__________________

SINDROM BOLESTI ZGRADA

Opće je poznato, da zagađeni vanjski zrak može biti opasan za zdravlje, ali premalo ljudi zna, da zagađeni zrak u zatvorenim prostorima predstavlja još veću opasnost za njihovo zdravlje. Gotovo je polovina svih bolesti uzrokovana ili pogoršana zagađenjima zraka u zatvorenom prostoru.


Piše: STJEPAN ŠABAN, dipl.ing.

- Objavljeno u časopisu 'Narodni zdravstveni list' za ožujak-travanj 2007.

- Prijevod na srpski na web-stranicama http://www.ogledalce.co.yu/  u kolovozu 2007.

Kisik i zrak

Kisik je esencijalan element života, jer se stanice ljudskog organizma moraju neprekidno opskrbljivati kisikom. Najosjetljivije stanice u čovjeku su stanice mozga, koje propadaju, ako ostanu bez kisika samo vrlo kratko vrijeme (približno 5 minuta). Kisik unosimo u organizam izvana udisanjem zraka, gdje u plućima difuzijom prelazi u krv, veže se na hemoglobin i putem optoka krvi dolazi do svih stanica organizma.

Stanice koriste kisik za oksidaciju ugljikohidrata, masti i bjelančevina, kod čega se oslobađa energija. U stanicama se obavljaju tri vrste kemijskih procesa vezanih uz kisik: gubitak elektrona (stvaranje slobodnih radikala), gubitak vodikovih atoma i vezanje kisikovih atoma. Oksidativni procesi u stanicama su vrlo složeni. Konačni produkti oksidativnih procesa su: ugljični dioksid i voda i neke otpadne tvari. Ugljični dioksid se izlučuje iz organizma putem pluća, a ostalo putem bubrega.

Kisik kao kemijski element je jako reaktivan i rado se spaja s mnogim tvarima, stvarajući u organizmu okside, perokside ili subokside.

Zrak je za čovjeka glavni izvor kisika, kojega u njemu ima približno 23% masenog udjela.

Zagađenost zraka

Kako zrak stalno udišemo u pluća, to je njegova čistoća neobično važna za zdravlje čovjeka. Vanjski atmosferski zrak je, međutim, podvrgnut mnogim zagađenjima, kao ‘tekovina' civilizacije. No i zrak, koji udišemo u zatvorenim prostorima je izuzetno često zabrinjavajuće zagađen.

Najbliža okolina

Zrak, koji udišemo u našoj najbližoj okolini, tj. onaj u našim domovima ili na radnom mjestu je zaprepašćujuće zagađen i predstavlja ogroman problem današnje civilizacije. Prije energetske krize 70-tih godina prošlog stoljeća, stanovi, kuće i uredi nisu bili toliko čvrsto zabrtvljeni, kao danas. Izmjena zraka u tim prostorima je bila relativno velika i ljudi su udisali prilično kvalitetan zrak. Zbog štednje energije i boljeg brtvenja, prostorije u kojima danas boravimo, postale su klopke za zagađivače (polutante). Kako čovjek, koji se danas sve manje kreće u prirodi i sve više boravi u zatvorenom prostoru, upravo oko 90% vremena udiše loš zrak, koji sadrži dim, kemijske onečišćivače, bakterije, viruse, plijesni, prhut, grinje, pelud i radiaktivni radon. Bolesti, koje su se pojavile zbog udisanja takvog zraka, nazvane su “sindrom bolesti zgrada”.

• Prema nekim istraživanjima razina polutanata u zatvorenim prostorima može doseći i vrijednosti, koje su višestruko puta veće (2 do 5 puta u prosjeku, a i do100 puta u izuzetnim situacijama) od onih izvan zgrada.

• Znanstvenici su utvrdili više od 1500 bakterija i kemijskih onečišćivača u zraku, na zavjesama, presvlakama, tapetama i zidovima prostorija.

• Čovjek u toku samo jednog sata udahne više od 0,5 m3 zraka u svoja pluća, punog bakterija i virusa.

Plijesni

Gdje god ima vlage, bilo zbog zidova, ili zbog isparivanja, glačanja, kuhanja hrane, čišćenja, kupanja i sl., tamo ima i razvoja plijesni (gljivica). Spore gljivica povoljno se razvijaju u sustavima grijanja i hlađenja, u kupaonicama, prizemljima i podrumima. Plijesni danas spadaju u najopasnije zagađivače zraka zatvorenih prostora u jesen, zimi i proljeće.

Plijesni i njihove spore mogu uzrokovati:

• alergije,

• sinusne glavobolje,

• reumatoidni artritis

• umor,

• iritabilnost,

• depresiju.

Bakterije i virusi

Samo 10% svih prehlada uzrokovano je vanjskim zrakom, dok je 90% uhvaćeno u zatvorenom prostoru. Bakterije i virusi mogu biti prisutni svugdje, kod kuće i na radnom mjestu. Postoji na tisuće mikroorganizama, koji se mogu na čovjeka prenijeti putem zraka.

Bakterije i virusi mogu uzrokovati:

• prehlade,

• gripu,

• razna druga virusna oboljenja,

• respiratorne infekcije,

• infekcije oka.

Grinje

U jednom gramu prašine može živjeti od 2.000 pa čak i do 20.000 grinja. Ta prašina je uglavnom nevidljiva za oko, jer vidljivi dio prašine na svjetlu iznosi samo oko 1% ukupne prašine. Grinje su zapravo uzrok većeg dijela kućne prašine. One žive i hrane se mrtvim česticama ljudske i životinjske kože. Velik broj alergija kod ljudi je posljedica udisanja prašine s izmetom grinja i drugih čestica.

Prašina u zraku ne stvara samo osjećaj zagušljivosti i nelagode, nego može biti odgovorna za:

• iritacije očiju,

• infekcije očiju, uha, grla i nosa,

• napade astme,

• alergije,

• umor,

• depresije.

Pušenje

Cigarete sadrže preko 4.000 poznatih otrovnih tvari. Ali tim otrovima nisu izloženi samo aktivni pušači, nego tzv. ‘pasivni' pušači, tj. ljudi, koji se nalaze u prostoru, u kojem aktivni pušaču puše i zagađuju zrak. Danas je poznato, da 20% ljudi oboljelih od raka pluća pripadaju upravo 'pasivnim' pušačima uz brojne druge bolesti respiratornog sustava (upale pluća, bronhitis, astmu).

Duhanski dim može uzrokovati:

• glavobolje i probleme sinusa,

• astmu i druge respiratorne bolesti,

• rak dišnih puteva,

• iritacije očiju,

• upale uha,

• kožne alergije.

Kemikalije

Uz kemikalije iz duhanskog dima izlaganja kemijskim parama iz peći, plinskih aparata, boja, tapeta, sredstava za čišćenje, aerosol sprejeva, odjeće i uredske opreme mogu izazvati glavobolje i alergijske reakcije.

Usprkos stalnom vanjskom zagađivanju zraka, on je vrlo često bolje kakvoće od onog unutar prostorija, jer vanjski zrak stalno pročišćava sama priroda.

Radioaktivnost

Zrak u zatvorenim prostorima sadrži znatno veće koncentracije radioaktivnog radona, koji prirodno izlazi iz zemlje i oslobađa se iz zidova zgrada, te ulazi u prostorije, gdje se akumulira, često i iznad preporukama dozvoljenih granica.

 

Pročišćavanje zraka

Ionizacija

Prirodno zračenje sa zemlje i sunca te kiša i vjetar stvaraju električki nabijene čestice (molekule), tzv. ione (pozitivne i negativne). Ioni spajaju međusobno sitne čestice u zraku u veće, koje onda više ne mogu lebdjeti zbog svoje veće mase i padaju na tlo.

Negativan ion se u zraku stvori na molekuli kisika, ako joj se priključi elektron viška. U atmosferi se stvara više negativnih iona, nego pozitivnih, jer površina Zemlje sadrži višak elektrona. Negativni ioni kisika pomažu revitalizaciji i osvježenju zraka. Pozitivni ioni sadržani u dimu, prašini i raznim drugim industrijskim polutantima stalno ulaze u okolnu atmosferu. Negativni ioni iz okoline putem oluje, kiše i grmljavine neutraliziraju pozitivne ione polutanata i očiste zrak.

U zatvorenim prostorijama postoji neravnoteža između veće količine pozitivnih iona i manje količine negativnih iona. Grijanje i klimatizacija, kao drugi faktori zatvorenog prostora sprečavaju regeneraciju (reionizaciju) zraka, ako to ne činimo na umjetan način pomoću elektroničkih ionizatora. Važno je zapamtiti, da pozitivni ioni izazivaju negativne efekte, a negativni ioni pozitivne efekte.

Ozon

Ozon predstavlja aktivirani kisik u obliku tri-atomske molekule (O3), koji je u prizemnim slojevima Zemlje uglavnom produkt vegetacije na Zemlji, dok je u višim slojevima uglavnom produkt dijela spektra ultraljubičastog zračenja. Ozon se stvara i pri prirodnim električnim pražnjenjima visokog napona (munjama). Ozon je zbog svoje visoke reaktivnosti esencijalan element čišćenja organskih zagađivača okoline. To je najjače komercijalno oksidacijsko sredstvo s različitim vrstama uporabe kao baktericida i algaecida. Životni ciklus ozona sastoji se od tri faze: generiranja, oksidacije i raspada.

Količina ozona u zraku mjeri se u dijelovima na milijun [ppm]. Za čovjeka postoji propisana granica, ispod koje ozon nije ni iritirajući, ni štetan, a ta iznosi 0,06 ppm. U zatvorenim prostorijama ozon oksidira mirise i druge polutante već na razini od 1/8 dozvoljene granice, kao neiritirajuće za čovjeka. Industrijski pročišćivači zraka proizvode ozon najčešće u granicama od 0,005 do 0,02 ppm.

Izvori zagađenja vanjskog zraka

Najčešći izvori današnjih zagađivača atmosferskog zraka izvan domova su sljedeći:

• plinska postrojenja,

• kemijska industrija,

• spalionice otpada,

• kemijske čistionice,

• odlagališta kemijskog otpada,

• rafinerije nafte,

• benzinske crpke,

• odlagališta otpada,

• proizvodna postrojenja, koja koriste razna sredstva za čišćenje i otapala,

• razne tvornice,

• elektrane,

• automobili,

• prašina,

• požari i razna druga spaljivanja.

Najčešći izvori zagađivača zraka od proizvoda u kućanstvima su sljedeći:

• higijenska sredstva za čišćenje,

• sredstva za čišćenje kanalizacijskih odvoda,

• sredstva za čišćenje presvlaka, zastora i tepiha,

• sredstva za čišćenje podova i namještaja,

• pesticidi,

• boje i lakovi.

Zagađenja zraka utječu ne samo na zdravlje ljudi, nego i očuvanje biljnog i životinjskog svijeta, kao ostalog dijela nežive prirode. Utječu i na očuvanje zaštitnog ozonskog sloja atmosfere, kao i na očuvanju građevina.

Nadzor zagađivača vanjskog zraka

Zagađivač (polutant) zraka je svaka tvar u zraku, koja može naškoditi čovjeku ili okolini. Zagađivači mogu biti prirodni ili proizvedeni od strane čovjeka, a nalaze se u obliku krutih čestica, kapljica ili plinova.

Mnoge zemlje donijele su propise o potrebnom nadzoru određenih zagađivača u zraku i njihovim standardnim odnosno graničnim vrijednostima. Jedino je pitanje, gdje se takav nadzor vrši, koliko često i da li je o tome javnost dovoljno informirana.

Zrak u svakom trenutku

Kako zrak stalno udišemo u pluća, to je njegova čistoća neobično važna za ljudsko zdravlje. Vanjski atmosferski zrak je, podvrgnut mnogim zagađenjima, ali ni u zatvorenim prostorima nije čist, nego se pokazalo da je mnogo zagađeniji od vanjskog. Kako čovjek danas sve više boravi u zatvorenom prostoru (oko 90% vremena), to najviše udiše loš zrak, koji sadrži dim, kemijske onečišćivače, bakterije, viruse, plijesni, prhut, grinje, pelud i radiaktivni radon. Bolesti, koje su se pojavile zbog udisanja takvog zraka, nazvane su “sindrom bolesti zgrada”. Najveći zagađivači zraka u zatvorenim prostorijama su: plijesni, grinje, bakterije i virusi, duhanski dim, razne kemikalije, radioaktivni radon. 

U zatvorenim prostorijama postoji neravnoteža između velike količine pozitivnih iona i manje količine negativnih iona. Grijanje i klimatizacija, kao i drugi faktori zatvorenog prostora sprečavaju regeneraciju (reionizaciju) zraka. Zbog toga je poželjno uz često provjetravanje prostorija vršiti umjetnu ionizaciju zraka pomoću elektroničkih ionizatora. 

Ozon predstavlja aktivirani kisik u obliku tri-atomske molekule (O3), koji je u prizemnim slojevima Zemlje uglavnom produkt vegetacije na Zemlji i ultraljubičastog zračenja sunca. Ozon je zbog svoje visoke reaktivnosti esencijalan element čišćenja organskih zagađivača okoline. 

Boravak u prirodi zbog udisanja znatno kvalitetnijeg zraka od onog u zatvorenim prostorijama i gradovima, čini se nužnim za čovjeka, i neophodno ga je primjenjivati, kada god za to postoji mogućnost. Takav boravak u prirodi, uz druge povoljne aspekte na čovjeka (psihološke, fizičke, svjetlosne), značajno regenerira ljudski organizam.