Ubojstvo Zrinke Gmaz

 

 

Na kupalištu na lijevoj obali  rijeke Kupe zvanom " mala skela " u Staroj Drenčini kod Siska tog petka , 16.srpnja 1993 godine oko 15:10 sati , skupina mladeži i djece , te pokoji odrasli mještanin , uživali su u ljetnom druženju igri i sunčanju . Veselo i razigrano društrvo nije ni slutilo da će njihovu mladenačku bezbrižnost i idilu ljetnog popodneva , brutalno prekinuti zlo i nesreća. Mladenački smijeh i igru prekinuli su rafalni hici sa desne strane Kupe koji su prekinuli život 19. godišnje Zrinke Gmaz , a teže ranili njenog tada 16. godišnjeg brata Domagoja Gmaza i njihovog bratića Igora Karaulu . Hici smrti došli su sa suprotne obale koja je trebala biti pod nadzorom UNPROFORA i njegovih " plavih kaciga " , a ispalili su ih pripadnici srpske paravojske iz tada okupirane Petrinje . Po svemu sudeći , meta su im bili brat i sestra Gmaz , čiji je otac Berislav u to vrijeme bio dužnosnik Sisačkog gradskog odbora HDZ-a i koji je jedan od osnivača Tuđmanovog HDZ-a , a čija je majka Đurđa bila kandidat  HDZ-a za saborsku zastupnicu na prvim višestranačkim izborima u proljeće 199o godine i koja je tada radila na odgovornim poslovima u policijskoj upravi Sisačko - Moslavačkoj . Akcija zločina kako se može suditi prema okolnostima u kojima je došlo do njega bila je planirana i priprenmljena , jer su očito pratili kretanje mladeži na kupalištu na lijevoj Kupskoj obali  .

Zločin u Staroj Drenčini ogorčio je Siščane koji su kao odgovorne za taj zločin , uz počinitelje , smatrali Mirovnu misiju UN u Hrvatskoj UNPROFOR , čiji su pripadnici trebali nadzirati područje s kojeg je pucano na skupinu mladeži , koji su bili odgovorni za područje s kojeg su došli hici smrti . Ujedno je taj događaj potvrdio da je razdoblje tzv. primirja bilo varljivo i da ga je srpski agresor uglavnom koristio za takve zločinačke akcije u kojima su pretežito stradavali nedužni civili , u ovom slučaju 19. godišnja djevojka koja je bila na početku  ulaska u život, te njezin brat i bratić , čije je živote obilježila ta tragedija . Na mjesto stradanja troje mladih Drenčana izašli su policijska ekipa za očevid i istražni sudac tadašnjeg Okružnog suda u Sisku Ivan Mikšić , sadašnji sudac Vrhovnog suda RH , kao i predstavnik UNPROFORA . Međutim , očevid na drugoj , desnoj obali Kupe , nije mogao biti obavljen jer predstavnik UNPROFORA nije mogao ili nije htio osigurati prelazak istražitelja preko rijeke na mjesto s kojeg je pucano kako bi se izuzeli tragovi kretanja i čahure . Sada se može reći  da je UNPROFOR više bio u službi zaštite četnika iz Petrinje i prikrivanja njihovog strašnog zločina , nego u funkciji ispunjavanja ciljeva njihove Mirovne misije i sprečavanja upravo takvih zločinačkih djela . Proces utvrđivanja činjenica u tom zločinu bio je otežan jer Hrvatski istražitelji nisu mogli na drugu stranu , ni u pratnji UNPROFORA , te su se počinitelji sve do nedavno vodili kao NN osobe .

Pitanje o precesuiranju počinitelja tog strašnog zločina bilo je 17. srpnja prošle godine postavljeno u aktualnom satu Skupštine Sisačko- Moslavačke županije , a županijsko državno odvjetništvo u Sisku je 27.listopada sačinilo odgovor na to pitanje , koji je Sisačko -Moslavačka županija zaprimila 7. studenog prošle godine . U njemu Županijski državni odvjetnik u Sisku navodi da je na temelju podnesene kaznene prijave policijske uprave SM pod brojem : K-78 /93 , odvjetništvo stavilo županijskom sudu u Sisku zahtjev za provođenje istrage protiv prvookrivljenoga Dragoslava Zorića , drugookrivljenog Milana Turopoljca , trećeokrivljenog Nenada Turopoljca i četvrtookrivljenog Milana Kolajića za zločin u Staroj Drenčini . U zahtjevu za provođenju istrage Vrdoljak je naveo " da su osumlnjičeni tijekom 1991 godine do mjeseca kolovoza 1993 godine u Petrinji , očito nezadovoljni s nastupjelim demokratskim promjenama u RH , a u cilju podrivanja i obaranja novog uspostavljenog društva u RH , čiji je cilj bio ocjepljenje Petrinje i šireg područja i pripajanja para-državi tzv. SAO Krajini i protjerivanjem cjelokupnog nesrpskog stanovništva " počinili taj strašni zločin nad nedužnom mladeži iz Stare Drenčine . Odvjetništvo je tu četvoricu pripadnika srpske paravojske iz Petrinje teretilo " da su u okviru takvog zločinačkog plana , protivno odredbama Konvencije o zaštiti građanskih osoba z a vrijeme rata  16.srpnja 1993 godine oko 15 sati , kriomice se približili kupalištu zvanom Mala Skela gdje se kupao veći broj ljudi i djece " . Pripadnici srpske paravojske okrivljeni su " da su iz mitraljeza i drugog automatskog oružja ispalili više hitaca u pravcu ovih , pri čemu su Domagoj Gmaz i Igor Karaula dobili ozljede po tijelu , koje su bile teške naravi , dok je Zrinka Gmaz  zadobila mnogostruke ozljede po tijelu , kojima je ubrzo nakon toga podlegla , dok su , pukim slučajem , ostala djeca , koja su se nalazila na obali Kupe , ostala neozljeđena " . 

Kako se navodi u Vrdoljakovom izvješču , istražni sudac županijskog suda u Sisku u cjelosti je prihvatio zahtjev županijskog državnog odvjetništva u Sisku i 4. studenog 1997 godine donio riješenje  o provođenju istrage pod brojem spisa Kio - 152 / 96 . Policijska uprava SM u Sisku dostavila je 17. prosinca 1996 godine posebno izvješče županijskom državnom odvjetništvu o tom događaju , a odvjetništvo je istražnom sucu županijskog suda u Sisku stavilo istražni zahtjev za proširenje istrage protiv Dragana Čavića , Milorada Grmuše , Željka Janusa , Dragoljuba Kljaića , Jovana Ljiljka , Miloroda Turopoljca , Nenada Turopoljca , Vlade Kolajića i Đure Polimca . Istražni sudac je protiv njih 20.svibnja 1999 godine donio riješenje o proširenju istrage pod brojem Kio - 152 /96 . Županijsko državno odvjetništvo je " 09. veljaće 2001 godine stavilo prijedlog da se istraga prekine , obzirom da se okrivljeni nalaze u bijegu i za sada su nedostupni državnim tijelima RH " . Tadašnji istražni sudac županijskog suda u Sisku Danko Kovać , koji sada obnaša dužnost predsjednika Sisačkog županijskog suda , usvojio je takav prijedlog odvjetništva i 30.ožujka 2001 godine pod brojem Kio -152 /96 donio riješenje o prekidu istrage , time da je protiv okrivljenih određen pritvor a istodobno je izdana naredba za izdavanjem tjeralice " . 

Vrdoljak na kraju svojeg odgovora skupštini Sisako-Moslavačke županije navodi kako će se " s obzirom da ratni zločin ne zastarjeva , ako bilo koji od osumnjičenih bilo kada bude uhvačen ili na drugi način dostupan vlastima RH , istraga , odnosno kazneni postupak nastaviti "  . Navodi " kako iz navedenih razloga , dakle zbog nedostupnosti osumnjičenih , za sada nije moguć nastavak kaznenog postupka , pa niti pouzdano utvrđivanje počinitelja obog zločina " . Policijska uprava SM  na isti je upit vjećnika skupštine SM županije 04.kolovoza dala pisani odgovor , koji je u SM županiji zaprimljen 06.kolovoza 2003 godine , u kojem načelnik uredda načelnika mr. Petar Mašić navodi  " da su provedenom kriminalističkom obradom utvrđene osnovane sumnje da je kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva 16.srpnja 1993 godine počinilo 10 muških osoba , tadašnih pripadnika paravojnih formacija tzv. vojske SAO Krajine " . Protiv tih osoba policijska uprava podnjela je kaznenu prijavu županijskom državnom odvjetništvu , istaknuo je Mašić dodavši " da je po nalogu županijskog suda u Sisku za tim osobama raspisana potraga , s mjerom - uhititi " . Prema policijskim spoznajama , " nitko od osumnjičenih počinitelja trenutno ne boravi na području Hrvatske " .

Ono što predstavlja novost i čini vrijednost pisanih odgovora županijskog državnog odvjetništva i policijske uprave SM jesu imena i prezimena , identitet mogućih počinitelja , koji su osnovano osumnjičeni za mučko ubojstvo 19. godišnje djevojke Zrinke Gmaz , teško ranjavanje njenog brata Domagoja i njihovog bratića Igora Karaula . Također je novost da je za njima raspisana međunarodna tjeralica . Ipak da nije bilo pitanja u aktualnom satu županijske skupštine , novinari , a ni javnost , nebi saznali novosti u dosadašnjem procesuiranju tog slučaja uvijek aktualnoga za Sisačku javnost .

Kao i u slučaju utvrđivanja broja  stradalih u Joševici kod Gline i o ovom događaju postoje neusklađenosti , odnosno razlike u podacima , koje mogu dovesti do pogrešnog tumačenja cijelog događaja , ali i u pitanje cijeli kazneni postupak . Županijsko državno odvjetništvo navelo je " da se na vijećničko pitanje traži izvješće o počinitelju zločina na rijeci Kupi u Novoj Drenčini 16.srpnja 1993 godine " a zločin se nije dogodio u Novoj Drenčini , nego u Staroj Drenčini , policija je navela " da je zločin počinilo 10 muških osoba " , dok županijsko državno odvjetništvo navodi da je prvi istražni zahtjev " podnešen  protiv 4 osobe "  , dok se u dopunjenom istražnom zahtjevu spominje 9 osoba , od kojih je sedan spominje među prvom četvoricom , te nije jasno jeli osumnjičeno ukupno 12 ili 13 osoba . 

Unatoč tim nedorečenostima u izvješčima nadležnih organa državne i sudbene vlasti , Sisačka javnost prvi put aima priliku saznati tko su osumnjičeni za zločin u Staroj Drenčini. Za nadati se je da će netko od počinitelja kad - tad biti dostupan Hrvatskom pravosuđu i da će se napokon saznati tko je prije više od 10 godina pucao na skupinu mladeži i djece u Staoj Drenčini i tko je ubio Zrinku Gmaz . Na tom slučaju smatraju naši sugovornici  ima posla i za tužiteljstvo Haškog suda , koji procesuiranjem ratnih zločinaca u tom događaju ili naredbodavaca tog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom ima priliku dokazati privrženost principima pravde . 

NST  ,  Željko Maljevac , 08. siječnja 2004 godine



Nastavit će se  .....


 

 






 

 

 

..