Dvorsko Pounje

http://www.istraga.tv/ 

 

 Ubijeni  u Dvorskom Pounju - žrtve domovinskog rata 1991- 1995 godine

 

1. Mile Blažević zvani Čađo rođen 09.11.1955 Dvor - 26.07. 1991 poginuo u Strugi

2. Ivica Blažević rođen 10.01.1949 - poginuo 20.08.1991

3. Žarko Gundić rođen 05.11.1963 u Zagrebu - poginuo 26.07.1991 u Strugi

4. Mladen Halapa rođen 29.03.1960 u Đurđevcu - poginuo 26.07.1991 u Strugi

5. Ivica Perić rođen 11.11.1961 u Stocu - poginuo 26.07.1991 u Strugi

6. Davor Vukas rođen 03.02.1971 u Zagrebu - poginuo 26.07.1991 u Strugi

7.  Branko Vuk rođen 25.07.1952 u Požegi - poginuo  26.07.1991 u Strugi

8.  Mile Pušić rođen 15.04.1942 u Zamlaći - 26.07.1991 u Dvoru

9. Mile Pavlović rođen 18.10.1969 u Hrvatskoj Kostajnici - poginuoi  01.07.1992  u Dubrovniku

10. Zoran Šaronja -poginuo  26.07.1991 u Strugi

11. Željko Filipović rođen 26.01.1966 u Zagrebu - 26.07.1991 u Strugi

12. Goran Fadljević rođen 22.06.1969 u Zagrebu - 26.07.1991 u Strugi

13. Mile Begić

14. Manda Begić rođena 18.07.1914 u Golubovcu - 26.07.1991 u Strugi

15. Nikola Begić rođen 21.02.1921 u Zamlaći -  26.07.1991 u Strugi

16. Pavao Blažević rođen 08.09.1920 godine , po izjavi M.S. zapaljen u kući

17. Slavko Baštek

18. Mijo Bartolović rođen 12.06.1917 u Zamlaći - 26.07.1991 u Dvoru

19. Ivan Brdarić rođen 05.12.1942 godine

20. Nikola Barišić rođen 30.04.1934 godine Golubovac kbr. 28

21. Matija Solomun rođen 12.09.1933 u Unčanima - ubijen 29.09.1991 u Unčanima

22. Ana Solomun rođena 27.12.1010 godine Unčani kbr.56

23. Dragan Radić rođen 02.05.1936 u Golubovcu - Ubijen 13.11.1991 u Golubovcu

24. Andrija Radić rođen 30.05.1929 godine Golubovac kbr. 43

25. Juraj Jugović rođen 06.04.1931 godine Divuša kbr. 4

26. Anka Jugović rođena 21.05.1937 godine Divuša kbr. 4

27. Ljuba Šolaja rođena 06.04.  1919 godine Divuša

28. Ranka Vulić

29. Stevo Vulić

30. Terezija Špančić rođena 15.03.1907 u Kozibrodu - ubijena 26.07.1991 u Dvoru

31. Pavao Knežević rođen 15.04.1920 u Strugi - ubijen 26.07.1991 u Strugi

32. Ana Knežević rođena 08.09.1913 godine iz Struge , ubijena i sahranjena u 8 mjesecu po izjavi M.S.

33.Milka Knežević rođena 1930 godine , po izjavi M.S. zapaljena u kući

34. Danica Ivelić rođena 18.03.1936 u Prijedoru - ubijena 08.08.1995 u Dvoru

35. Nedeljko Ivelić rođen 07.07.1935 u Prijedoru - ubijen 08.08.1995 u Dvoru

36. Jelka Ivanković rođena 23.08.1911 godine Divuša kbr. 34

37. Slavka Juranović

38. Željko Lefrer rođen 18.11.1945 godine Divuša kbr. 34

39. Ljuba Marčinković rođena 07.11.1909 godine Golubovac kbr. 1

40. Petar Špančić rođen 07.01.1931 godine

 

Nastavit će se... 

 

 

 

Na osnovu odluke o osnivanju nenaoružanih odreda srpske narodne zaštite i člana 13 odluke o sastavu , organizaciji i načinu rada izvršnog vijeća skupšštine opštine Dvor , izvršno vijeće skupštine općine Dvor na vanrednoj sjednici donijelo je 

RJEŠENJE  

o izmjeni i dopuni rješenja  o imenovanju ratnog štaba narodne zaštite opštine Dvor 

U rješenju o imenovanju ratnog štaba narodne zaštite opštine Dvor od 31.03.1993 godine vrše se sljedeće izmjene i dopune tako da se u ratni štab imenuju : za komandanta : Vajagić Bogdan iz Dvora , predsjednik izvršnog vijeća , za načelnika Boljanić Nikola iz Dvora , za pomoćnika načelnika Cvetojević Rade iz Dvora , za članove :

1. Samardžija Gojko iz Dvora , komandant TO Dvor

2. Bjelac Nikola iz D. Javornja , načelnik SUP-a Dvor

3. Miletić Simo iz Udetina , komandir specijalne jedinice 

4. Čavić Nikola iz Dvora zadužen za ekonomat

5. Vukota dr. Veselin iz Dvora , zadužen za zdravstvo

6. Mrđenović Rade iz Matijevića , oficir bezbednosti

7. Ivanović Miloš iz Hrtića , oficir bezbednosti

8. Grabundžija Savan iz D. Oraovice , zadužen za saobračaj i veze 

9. Sundać Nikola iz D. Javornja , komandir diverzantskog voda

10. Tintor Dušan iz Dvora zadužen za privredu

11. Janošević Marijan iz Dvora zadužen za informisanje

Ovo rješenje stupa na snagu danom donošenja 

Klasa : 022-05/91-01/58 

Ur Br: 2120-01-5-91-7

Dvor 18.07.1991 godine                                                                                                        Predsjednik : Bogdan Vajagić

 

 

 

Republika Srbija SAO Krajina , jedinica za specijalne namjene , 26.07.1991 godine

Izveštaj  

 

Dana 26.07.1991 godine oko 06:30 krenuli smo sa Čavić Brda u štab 2 bataljona u selu Šegestin . Tamo smo sa komandantom bataljona Mićom Popovićem razradili posebne detalje napada na selo Divuša . Oko 08:30 stigao sam sa svojim pomočnikom Božom Novakovićem na početni položaj . Tu smo odabrali 5 ljudi plus jednog vodića . Uzeli smo jednog puškomitraljesca  ( M53 7,9mm ) sa pomoćnikom , jednog snajperistu , automatičara i tromblonistu sa PAP. Naš zadatak  je bio da se spustimo niz rijeku do mjesta odakle sam trebao gađati crkvu Sveta Katarina i to mesto sam pokazao na karti u štabu  . Međutim zbog dosta nepovoljnog terena nismo uspeli stići na vreme do tog mesta pa sam pošto je u 10:00 počela minobacačka vatra bio prisiljen da nađem najbliže mjesto odakle mogu gađati crkvu . To se pokazalo dobrim jer osim što sam pogodio crkvu spasio sam nas od zasede koja namje bila spremljena na mestu gdje sam trebao da idem . Ta zaseda je posle mog dejstva otvorila vatru prema nama nasumce jer smo bili dobro skriveni . Nakon te pucnjave povukao sam ljude u rijeku a njihovi mitraljezi nastavili su pucnjavu prfetpostavljajući da se mi povlačimo kroz kukuruze prema našem početnom položaju. Mi smo ostali u rijeci 3,5 sata jer za to vrijeme , iako se povremeno čula sporadična paljba prema nama nisam hteo otkrivati naš položaj jer bi mogao dovesti naše ljude u opasnost . Pošto smo bili u rijeci mogli su sa tromblonima ili ručnim bombama sve da nas pobiju . Pošto naši ni nakon 3,5 sata  nisu krenuli u napad naredio sam povlačenje naše grupe . Kada smo stigli na početni položaj od vojske sam čuo da im je naređeno da nejdu u napad zbog minskih polja o kojima ja nisam ništa znao . Pošto od tog napada niej bilo ništa otišao sam samovoljno sa grupom ljudi da pomognem u napadu na Golubovac Divuški ali i tamo je bila ista situacija . Nakon toga otišao sam sa novinarima koje sam usput sreo u selo Struga gdje je borba upravo završila i prolazili su tenkovi JNA  . Posle toga otišao sam na odmor .

 Izveštaj podnosi Božić Rade



Republika Srbija SAO Krajina , jedinica za specijalne namjene , 26.07.1991 godine

Izveštaj 


Poslje jutarnjeg izviđanja sačekao sam sa ostalima napad minobacača od 10:00 do 11:00 sati . Zatim sam krenuo u čiščenje terena 3 kilometra od Kozibroda prema Kozibrodu . Išlo je samnom njih 10-ero pošto su ostali seljani pobjegli , zapravo nisu uopšte pošli u napad . Tako je nas 11 išlo u čiščenje terena  širine 250 metara . Pošto smo mi bili i grupa slučajno ako napadnu iz Kostajnice i u slučaju povlačenja ka Kostajnici , bilo je nekoliko automobila koji su pokušali ali smo ih pod naletom metaka natjerali natrag ka Kozibrodu . U čiščenju terena prešli smo tih 3 km . Na toj kilometraži bilo je jedno Hrvatsko selo od jedno 30 kuća koje smo očistili i došli do Kozibroda na 50 metara . Dalje nismo mogli jer su ispred nas bila minirana polja  tako da je jedino bio put čist, a tuda nismo mogli jer je put štitio 2 rova sa mitraljezima . Pošto smo čekali Nikolu , kako s epreziva neznam , da napadne kroz šumu sa boka da odvrate pažnju od nas , a koji nije ni makao sa mjesta ,otišli smo da vidimo tj. jedan je čovjek otišao da vidi šta se događa sa njim , a on se ni makao nije nikud . Nije bilo druge nego  da idemo u napad . Krenuli smo i onda su naišla bolnička kola velikom brzinom koja smo pokosili mitraljezom . Ona su se zatim zaustavila . Unutra je bilo 3 MUP-ovca , 2 doktura i vozač srbin . Zatim smo ih otpremili na Šamarice . Tada je već bio mrak i oko nas je več počelo da zuje metci  više nego obično . Potom su naišli tenkovi koje smo morali propustiti i malo zatim dobijemo naređenje da vojska odvlači MUP-ovce , zapravo to je bio jedna tenk sa jednim kamionom ranjenih  MUP-ovaca . Poslje smo dobili naređenje da se vratimo . Kada smo se vračali pucalo je nanas sa otoka za koji nismo znali da ima ljudi na njemu ,tako da smo zamalo upali u klopku .

 Izvještaj podnio : narednik Goran Komazec

 


Dvor na Uni  , jedinica za posebne namjene , 26.07.1991 godine , Izvještaj 


Dan prije tj. 25.07.1991 dobio sam zadatak da obiđem najbolji prilaz do sela Unčani sa komandirom voda diverzantskog Sundać Nikolom . Čitavo popodne smo osmatrali teren i zaključili kuda ćemo napasti . Zadatak je bio da 26.07. u 10:00 časova počinje minobacačka paljba i da traje do 11:00 zatim da krenemo . Postrojio sam 20 ljudi i ja sam ih uspio na svoju odgovornost da ih vodim . Zadužio sam ih sa duplim borbenim kompletom i na početnoj liniji sam dovezao još rezervne municije . Odmah sam odredio kurira pošto nisam imao radio veze . Moj zadatak  je bio da  uđem u selo i presječem put tj. da im spriječimo pomoć iz Kostajnice i da se nemogu povući iz Struge . Krenuli smo tačno u 11:00 . Do Unčana smo imali oko 2km. Išli smo u strelce , kada sam došao negde 70 metara prije sela otvorili su vatru na nas iz svih oružja što raspolažu , imali smo loš teren tj. zaklon . Bio sam u nekom mladom šljiviku . Mene lično je držao neki snajperist na oku , pošto sam nosio zolju . Tu je borba trajala negdje oko 1 sat. Imali smo jak otpor i ja sam naredio povlačenje da ljudi ne izginu . Povukli smo se oko 300 metara i onda sam naredio  da ih napadnemo sa boka i ljevog i desnog . Prišli smo negdje oko 150 metara i otvorili vatru iz RB-a i tromblona . Oni su opet uzvratili vatrom . Odmah sam poslao kurira po pojačanje kao što nam je i obečano da ćemo imati ako bude potrebno ali nismo dobili . Imali su jake snage ,nekoliko mitraljeskih gnjezda , ukopanih snajperista i strelaca , sa RB smo im nanjeli gubitke tako da su se kasnije čuli samo 2 PM i snajper . Borba je trajala sve do 18 sati onda  im je pristigla pomoć iz Struge i Kostajnice. Tada su nam davali sve veći otpor , imali su položaje i bočne i srednje . Počeli su i oni da tuku sa RB i još sa nekim oruđem što sam primjetio da se u zraku aktivira poslije određene udaljenosti . Pošto samo imali loše zaklone opet sam naredio povlačenje da nam nebi nanjeli gubitke . Zaključujem da smo im nanjeli velike gubitke a da mi nismo imali nijednog povrijeđenog . 

Izvještaj sastavio : Šljivar Živko

 

 

 

Vojna tajna povjerljivo

Obilazak mč/mb u reonu Dvor na Uni , izveštaj - komandi 329 okbr

 

Na osnovu Plana rada komande u vremenu od 26.07 do 27.07 1991 godine izveden je celodnevni obilazak i boravak u ojačanoj meh-četi iz meh. bataljona koja se nalazi na zadatku u širem reonu Dvora na Uni. Ekipu su sačinjavali : p-pukovnik Simić Novica , zastavnik Nikola Prostrog , rezervni kapetan Delić Željko sa svojih 7 rezervnih vojnika iz voda vojne policije . Obilazak je izvršen uz upotrebu 2 m/v : pinzgauer i putničko vozilo Lada . U toku obilaska konstatovano je sledeće : Jedinica organizovano i planski izvršava povereni zadatak , starešine uspešno rukovode svojim jedinicama i svojim ponašanjem su primer kako svojim vojnicima tako i građanstvu na terenu , bezbednost ljudstva i MTS je u potpunosti sprovedena , u jedinici nema većih disciplinskih problema i moral je stabilan , dvojnost komandovanja jedinicom od strane IKM 5.VO i upravnika skladišta Čerkezovac  uz veoma slabe radio veze može biti uzrok da u nekoj od vanrednih situacija jedinica bude prepustena sama sebi .  U toku obilaska jedinica je bila angažovana na razdvajanju sukobljenih strana pa se i ekipa angažovala na tom zadatku pružajuči pomoć  komandiru čete i komandirima vodova . Ova aktivnost je hronološki tekla po sledećem :  Vatrena priprema napada na selo Zamlača od strane snaga TO Krajine je otpočela tačno u 10 časova 26.07.1991 godine dejstvom 1-2 voda MB 120 mm iz šireg reona Javoranj . Korektura je trajala skoro sat vremena i stiće  se utisak da je ljudstvo nedovoljno osposobljeno tim više što se i u toku grupnog gađanja vidjelo da ima odstupanja pogodaka i po pravcu i po visini . Prenošenjem vatre na selo Struga odpočela su dejstva iz pešadijskog naoružanja po utvrđenim ciljevima u selu Zamlača . Oko 13 , 00 časova smo saznali  da je selo Zamlača zauzeto što smo mogli da vidimo i po prenošenju pešadijske vatre prema selu Strugi .  U samom selu Zamlača gorele su 2 štale i 1 kuća . U 15;00 časova su vozilom TV Beograd prevezli jednog ranjenika iz sastava TO koji je bio ranjen u nogu . U 16: 00 časova na izlazu iz Dvora skupila se velika masa naroda bez uniformi ali pretežno naoružanog. To su bili pripadnici tzv. straža koji su sa barikade komentarisali bitku , ali nisu izražavali želju da i sami u njoj učestvuju . Oko 17: 00 časova među narodom se pronjela vijest da je jedinica naišla na žestok otpor i da navodno bez pomoći JNA ne može dalje da produži napad  . Narod se počeo okupljati oko naših vozila negodujući šta se to više čeka , da je više vreme da se izjasnimo za koga smo mi pa do komentara da su oni odbili poslušnost Tuđmanu pa da i mi možemo da odbijemo poslušnost Mesiću jer jedino srbi i jesu u armiji . Naredio sam da se jedinica stavi u punu b/g i da se civili udalje od naših vozila , a starešine i vojnici da ne komentarišu ništa . U 17: 30 časova obavestio me je komandir čete poručnik Vuković da mu je predsednik  IO   SO    Dvor poslao odobrenje da može krenuti u napad . Bila je to ceduljica formata pola lista na kojoj je bio otkucan tekst : " Odobrava se tenkovskoj jedinici u Dvoru na Uni da može da krene u napad i pomogne u osvajanju Struge . "  U potpisu je bio  Puljić . Kako je komandir čete odbio  da  bilo šta učini po ovom obaveštenju  , potpisnik je lično došao do njega da ga ubeđuje jer navodno bez naše pomoći će njegovi ljudi izginuti . Komandir ga je uputio na mene ali sam ja odbio da snjim razgovaram i otišao sam do naše osmatračnice koja je bila na tavanu jedne kuće da bi se informisao šta ima novo . Usput sam od jednog mještanina saznao da je u komandovanju jedinicama dvovlašće , da se nije držalo plana i da su djelovi snaga TO u Strugi upali u unakrsnu vatru  i nemogu ni napred ni nazad . O ovome sam izvestio IKM odakle su mi rekli da se i na njih vrši pritisak , ali da su oni naredili da se deo jedinice iz Petrinje usmeri dolinom reke Una u pravcu Dvora i da je dobijena načelna saglasnost snaga MUP-a . Kolona je imala problema u toku pokreta i na nju je otvarana vatra što se moglo jasno čuti . Kolona je prošla Strugu , a bilo je rečeno da će ista razdvojiti sukobljene strane i da će svojim vozilima prevesti sve ranjene  kojih  je navodno dosta na obje strane . U 19: 00 časova sam kolonu dočekao na ulazu u Dvor i usmerio je na obilaznicu odakle su je prihvatile starešine iz skladišta i odvele u Čerkezovac . Prolaskom kolone narod se uzbunio i glasno negodovao zašto nisu izvučeni njihovi ranjenici zahtjevajući od mene da ja to odma učinim jer če ih inače MUP-ovci pobiti  .  Atmosferu je još više naelektrisao prolazak vozila sa nekoliko teških ranjenika koje su prevozili TV reporteri među kojima je bio i načelnik SUP-a Dvor koji je bio teško ranjen . Od 19:00 do 19:20 bezuspešno sam pokušavao da ostvarim vezu sa IKM pa sam se konsultovao sa upravnikom skladišta pa mi je rekao da sam odlučim . U 19:20 sam naredio komandiru čete da pripremi 2  OT  sa stalnim članovima posade za pookret i prevoženje ranjenika što je vrlo brzo urađeno . Tražio sam da me netko od mještana odvede do mjesta događaja jer mi taj teren nismo poznavali  a i noć je bila blizu . Niko to nije htio da uradi već nas je do izlaza iz sela Zamlača obečao odvesti jedan milicionar iz stanice milicije Dvor . U 19:30 naredio sam pokret sa spuštenim poklopcima i upaljenim farovima uz pratnju vozila milicije koje se na sredini sela Zamlača odjednom okrenulo na putu i vratilo . U selu je bilo dosta pripadnika TO koji su virili iza zidova , pretresali kuće ili sjedili ali niko nije htio da pođe s nama. Prešao sam u prvi  OT i naredio da se vozi pažljivo i da se osmatra naročito na bočnim stranama . Čim smo izašli iz sela Zamlača priključilo se našoj koloni i jedno teretno m/v i 2 putnička automobila  koji su koristili OT kao zaklon . Oko 19: 50 smo stigli do sredine sela Struga i dalje se nije moglo jer je tenkovska kolona pregazila  jedan TAM -5000 s montiranim PAT 20/2  i milicijsko automobil Z-101 , koji su preprečili put . Izgled mesta je bio pravi ratni . Svuda po putu su bili razbacani leševi milicionera i civila , gorela je jedna štala , asfaltnom trakom doslovce je tekla krv a svuda okolo je bila razbacana municija i oprema . Niko nije pucao i pošto smo ugasili motore tišina je bila čudna . Kroz puškarnicu sam pozvao da se ranjenici dovedu do OT i da se ne puca jer je vojska došla da razdvoji strane  i  pomogne svim ranjenima. Iza krivine puta se pomolila grupa MUP-ovaca u zaštitnim prslucima koji su na čelu mahali bijelim čaršafom vičući " Hoćemo pregovore " . Tražio sam da ukoče naoružanje što su učinili te sam uz pratnju starešina izašao i stupio u razgovor sa njima . Tražili su da im se obezbjedi pratnja jednog OT do Hrvatske Kostajnice a da će za uzvrat  da svi napuste selo Strugu . U te pregovore priključila se oveća grupa pa ih je bila oko 15 i svi su vikali da neće više da ginu jer ih je garda izdala još u podne izvukla se u Kozibrod . U međuvremenu za nama su se privukli pripadnici TO koji su iza OT počeli da tuku ranjenike koji su počeli da izlaze i pretila je opasnost da se bitka nastavi  te sam uz pretnju naoružanja OT naredio da ostupe do sela Zamlače što su oni uz psovke prihvatili . Vratio sam se do pripadnika MUP-a koji su u međuvremenu ponovo zaposeli svoje zaklone i pozvao ih da se okupe na ulici što su oni poslušali . Ranjenike smo sa OT i 2 m/v u 2 ture prebacili do Dvora a deo i u Bosanski Novi . Iskoristio sam radio telefon iz oštećenog milicijskog vozila i pozvao SUP Dvor predstavljajući se činom imenom i prezimenom i zahtjevajući da obaveste IKM telefonom o situaciji i zahtjevu MUP-a . Javili su mi da se IKM ne javlja pa sam od njih tražio garanciju da se neće pucati na OT i kamion koji će ići prema H. Kostajnici što su mi oni posle 10-tak minuta obećali tvrdeći da oni izvlače svoje snage od puta dublje u šumu .  Zapovjednik MUP-a je preko svoje veze dobio garancije da snage MUP-a u Kozibrodu i H. Kostajnici neće pucati pa sam izdao zadatak ppor. Stojkovu i posadi nasamo da nikome neveruju i da stalno drže na oku što se događa i kako se ponašaju predstavnici MUP-a te da ne izlaze iz vozila kako bi smanjili mogućnost da se na njih puca ili da ih zarobe . Čitavo vreme smo na vezi pratili  šta se događa , a ostatak čete je bio u gotovosti da krene za njima  i pruži im pomoć . Potporučnik Stojkov se sretno vratio u naš sastav u 23 : 30 časova . Za to vreme sam u selu posle održanog sastanka sa mještanima zaveo policijski sat i rasporedio tenkove i OT na prilazima selu iz pravca Zamlače i Kozibroda . U 24:00 časa sam  otišao u Čerkezovac i uspostavio telefonsku vezu sa pukovnikom Borićem koga sam izvestio o čitavoj akciji  i o planu  za naredni dan što je on prihvatio . Vratio sam se u jedinicu , organizovao stražu , patrole i odmor ljudstva . Noć je protekla mirno  . 27.07.1991 godine od 06:00 do 07:00 časova sa celokupnim sastavom sam izvršio pretres terena neposredno oko puta radi pronalaženja naoružanja , municije  i MES . Tom prilikom je pronađeno : 2 pap 7,62 , 1 automat Thompson 11,4mm , 2 RB , 2 OSA , 2 topa 20mm , oko 15 tromblonskih mina , 15 mina za RB ,  i velika količina municije  za pešadijsko naoružanje i PAT . Pronađeni su i drugi delovi opreme vojnog porekla kao i još 3 mrtva pripadnika MUP-a koji su bili skinuti u donji veš i pobijeni rafalom u leđa od strane TO-a . Naredio sam mještanima da se leševi donesu i smjeste u jednu kuću a preko SUP-a sam  tražio da MUP dođe da ih preuzme . Obzirom da poginuli pripadnici MUP-a nisu imali nikakva dokumenta a od odeće samo gaće i potkošulje zahtevao sam od SUP Dvor  da izađe krim tehničar i izvrši fotografisanje lica radi naknadne identifikacije  . Naredio sam predsjedniku mjesne zajednice da se tijela poginulih sahrane i obeleže brojevima kako su fotografisani . Ukupan bilans poginulih kako smo mi zatekli je sledeći : 3 pripadnika TO , 4 pripadnika MUP-a , 5 mještana od čega je jedna starica . Mještani su poginuli od dejstva MB njih 2  , a 3 je ubijeno vatrenim oružjem sa bliskog odstojanja. Ranjene nismo u mogućnosti sa sigurnošću prebrojati jer je transport vršen velikom brzinom i sa više vozila ,ali je  približan podatak da je bilo oko 15 ranjenih od čega 4 teško  . Među ranjenim je 8 civila mahom od dejstva MB ili su to prostrelne rane potkoljenice . Za razliku od branioca snage TO su napadale neorganizovano , isključivo duž puta frontalno ne koristeći šumu koja je odmah iznad puta niti prilaz selu od strane rijeke Una . U toku dejstava snage TO prema izjavi mještana su koristile mjesno stanovništvo za štit u toku napada - izvlačenja što nismo lično mogli vidjeti i može se uzeti sa rezervom. Pripadnici TO su se u toku pretresa kuća ponašali vandalski kao da im je jedini cilj da što višu pokradu . Zrobljenike nismo našli ni na jednoj strani  što navodi na mogućnost da sa istima rešavaju po kratkom postupku . Mržnja koju jedni i drugi pripadnici jedinica ispoljavaju je zapanjujuća i dobrim djelom je prenešena na lokalno stanovništvo . Trebat će dosta vremena i truda organizovanih snaga da se postojeći međunacionalni antagonizam  prevlada . Oko 12:00 časova do naših položaja iz pravca Kozibroda je sa obezbeđenjem došao zapovednik izvesni  Sulimanac  koji je došao sa tri predloga . Prvo je obećao da će iz Siska poslati kola za prevoz mrtvaca , pa pošto sam ja rekao da ako nedođu do 14:00 časova da ću ja narediti da se isti sahrane na mjesnom groblju , obećao je da će poslati kamion da preuzme tijela i preveze do Kozibroda odakle će on posle regulisati njihovu identifikaciju i sahranu . To sam prihvatio i obećao saradnju . Drugoje predložio da je  u tampon zonu preuzmem sva Hrvatska sela od s. Zamlače do  Kozibroda jer on i nema tu snaga . Obećao sam da ću da se konsultujem sa štabom  . Ovo nije dolazilo u obzir jer ja ionako nisam imao više slobodnih snaga . Treće je predložio da mu ja sa jednim oklopnim transpoorterom osiguram transport smene snaga na pravcu Kozibrod - Hrvatska Kostajnica .  Rekao sam mu da bi to imalo smisla ukoliko bi on potpuno napuštao  Kozibrod , a da ovako ja trebam da budem njegova taksi služba . Na njegovo inzistiranje sam obećao da ću pitati predpostavljenu komandu tj. IKM . Oba ova predloga IKM je odbio . U 12:30 časova je došao kamion MUP-a u pratnji 4 policajca koje su obezbeđivali u našoj zoni 6 vojnika policajaca  . U toku utovara posmrtnih ostataka MUP-ovaca  došlo je do incidenta . U kamion su se bila ukrcala i 2 pripadnika MUP-a koja su se u toku noći pritajila među mještanima . Blokirao sam kamion  i naredio da se ili razoružaju ili nema izlaska nikome od njih  . Vođa grupe je odmah naredio da se preda oružje i oprema tako da smo zarobili jedan zaštitni prsluk maskirne boje , jednu pušku kalašnjikov i jednu AP domaće proizvodnje . Nakon što je kamion otišao pozvao sam predsednika mjesne zajednice i povišenim tonom mu predočio da ja to  neću da trpim , da ne prihvatam da on za to lično nije znao jer je netko u selu znao i da ču sa jedinicom da napustim selo i tampon zonu ukoliko mi se do 13:00 časova ne preda svo oružje koje je sakriveno i svi pripadnici MUP-a . Posle dužeg oklevanja mještana sam predsednik je lično doneo i predao 1 lovački karabin , 17 pušaka Kalašnjikov , 7 automata Thompson i veću količinu municije . Deo naoružanja smo spredali u skladište Čerkezovac a deo smo donjeli u matičnu jedinicu . U vremenu od 15:00 do 16:00 obezbedili smo postavljanjem  stražara  nesmetano odvijanje pogreba posmrtnih ostataka meštana na mesnom groblju  . Nakon izdavanja zadatka komandiru čete i izveštavanja IKM putem telefona ekipa je napustila Baniju i vratila se u 19:00 časova u garnizon . Prema informacijama sa terena  snage TO nemaju više municije te da kruže priče da če oni napasti skladište Čerkezovac i uzeti šta im treba . Ova informacija nije proverena i može se uzeti sa oprezom , ali je činjenica da su postojeće snage iz naše jedinice koje se angažuju za sprečavanje  međunacionalnih sukoba i obezbeđenje skladišta nedovoljno . 

Neophodno je što prije uputiti još jednu meh. četu ili celi mb. Stanje na čitavoj teritoriji : s. Matijevići - nalaze se snage TO jačine oko 80 ljudi . Prvi vod sa 5 milicionera iz stanice milicije Dvor obezbeđuju most na rijeci Uni , drugi vod je u selu Matijevići i rijeka Una uzvodno do   rečne ade ,treći vod je uzvodno od ade do J avornika . Naoružanje je iz magacina TO / puške PAP i M-48 , automati 7,62 PPŠ , PM 7,9 mm M-53 . Dvor na Uni brani jedan bataljon od oko 150 ljudi sa naoružanjem TO .  U sastav bataljona ulazi i stanica milicije . - reon Piramida : nalazi se centar za obuku TO oko 700 ljudi . Tu je i KM . - Brezova Glava : logor Martićevaca oko 250 ljudi . - Šamarički Brđani : četa dobrovoljaca oko 200 ljudi . Bosanska strana : Bosanski Novi -štab dobrovoljački odreda koji su formirani na inicijativu SDS BiH , a navodno sad ima nadstranačko obeležje . Dobrovoljačkim odredima komanduju 4 reonska štaba i to : 1. reonski štab Bosanski Novi - ima jedan dobrovoljački bataljon sastavljen od 3 čete sa po 4 voda , brojno stanje 750 . Tako je razmešten da pokriva teritorij od Poljarnice do Jablanice . Naoružana samo 1/3 ljudi . 2. reonski štab Dobrljin - ima jedan dobrovoljački bataljon od 4 čete sa ukupno 900 ljudi . Razmešten od Poljarnice do Grdanovca . Daju samo straže i navodno nepucaju na Hrvatsku stranu . Mi smo dobili drugačiji dojam , pa su čak pucali i u pravcu našeg oklopnog transportera koji se noću vraćao iz Hrvatske Kostajnice . 3 reonski štab Kostajnica : za sada ima samo 2 čete , ukupno oko 400 ljudi koji su samo 1/3 naoružani jer TO nije izdala svoje naoružanje i municiju . 4 . reonski štab Rudice : ima 3 čete sa ukupno 750 ljudi . Pokriva prostor do Bosanske Krupe / Suva međa / . Ove jedinice imaju u svom sastavu ljude iz svih nacija ali je ovaj podatak opsporavaju načelnik SUP Dvor i komandir SM iz Dvora tvrdeći da su jedinice isključivo sastavljene od srba " drugima nemožeš ni vjerovati " . Snage MUP-a Hrvatske su napustile dosadašnje lokacije u sljedećim naseljima : - selo Struga gdje ih je bilo navodno 50-70. Mi smo ispratili 35. - selo Unčani gdje je bilo 50 MUP- ovaca . - selo Divuša gdje je bilo 70 pripadnika MUP-a . Ovih dana u Divušu se isturaju manje snage iz Kozibroda. U Kozibrodu navodno ima 70 MUP-ovaca ali kada sam pitao zapovjednika  koliko će biti kamiona za prevoz smjene spominje podatak da treba oko 7 što bi otprilike značili da ih tamo ima oko 90  . U toku dana dobijen je podatak da smjena nije napustila Kozibrod , a da im se pridružila nova smjena pristigla iz Sunje . U Sunji je navodno koncentrisano oko 1000 pripadnika MUP-a i ZNG-a. Predlog : da se pohvali odelenje vojne policije na čelu sa komandirom voda rezervnim kapetanom Delić Željkom za izvanredno zalaganje na izvršavanju ovog zadatka samoinicijativnost i disciplinovanost .

 PNŠONP  Potpukovnik Novica Simić



Svjedočanstvo : 5963781 


Akcijom napada na Zamlaču i Strugu Bansku zapovjedao je Dragan Vranešević koji je tada  bio" komandant stanice milicije " u Dvoru i kojeg sam osobno poznavao od prije . Pri napadu  na Zamlaču najprije su uhvaliti i zarobili naše roditelje i rodbinu , starce ,  žene  i  djecu  i    onda su , ucjenjujući nas njihovim životima zarobili i nas . Mene su odmah po zarobljavanju tukli kundacima po glavi , gazli po meni vojničkim čizmama , udarali me nogama po cijelom tijelu . Mlatili su po meni kao po vreći . Krvario sam  iz glave i ležao na zemlji.Čekao sam da me ubiju , likvidiraju . Dragan Vranešević koji me je osobno poznavao rekao je četnicima : " ostavite ga da leži !  Iskrvari če  ! " . Kako sam ipak pokazivao  znakove života , nakon njihove međusobne prepirke i dogovora što če samnom , stavili su me u živi štit i potjerali nas 50-ak ljudi ispred oklopnog vozila i sebe prema Strugi Banskoj . Preko nas su pucali po braniteljima Struge . Svojim sam očima vidio kako su ubili trojicu Hrvatskih policajaca koji su branili položaj prema Zamlači kod kbr. 12 . Nakon što su ih zarobili svukli su ih do gola , tukli su ih svim i svačim i gole ih potjerali da bježe prema rijeci Uni , te je onda njih 20-tak zapucalo po njima iz automata i puškomitraljeza . Pucali su  po njima kao da su na strelištu. Kako je jedan policajac pokazivao znakove života jedan Martićevac prišao mu je i ubio ga hicem iz pištolja u glavu , ispalivši po hitac u glavu  i ostaloj dvojici mrtvih policajaca . Na to je Vranešević nama u živom štitu dobacio : " to čeka i Vas na Mutinici ( Uni ) " . Odjednom smo čuli jaku eksploziju i razbježali se po šumi , vrtovima , kukuruzištima , te smo se kasnije okupili . Doznali smo da je Hrvatski policajac Mile Blažević - Čađo junački bacio bombu na četnički oklopnjak i pobio cijelu posadu poginuvši i sam od eksplozije , nakon čega su se četnici razbježali prema Dvoru neuspjevši osvojiti Strugu . Nakon toga JNA je došla u mjesto  pokupiti ranjenike i mrtve glumeči zonu razdvajanja a štiteči Dvorske četnike . Znao sam da če me u Dvoru ubiti ako im se predam u ruke . Jugo vojska je u dom zdravlja u Dvor  odvela ranjenog policajca  M. P. gdje su ga Dvorski četnici ubili jer su u napadu na Strugu pretrpjeli velike gubitke . Trojicu ranjenih civila četnici  su pobili na Žirovačkom mostu  , a od odvedenih u Dvor uspio se spasiti samo M. M. iz Zamlače koji se pasio skokom u rijeku Žirovac .

 

 

 

Svjedočanstvo 7387196 

 

26.07.1991 godine mi smo u popodnevnim satima dobili naredbu da sa grupom policajaca  izvršimo pratnju kolone  od 4 tenka i oklopnih transportera JNA do Kozibroda . Mi smo ih  sačekali ispred policijske postaje u Hrvatskoj Kostajnici i ta kolona tenkova je najprije pogriješila put kroz Kostajnicu , sada dali namjerno ili slučajno neznam . Tada smo ih mi obavjestili da to nije put za Kozibrod . U tom su se trenutku okretali u samom mjestu   i ponovno formirali kolonu a nas 7-ca u Puchu išli smo ispred sa upaljenim rotirajućim svjetlom . Kda smo izašli iz Kostajnice nakon 500 - 1000 metara gledano od Kostajnice prema Dvoru iz prednjeg tenka je iz kupole izašao netko , neznam dali je to bio oficir ili ne,  te pokazivao rukom da se maknemo u desno . Vozač je skretao jer očito nisu željeli da idemo ispred njih i ne žele našu pratnju . Međutim odmah uz cestu je brdo i u jednom momentu   nismo se odmah maknuti u desno . Vozač našeg vozila provirio je kroz prozor da ustanovi o čemu se radi , no u tom trenutku začuo sam rafalnu paljbu . Sudeći po zvukovima mislim da je bila iz kalibra 12,7 mm . Osjetio sam da sam pogođen u prst a oni natrag počeli su jaukati i u tom trenutku smo se počeli okretati na cesti , te sam tada osjetio  da nas nešto gura , te nas je s ljeve strane tenk gurao u jarak . Dvojica kolega odmah su poginula a jedan je bio teže povrijeđen . Ja sam ispao iz vozila i bojao se da nas ne pregaze ostali tenkovi iz kolone .  Po nas su kasnije došle naše kolege i odvezle nas u bolnicu . U isto vrijeme je otvorena minobacačka vatra po položajima oko Kostajnice .

 

 


Svjedočanstvo 7487132



Moja je dežurna medicinska ekipa na poziv s terena pošla pružiti pomoć ranjenicima . Krenuli smo autom hitne pomoći i usput stigli kolonu tenkova koja se rketala u smjeru Dvora . Ispred nje je bio Puch sa policajcima u pratnji ,koju su tenkisti zatražili od policijske postaje Kostajničke , no na njega su pocali iz strojnice vojnici iz prvog tenka . Policajci su bili ranjeni i trebalo im je pružiti poomoć . Jedan od tenkova kod Đenadijine gostione je zgurao policijsko vozilo s ceste i na mjestu  usmrtio 2 Hrvatska redarstvenika . Jednoga je teško ozljedio , dok je ćetvrti uspio proći sa lakšim ozljedama. Dok smo izvlačili ranjenike i pružali im pomoć iz tenkova su na nas pucali . Ipak smo uspjeli izvući ranjenog i pružiti mu pomoć i snjim odmah krenuli prema Kostajnici .




Svjedočanstvo 7789658


Moj je Yugo bio parkiran ispred zgrade policijske postaje u Kostajnici a ja sam bio na dužnosti u susjednom Majuru . Auto nije smetao prolasku tenkova , ali zbog dinamovog grba i šahovnice uvozili jedan je četnik tenkom prešao preko njega i sada se vide tragovi tenkovskih gusjenica . Bilo je to na dan Svete Ane i nikada to neču moći zaboraviti .

 

Nastavit će se...

.