Kako živjeti

Postavljeno: 10.02.2010.

MOŽEMO LI IZBJEĆI RAK?

Iako u životnoj okolini svakoga dana imamo sve više raznih karcinogenih tvari koje udišemo i konzumiramo, vjerojatnost pojave raka raste s godinama starosti i bez značajnijih okolišnih utjecaja. Na svakih 10 godina starosti života dvostručuje se vjerojatnost pojave raka, zbog mutacija gena prilikom replikacija genoma.


Piše: STJEPAN ŠABAN, dipl.ing.

Objavljeno u 'Vašem zdravlju' br.70 za veljaču i ožujak 2010.

Objavljeno u 'Narodnom zdravstvenom listu' br.65 za rujan i listopad 2010.

Razvoj malignih bolesti

Dioba stanica je prirodno svojstvo stanica i u suštini je odgovor na smrtnost, tj. njihova želja za besmrtnošću, koja je dio njenog genetskog zapisa. No, kada se dioba stanica više ne može zaustaviti, onda je to rak. Ono što potiče svaku stanicu na diobu su opet geni - geni rasta (onkogeni). Stanice moraju imati takve gene, kako bi se organizam mogao obnavljati. No ti geni su najveći dio vremena neaktivni. Njihovo aktiviranje može nastupiti iz raznoraznih razloga. Neki od razloga su i mutacije, koje nastaju prilikom replikacija genoma. 

Najčešće se nekontrolirani rast stanica (u obliku tumora) zaustavlja, jer su one opremljene vrlo razrađenim sustavom prekidača, da bi zaustavile nekontroliran rast, a na kraju i da bi potakle stanice na samoubojstvo, ako shvate da su karcinogene. Najpoznatiji i najvažniji od tih poslijednjih prekidača je upravo gen (jedan od njih je npr. TP53, smješten na kromosomu 17), koji potiče malignu stanicu na samoubojstvo. 

Dakle, ako se dogodi mutacija na jednom genu (koji potiče rast) neke vrste tkiva, stanice tog tkiva nađu se u fazi stalne diobe (rasta - razmnožavanja), stvarajući neoplazmu (benigno tumorsko tkivo). Ako za vrijeme rasta stanica dođe i do druge mutacije, na drugom onkogenu, razvija se druga faza bolesti raka – tzv. adenom. Dođe li i do treće mutacije gena na stanicama tog tkiva, rak dobiva izgled težeg oblika tumora. Međutim, ako se dogodi i četvrta mutacija na već prije spomenutom genu, koji inače potiče stanice raka na samoubojstvo, tada se definitivno tumor pretvara u maligni oblik (rak). 

Kao što vidimo, naš je organizam višestruko nadziran i zaštićen od raka, no tek kada padnu sve zaštite, tada se razvije rak. A zaštite padaju vrlo brzo jedna za drugom samo onda, ako na organizam s oslabljenim imunološkim sustavom djeluju mnogobrojni uzročnici mutacija gena, najčešće izazvani vanjskim utjecajima (karcinogenim tvarima i virusima). Osim ovih vanjskih uzroka mutacije gena postoji i vrlo značajan unutrašnji uzročnik, a taj je ugrađeni genetski zapis o preživljavanju (o besmrtnosti). Naime, svaka stanica neposredno prije umiranja izvrši genetsku mutaciju. 

 To znači da i bez značajnijih vanjskih utjecaja, vjerojatnost pojave raka raste s godinama starosti (dapače udvostručuje se svakih 10 godina našeg života). Što su ljudi stariji, to znači da su prošli kroz veći broj umiranja stanica i više replikacija gena od onih mlađih, a time su podložniji većem broju mogućih mutacija gena. 


Obrana organizma od raka je veličanstvena u svojoj složenosti, međutim, mi joj moramo pomoći svojim postupcima, tj. moramo smanjiti mnogobrojne i neprestane rizike mogućih mutacija gena tamo, gdje to osobno možemo.

Metabolizam stanica

Metabolizam svake normalne stanice očituje se u tome, da stanica koristi kao izvor energije mitohondrij kao spremnik energije (ATP). Za takvo korištenje energije iz mitohondrija (putem potpune oksidacije ugljika i vodika) neophodne su velike količine kisika, pa se korištenje energije odvija relativno sporo uz neophodne aerobne uvjete (dostupnost kisika). Maligne pak stanice zbog svog brzog razvoja trebaju u svom normalnom metabolizmu velike količine energije, za čiju je proizvodnju potrebno osigurati velike količine kisika. Maligne stanice u procesu korištenja energije odbacuju mitohondrij kao spremnik energije i prelaze na korištenje energije iz procesa aerobne glikolize u samim stanicama, za koju je potrebna vrlo mala količina kisika. Glikoliza je inače normalan i složen proces, kojim se velike molekule glukoze razgrađuju u manje molekule pirogroždane kiseline (u obliku piruvata). Piruvat putem određenog procesa ili dopunjava energiju mitohondrija ili se u nedostatku kisika pretvara u mliječnu kiselinu. Kod procesa glikolize oslobađa se ipak relativno mala količina energije, koju koriste stanice raka, kao svoj izvor. S obzirom da je ovaj izvor energije malen, to je za razvoj stanica raka potrebna ogromna količina glukoze. Ovu veliku količinu glukoze potrebno je stalno dopremati stanicama raka, a to onda potiče razvoj cijele nove mreže krvnih žila oko tumorskog tkiva. Dugo se smatralo, da stanice raka koriste energiju iz procesa glikolize zbog nemogućnosti korištenja energije iz oštećenog mitohondrija, no to je bila zabluda. Istraživanja su pokazala, da zapravo mitohondrij nije oštećen, nego je samo izoliran (blokiran). Takva situacija pogoduje stanicama raka, jer bi u suprotnom mitohondrij aktivirao genetske mehanizme za samoubojstvo stanica raka.

Kao što je poznato, prilikom procesa glikolize se mogu stvarati znatne količine mliječne kiseline. Mliječna kiselina u tumorskom tkivu razgrađuje kolagenska vlakna, koja inače drže stanice tumora zajedno. Bez kolagenskih vlakana odvajaju se pojedine stanice raka od cjeline, pa se pretpostavlja, da se putem krvotoka šire organizmom kao metastaze, gdje zasađuju nove maligne tvorbe.

Tumor

Istraživanja tumorskog tkiva pokazala su brojne specifičnosti u odnosu na zdravo tkivo. U fazi stvaranja neoplazme, zbog znatno oslabljenog imunološkog sustava, nakupljaju se u prvoj fazi rasta crijevni paraziti (fasciolopsis buskii, ascaris, echinococcus), donoseći sa sobom u simbiozi brojne viruse (human papiloma, Epstein Barre, syncitial, tobacco mosaic i dr.), bakterije (clostridium, filamentous, salmonella typhimurium, shigella dysenteriae, shigella flexneri, E. Coli, staphylococcus aureus, metacercaria i dr.) i gljivice (aspergillus, penicillium, streptomyces i dr.). Svi oni zajedno, uz nakupljanje određenih teških metala kao katalizatora u tumorskom tkivu (bakra, kobalta, vanadija i dr.), raznih karcinogena (bilo unesenih izvana ili stvorenih od parazita, bakterija, virusa i gljivica) i brojnih toksičnih tvari (bilo unesenih izvana ili stvorenih od bakterija, virusa i gljivica), stvaraju uvjete za prijelaz benignog tumorskog tkiva u maligno.

Stoga kao preventivu možemo sigurno utvrditi, da održavanjem organizma u boljem imunološkom stanju, uz što manji unos toksičnih i karcinogenih tvari, te povremenim čišćenjem organizma od parazita, bitno smanjujemo rizik mogućeg razvoja raka.

Što učiniti u slučaju raka?

U slučaju pojave raka na bilo kojoj vrsti tkiva, neophodno je najhitnije zatražiti pomoć liječnika, kako bi se napravile temeljite pretrage i odredili neophodni zahvati, ovisno o vrsti malignog oboljenja i njegovom stadiju. Pri tome treba voditi računa, da je vrijeme najdragocjeniji element, kojeg čovjek drži sam u svojim rukama (odluke treba donosti brzo i bez odgađanja).

Osim pridržavanja propisanih postupaka donesenih od strane liječnika, svaki čovjek, koji se nađe u takvoj situaciji, mora i sam znati neke važne detalje u toku razvoja bolesti, a ponekad čak i tražiti od liječnika osiguranje određene specifične pomoći:

• Kako stanice raka troše ogromne količine energije za svoj razvoj, organizam u kasnijoj fazi razvoja bolesti postaje toliko oslabljen, da je statistički poznato da preko 40% bolesnika ne umire od samog raka, nego od slabosti, iscrpljenosti i izgladnjelosti (kaheksije). U slučajevima, kada čovjek osjeća veliku slabost organizma, mora voditi računa ne samo o svojoj prehrani (inzistiranjem na kvalitetnoj i uravnoteženoj prehrani), nego u slučaju potrebe tražiti infuziju i u kućnoj njezi (a ne samo u bolnicama), ako mu je nužno izdržati neko vrijeme, dok propisana terapija ne pokaže poboljšanje stanja organizma.

• Kako nakupljanja parazita, bakterija, virusa i gljivica uzrokuju velike upalne procese uz stvaranje brojnih toksina i karcinogena (čime se znatno pogoršava ionako loše stanje), nije dovoljno propisati terapiju s bilo kakvim antibiotikom, nego je neophodno analizom uzorka tumorskog tkiva izvršiti bakteriološku pretragu, te propisati najefikasniji antibiotik u maksimalno dozvoljenoj dozi za nađene vrste bakterija. Također je neophodno analizirati vrstu parazita i odgovarajućim lijekom uništiti parazite i njihova jajašca. Isto je tako potrebno utvrditi vrstu nakupljenih virusa i gljivica u tumorskom tkivu, radi odgovarajuće terapije, jer je njihovo djelovanje izuzetno štetno u razvoju bolesti. Bez ovih pretraga i odgovarajuće terapije stanje bolesti se može i dalje pogoršavati, te znatno usporiti i produžiti liječenje s neizvjesnim ishodom.

Kako spriječiti?

Smrtnost od raka je uz smrtnost od krvožilnih bolesti drugi uzrok smrtnosti u većini razvijenih zemalja svijeta. Iako se za rak globalno može reći, da je to bolest starenja, naš preventivan odnos prema toj bolesti može mnogostruko smanjiti vjerojatnost njegove pojave, tim više što svaki organizam ima ugrađene višestruke zaštitne mehanizme za borbu protiv njega. Prvi i najvažnji sustav čovjekov za borbu protiv raka, na koji svatko sam može utjecati svojim načinom života, je njegov imunološki sustav. Održavanje vlastitog imunološkog sustava na visokoj razini spriječava, ne samo razvoj malignih bolesti, nego i razvoj svih drugih vrsta oboljenja, pa čovjek svoje zdravlje osjeća kao veliku blagodat i sreću, te produljuje svoj životni vijek.

Za održavanje visoke razine imunološkog sustava organizma i zdravlja općenito, neophodno je u organizmu održavati biološku ravnotežu. To se postiže prvenstveno održavanjem antagonističkih parakrinih hormona u ravnoteži uz dovoljnu količinu antioksidansa u organizmu, te dovoljnim protokom vode kroz organizam radi njegovog čišćenja od toksina i sprečavanjem lokalnih upalnih procesa. Za to je u prvom redu potrebno sljedeće:

• uravnotežena prehana (umjerena i raznovrsna sa zastupljenim svim potrebnim nutrijentima u odgovarajućoj količini svakodnevno), radi osiguranja optimalne biološke ravnoteže organizma, koja održava imunološki sustav na visokoj razini i spriječava mnoge upalne procese;

• unos dovoljne količine vode radi sprječavanja dehidriranosti, koja potiče upalne procese, zbog otežanog pristupa elemenata imunološkog sustava u tkiva putem tekućina i otežanog čišćenja toksina iz organizma;

• antistresan način života (u protivnom treba koristiti neku od metoda opuštanja), jer stres dramatično ruši zdravu biološku ravnotežu s rušenjem imunološkog sustava organizma;

• razumna tjelesna aktivnost (prvenstveno aerobna) radi održavanja zdravog metabolizma, boljeg čišćenja organizma od toksina, boljeg protoka tjelesnih tekućina u sva tkiva, boljeg opuštanja organizma nakon takve aktivnosti te zdrave promjene dinamike rada pojedinih organa.

Ako ovome još dodamo moguće izbjegavanje ostalih zagađenja u okolini putem:

• hrane (izborom zdrave, ekološki proizvedene i svježe hrane),

• zraka (sa što češćim i duljim boravkom u nezagađenoj prirodi),

• vode (ispravnom vodom za piće i kuhanje),

• radioaktivnog zračenja,

• pretjeranog ultraljubičastog zračenja,

• dugotrajnog izlaganja jakim magnetskim ili električnim poljima,

tada ćemo sigurno postići željene ciljeve u zdravlju te ugodnom i dugom životu.

Ako je čovjek svijestan svih važnijih utjecaja na vlastiti život, pred njim je jedino odluka, da uvijek kada god može, napravi bolji izbor za svoje zdravlje!