Obučni centar Kaline Komogovina

www.istraga.tv 

 

 

Skupina Martićevaca predvođena Stevom Borojević zvani Gadafi rođen 26.10.1959 godine nakon sukoba u centru za obuku na Šamarici spustila se u selo Komogovina i smjestila se u spomen dom nedaleko pravoslavne crkve . Sam Stevo Borojević -Gadafi prijeratni radnik u Slavijatransu Petrinja bio je izuzetno nasilna osoba , o čemu će biti govora u kasnijim tekstovima  te je kao takav zajedno sa svojim zamjenikom Zec Milanom ubijen u međusobnom obračunu unutar skupine  23 / 24.  04 . 1992 a iste je ubio pripadnik jedinice Miroslav Tadić . Nakon završetka Domovinskog rata u blizini spomenutog spomen doma pronađeno je više masovnih grobnica sa tijelima ubijenih Hrvata  ( Plavićevac , Lovča - Marveno groblje , Slopačka kosa  ) . Iz dokumentacije nađene nakon VRA Oluja vidljivo je da su pripadnici obučnog centra Kaline Komogovina bili : Darko Crnojević iz Umetića   rođen 27.07.1970 , Đorđe Skadarka iz Donje Velešnje , Milan Zec od oca Borislava rođen 06.12.1967 Donji Kukuruzari 10 , Željko Knežević od oca Đure rođen 04.07.1965 , G. Slabinja bb , Slobodan Ćorković od oca Milivoja rođen 01.08.1960 , Gornji Žirovac , Nenad Vukšić od oca Mile rođen 23.10.1968 , Ljeskovac , Gojko Šiklić od oca Nebojše rođen 03.01.1970 , Slabinja , Damir Popović rođen 03.03.1963 Bosanski Novi , Mirko Tadić od oca Dragana rođen 13.11.1965 , Ljubina , Drago Rabljenović od oca Petra rođen 21.12.1961 , Kirišnica , Milan Lađević od oca Janka rođen 09.12.1965 , Volinja 27 - ubijen u međusobnom obračunu unutar skupine , Stevo Dževerlija od oca Dušana rođen 15.03.1963 ,Šaš , Nenad Vujanić od oca Bože rođen 29.11.1969 , Šamarički Brđani , Drago Miljuš rođen 10.04.1970 , G. Slabinja , Vaso Stambolija od oca Vase rođen 26.09.1958 , Sočanica , Savo Golubovac od oca Dragoljuba  rođen 27.01.1971 Kuljani , Milan Koljančić od oca Uroša rođen 28.02.1960 , Svinjica , Jovica Dotlić rođen 26.06.1954 , Siniša Juzbašić od oca Nikole rođen 08.12.1971 , Darko Maljković od oca Nikole rođen 01.01.1971 , Lovča , Dubravko Arambašić od  oca Ivana rođen 19.05.1968 , Brezovljani , Đorđe Dmitrović od oca Pere rođen 02.04.1963 , Živaja , Željko Ostojić od oca Mile rođen 19.10.1967 , Donji Žirovac , Ilija Čizmić od oca Ivana rođen 23.10.1957 , Menićanin Vlado iz Zrinja , Rabat Milorad iz Bosanske Kostajnice , Novalić Živko , Janjić Ljubomir iz Kostajnice ....

 

 

Stevo Borojević Gadafi 

 

 

Borojević Adama Stevo zvani Gadafi , rođ. 26.10.1959 , živio u selu Knezovljani 21. Komandant jedinice za posebne namjene KALINE -  KOMOGOVINA . Njega i Zec Milana 24.04.1992. ubio pripadnik jedinice Miroslav Tadić. 

 

 

 

 

 

 

Svjedočanstvo :

 

Komanda 39-korpusa , pov. broj 46 - 39 , 11.09.1991 , informacija o nestalim Sovjetskim novinarima traži :

 

Na osnovu molbe generalnog konzula SSSR-a u Zagrebu  naređenja komande 5. vojne oblasti , a u vezi pronalaženja V.Nogina i G.Kurjanova postupite po slijedećem: obavestite sve potčinjene jedinice da u slučaju saznanja bilo kakvih podataka o sudbini navedenih novinara, dobivene podatke što hitnije dostave vama, a vi nadležnim putem izvjestite ovu komandu- odelenje za MV. Prema raspoloživim podacima imenovana lica su na teritoriju RH došla automobilom "OPEL-OMEGA", 10-a-155. potpukovnik Nenad Lazarević .

 

 

 

 

 

Svjedočanstvo : 

 

 

RSK, OJT Glina, broj kt415/93, Glina 26.05.1994.god. , izvještaj o stanju predmeta .

 

Povodom toga da su početkom septembra 1991.god., nestali ruski novinari Viktor Nogin i Genadi Kurinoj, i na osnovu informacije da je vozilo slično njihovom viđeno nedaleko od Kostajnice u reonu raskrsnice puteva za sela Panjani, Majur i Velešnja, te da su u podnožju sela G.Kukuruzari nađeni ostaci izgorjelog vozila i ostaci kostiju, ovlašćeno službeno lice organa vojne bezbednosti podnijelo je krivičnu prijavu.... 

Istražnom radnjom uviđajem utvrđeno je da u reonu napred pomenute raskrsnice puteva nedaleko od kafane na asfaltu postoji tamna mrlja pravougaonog oblika dimenzija 5,50*2,90 metara nastala topljenjem metala i plastike vozila sa sitnim delovima od istog materijala, da se na oko 2km dalje u pravcu Petrinje na desnoj obali reke Sunje u reonu ispod sela G.Kukuruzari nalazi totalno zapaljeno motorno vozilo iz familije Opel Omega iz familije tamno plavih metalnih boja sa oštećenjima nastalim dejstvom mehaničke sile, paljenjem vozila, pri čemu je konstatovano više prostrela lima od zrna streljačkog naoružanja, da se na podu istog vozila ispod sedišta za suvozača nalazi radio stanica čiji tip i bliže identifikacione podatke nije moguće utvrditi zbog njenog oštećenja, a da se također na podu nalaze sitni potpuno ugljenisani komadi kostiju, a koji su pomješani sa šljunkom.

Iz nalaza i mišljenja vještaka saobraćajno tehničke struke proilazi : da opisani tragovi na kolovozu kod kafane "Mali Lug" pripadaju izgorelom putničkom vozilu koje je bilo zakopano na desnoj obali reke Sunje, u reonu i ispod sela G.Kukuruzari, a tu je reč o putničkom motornom vozilu marke Opel Omega tip 2000 SL sa diplomatskim tablicama reg. oznake 10-A-155 metalik tamnoplave boje čiji je vlasnik ambasada SSSR i koje su prema podacima ambasade koristili novinari na svom putu, da je  vozilo pre  nego što je zapaljeno bilo u stanju mirovanja i usmereno prema Petrinji, u kom pravcu se pre toga kretalo, da se prema položaju i načinu zaustavljanja vozila osnovano može pretpostaviti da je ono pogođeno iz pješadijskog oružja u momentu zaustavljanja ili po zaustavljanju. Iz nalaza i mišljenja vještaka balističara proizlazi : da neđeni otvori na pojedinim delovima pomenutog vozila potiču od streljačkog naoružanja (ukupno 19) predstavljaju ulazno_izlazne otvore metaka"najvjerovatnije " cal.7,62 mm i 7,9 mm...

 

 

 

 

 

 


Svjedočanstvo :

 

 

 

SAO Krajina , opštinski štab TO Kostajnica, načelnik bezbednosti br. 12 / 22 Duško Radulović

 

Dužnost načelnika bezbednosti OpŠTO Kostajnica preuzeo sam dana 12.08.1991 godine nakon imenovanja od strane komandatna OŠTO  Branka Dmitrovića . Stupanjem na tu dužnost preuzeo sam u svoju nadležnost  i odelenje vojne policije čiji je sastav odredio ORMB-ovac Tubić Stevo po VES-u . Dana 21.08.1991 po šemi vojne bezbednosti i obavještajne službe razgranao sam mrežu za uspešnije obavljanje bezbednosti i obavještajnih poslova . Sami rezultati prikupljanja podataka i informacija pokazali su se u pripremanju borbenih operacija za oslobođenje grada Kostajnice i ostalih područja opštine Kostajnica od strane " ustaša " u tačnosti od 85 % . Osim toga obavljani su i sami zadaci u djelu bezbednosti po štabovima odreda , jedinica kako nebi došlo do događanja koji bi uneli nemir , nezadovoljstvo i rasulo u samim jedinicama TO . Nažalost moram konstatirati da ovaj zadatak nije obavljen ni približno kako bi bilo potrebno u neposrednoj ratnoj opasnosti . Razlozi neizvršavanju ovog zadatka u potrebnoj mjeri su višestruki , od nezadovoljstva  zbog nedostatka opreme , nezadovoljstva većine pripadnika TO , vojne policije te jedinica specijalne namjene zbog vršenja provala i pljački od strane vojnih obaveznika , civila , te pripadnika oružanih sastava sa drugih opština , nefunkcionisanja pravne države do nedefinisanih političkih opcija o budućem uređenju Jugoslavije. Ovom navedenom također možemo pridodati i stvaranje formacija koje neće da podležu zvaničnim komandama kao i stvaranje sukoba u rukovodstvu SAO Krajine . Odjel bezbednosti i vojne policije u proteklom razdoblju lišili su slobode 18 lica koji su bili na neprijateljskoj strani bilo kao pripadnici oružanih formacija bilo kao saradnici . Osim toga 57 pripadnika " ustaških " oružanih formacija zarobljeno je od strane TO-a  pri napadu na Kostajnicu . U zarobljenički logor u Glini do 11.10.1991 predano ukupno 67 uhapšenih neprijatelja za koje postoji dokumentaciji o primopredaji . Dok je 9 lica ostalo u zatvoru koji su tamo ostali prilikom razoružavanja vojne policije i zauzimanje stanice i zatvora od strane pripadnika jedinice specijalne namjene. Za sudbinu tih lica kao i oni lica koje se traže od strane rodbine i roditelja ne mogu da odgovaram jer nisam upoznat šta je sa istima . O njihovoj sudbini mogao bi više  znati komandir Vranešević Braco . Kao načelnik bezbednosti zbog navedenih teškoća i samovolje djela pripadnika jedinice specijalne namjene nisam u mogučnosti da rješavam ovakve probleme kao iprobleme pljačke i ubistava po selima gdje žive pripadnici Hrvatske nacionalnosti . Stvorio sam evidenciju o ljudima koji su se bavili pljačkama ali zbog nefunkcionisanja sudstva nisu se mogle poduzeti aktivnostiu na rješavanju istih problema . Međutim najgore stvari koje su se dešavale na našem području je šverc zarobljenog oružja ( prodaja oružja u Bosansku Kostajnicu ) prilikom oslobađanja Kostajnice što je izazvalo budu nezadovoljstva i kod ljudi na području opštine Kostajnica i kod ljudi u Bosanskoj Kostajnici tako da bi bilo potrebno najhitnije od strane JNA pronaći i kazniti vinovnike . Isto tako nezadovoljstvo je postalo prisutno i samim odnosom poslje ulaska u grad naših jedinica jer su pljačkale  i palile. Ovakvim stanjem koje vlada na našem području je vrlo teško riješiti bez večeg angažovanja i vojnih i civilnih struktura jer unatoč svih naredbi  koje sam izdavao za sprečavanje u vezi sveg navedenog nisu urodile plodom. U zadnje vrijeme  od strane pojedinaca vrše se upadi i pljačke kuća ljudi koji se nalaze u našim redovima a najsvježiji primjer je događaj u selu Timarci gdje je grupa iz jedinica specijalne namjene vršila maltretiranja oca , supruge  našeg poginulog borca pripadnika 2 odreda TO . Za riješavanje ovih problema smatram da bi se morala uključiti komanda 1. O.G. ...

 

 

 

 

 

 

Svjedočanstvo :

 

 

Republika Krajina , MUP Knin  ,  obučni centar Kaline Komogovina  , upućeno MUP Knin ministru Milanu Martiću  , izvještaj o uništenju oklopnih vozila MUP-a RH i njihove posade .

 

 

Dana 23.08.1991 godine otišli smo u Meminsku na poziv tamošnjih predstavnika SDS-a jer su oni primjetili da su " ustaše " došle na strateško mjesto Šuplji kamen i da sa njega drže odstupnicu prilikom dolaska smjene u Kostajnicu . Tim putem iz Dubice dolazili su sa transporterima , vozili hranu , municiju i sve što im je bilo potrebno . Toga dana sam podjelio momke u 3 grupe , 2 grupe su napucale  iz drugog smjera naizmenično i navukle " ustaše " od ceste prema šumi , tako da smo ih zadržali dok se treća grupa prebacivala do ceste jer je teren bio ravan pa su ih isti mogli vidjeti sa Šupljeg kamena zbog odvraćane vatre iz smjera od kuda smo mi pucali nisu ih primjetili . Tog dana uništili smo 2 transportera sa komplet posadom , 2 kombija, i jedno putničko vozilo. Tada sam izvukao momke koji su bili s druge strane ceste  i zadatak je prošao bez žrtava , sve smo to obavili bez saradnje TO i JNA .

 

 

 

 

 

 

 

Svjedočanstvo :

 

 

Republika Krajina , MUP Knin  ,  obučni centar Kaline Komogovina  , upućeno MUP Knin ministru Milanu Martiću , izvještaj o čišćenju " ustaškog " uporišta u mjestu Staza

 

 

Dana 01.09.1991 krenuli smo na ustaško uporište koje se nalazilo u mjestu Staza a koje je nadomak glavno komandujučeg ustaškog uporišta u Sunji . Staza je strateški važna za obranu Sunje a isto mjesto  bilo je poznato u 2 sv. ratu kao i unazad godinu i pol dana . Nadomak Sunje i Staze nalaze se i srpska sela Hrastovac Gornji i Donji , Živaja i Meminska . Stanovnici ovih sela bili su prepušteni sami sebi jer je u tim mjestima zakazao rad TO ,tj. isti su bili pobjegli u Srbiju i ostavili narod , također JNA nije zaštitila ovaj narod i čak ga i nije naoružavala preko predstavnika SDS-a .  Ja sam sa jednim mojim vodom otišao da oslobodim taj isti narod. Gore navedenog datuma u jutarnjim časovima , a prije dva dana sam izviđao sa jednom grupom , napao sam ustaško uporište. U toj borbi ubili smo 9 MUP-ovaca , 6 ranili , koje smo kasnije pobili , civilno stanovništvo žene i djecu nismo dirali . Ostali MUP-ovci i civili koji su bili naoružani uspeli su pobjeći prema Sunji i poljima . Sa ovom akcijom smo podignuli moral kod srpskog naroda.  Iz mjesta Staza smo  odvezli vatrogasnu cisternu ,motore za pumpanje vode i isto ostavili u Meminskoj . Pune 3 prikolice hrane iz trgovine i ostale robe dali smo mještanima Meminske da međusobno podjele , što oni i mogu da posvedoče . Posle našeg odlaska ljudi koji koriste ovaj rat za materijalnu korist opljačkali su mjesto Stazu i zapalili je do temelja te pobili nedužno civilno stanovništvo tj. žene i djecu , te se isti takovi sada kriju pod okriljem TO i JNA te nama pokušavaju da pripišu sva ta nedjela.

 

 

 

 

 

 

Svjedočanstvo :

 

 

Republika Krajina , MUP Knin  ,  obučni centar Kaline Komogovina  , upućeno MUP Knin ministru Milanu Martiću , izvještaj o čiščenju " ustaškog " uporišta u mjestu Selište

 

 

Dana 03.09.1991 u 06, 30 časova sa prvim vodom specijalne jedinice krenuli smo da očistimo  ustaško uporište nadomak Kostajnice . Poslali smo izvidnicu , ocjenili gdje su mitraljeska gnjezda i veće grupe ustaša, krenuli smo da obavimo zadatak . Privukli smo se do mitraljeskih gnjezda , uništili ih a ustaše su počele da bježe prema domu . Tu su pružili jači otpor ali sam ih uništio raketnim bacačem , neki su se predali zajedno sa naoružanim civilima . U navedenoj akciji ubili smo 17 MUP-ovaca i civila koji su pružali otpor iprema istima nismo imali milosti . U navedenoj akciji nismo imali mrtvih ni ranjenih boraca.

 

 

 

 

 

 

Svjedočanstvo :

 

 

Komanda 1.O.G. , str.pov. br 1-4     05.10.1991 , načelnik OB 1. O.G. Potpukovnik Ostojić Milan

 

Borojević Stevo , građanin SFRJ , ima svoj štab u selu Komogovina . Vozi ukraden automobil sa tablicama JNA i praktično radi na razbijanju pokreta n ovom području . Organi vlasti Dvora na Uni nemoćni su da sa istim raščiste njegovo ponašanje i protiv njega preduzmu mjere jer mu je grupa jako naoružana .

 

 

 

Svjedočanstvo : 

 

RSK , MUP Knin , RDB - Centar Banija , 13.05.1992  

 

General Bijuković je pokojnog komandanta centra za obuku Kaline Stevu Borojevića pritisnuo za stvari koje je ovaj učinio u toku borbi na području Banije ( ubistva Hrvata , pljačka , otimanje vozila od stranih novinara ) . Ucjenjenjeni  Stevo Borojević je generalu Bijukoviću dao spisak od 7 imena lica sa područja Kostajnice koja su bila umiješana u preprodaju i šverc oružja , pljačke i ubistva . Na spisku se nalazilo i ime budućeg ubice pokojnog Steve Borojevića . General Bijuković kupio je vjenac i bio na sahrani Steve Borojević , čak je i plakao za njim jer ga je navodno volio . General  Bijuković je na pojedinim mjestima izjavljivao da bi trebalo na Baniji ukoloniti  10 % ekstremnih srba i da bi se uveo red.






Svjedočanstvo  :



Zapisnik o ispitivanju okrivljenog

 

 

 Sastavljen na dan 21.05.1992  kod istražnog suca okružnog suda u Glini u krivičnom predmetu protiv Borojević Steve zbog krivičnog djela ubistva iz člana 47. stav 2. t.1 KZ R. Srbije .

 

 Prisutni su : istražni sudac Momčilović Milenko , zapisničar Vrga Nada , javni tužilac Ivković Đuro , okrivljeni Borojević Stevo , branilac Radaković Dušan advokat iz Gline , započeto u 09:50 sati . Okrivljeni u smislu člana 203. ZKP daje o sebi sljedeće podatke : Borojević Stevan zvani Ćuk , sin Ljubomira i majke Dragice djevojački Vilus , rođen u Petrinji živio u Velikoj Gorici Zagrebačka 150 , rođen 13.05.1963 , srbin , državljanin RSK , trgovac , oženjen , 1 dijete , pismen , završio srednju - trgovačku i turističko - ugostiteljsku školu , nije služio vojsku - proglašen nesposobnim , nevodi se u vojnoj evidenciji , posjeduje kuću i 7 rali zemlje  , osuđivan na 17 mjeseci uvjetno na 2 godine , izdržao kaznu 6 mjeseci u KPD Turopolje . Upoznat da nije dužan da iznese svoju obranu  niti da odgovara na postavljena pitanja okrivljeni izjavi : Okrivljeni upozoren u smislu članka 218 st.2 ZKP . Okrivljenom se saopćava zašto se okrivljuje i koje osnove sumnje stoje protiv njega , te da može iznostiti svoju odbranu onako kako želi i da istu ne mora iznositi niti odgovarati na postavljena pitanja . Okrivljeni se upozorava u smislu člana 218 st.1 ZKP i upućuje se da je dužan odazvati se svakom pozivu suda i da je dužan sud obavjestiti o svakoj promjeni adrese kao i na posljedice ako tako ne postupi . U smislu člana 67 st.2 ZKP okrivljeni se poučava da ima pravo uzeti branitelja i da branitelj može prisustovati njegovom ispitivanju . Nakon pouka i upozorenja osumnjičeni izjavljuje : Odlučio sam da prekinem odbranu šutnjom i želim u ovom istražnom postupku da iskazujem na navode zahtjeva za sprovođenje istrage . U odnosu na tačku  1.  u zahtjevu za provođenje istrage u odbranu navodim : poričem navode tačke 1 zahtjeva za provođenja istrage jer djelo koje mi se stavlja na teret pod ovom tačkom ja nisam počinio . U odnosu na tačku 2 zahtjeva za provođenjem istrage u odbranu navodim : Također poričem da bi počinio krivično djelo koje mi se pod tačkom 2 zahtjeva za provođenje istrage stavlja na teret . Moji roditelji su se sporazumno 1968 godine razveli , osim mene u braku su stekli još dvoje djece , kćerku i sina koji su mlađi od mene . Po razvodu braka ja sam do 3 razreda osnovne škole živio sa ocem i bakom u selu Borojevići , a poslije sam živio sa bakom jer se otac zaposlio u Petrinji , a po završenoj osmogodišnjoj školi ja sam u Zagrebu kod strica završio srednju trgovačku školu sa vrlodobrim uspjehom . Poslije sam vanredno upisao i završio turističko-ugostiteljsku školu u Zagrebu . Radio sam u Puli kod privatnog ugostitelja u selu  Šišani  udaljen 13-14 km od mjesta Pule . Poslije toga sam napustio taj posao i počeo se baviti trgovinom preprodajom ribe te nakon toga se zaposlio po osnovu ugovora o djelu u Hladnjači  - Zagreb po kome ugovoru sam bio dužan prodavati tu robu . Poslije toga sam zakupio mjesto u Velikoj Gorici i počeo sam se baviti trgovinom  -  preprodajom robe . Otac je prema meni bio dobar , pažljiv , vodio je brigu o meni i ostaloj djeci , nije me tukao , nije prema meni bio grub , tako da sam bio okružen jednom roditeljskom brigom i odnosi između nas  su bili odlični i ako sam ja bio vezan više za baku , majku mog oca . Iz Velike Gorice došao sam u selo Borojeviće i tu sam se odmah uključio u Teritorijalnu Odbranu koju je vodio Đuro Bila . U prvo vrijeme ja sam vodio evidenciju ljudi na položaju od Čukura do Malog Jarka . Prije ovoga ja sam bio uključen u političku aktivnost SDS-a tako da sam nosio propagandni materijal , nabavljao sve potrebno za stranku SDS. Poslije toga otišao sam u Knin kao pripadnik obezbeđenja pomoći koju smo skupljali za Knin . Tu sam u Kninu ostao da bi bio upućen na obuku u Golubić u trajanju od 21 dan koja obuka je vršena za jedinice specijalne namjene MUP-a Krajine . Po završetku kursa vratio sam se u Kostajnicu gdje sam bio raspoređen u samostalnu diverzantsku četu u štabu TO Kostajnica . 

Tu sam ostao skoro mjesec dana a zatim sam bio prebačen u Komogovinu u specijalnu jedinicu s kojom je komandovao Stevan Borojević a njegov zamjenik je bio Milan Zec . U toj jedinici sam ostao sve do lišavanja slobode 27.11.1991 između 17 i 18 časova . Poznato mi je da se Borojević Stevo kao pripadnik jedinice Sime Miletića na Šamarici odvojio od njega i za sobom povukao određenu grupu boraca i tako formirao svoju jedinicu sa sjedištem u Komogovini , odnosno u mjesnom domu Kaline. Meni nije poznato zbog čega se Borojević Stevo sa grupom ljudi odvojio od Sime Miletića . On je sa 5 - 6 ljudi koji su bili domaći i sa isto toliko dobrovoljaca iz Srbije , odvojio se i formirao svoju jedinicu sa sjedištem u mjesnom domu . Kasnije se ta jedinica povećavala ali nije bila veća od 40 ljudi . Koliko je meni poznato Borojević Stevo je dobio odobrenje od MUP-a iz Knina za formiranje obučnog centra sa sjedištem u domu u  Komogovini . Međutim centar za obuku nije nikad funkcionisao u smislu te namjene , tako da je pod tim odobrenjem centra za obuku Borojević Stevo formirao svoju samostalnu jedinicu . Ministar nas je posjetio svega jednom . Stevo Borojević se nametnuo kao apsolutni komandant ove jedinice a upis u jedinicu se vršio po prijavnici , da bi prijavljenom da li će biti primljen ili ne apsolutno odlučivao Stevo Borojević , tako da je to ličilo kako na neku privatnu vojsku . Uveo je disciplinu , ali ne zbog potreba jedinice i njenog funkcionisanja već da bi utjerao strah pripadnicima jedinice da se nebi drugačije ponašali protivno njegovoj volji i namjerama . Uz  Stevu Borojevića je postojao jedan uži krug ljudi za koje mogu reći da su bili njegovi apsolutni podanici , koji su između sebe uz Stevinu saglasnost birali funkcije . U taj uži krug ljudi bio je i Zec Milan koji je bio zamjenik Steve Borojevića , zatim Čizmić Ilija koji je bio zadužen za pozadinu , izdavao je oružje , uniforme , vodio je skladište . Komandant Borojević je znao u roku od 15 minuta da promjeni nekoliko komandira četa , postavljao je i smjenjivao ljude po vlastitom nahođenju ali uvijek onima koji su bili njegovi podanici . Moram da kažem da je on bio kao čovjek i komandant odvratan prema ljudima. Ja ću navjesti jedan primjer : Papović Srđan je pristupio u našu jedinicu kao dobrovoljac iz Srbije . Sa sobom je donio zarobljeni snajper i to je bio vojni snajper. Na vježbi Papović Srđan je slomio nogu pa je zbog toga postao višak da bi ga komandant Borojević išamarao i otjerao iz jedinice . On je nekoliko puta dolazio u jedinicu da mu se vrati snajper ali mu to Borojević nije dozvolio već ga je istukao i on je otišao. Isto tako jednom prilikom je skinuo u gaće Čizmić Iliju i vezao ga lisicama za svjetiljku  a potom je dvojicu boraca vezao za noge za stolicu i naredio im da sviraju harmoniku . Ja preko 20 godina poznajem Borojević Stevu , mi smo čak neki daljnji rođaci . On se i prije rata tukao po kafanama , izazivao tuču i pri tome ispoljavao određeni sadizam . Nama je negdje u 10 mjesecu došao neki Hrnjak koji je po nacionalnosti srbin ali koji je sa roditeljima živio u Zagrebu i zbog toga imao drugi naglasak . I vjerojatno je zbog toga Borojević smatrao da je izdajica pa je Hrnjaka u 11 mjesecu zatvorio u oklopni transporter koji smo zarobili u kojem je proveo 10 dana . Poslije toga Borojević je Hrnjaka sa ostalim dobrovoljcima iz Srbije koje je prethodno razoružao poslao za Beograd . Ovi dobrovoljci su obično bili razoružavani 2 -3 dana prije isplate plaća tako da oni nisu dobijali plaću iako je plaća podignuta i za njih . Kuda je taj ostatak novca koji je ostajao od ovih dobrovoljacca koji nisu isplaćeni ja neznam . Isplatu je vršio Ilija Čizmić . Nemogu 100 posto tvrditi ali znam i tvrdim 90 posto da je nekad dizana plača i za 100 ljudi pa čak i preko100 iako nas je u jedinici bilo najviše 40 ljudi . Kao jedinica za obuku mi smo trebali uzimati  iz TO sposobne mladiće obučiti ih i vraćati u jedinice . Pripadnik TO je došao u našu jedinicu i bio unešen u platni spisak naše jedinice i po odlasku nazad u svoju jedinicu poslije završene obuke on bi i dalje ostao na platnom spisku,  tako da se uvijek više dizalo novca nego šta je stvarno bilo u jedinici Borojević Steve .  U pravilu Borojević Stevo nije imao nikakve ingerencije u odnosnu na stanicu milicije . Međutim on je naredio da se razoruža stanica milicije u Kostajnici i Dubici to smo učinili . Poslije razoružanja stanice milicije u Kostajnici Stevo Borojević je oformio po svom vlastitom izboru stanicu milicije i postavio njezine rukovodioce , što znači da su ga ovi morali apsolutno slušati . Na taj način se nametnuo kao komandant redovne milicije . Ja poznajem Željka Sanadera i znam da je bio na Šamarici , a kasnije se odvojio i otišao u neku specijalnu jedinicu u Petrinju .  Po ukidanju te jedinice on je vjerojatno pristupio Borojević Stevanu u Komogovini  .  Osim Papović Srđana poznajem još neke dobrovoljce iz Srbije pa i ljude iz naših krajeva koji su bili samnom u jedinici . Poznajem Radu Miljkovića koga je Stevan Borojević postavio za komandira stanice milicije u Kostajnici . Negdje u X mjesecu ja , Milan Lađević , zatim jedan naš drug koga smo zvali  " TITO " , kome ja  neznam ime i prezime kao i još jedan drug borac koga smo zvali " Borovo selo " dakle nas 4 ukupno dobili smo zadatak od komandira Borojević Steve koga su zvali " Gadafi " da razoružamo našu miliciju u Dubici  , koja je obezbeđivala most na Uni između Dubice i Bosanske Dubice . U akciju smo pošli automobilom . Prema planu  akcije automobil se tobože pokvario na mostu . Ja sam prvi izašao iz automobila sa puškomitraljezom a naš drug  " Borovo selo " izvadio je karnistar i sipao gorivo u automobil , jer je trebalo prikazati da je automobil slučajno stao . Nitko od milicionara nije davao otpor , no međutim tom prilikom je došlo do nesretnog slučaja , što je milicioner Rašo podigao pušku na Lađević Milana , ali ga je u tom momentu presjekao rafal  iz automatske puške Lađević Milan . Nakon što smo razoružali miliciju u Dubici , Stevo Borojević je postavio svoju miliciju i odredio rukovodioce SM u Dubici , tako da je ova stanica milicije došla pod ingerenciju Borojević Stevana zv. Gadafi . Po nalogu Milana Zeca koji je bio zamjenik komandanta leš milicionara Raše je bačen u rijeku Unu . Poslije ove akcije na Majurskom raskršču vršili su dužnost kontrole saobraćaja Kukrika iz Kostajnice i Kljaić , mislim da se po imenu zvao Milan , oba pripadnici naše jedinice . Naišlo je osobno vozilo i oni su ga zaustavili . Međutim u vozilu je bio komandant Borojević Stevo zvani Gadafi u društvu sa finim damama. Našao se uvrijeđen kako se njega kao komandanta u društvu dama zaustavlja pa je odmah razoružao Kukriku i Kljaića i dovezao ih u dom Kaline . Poznato mi je da je Borojević tukao Kukriku vatrogasnom lopatom cijelu noć i to u hodniku spomen doma Kaline . Od batina i povreda je umro a potom je u gepeku odvežen po Čizmić Iliji . Vjerojatno je bačen u rijeku Unu . Nitko se nije smio protiviti Borojević Stevi , svi su morali šutjeti i trpiti . Poznato mi je da se Lađević pobunio na postupke Borojevića  pa je poslije toga poginuo na obuci kojom prilikom je ranjen i Mićo Slijepac koji je bio do njega  . Ljudi tvrde da je Lađević ubijen na obuci dok je nalaz lječnika obducenta drukčiji da je poginuo od rikošet -  metka . U vezi pogibiji Lađevića nije bilo istrage niti je to prijavljeno nadležnim organima . Kada smo pošli na zadatak da razoružamo stanicu milicije u Dubici kako sam to napred naveo ja sam dobio od Milana Zeca puškomitraljez  M-53 kojim ja inače nisam bio zadužen .  U toj akciji sam utvrdio da je taj puškomitraljez bio neispravan . Bila je neispravna udarna igla i žličica zatvarača . Kada sam primio ovaj mitraljez prije polaska u akciju ja sam otklopio poklopac sanduka i uveo redenik od 50 metaka smatrajući da je puškomitraljez ispravan  i stim uvjerenjem sam otišao u akciju . Međutim tek u akciji sam došao do zaključka da je puškomitraljez neispravan . Ja sam o tome odmah poslije akcije obavjestio Borojević Stevu zvanog Gadafi a on mi je odgovorio  " šta bi ti ja , hoćeš da ti dam svoju pušku " a poslije toga je on taj isti puškomitraljez odvezao u svom autu Audi -80 u Komogovinu a meni je rekao da se snađem za oružje . Ja sam se snašao tako da sam od milicionera iz Dubice uzeo automat 

" pikavac " dok sam pištolj  TT  posudio od jednog druga iz jedinice  . Dolaskom u Komogovinu taj automat mi je oduzeo Čizmić Ilija . U jednom drugom slučaju kada sam bio poslan da uhapsim jednog dobrovoljca iz Srbije , koji se nalazio u stacionaru u Kostajnici , koji je navodno pobjegao  iz stacionara , tom prilikom sam sa sobom nosio naredbe za stanice milicije Kostajnica , Bosanska Kostajnica , Dubica , u kojim naredbama je stajalo da se pripadnik naše jedinice kojeg smo zvali Borovo Selo da se isti uhapsi , da je opasan i da se prilikom hapšenja puca na njega . Te narebe je napisao Čizmić Ilija . Za izvršenje ovog zadatka ja sam dobio pištolj TT od Ilije Čizmić . Međutim taj pištolj nije bio ispravan a to sam utvrdio tek u samoj akciji . Kada sam predao naredbe navedenim stanicama došao sam u Kostajnicu gdje je taj dobrovoljac primjećen , ja mu neznam ime ali znam da je iz Velike Plane , u jednoj ulici u Kostajnici , taj dobrovoljac je pucao na mene i kad sam pokušao da uzvratim vatru ustanovio sam da je pištolj neispravan . Kvar je bio u udarnoj igli a Čizmić je to objasnio da su svi pištolji TT  takvi.  U vezi ruskih novinara mogu iskazati sljedeće : Ja sam u to vrijeme bio pripadnik samostalne čete  , dakle još uvijek nisam bio u jedinici Steve Borojevića zvanog Gadafi . Naša samostalna četa je 2 do 3 dana čekala u Velešnji napad na Kostajnicu . Bilo je rečeno da će nam u tome pomoći armija ali od toga nije bilo ništa . Radi toga smo mi sami odlučili tako da je naša četa izašla na raskrsnicu u Majuru . Mi smo se propisno ukopali i postavili prepreke . Sjećam se da sam iskopao rov kod hrasta na nizbrdici , tako da sam imao kompletan pregled raskrsnice puteva koji vode za Kostajnicu i Sunju  . Tu smo držali položaj 3 dana a zatim nam je iznenada i bez bilo kakve potrebe i najave u pomoć došla jedinica Steve Borojevića zvaog Gadafi .  Tu je bilo oko 10 - tak  ljudi u njegovoj jedinici . Međutim ja sam bio otišao u kuću braće Tintora te sam prešao preko ceste u namjeri da donesem kruha i nešto za jesti drugovima iz moje čete .  Kada sam ušao u dvorište kuće braće Tintor koja je udaljena od raskrsnice oko 700 metara čuo sam rafalnu  paljbu pa sam se radi toga vratio nazad na položaj na svoje mjesto . Tada sam vidio da je hauba otvorena na jednom putničkom vozilu metalik plave boje koje se kretalo iz Kostajnice i vjerojatno imali namjeru na raskrsnici skrenuti prema Sunji na što ukazuju tragovi kočenja vozila . Tom prilikom su u autu ranjena 2 muškarca a vidio sam i njihove pasoše i saznao da se radi o Rusima , Ruskim novinarima . Obojica su poslje ranjavanja ubijeni pištoljima . Iz automobila je izvađena sva novinarska aparatura kao i njihovi lični dokumenti sa pasošima , a potom je vozilo sa novinarima zapaljeno , da bi nakon toga bagerom bila iskopana rupa u koji je bačen izgorjeli auto sa ubijenim i  izgorjelim žrtvama i sve to skupa zatrpano . Neznam tko je rukovodio sa ovih 10 - tak  ljudi iz Borojevićeve jedinice koji su nam došli u pomoć . Čim su došli nama u pomoć i našli se na  našem položaju , iz pravca Kostajnice je naišlo vozilo , radilo se o minutama . Iz moje jedinice - specijalne čete nitko nije otvarao vatru na dolazeći automobil . Vatru su otvorili ljudi koji su došli nama u pomoć a to je njih 10 -tak koje je poslao Borojević Stevo . Od ovih ljudi koji su bili u ovoj akciji i pripadali jedinici Borojević Steve većina je bila poslje izvršene akcije raspuštena iz jedinice . Svi ti ljudi iz Borojevićeve jedinice koji su nama došli u pomoć su nas poznavali i znali su da sam sve vidio i u sve upoznat . Novinarska tehnika koja je bila uzeta iz tog automobila je kako sam ja čuo i kako  se  pričalo u jedinici Borojević Steve u koju sma ja kasnije  pristupio je prodana u Bosni za velike pare . Tu je  bilo od 7 do 8 kofera novinarske aparature za kompletno terensko snimanje , kamere , nosači kamera i slično . Sve je to izvađeno iz tog auta po naredbi Borojevića i odnešeno u Komogovinu . Tko je to odvezao i prodao u Bosni ja to neznam i tko je uzeo pare od prodaje tehnike to neznam ali pretpostavljam da bi za to morao znati Borojević Stevo i uži krug njegovih ljudi iz štaba .  U jedinici  se pričalo da je Borojević  Stevo zvan Gadafi i Čizmić Ilija uzeli svaki za sebe po kuću u Kumodražu  kraj Beograda i da je svaki platio 50 000 maraka . Meni je poznato da Borojević Stevo nije bio nekog dobrog imovnog stanja , radio je kao vozač u Slavijatransu , nije bio oženjen a u Knezovljanima mu živi otac i majka koji su srednje imućni ljudi . Međutim , uvijek je vozio dobar osobni automobil i znam da se protiv njega vodio postupak jer je prodao cisternu goriva da bi zatim kupio putničko vozilo BMW  , i sa tim vozilom je ušao u rat i taj automobil je on poklonio  kao svadbeni poklon jednom borcu iz jedinice , da bi se on poslje toga vozio kao komandant u Audiju 80 . Taj Audi Željko Sanader je poklonio Borojević Stevi . Kada se Borojević  Stevo zvani Gadafi razdruživao iz jedinice Sime Miletića na Šamarici onda mu je Željko Sanader poklonio novi Audi 80 , kamiončić mercedes nosivosti 2 tone , renault 4 i još nekih vozila što je Stevo Borojević uzeo formirajući svoju jedinicu u Komogovini . Željko Sanader  je još jedno vrijeme ostao sa Simom Miletićem da bi se poslije i on odvojio od njega i otišao u Petrinju, a po ukidanju jedinice u Petrinji  Željko Sanader je prešao kod Steve Borojevića. Ja sam za sve to što su oni radili znao, tako sam svjedok mnogih tih stvari pa vjerujem da sam zbog toga pri polasku u akcije i dobivao neispravno oružje kako bi u borbi poginuo te se tako riješili mene kao svjedoka. S obzirom da su i svi ostali borci koji su mnogo toga znali na bilo koji način odstranjivani iz jedinice. Negdje početkom 11. mjeseca 1991. dobili smo naredbu od Borojević Steve da se očisti selo Kostrići, to je jedno malo selo oko 15 kuća i nalazi se u zaleđini Djeda gledano iz pravca Kostajnice. Ja sam bio sa jednim borcem Medićem i jednim dobrovoljcem srbijancem. Nas trojica smo trebali počistiti teren oko 2km. Kada smo se spustili u selo našli smo naše borce koji su u selo ušli prije nas. Meni je došao jedan borac i rekao da u jednoj kući postoji jedna mlađa žena s dvoje djece i dvije starije osobe. Skupili smo se kod te kuće i vidio sam po ulasku u kuću da čitava porodica sjedi na krevetu. Bili su uplašeni, mlađa žena se tresla, plakala je i uz nju je bilo dvoje djece, od 2 i 4 godine. Pričala je da joj je muž otišao u selo Graboštane ili Stubljane. Jedan od  saboraca je upitao:" Šta ćemo s njima?"  Odgovorio sam:"Dečki nemojte da ih tko dira, danas-sutra će snositi odgovornost jedinica koja je čistila ovaj teren i to će se danas-sutra saznati". Ovaj moj odgovor su moji saborci poslušali i nisu dirali ovu porodicu nakon čega smo otišli iz sela. Kada smo se vratili u sjedište jedinice u Komogovinu napao me komadant Borojević Stevo riječima da sam se stavio u obranu Hrvata zato što mi je supruga Hrvatica koja je ostala sa djetetom u Velikoj Gorici. Mi smo se toga dana vratili iz akcije oko 13 časova, a sutradan je ta porodica osvanula mrtva, ali tko je to uradio i po čijem nalogu ja konkretno neznam. Ja sam kasnije čuo da suprug te žene i otac te djece došao u stanicu milicije u Kostajnicu i prijavio da mu je čitava porodica sa roditeljima pobijena u selu i čuo sam da je taj čovjek totalno psihički izgubljen. Šta je bilo kasnije s tim čovjekom- neznam. Iz tog sela su kasnije odvezeni traktori, znam da je odvežen novi traktor Ferguson i završio kod Milana Zeca. Dok sam se nalazio u specijalnoj četi Borojević Stevo zvan Gadafi me je zvao u svoju jedinicu, obzirom na moje dosadašnje iskustvo kao i završeni tečaj specijalca. Ja sam pristao da dođem u njegovu jedinicu jer je meni bilo govoreno da se radi o obučnoj jedinici koja vrši obuku ostalih boraca. Ta obuka je trajala kratko vrijeme, jer j0j je namjenu promijenio sam komadant Borojević Stevo. Poslije pogibije ruskih novinara bio sam određen od komandira stanice milicije Kostajnica da vodim 2 Rusa, koji su se predstavili kao novinari iza crkve u Kostajnici, gdje su se nalazila 2 leša kako bi pokušali prepoznati da li su to njihovi novinari koji su poginuli pri kraju  8. mjeseca 1991. godine. Iza toga je procurila vijest da nude 50000 maraka za onoga koji dade vijest o poginulim novinarima. Poslije svega toga mene je pozvao Borojević Stevo u svoju kancelariju i nudio mi da budem komandir čete , nudio mi je  novo vozilo Audi 100 i druge povlastice no međutim ja sam to odbio . Tom prilikom je Borojević Stevo meni govorio da ako mi je stalo do novaca da će on meni dati , a potom je počeo direktan razgovor o novinarima i objašnjavao mi je da to nisu novinari Ruski već ustaše , ali ja tu njegovu priču nisam prihvatio i rekao sam mu da sam ja lično vidio pasoše i time mu stavio do znanja da znam istinu o tom događaju . Ja sam imao svoj vlastiti stav o ciljevima borbe srpskog naroda da se na ovim prostorima stvori srpska država i da u njoj žive svi ravnopravno . U stvari s tim ciljem bio sam borac s puškom u ruci imajući svoj stav , tako da se nisam bojao nikoga pa tako ni Steve Borojevića i nisam podpadao pod bilo čiji utjecaj . Obzirom na takvo opredeljenje ja sam rekao Borojeviću da sam vidio pasoše od novinara i time mu dao do znanja da znam istinu o tome , jer se nisam plašio to priznati . Možda je njega upravo smetalo sve ovo šta sam ja znao pa me možda zbog toga zvao u kancelariju da samnom razgovara nudeći mi funkciju i niz drugih privilegija . Ovaj razgovor je samnom vodio par dana prije mog hapšenja . Kada sam mu u razgovoru rekao moj stav ja sam bio otpušten sa razgovora govoreći mi " da mogu biti slobodan " . Dana 27.11.1991 godine najkasnije oko 18 časova ja sam lišen slobode u spomen domu " KALINE " , sjećam se sjedio sam u kuhinji , kada me Čizmić Ilija lišio slobode . Dakle ja nisam lišen slobode po redovnim pripadnicima milicije SJB Kostajnica , već me slobode lišio vjernik i poslušnik komandanta Borojevića Čizmić Ilija , a potom, me zajedno sa borcem Vinčićem , kome neznam ime  , znam da je iz Rosulja , koji je također tada uhapšen sproveo u SJB Kostajnica , gdje sam ja bio zatvoren u nekom kupatilu zgrade do 10.12.1991 godine . Ovaj borac Vinčić koji je lišen slobode kao i ja , stavljali su mu na teret da je prodao svoju pušku . Međutim , to nije istina . Za vrijeme spavanja boraca Čizmić Ilija je krao oružje od boraca i to oružje prodavao , a sutradan bi optuživali borce da su prodavali oružje . Međutim , meni nije ništa rečeno zbog čega se lišavam slobode i zatvaram . Dok sam se nalazio u zatvoru meni je došao Braco Vranešević koji je bio komandir SJB i reko mi da po njegovom saznanju meni stavljaju na teret , zbog čega sam uhapšen , ženu i dvoje djece i dvoje staraca iz sela Kostrići . Ja sam odgovorio da je čitava ta porodica po mom odlasku iz tog sela ostala živa , da sam zbog toga napadnut od strane komandanta da štitim Hrvate , a da sutradan je osvanula pobijena čitava porodica . Prema tome ja nisam znao zbog čega sam lišen slobode i šta mi se stavlja na teret. Meni je tek u Glini , kada sam bio priveden u istražni zatvor , jedan sudac sa bradom saopštio inkriminaciju koja mi se stavlja na teret ( sudac Sekulić Miljenko ) . Nakon što sam proboravio u pritvoru u SJB Kostajnica 2- 3 dana stanica je bila napadnuta zoljama . Poslje ovog napada ujuto došao mi je Pero Šiklić milicioner SJB Kostajnica i reko mi je da su pucali na SJB zoljama i da je u blizini stanice primjećen auto Steve Borojevića zvani Gadafi , metalik , srebro boja marke BMW  . Na pitanje istražnog sudije u obranu navodi : Ja tvrdim da samnom Pašić Rajko milicioner SJB Kostajnica nije razgovarao o navodima inkriminacije navedenih u zahtjevu za provođenjem istrage protiv mene . Ja to tvrdim i tražim da se isti o tome sasluša u mojoj prisutnosti . Za čitavo vrijeme mog priotvora u SJB Kostajnica ja sam svega jednom bio pozvan negdje oko 23 časa u jednu prostoriju zgrade SJB u kojoj prostoriji je na krevetu ležao Čizmić Ilija . Tom prilikom Čizmić je vodio samnom razgovor u vezi moje sestre kojoj sam prepustio moj stan jer je izbjeglica , i u vezi zastavnika Fumića  koji je navodno mojoj sestri omogućio odlazak u Sisak po dijete . To je sav razgovor koji je samnom obavljen u navedenoj stanici . Na posebno pitanje istražnog sudije navodi: Ja ponovno tvrdim da samnom niko nije vodio informativni razgovor povodom navoda inkriminacije navedenih u zahtjevu za provođenje istrage  , a koje navode sam ja prvi put saznao kako sam naveo od sudije u Glini . Poslije napada na SJB Kostajnica zoljama , 2 -3 dana poslije , negdje oko 1:00 sata u SJB Kostajnica došao je Borojević Stevo zvani Gadafi , kao apsolutni komandant čitave milicije jer se već uspio svima nametnuti  zajedno sa svojim zamjenikom Zec Milanom . Ja sam iz te kupaonice gdje sam bio zatvoren , doveden u veću prostoriju koja je služila kao blagavaonica . Svi iz te prostorije su izašli van , a ja sam ostao sa njima dvojicom . Tom prilikom me je Borojević Stevo zvani Gadafi prisiljavao da ja napišem izjavu  kako znam da su dobrovoljci iz Srbije i Kukrika zajedno krali i prodavali oružje , i da su se posvađali oko raspodjele novca i da je u toj svađi nestao Kukrika . Ja sam znao da to nije istina i da je Borojević Stevo tog istog Kukriku tukao lopatom od kojih povreda je ovaj umro , pa sam pod pritiskom pristao i ja sam potpisao izjavu vlastoručno u jednu bilježnicu , koju bilježnicu zajedno sa olovkom su mi donjeli Borojević Stevo i Zec Milan . Bio sam prisliljen da napišem tu izjavu , jer mi je Borojević Stevo zabio nož u dlan šake lijeve ruke , a potom me kundakom udario po palcu prstu sa unutarnje strane zahvatajući pri tome i dio šake , a potom mi je zabio nož odnosno nabijao nož u vrh desne plećke stojeći mi iza leđa i govoreći mi " piši " . Ja sam pod takvim fizičkim pritiskom pristao da napišem izjavu . Zaboravio sam reći da mi je tom prilikom i glavu razbio . Nakon čega okrivljeni pokazuje prednji desni dio  tjemena glave , gdje se uočavaju ožiljci kao i na šaci ljeve ruke s unutarnje strane . Ja sam izjavu pisao tako da sam čuo da su dobrovoljci iz Srbije i Kukrika zajedno prodavali oružje i da su se svadili oko raspodjeli novca i od tada da je Kukrika nestao . Ta sveska u koju sma ja pisao moju izjavu pod navedenim pritiskom se nalazi kod generala Biukovića , koji je meni tu svesku pokazao u pritvoru u Glini negdje prije nove godine 1992 . i rekao mi tom prilikom da ću ostati u pritvoru sve dok nekažem tko je  popalio 3 Hrvatska sela : Majur , Stubljane i Graboštane . Na pitanje istražnog sudije u obranu navodi : Ja neznam tko je zapalio ova sela , ali znam da je SK pokret za Jugoslaviju vrbovao pojedine gradske pijanice koji za litru rakije noću popale nekoliko kuća i to odmah nakon što naše jedinice  prođu sela vršeći čiščenje i to bi onda stavljali na teret SDS , srbima i četnicima .  Na posebno pitanje istražnog sudije u obranu navodi : Ja nisam rekao , jer samnom nije obavljen informativni razgovor, kako je to navedeno u službenoj zabilješki da je dana 28.11.1991 godine  kod mene došao moj stric Borojević Ranko nastanjen u Virovitici i tom prilikom mi rekao da je čitava njegova porodica pobijena . Osim toga ovi navodi su neosnovani iz razloga jer se tvrdi da sam djelo počinio dan prije tj. 27.11.1991 godine , koga dana sam lišen slobode i zatvoren u SJB Kostajnica . Prema tome , nisam mogao imati kontakt sa stricem dana 28.11.1991 godine kada sam dan ranije dana 27.11.1991 godine najkasnije oko 18 sati lišen slobode . Zbog toga ja poričem takve navode uslužbenoj zabilješci . 




Nastavit će se.....

 

 

 

 

 

 

Svjedočanstvo :

 

Peta sjednica skupštine opštine Kostajnica održane 30.juna . 1994 s početkom u 9 časova  .

Paroh Đuraš Ranko postavlja pitanje sanacije manastira u Komogovini uz napomenu da je pitanje zaštite spomenika kulture i održavanje sakralnih ( crkvenih ) objekata uvršteno u program rada SO Kostajnica  za 1994 godinu ali do sada na tom planu nije ništa poduzeto . U daljnjoj diskusiji ističe loše ponašanje pojedinih pripadnika naše vojske koji su gađali toranj u crkvi u Komogovini , zatim o krađi ikona u istoj crkvi .

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nastavit će se.....

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

-