Život mladeži

Na osobnim stranicama

STJEPANA ŠABANA

Postavljeno: 28.05.2007.

__________________

(NE)AKTIVNOST MLADIH

Mnoga istraživanja u brojnim zemljama pokazuju 'epidemiju' porasta prekomjerne tjelesne mase i debljine, ne samo kod odrasle populacije, nego već i kod mlađih naraštaja školske dobi (pa i najmlađih). Gdje su uzroci takvog trenda i kako izbjeći posljedice?


Piše: STJEPAN ŠABAN, dipl.ing.

Objavljeno u časopisu 'Narodni zdravstveni list' za svibanj-lipanj 2007.

Stanje

Već 2/3 odrasle populacije u razvijenim zemljama zapada (a i kod nas) ima prekomjernu tjelesnu masu, a 1/4 je debela, uz čije posljedice ide čitav niz raznih kroničnih, pa i vrlo teških bolesti. No ni mlađe populacije, kao da ne žele zaostati u tom trendu, jer već više od 1/4 ima prekomjernu tjelesnu masu (s indeksom mase iznad 25). Indeks mase je tjelesna masa u kg podijeljena s kvadratom visine u m.

Osnovni razlozi i posljedice

Nagle i dramatične promjene u načinu života ljudi današnje civilizacije uzrokovale su mnoge promjene u organizmu, za koje u duljem vremenskom trajanju čovjek nema genetskog odgovora. U najznačajnije promjene u načinu života spadaju: 

• promjena količine, sadžaja i načina prehrane, 

• bitno smanjenje tjelesne aktivnosti, 

• izuzetno stresan način života i rada. 

Čovjek se genetski nije promijenio više stotina tisuća godina, a u poslijednjih stotinu godina potpuno je promijenio način života, za koji organizam nije prilagođen. Posljedice su usprkos enormnom napretku znanosti i medicine teške za ovu civilizaciju.

Današnja prehrana čovjeka ove civilizacije bazira na industrijski procesuiranoj – rafiniranoj i koncentriranoj hrani, deficitarnoj mineralima, vitaminima i drugim fitonutrijentima, neophodnim ljudskom organizmu, a prebogatoj energijom, koja organizmu nije potrebna, jer je ne može potrošiti. Jedna od posljedica takve prehrane čovjeka u duljem vremenskom razdoblju je pojava inzulinske i leptinske rezistencije, čije su posljedice ne samo povećani indeks mase, kao vidljivog simptoma, nego paralelno i pojave čitavog niza akutnih i kroničnih bolesti, ovisno o osobnoj predispoziciji pojedinca (tj. njegovom genetskom naslijeđu), kao što su bolesti krvožilnog sustava, šećerna bolest (tipa 2), bolesti imunološkog sustava, maligna oboljenja i druge (s krajnjim najneposrednijim posljedicama smrtnosti od svih navedenih uzroka).

Ovakva stanja s pojavom zdravstvenih poremećaja i mogućim teškim bolestima, kakva uzrokuje neprimjerena prehrana, još više pogoršava sve manja tjelesna aktivnost ljudi svih uzrasta, a posebice mlađih populacija školske dobi, koja nije samo u funkciji utroška pretjerano konzumirane energije, nego u značajnoj mjeri i u funkciji razvoja, rasta i promjene samog metabolizma. 

Također, stresan način života u duljem vremenskom razdoblju (kod mlađe populacije su to razne frustracije i zlostavljanja) mijenja hormonalnu ravnotežu organizma na više razina (endokrino, parakrino i autokrino), kao i njegov metabolizam, čije su posljedice slične neprimjerenoj prehrani i slaboj tjelesnoj aktivnosti, tj. mogu dovesti do razvoja teških bolesti, ne samo psihičkih, nego i somatskih bolesti..

Porast mase već u ranoj dobi

Mnoge studije u svijetu ukazuju na 'epidemiološki' porast tjelesne mase već i dječjoj dobi u mnogim zemljama, pa čak i u Kini, koja je skoro donedavno bila poznata po velikoj borbi protiv gladi. Također, neke višegodišnje studije upozoravaju na vrlo ozbiljnu opasnost takvog trenda, jer djeca povećane mase imaju i u odrasloj dobi povećanu masu. Vjerojatnost za povećanu masu u odrasloj dobi je gotovo 10 puta veća kod onih, koji su kao djeca imali povećanu masu, u odnosu na one, koja su kao djeca bili mršaviji. 

U Sjedinjenim državama već 16% adolescenata od 6 do 19 godina (školska djeca) imaju povećan indeks mase (iznad 25) uz stalan godišnji porast njihovog broja. Gotovo potpuna tjelesna neaktivnost velikog broja djece zbog stalnog provođenja slobodnog vremena uz TV, te uz potpuno neprimjerenu prehranu cjelokupnog stanovništva, svakako su glavni uzroci ovakvog trenda porasta tjelesne mase u toj dobi.

Programiranje aktivnosti


 Ako je dijete na putu povećane tjelesne mase i nedovoljno tjelesno aktivno, provodeći vrijeme uz TV, uz razne grickalice i slatke sokove te stalno razmišljanje o hrani, gašenje televizora treba biti prvi korak u ispravnom postupku roditelja. Drugi korak roditelja je programiranje djeci nekih drugih aktivnosti, kako tjelesnih, tako i netjelesnih, u kojima nema mjesta za sjedenje uz TV. 

U značajnije aktivnosti djece školskog uzrasta uz školske obveze potrebno je radi korisnog popunjavanja slobodnog vremena uključiti i neke od sljedećih 20, kako tjelesnih tako i netjelesnih aktivnosti, u koje se djeca mogu uključiti ovisno o osobnoj sklonosti ili želji: 

• bavljenje nekim sportom, rekreativno ili natjecateljski 

• dulje šetnje 

• učenje raznih plesova, ritmike ili baleta 

• vožnja biciklom 

• rolanje 

• igra u prirodi 

• razne igre na vodi 

• crtanje i slikanje 

• učenje jednog ili više stranih jezika 

• učenje sviranja ili pjevanja

• modno i drugo kreiranje 

• kuharske vještine 

• uzgoj nekog bilja 

• bavljenje s nekim ljubimcem 

• izrada rukotvorina 

• čitanje dobre knjige 

• uključivanje u dobrotvorne akcije 

• dopisivanje s prijateljima 

• uključivanje u akcije zaštite prirode 

• pisanje priča i doživljaja. 

U pogledu tjelesnih aktivnosti neophodno je naglasiti, da je za djecu zbog njihovog razvoja i rasta potrebna veća aktivnost nego kod odraslih osoba. Za onu, koja nisu povećane mase, potrebna dnevna tjelesna aktivnost od barem 30-45 minuta, dok je za onu, koja žele smanjiti svoju već povećanu masu, potrebna minimalna dnevna aktivnost od 60-90 minuta. 

 

Uz redovitu tjelesnu aktivnost za djecu je neophodno i pravilno programiranje obroka:

 • po količini - manji obroci, 

• po sadržaju - izbjegavanjem rafiniranih i koncentriranih ugljikohidrata visokog glikemičkog indeksa, uz dovoljno bjelančevina, povrća i voća, a slučaju većih tjelesnih napora i dovoljno masnoća, 

• po učestalosti - 4-5 obroka dnevno, 

• uz dovoljnu količinu vode, ali bez slatkih sokova. Uz programiranje općih, tjelesnih i prehrambenih aktivnosti, djecu je neophodno pravilno i stalno podučavati o zdravom načinu života.