurati društvene i državne institucije širom svijeta i razni donatori. Danas su već na mnogim mjestima u svijetu prikupljena sredstva za daljnja klinička istraživanja dikloracetata kao mogućeg lijeka za maligne bolesti.

Metabolizam stanica

Metabolizam normalne stanice očituje se u tome, da stanica koristi kao izvor energije mitohondrij kao spremnik energije. Za takvo korištenje energije iz mitohondrija (putem potpune oksidacije ugljika i vodika) neophodne su velike količine kisika, pa se korištenje energije odvija relativno sporo uz neophodne aerobne uvjete (dostupnost kisika). Zbog svog brzog razvoja maligne stanice trebaju u svom normalnom metabolizmu velike količine energije, za čiju je proizvodnju potrebno osigurati velike količine kisika. Maligne stanice u procesu korištenja energije (zbog do danas još neutvrđenih razloga) odbacuju mitohondrij kao spremnik energije i prelaze na korištenje energije iz procesa aerobne glikolize u samim stanicama, za koju je potrebna vrlo mala količina kisika. Glikoliza je inače normalan i složen proces, kojim se velike molekule glukoze razgrađuju u manje molekule pirogroždane kiseline (u obliku piruvata). Piruvat putem određenog procesa ili dopunjava energiju mitohondrija ili se u nedostatku kisika pretvara u mliječnu kiselinu. Kod procesa glikolize oslobađa se ipak relativno mala količina energije, koju koriste stanice raka, kao svoj izvor. S obzirom da je ovaj izvor energije malen, to je za razvoj stanica raka potrebna ogromna količina glukoze. Ovu veliku količinu glukoze potrebno je stalno dopremati stanicama raka, a to onda potiče razvoj cijele nove mreže krvnih žila oko tumorskog tkiva. Do sada se smatralo, da stanice raka koriste energiju iz procesa glikolize zbog nemogućnosti korištenja energije iz oštećenog mitohondrija, no to je bila zabluda. Ovo istraživanje je pokazalo, da zapravo mitohondrij nije oštećen, nego je samo izoliran (blokiran) od stanica raka. To saznanje zapravo predstavlja jedan od ključnih elemenata otkrića.

Kao što je poznato, prilikom procesa glikolize mogu se stvarati i znatne količine mliječne kiseline. Mliječna kiselina u tumorskom tkivu razgrađuje kolagenska vlakna, koja inače drže stanice tumora zajedno. Odvajanjem pojedinih stanica raka od cjeline, one se putem krvotoka šire organizmom kao metastaze, gdje zasađuju nove maligne tvorbe.

Djelovanje dikloracetata


Dikloracetat (DCA) ili dikloroctena kiselina je kemijski spoj, kod kojeg su atomi vodika u metilnoj skupini zamijenjeni s atomima klora (CHCl2COOH). Djelovanje dikloracetata na stanice raka očituje se upravo u aktiviranju blokiranog mitohondrija kao izvora energije. Kako mitohondrij ima još jednu izuzetnu funkciju, a to je aktiviranje procesa apoptoze (prepoznavanje malignosti stanice i preko gena TP53 na 17. kromosomu aktiviranje njenog samoubojstva, tj. smrtnosti). Tako aktiviranje mitohondrija kao energetskog izvora, zapravo dovodi do odumiranja stanica raka i stalnog smanjivanja tumorskog tkiva. Također, spriječavanjem stvaranja velike količine mliječne kiseline, koja razgrađuje kolagen u tkivu, ujedno se spriječava metastaziranje malignih stanica po organizmu. Dosadašnja istraživanja dikloracetatom su obavljena kod raka dojke, mozga i pluća na tkivima izvan ljudskog organizma i pokazala su izvanredno dobre rezultate u liječenju.

Navedena istraživanja dikloracetatom također su pokazala, da je djelovanje dikloracetata u principu neškodljivo za zdrave stanice. Jedino je neophodno doziranje lijeka uskladiti s mogućim nuspojavama, tj. obratiti pozornost na moguću toksičnost dikloracetata na stanice jetre i živčane stanice (bol, neosjetljivost i poremećaj pokretanja udova), a također zbog svog korozivnog djelovanja, mogućeg oštećenja mukoznih tkiva (posebno gornjih dišnih puteva). Kako je poznato (zbog brojnih kliničkih ispitivanja ovog lijeka, koji se već desetljećima koristi za liječenje poremećaja metabolizma mitohondrija - mliječne acidoze), nepoželjne su nuspojave ovog preparata vrlo ograničene, pa se ispravnim doziranjem izbjegavaju moguće veće štete u organizmu.

Jedno izuzetno povoljno svojstvo dikloracetata je to, da je to kemijski spoj male veličine molekule, pa se kao takav vrlo dobro apsorbira u organizmu i kao takav lako prodire u sve stanice.

Suština otkrića, očekivanja i poziv

Osim navedene nove spoznaje, da mitohondrij stanica raka nije oštećen, nego je samo blokirana njegova funkcija, te da njegovom aktivacijom izazivamo odumiranje malignih stanica putem samoubojstva, pokazalo se, da je paradigmu o jedinoj mogućoj inicijaciji za razvoj raka mutacijom gena stanica, potrebno dopuniti i s mogućom metaboličkom inicijacijom za razvoj raka. Najvjerojatnije je pak, da su za početak razvoja raka neophodna oba pokretača.

Navedena nova saznanja u razvoju i liječenju malignih bolesti daju nove nade u efikasnijoj borbi protiv sve učestalijih zloćudnih bolesti. Dopuna postojećih metoda liječenja (kirurgija, zračenje, kemoterapija, hormonska terapija) s jednim prilično obećavajućim lijekom, kao što je dikloracetat, može značajno umanjiti teške posljedice malignih bolesti.

S obzirom na poteškoće u financiranju kliničkih istraživanja ovog lijeka, ovaj napis neka bude poticaj svim društvenim institucijama, privatnim tvrtkama i pojedincima, koji mogu financijski pomoći, da daju svoj doprinos u tome. Također, ovo neka bude poticaj odgovarajućim društenim institucijama, da se osnuje poseban fond za financiranje kliničkih istraživanja s dikloracetatom.