Centar za obuku Šamarica

 

http://www.istraga.tv/


 

Centar za obuku Šamarica  osnovan je odlukom izvršnog vijeća skupštine općine Dvor dana 18.06.1991 godine sa sjedištem prvobitno u Šamaričkim Brđanima a potom od  27.06.1991 u spomen domu Šamarica , radi povoljnijih uvijeta života i rada te geostrateškog položaja . Zadaci obučnog centra bili su obuka jedinica za specijalnu namjenu milicije SAO Krajine te dobrovoljačkih odreda TO . Kroz centar je do 10.08.1991 obuku prošlo oko 200 ljudi što je bilo uslovljeno otežanim uvijetima na tzv. kriznom području. Tokom obuke centar je vršio i naoružavanje ljudi koji su dolazili na obuku te su isti oružje odnosili sa sobom u svoje mjesne štabove gdje su bili raspoređeni prema potrebama štabova . Cilj ovog centra je bio da stvori jednu jedinicu za specijalne namjene do veličine bataljona koja bi djelovala po potrebi na svim tzv. ugorženim podučjima a ostatak naoružanih činio bi pozadinu. Prvobitno je bilo zamišljeno kako bi centar imao zadatak između ostalog i kontakt sa mjesnim štabovima TO koji bi preko sebe imali organizaciju izviđanja i osmatranja graničnih područja te dojavljivanja i uzbunjivanja. Pripadnici centra su učestvovali u svim značajnijim akcijama tzv. čiščenja mjesta nastanjenih Hrvatskim stanovništvom . Centar je u svom radu imao veliku potporu srpskog naroda na Banovini što se ogledalo u pomoći u hrani i osiguravanju prilaznih puteva .

Ratni štab općine Dvor 20.07.1991 donio je rješenje o imenovanju operativnog štaba centra za obuku specijalnih jedinica a isto je potpisao komandant ratnog štaba Bogdan Vajagić .

Po spomenutom rješenju komandant garnizona bio je Miletić Simo , komandant jedinice specijalne namjene Sanader Željko , komandir vojne policije Karapandža Milan , oficir za bezbjednost Ivanović Miloš , operativni štapski oficiri Boljanić Nikola i Ostojić Radomir , oficiri za širu vezu i komunikaciju Sanader Dragan  i Kljajić Miroslav , oficir za komunikaciju s javnošču ( tisak , radio , TV , vojni predstavnici , predstavnici općina Banije i drugih ) Pralica Dušan , oficir za vezu Trkulja Milan , oficiri za tehniku Bobera Dušan i Žilić Dragan , oficiri za kuhinju i ekonomat Delić Željko ( glavni kuhar ) Arbutina Vaso ( nabavna služba ) i Arbutina Stojan ( nabavna služba ) , oficir za ekonomsko financijsko poslovanje Vujišak Milan , komandir radnog voda Borojević Marinko , komandir za bezbjednost garnizona i organizaciju straže Čavić Dragan .

 

 

U vodu vojne policije pripadnici su bili : 

 

Radišević Stevan , Šikanja Jovo , Puzić Zoran , Manojlović Pero , Krajčinović Željko , Popović Zoran , Preradović Đuro , Sutara Dragan , Vujaklija Miroslav , Topo Radenko , Marić Nikola , Tarbuk Radoslav , Bila Stanislav , Trninić Milan , Drobnjak Slavko , Milanković Mihajlo , Tomić Milan .

 

 

U dobrovoljačkom vodu bili su :

 

Petrović Željko , Ostojić Željko , Koljančić Milan , Sanader Dušan , Jović Jovo , Jagetić Milan , Vujaklija Momčilo , Tepčić Stevo , Ljiljak Goran , Miodrag Branko , Bogdanić Miroslav , Tomić Milan , Kremenović Radoje , Rudić Željko , Stmbolija Pero , Ilišević Mirko , Popara Mile , Popović Rade , Šušnjar Svetozar , Ćorić Jovo , Krajčinović Jovo , Durman Milan , Arbutina Stojan, Arbutina Vaso , Nenadić  Jovo , Borojević Marinko , Delić Željko , Nožinić Slavko , Mrazovac Branko , Ličina Milan , Žilić Milan, Vukšić Nenad ,Kljajić Miroislav , Kačar Ilija , Tomić Dragan , Radonjić Ranko , Bojović Ranko , Vukčević Zoran , Vukčević Nebojša , Rajković Mirko , Radević Komnen , Krajinović Rade , Šajinović Grujica , Kresojević Dušan , Nožinić Slavko , Čavić Dubravko , Čakalo Ljubiša , Stambolija Milan .

 

 

 

U specijalnoj jedinici centra za obuku Šamarica bili su : 

 

Sanader Željko , Kačar Dušan , Borojević Stevo , Kovačević Dragan , Resanović Predrag , Slijepčević Nenad , Komljenović Milan , Čubra Dragoljub , Buinac Momčilo , Milković Rade , Golubovac Savan , Roksandić Branko , Tadić Mirko , Rakas Predrag , Vujašković Željko , Jarić Đuro , Adamović Nikola , Vujanić Nenad,  Popović Damir , Bijelić Mirko , Tadić Branko.

 

 

 

U centru su korištena sljedeća motorna vozila  :

 

Corsa -službeno vozilo centra , Lada Samara ( bijela kava ) ,  Zastava -101 ( milicijska boja ) , Kadet karavan plavi , Raneult 4  sive boje - Joševica , Mercedes bijeli -Šaš - Džakula , UAZ -kampanjola , Lada niva ( milicijska boja ) , kampanjola sa ceradom , kampanjola - Jovac , lada karavan plava  , audi bez krova , yugo ( joža ) , yugo bijeli -Gradac , opel omega - sip , kampanjola -Sanader , autobus -sanos Š. Brđani , autobus -ikarus , autobus mercedes -Borojevići , autobus sanos - Borojevići , sanitetski kombi , BOV  , furgon ( za kruh ) , TAM -dupla kabina sa ceradom , teretno vozilo zastava ( plava ) , teretno vozilo zastava ( šarena ) , kamiončić Krajčinović , cisterna mercedes .

 

 

 

 

Svjedočanstvo  : 1

 

 

Dana 31.07.1991 upućen sam na obuku  na Šamaricu za komandira odeljenja . Obuku na Šamarici kod spomen doma vodio je neki milicajac iz Knina kojega smo svi zvali "crnogorac" . Obuka se sastojala u formacijskom kretanju , gađanju iz oružja te fiskulture . Na Šamarici sam zadužio automatsku pušku . Tada su već na šamarici bili Radišević Stevo zvani Rapin , Karapandža Milan bivši policajac PS Petrinja , Tarbuk  Rade iz V. Gradca , Sanader Dragan iz Siska , i Kljajić Miroslav iz Begovića , koji su bili na specijalnoj obuci u Kninu odakle su došli na Šamaricu da osnuju specijalnu jedinicu Martićeve milicije za područje općine Petrinja. Ja sam pristupio navedenoj jedinici martićeve specijalne milicije koju je vodio Rapin a Sanader Dragan i Karapandža Milan su bili glavni zapovjednici jedinice . U grupi su bili sljedeći martićevci : Karapandža Milan , bivši policajac PS Petrinja , Sanader Dragan iz Siska , Radišević Stevo zvani Rapin iz Joševice poginuo u Hrastovici 10.09.1991 , Žilić Milan iz Joševice , Sutara Dragan iz Dvora , Krajčinović Željko iz Jabukovca , Krajčinović Jovo iz Jabukovca , Krajčinović Branko iz Jabukovca , Čakalo Ljubiša iz Siska ( bio autoprijevoznik ) , Adamović Simo iz Petrinje , Popara Dušan iz Petrinje ( zaposlen u Gavriloviću ) , Šikanja Jovan iz Petrinje ( zaposlen u Gavriloviću ) , Puzić Mehmed iz Petrinje ( zaposlen u Gavriloviću ) , Prečanica Nebojša zvani Nešo iz Petrinje , Rajšić Vaso iz Gornje Bačuge , Tarbuk Rade iz V. Gradca , Kondić Dragan iz Banja Luke , Drobnjak Dragan iz Gornje Mlinoge , Drobnjak Milan zvani Prelac mlađi iz Gornje Mlinoge , Bogdanić Ranko iz Jabukovca , Stefanović Čedomir iz Brestika kod Gline , Priljević Željko iz Bjelnika , Čavić Željko iz Dvora , Bijelić Mirko iz Petrinje , Ilišević Marko iz Petrinje , Miočinović Peo iz Miočinovića , Kljajić Miroslav iz Begovića , Kljajić Mirko iz Begovića . Ova grupa se na Šamarici nalazila sve do kraja 8  mjeseca kada je preselila u staru školu u Jabukovac . Iz Jabukovca su išli u prvu akciju na selo Mađari  zajedno sa jedinicama TO iz Joševice , Blinje , Bijelnika i Stražbenice . Isti dan smo ušli u Mađare gdje su ostali Teritorijalci gore navedenih sela , specijalna Rapinova grupa se vratila u Jabukovac ( grupa im a svoj autobus " ikarus " vlasništvo Slavijatrans Petrinja kojeg vozi Kljajić Miroslav ) .

U jabukovcu je grupa bila do 07.09.1991  gdje se odmarala a u međuvremenu su Tarbuk Rade , Karapandža Milan i Bila Stanislav ( bivši policajac iz G. Mlinoge ) odlazili u akcije i napade na selo Pecki , zajedno sa specijalnom jedinicom sa područja Dvora koju je vodio Sanader Željko iz Dvora a ukojoj su bili Milanković Zlatko , Milanković Đuro te braća Teofanović iz Siska te još 20 -tak boraca iz okolice Dvora . Prilikom ovih akcija Tarbuk Rade je sa službenim policijskim vozilom Z-101 vukao  BST . Također u pomenutom vremenu od 01.- 07. 09. 1991 Sanader Dragan  i Radišević Stevo zvani Rapin odlazili su na sastanke u kasarnu Vasilj Gaćeša u Petrinji na dogovore o napadima na položaje Hrvatske vojske oko Petrinje . Organizaciju napada su vršili Tarbuk iz kasarne V. Gaćeša iz Petrinje te Trajković Čedo komandant TO Petrinja koji se nalazio u kasarni .

 

 

 

 

Svjedočanstvo : 2

 

 

Glavni na Šamarici bio je Miletić Simo rodom iz Žirovca . Bila su organizirana 3 voda Martićevaca i to : milicija SAO Krajine , specijalni vod , te dobrovoljački vod . Ja sam bio u sastavu voda milicije " sao  krajine " a samnom u vodu bili su : Komandir voda Sanader Dragan sa mjestom prebivališta u Sisku ( bivši privatni obrtnik - plastičar , u Sisku i Petrinji ) , glavni za politički rad bio je Karapandža Milan bivši inspektor PS Petrinja , Prečanica Nenad zvan Nešo iz Petrinje  Kučerina ulica ( bivši privatni obrtnik -plastičar , star oko 40 godina ) , Čakalo Ljubiša iz Siska Tomićev put ( bivši autoprijevoznik , star oko 36 god. ) , Krajčinović Jovan iz Petrinje Šamarička ulica - privatni trgovac , Krajčinović Željko rođen 1962 iz Petrinje - bivši vatrogasac centra za zaštitu požara SO Petrinja , Krajčinović Branko - bivši trgovac u Tremušnjaku s mjestom prebivanja u Jabukovcu koji je poginuo 19.09.1991 na mostu u Petrinjčici , Drobnjak Dragan iz Gornje Mlinoge star oko 35 god. bivši radnik Gavrilović Petrinja , visok mršav , smeđokos , Drobnjak Milan zvani Prelac iz Gornje Mlinoge , Miočinović Pero star oko 27 godina iz Miočinovića bivši portir Gavrilović Petrinja , visok , plav , Ilišević Marko star oko 35 godina iz Petrinje , mesar, Bjelić Mirko iz Petrinje , Puzić Dušan iz Petrinje , Šikanja Jovo rodom iz Brubnja radio u Gavriloviću star oko 30 godina, plav , nosi naočale , Rajšić Vaso iz Petrinje Arhova ulica , star oko 35 godina , Bogdanić Milan iz Gornje Mlinoge star oko 25 godina , visok , crn , bivši radnik Gaavrilovića , Tarbuk Rade rodom iz Gradca radi u Željezari Sisak, Priljević Željko star oko 30 godina srednjeg rasta , smeđokos , bivši portir Gavrilović Petrinja , Kondić Dragan rodom iz BiH došao na Šamaricu kao dobrovoljac star oko 33 godine , crn, srednje  visine, Čavić Željko rodom iz Draškovca kod Dvora vozač cisterne Slavijatrns Petrinja, Adamović Simo iz Petrinje Radićeva ulica , bivši vozač auobusa Slavijatrans Petrinja , Sutara Dragan rodom iz blizine Dvora , radio prije u nekoj firmi u Zagrebu , Popara Dušan iz Petrinje Kučerina ulica star oko 32 godine bivši radnik Gavrilović Petrijna , Mudrinić Petar stra oko 30 godina .

Na Šamarici u toku 8  mjeseca 1991 je došlo do raskola u rukovodstvu pa je tako Miletić Simo želio da kompletne snage martićevaca stacionirane na Šamarici stavi pod komandu TO Dvor , pa je tom prilikom Miletić Simo u ime TO Dvor donio pozive za mobilizaciju pripadnicima martićeve milicije na što su pristali uglavnom osobe sa mjestom prebivališta na području Dvora, dok su se Sanader Dragan i Karapandža Milan usprotivili tome pa je tako jednom prilikom Saanader zajedno sa Miletić Simom , Pralica Dušanom ( iz Dvora  direktor CUO Dvor ),

Rajšić Vasom otišao na daljnje konzultacije u Knin gdje im je odgovoreno da nema potrebe sa potpadnu pod vlast TO Dvor . Iz moje jedinice na obuci u Kninu a prije dolaska na Šamaricu radi stvaranja jezgre martićevaca na Šamarici u toku 6 mjeseca 1991 na obuci su bili sljedeći :

Sanader Dragan , Radišević Stevo zvani Rapin , Karapandža Milan , Kljajić Miroslav , Čavić Željko , Puzić Dušan , Krajčinović Jovo , Borojević Stevo , Ostojić Željko ( bivši inspektor PS Petrinja koji je jedno vrijeme bio zamjenik Borojević Steve u specijalnom vodu a koji je kasnije otišao sa navedenim vodom prema Kostajnici ) .

Nakon odvajanja na Šamarici navedeni vod koji je vodio Sanader Dragan i Karapandža Milan se preselio u Jabukovac u prostorije  stare škole i tom prilikom su stanovnici Jabukovca organizirali kuhinju za njih a oni su planirali daljnje akcije i napade na Hrvatska sela te na sam grad Petrinju . Mnogi pripadnici voda u kojem sam bio su bili vrlo iskusni borci jer su pod rukovodstvom Sanader Dragana i Karapandža  Milana sudjelovali u napadima na Kostajnicu , Strugu i Kozibrod .

Akcije su se planirale  zajedno sa štabom TO za Petrinju koji se tada nalazio u selu Jošavica .

 

 

 

 


Svjedočanstvo  : 3

 


Ja Stefanović Ćedomir sin Radosava i Desanke rođen 14.02.1949 u Paraćinu , srbin , a osjećam se po ocu crnogorac , vozač i strojobravar po znimanju ,državljanin SFRJ i Italije , sa prebivalištem u selu Brestiku kod Gline izjavljujem sljedeće :

Vratio sam se sa poslovnog puta iz SSSR 29.06.1991 i saznao da mi je sin Dragiša Stefanović poginuo u borbi 26.06.1991 u Glini prilikom napada na policijsku stanicu MUP-a  sa naoružanom grupom koju sam formirao i predvodio . Revoltiran gubitkom sina od kuće sam uzeo automatsku pušku koju je Dragiša nabavio i odlučio sam da nastavim borbu koju je on započeo , vođen osjećajem crnogorske tradicije . Borba koju je moj sin započeo ima cilj stvaranja samostalne federalne jedinice pokrajine Krajina . Otišao sam u Donje Selište kod Gline te kod Čučković Česme na jednom šajeru pronašao deo jedinice moga sina njih 11 . Kao stariji čovjek reorganizirao sam ih te preselio sa smještajem u napuštenoj kući izvjesnog Tomića pod uvijetom da nesmiju ništa otuđiti niti uništiti od zatečenih stvari u kući koja je bila napuštena . 

Tu jedinicu od 11 ljudi sačinjavali su : Martić Siniša , Martić Duško , 3 brata Vladića , Kami , Lima , Gari , Džo  i Struja . Kami je dao ideju da se smjestimo u Tomićevu kuću jer je on otišao za

Zagreb . Kod trgovca Miće smo uzeli ključ i smestili se uz obećanje da neće ništa pofaliti od inventara kućnog. Ja sam predložio da se nigdje ne pomičemo i ne izvodimo akcije zbog vlastite bezbednosti dok se ne povežemo sa većim formacijskim jedinicama .  Tu nas je posjetio jedan mladić iz Gline zvani Sova koji je predlagao odmah akcije . Ja i Martić Siniša smo imali rukovodeće funkcije i bili smo istog mišljenja da u prvo vrijeme ne poduzimamo akcije jer smo mala grupa i ukoliko bi bili otkriveni lako bi nas likvidirali. Sova se sa tim nije slagao i napustio je grupu . Otišao je kući u  samostalne strelce sa snajperom kojeg je uzeo iz stanice milicije Glina prilikom provale građana u stanicu , koliko je meni poznato. Poznato mi je da su tzv. slobodni strelci ljudi koji ne podležu nikakvoj komandi ,koji odu iz jedinice i samovoljno izvode akcije . S obzirom da posjeduju snajpersko oružje obično pucaju na stražare MUP-a i Garde a postoji mogućnost upotrebe i eksplozivnih naprava . 

Slobodni strelci ilegalno žive prema jedinicama a stanovništvo ih podržava , kreću se brzo automobilima uz graničnu liniju i po dubini brzo mjenjajući lokaciju i odabirajući sami cilj i vrijeme napada koristeći pomoć mještana . Obično se kreću svojim ili ukradenim automobilima s kojih skinu tablice . Meni su poznata 2 slobodna strijelca  : jedan je Sova  a drugi je Kami koji je nakon kraćeg boravka u spomenutoj grupi a koja nosi naziv " Gerilski odred Dargiša Stefanović " također postao slobodan strelac . Ovo sam saznao prije dvadesetak dana od Martić Siniše . U Tomićevoj kući smo se smjestili 3 ili 4. 07.1991 a do tada smo se nalazili na šajeru. Ja sam 1.07.1991 nakon jednodnevnog boravka kod kuće i posjete sinovljevog groba krenuo tražiti njegove suborce za koje sam saznao od mještana da su iz Gline pobjegli na obližnje brdo Pogledić . Svojim automobilom sam se kretao djelom terena koji nije bio pod kontrolom i došao do Čučković Česme u Selištu. Tu me je grupa ljudi uputila da pješice odem do šajera ( sjenika ) , koji se nalazi van sela. Tu sam pronašao gore imenovanu grupu koju je vodio Siniša Martić Šilt . S njim sam se dogovorio da se odmah priključim u cilju organiziranja i komandovanja grupom . Dogovoreno je da se grupa uključi u borbu protiv Hrvatske vlasti ukoliko dođe do pobune širih razmjera i stvaranja sličnih grupa i jedinica . U suprotnom grupa bi emigrirala preko Italije odakle bi mogli otići u Belgiju i u Južnoameričke države . To sam ja predlagao a sa čime se grupa složila . Od građana i grupe gerilaca doznao sam da u selu Šibine postoji neka vrsta komande . Tamo sam otišao u grupi sa Šiltom, Vladićem i Kamiem a koji su prihvatili moju inicijativu . U štabu koji se nalazio u školi u Šibinama pronašao sam dr. Jovića sa još 5 - 6 vojnih viših oficira . U istoj prostoriji se nalazio od meni poznatih Paspalj i Boro Bekić . Jovića sam izvjestio o prikupljanju i smještenosti grupe i o našoj spremnosti za borbu. Jović je rekao da će sutra ( 06.07.1991 ) otići u Knin i konzultirati se sa Babićem i Martićem o tome kako i šta da se radi. Ja sam upitao dali ima mjesta u autu i za mene a Jović i Paspalj su potvrdno odgovorili . Razgovarali smo  još i o pogiblji moga sina,nakon čega sam se ja vratio u jedinicu. Ujutro smo krenuli za Knin u mercedesu vlasništvo od Bekić Bore, sisačke registracije koga je vozio Boro. Sa mnom su išli još Paspalj i dva meni nepoznata muškarca. Jedan od njih star 45 godina, visok oko 180 cm,jake građe, plave kose, malo valovite, češljan unazad za kojeg pretpostavljam da je radio u miliciji i nosio je specijalnu poruku u većoj kuverti. Kretali smo se pravcem Glina-Dvor-Bosanski Novi-Drvar-Grahovo-Knin. Uz put su nas zaustavile straže do Dvora,a zatim jedna jaka straža na bregu između Grahova i Knina koja je radio-vezom obavijestila i dobila odobrenje iz štaba u Kninu da nas može propustiti. U pratnji od Šibina nam je išao jedan auto sa četvoricom civila naoružanih oružjem do Dvora, koji je ostao u dogovoru da nas čeka po povratku. Po našem dolasku u Knin odveli su nas u tvrđavu gdje je smješten štab i tamo je jedini slobodan da nas primi bio Mile Martić. Uz put su se nalazile straže obezbeđenja naoružanih civila, a u gradu sam susreo prve patrole uniformisanih. Na ulasku u Knin kod prve kuće od Grahova nalazilo se mitraljesko gnijezdo. Prije ovog mitraljeskog gnijezda sačekala nas je patrola uniformisanih martićevih policajaca i sprovela do štaba. Bilo ih je četvorica u golfu ispred nas i dovela nas do štaba u tvrđavi.. Izašli smo svi van iz auta, dok su Paspalj i ovaj koji je nosio poruku od Jovića otišli u štab. Ja sam sa Bekićem i još jednim (crn sa brčićima,star oko 40 godina,visok oko 160 cm) ostali smo kod auta voditi razgovor sa stražarima koji obezbeđuju zgradu kojih je bilo  sedam do osam plus uniformirane ženske. Razgovor se vodio i odnosio na pogibiju moga sina pri čemu su mi izražavali saučešće govoreći da on nije pao uzaludno, da će se oni boriti do slobode krajine. Tu sam saznao da ih vodi izvesni kapetan Dragan. Tu smo se zadržali oko pola sata, nakon čega iz zgrade štaba je izašao Milan Martić u pratnji Paspalja i onoga plavog čovjeka koji je nosio poruku od Jovića te još dva do tri ličnih stražara također naoružanih kao što su bili ovi oko zgrade. Tu mi je Martić izrazio saučešće i rekao da na Glinski teren uskoro dolazi on lično, kapetan Dragan,a možda i Babić i da će se situacija srediti pri čemu je želio  reći da će doći do reorganizacije jedinica i borbi na području Banije na način da će se sve postojeće grupe naoružanih ljudi trebati objediniti radi lakšeg komandovanja i komuniciranja između njih samih. Martić je rekao da je o svemu ovome dao potrebne instrukcije Paspalju i ovome drugom koji je donio poruku Martiću od Jovića. Nakon ovog pozdravili smo se sa svima, Martić je još rekao da mu je  žao što mi saučešće u ovom trenutku ne može izraziti kapetan Dragan i Babić koji su bili odsutni. Sa istom patrolom smo se vratili natrag do izlaska iz Knina. Za vrijeme vožnje Bekić je upitao kako je tekao razgovor u štabu o čemu je neke pojedinosti iznio Paspalj, da ovaj naš zacrtani cilj kod Martića naišao na odobravanje te da će se on sam zauzeti za šire organiziranje narodnog otpora na području cijele Banije. Na ovo izrečeno je plavi koji je nosio poruku ispred Jovića je rekao Paspalju da ne komentarišemo ono što je dogovoreno kod Martića na sastanku i nakon čega je razgovarano o uobičajenim stvarima. U Šibine smo došli oko 21 sati. Plavi i Paspalj su odnijeli da predaju izvještaj Joviću i grupi oficira,a Paspalj je ostao da čuva ulazna vrata. Ja i Bekić smo seli za stolove u holu da večeramo. Nakon 15-20 minuta došao je Jović u pratnji Paspalja i rekao mi da ćemo dejstovati u sastavu milicije sao krajine, te da se o svemu kod njega možemo informirati, a da nikako bez njegovog znanja ne možemo izvoditi oružane akcije, jer sada već postoji štab koji će napraviti plan akcija. Mislio je na ovaj štab u Šibinama. Najavio je dolazak kapetana Dragana sa specijalnom jedinicom. Po povratku u bazu moje grupe u Tomićevoj kući Kami me obavijestio da je zarobio jedno vozilo MUP-a dok sam ja bio u Kninu. Vozilo je napadnuto i oteto u Glini kojom prilikom je došlo do okršaja s pripadnicima MUP-a. Detaljniji razgovor nismo o tome vodili ali sam ja oštro odmah osudio takav postupak. U sledećih nekoliko dana boravili smo u bazi i vršili osmatranje položaja MUP-a i ZNG-a u više navrata smo pucali po njihovim položajima na nasipu u šumici odakle su i oni nama uzvraćali vatru.Naš borbeni položaj se nalazio na brdu iznad česme pored vikendica odakle smo imali dobar pogled na položaje MUP-a i ZNG-a. Dana 11.7. došao je u našu bazu Dr. Jović sa visokim plavim muškarcem koji je putovao sa mnom u Knin i dovezao ih je Boro Bekić. Dr. Jović mi je rekao da trebam sutradan 12.07. na dan rođenja moga sina da odem u Žirovac gdje se održava narodni zbor u povodu Sv. Petra a gdje treba da pročitam proglas koji je pozivao na otpor i borbu protiv hrvatske vlasti a nakon čega bi zapalili svijeće u parastos Dragišin (parastos je odavanje počasti junaku tako da mu se zapali svijeća a iza nje se stoji mirno). To sam i učinio te sam otišao u Žirovac gdje je nakon parastosa moja grupa položila zakletvu. Za mnom su ponavljali tekst koji glasi približno ovako: "Mi narodni borci zaklinjemo se pred narodom i Bogom da ćemo se boriti protiv svakog neprijatelja naroda krajine i za to ne žalimo ni poginuti". Na kraju zakletve posebno se naglašava rečenica: "Smrt ili sloboda za krajinu". Osim moje grupe bilo je prisutno iz okolnih sela oko 50-60 ljudi. Osim streljačkog naoružanja moje grupe sa oružjem je bila prisutna i grupa građana koja daje seljačku stražu. 

Na putu prema Glini svratili smo u redakciju "Nove riječi" u selu Gornji Klasnić gdje sam tekst proglasa i zakletve predao glavnom uredniku Vukašinu Zoriću koji je to objavio u sledećem broju. Također sam obavijestio i Dr. Jovića o položenoj zakletvi. U sledećih nekoliko dana bovarili smo u svojoj bazi i osmatrali navedene položaje MUP-a i ZNG-a po kojima je povremeno otvarana vatra. Oko 14.7. sam išao u M. Gradac u štab jedinice iz Gradca. Štab se nalazi u školi i lugarnici a pretpostavljam da se i sada tamo nalazi štab TO. Štab je čuvan sa dva stražara na kapiji i dva na stepenicama. Tu sam se našao sa Belajac Ilijom i Duškom Momčilovićem koji su me upoznali da treba sutradan da se sakupimo na jednu smotru u selu Obljaj. U razgovoru je bilo riječi da bi se formirala jedna veća jedinica koja bi bila pripojena toj formaciji u Gradcu. Na što sam ja inzistirao na dogovor i razmišljanju boraca jedinice. Svejedno dogovoreno je da sutra svi dođemo na smotru. Sutradan oko 07.00 sati otišli smo na dogovoreni sastanak u Obljaj. Kod crkve u Obljaju napravljena je jedna kratka smotra, bilo je oko 160-170 naoružanih ljudi pretežno pešadijskim naoružanjem, a bilo je i ljudi koji nisu bili naoružani. Smotru je vršio Dr. Jović i Ćane Divjakinja. Navedena dvojica su nakon završene smotre saopćili nam da je na Šamaricu došao kapetan Dragan, da je donio uniforme i da je stigla određena količina oružja, da je doveo sa sobom oko 30 vojnika iz Knina, te da treba svakog trenutka da stigne i Martić i Babić. Njih dvojica su nam naredili da svi treba da odemo u M. Gradac što smo izvršili. Po dolasku  u M. Gradac usledila je ponovo smotra na kojoj su formirani vodovi. Ukupno je formirano 6 vodova kojima je glavnokomandujući bio Ćane Divjakinja,a komandu nad vodovima su preuzeli Ilija Belajac, Dujo Momčilović, Paspalj, Boromisa Rajko, Jelić "Piksi", kojem sam čuo nadimak, kapetan Slavnić. Tu smo od Ćane Divjakinje čuli da dolazi kapetan Dragan i da ćemo dejstovati pod njegovom komandom, a koji ujedno treba da obavi i kordinaciju djelovanja svih jedinica. Tu noć sam sa svojim vodom prenoćio u lugarnici,

a sutradan smo išli u obezbeđenje Martića, Babića i kapetana Dragana u Dragotini. Moj vod, vod iz Klasnića i Dragotine su dočekali u Klasniću kolonu od desetak automobila, doveli ih do doma "Gavrilović" u Dragotini, gdje je bila poveća grupa građana okupljena da se održi govor,a mi smo se rasporedili u naokrug radi obezbeđenja. Nakon održanih govora kolona je otišla u Glinu u prostorije KPD kojeg su predhodno zauzele jedinice TO. Tu sam stupio u dulji kontakt sa kapetanom Draganom. On je primjetio da teško dišem te me upitao za zdravlje, nako čega mi je predložio da na obzir tegoba sa srcem ne idem više u akcije nego da se stacioniram na Šamarici i tamo vršim obuku u centru za obuku koji je u osnivanju. Nije mi poznato njegovo prezime, jer ga nitko nije spominjao, a mislim da se zove Vasiljković kako sam pročitao u jednim novinama. Pričao je o uspješnim borbama i upoznao prisutne s tim da je on sada komandant i da će se voditi borba pod njegovom komandom, organizirana borba protiv Republike Hrvatske. Nakon nekoliko sati je krenuo prema Šamarici. Moja jedinica je dala obezbeđenje i tako je stigao do spomen doma. U Draganovom ličnom obezbeđenju bili su Leka Neven od Obrovca i Žika Ivanić od Novog Sada naoružani automatskim puškama. Na Šamaricu smo išli preko Dragotine, Brezovog Polja (gdje sam primjetio stražu od 10 ljudi naoružani streljačkim naoruažanjem, četvorica su bili u milicijskim uniformama), Trgova i u spomen dom na Šamarici. Tu smo zatekli više od 200 ljudi od kojih je polovica bila naoružana i u uniformama sao krajine. U spomen dom došli smo 16.-17. 07. u popodnevnim časovima. Smjestili smo se u dvije sobe sa pomoćnim ležajima na prvom katu dok je Dragan bio smešten u posebnoj sobi na drugom katu .  Osim nas u objektu je bilo smješteno još oko 200 ljudi i štab . Štab se nalazi u prizemlju ljevo od recepcije u 4 prostorije . U prvoj prostoriji u hodniku od štaba su vezisti . Ja nisam imao pristupa u tu prostoriju ali mi se čini da ima 5 različitih vrsta i jedan telefon sa izravnom linijom , a pretpostavljam da se tu nalaze i šifre u određenim tajnim dokumentima jer je pristup dozvoljen samo užem krugu lica. U toj prostoriji rade i borave 2 vezista ; Mujić i Top . Njihova imena mi nisu poznata jer ih oslovljavaju ovim nazivnicima . Mujić je star oko 35 godina , visok je oko 175 cm , vitak , suh , kestenjaste ravne kose kraće dužine češljanje na stranu i ispijenog lica. Najčešće obučen u civilno odijelo . Top je star oko 35 godina , visok oko 178 cm , vitak , tamno kestenjave kose , ravne kratke , češlja se na stranu  sa izraženim čeonim zaliskom na lijevoj strani , čelo visoko , najčešće u civilnom odijelu , često odlazi kući pa pretpostavljam da potiče iz jednog od obližnjih sela. Na vezi se preko dana izmjenjuju njih dvoje a preko noći ih zna zamjeniti Sanader Željko. U drugom delu prostorije Mujić i Top imaju ležaj pa tu i spavaju . U tu prostoriju mogu ući Simo Miletić načelnik štaba , Sanader Dragan njegov zamjenik , Rapin , Karapandža , Žilić Dragan zadužen za nabavku a ređe zalazi i Pralica Dušan zadužen za štampu . U tu prostoriju ulazio je i Vajagić do odlaska sa Šamarice . U drugoj prostoriji se nalazi ambulanta u kojoj rade dvije medicinske sestre Mira i Nada. U  trećoj prostoriji se nalazi Miletić Simo , Sanader Dragan i Sanader Željko , a pretpostavljam da je to i prostorija štaba . U četvrtoj prostoriji se nalazi pisaći stroj , sto i telefon i služi za sastanke štaba .  Prostorija magacina su u podrumu i ulazi se od strane niže od žičare i sa strane . Oba ulaza su vanjska a postoji još jedan ulaz iz kuhinje . U magacinu se nalazi kompletna oprema i oružje . Prema mojoj proceni dole se nalazi oružja za oko 300 ljudi , veća količina municije , 4 minobacača novi nesastavljeni , jedan BST top van upotrebe . Od streljačkog naoružanja ima poluautmatskih i automatskih pušaka , ručnih bacača , raketnih ručnih bacača i puškomitraljeza. U magacin je zabranjen pristup osim Žilić  Draganu koji vodi magacin i Bobara Dušanu koji je zadužen za nabavku . Neposredno ispred magacina nalazi se stražarsko mjesto , ujedno obezbeđenje ulaza u objekat , dvojica naoružanih stražara sa ličnim naoružanjem. Oko objekta je patrola obično 3 osobe naoružane ličnim naoružanjem , koje patroliraju uglavnom noću jer danju oko  objekta ima ljudi iz jedinice  . Patrolu i stražu pred zgradom daju i jedinice prema rasporedu . Osim toga po rasporedu se daje i požarstvo u holu i 

na  recepciji gdje stražari mogu imati svoje lično naoružanje ali nije obavezno . Osim obezbeđenja objekta postoji i obezbeđenje šume . Ono se sastoji od više stražarskih mjesta i patrola koje daje odelenje policije i seoske straže . Od objekta vodi asfaltna cesta premna Dvoru kojom se dolazi i odlazi a postoji još dva preuređena kolska puta koja vode u šumu a kojima se nitko ne koristi osim policijskih patrola. Za sve ostale je kretanje tim putevima zabranjen. na početku tih puteva nedaleko objekta postoje oznake da su putevi minirani . Policijske patrole u sastavu 4-5 ljudi naoružanih automatskim naoružanjm pješice odlaze tim putevima u šumu 4-5 puta tokom dana , a tokom noći su stalno  na terenu gdje čine zasjede . Pretpostavljam da tim putevima odlaze u šumu oko 500 metara i da tokom dana samo kontroliraju , jer se zadržavaju u šumi oko pola sata . Među ljudstvom kruži priča da je šuma oko objekta i prilazni putevi minirana kako nebi mogao netko neopaženo prići .  Osim dvije pešačke patrole koje se kreću u neposrednoj blizini postoji još dvije auto patrole koje se kreću u široj okolici objekta . Oni se koriste  ovom asfaltiranom cestom i kruže po okolnim selima gdje kontaktiraju sa stanovništvom i raspituju se za novosti  odnosno eventualnoj prisutnosti pripadnika MUP-a i ZNG-a. Na asfaltnoj cesti na oko 700 metara nalazi se veće stražarsko mjesto sa radio stanicom , gdje su po mojim saznanjima jedni stražari na cesti a drugi sakriveni naokolo . Straža se drži i kod lugarnice koja je 200-300 metara udaljena od navedenog velikog stražarskog mjesta . Ovu stražu drže mještani tih sela zbog činjenice da jako dobro poznaju teren koji čuvaju . Pored ovih postoji i straža na križanju puteva  za Dvor i Glinu u selu Trgovi  , koju drže mještani . Na putu prema Šamarici na različitim mjestima prema vlastitom izboru policija postavlja  zasjede radi kontrole . Policijska patrola ima najčešće  4 policajca koji imaju i automobil na raspolaganju , a često naprave zasjedu na putu jedna nasuprot druge. Vojne patrole ne patroliraju po širem terenu nego se nalaze uglavnom oko svog repetitora i povremeno znaju da nas posete , a naše patrole ne idu prema repetitoru . U objektu se nalazi oko 400 ljudi . Međutim nikada nije u objektu pun sastav jer se iz objekta odlazi na zadatke , a jedan dio je češće i kod kuće , ali kuhinja koja se nalazi unutar objekta  radi oko 200 obroka . Ospkrba je organizirana preko Bosne i Dvora  za koju se brine Bobora Dušan . Oružje i municija se dovozi uglavnom većim civilnim kamionima , najčešće registriranim u Banja Luci , Drvaru a primjetio sam i Sisačke registracije . Pretpostavljam da je jedan dio bio privatni prevoznici mada nisu imali oznake na vozilima . Snabdevanje hranom i odećom uglavom organizira crveni križ Beograda , Novog Sada  , Banja Luke , a jednom  se uključio i Sarajevski  i uglavnom kamionima do 5 tona nosivosti . Jasno su obeleženi da pripadaju crvenom križu dok kamioni za prevoz oružja nisu obeleženi nikakvim znakovima . Maskirne uniforme je na Šamaricu donio kapetan Dragan , procjenjujem da ih je donio oko 500 komada . Snabdevanje vodom i strujom je normalno a u nedostatku se može koristiti i agregat . U objektu pomoćnog osoblja nema osim 4 kuharice koje su smeštene u lugarnici sa medicinskim sestrama . Marinko civilno lice sa kamiončićem 2 tone vrši dostavu kruha iz Dvora i brine se o pranju posteljine . Pretpostavljam da je Marinko Hrvatske nacionalnosti ali mi nije poznato  odakle je . U objektu su stacionirane 3 jedinice  koje se nazivaju vodovima i to : Policijski vod , Dobrovoljački vod i Specijalni vod . Policijski vod broji oko 70-80 ljudi koji potiču iz okolnih sela . U okviru voda postoji odelenje 27 -28 ljudi koje vrši šumsko obezbeđenje objekta , komandant tog voda je Sanader Željko a komandir ovog odelenja je Milančević Milan koji jako dobro poznaje teren pa pretpostavljam da je iz okolnih sela . Sastav iz ovog odelenja nije stalan jer ljudi prelaze iz jednog voda u drugi ovisno od svojim željama i zadacima . Ostali dio policijskog voda odlazi u vidu auto patrole u kontrolu šireg područja Šamarice . Obično postoje 3-4 auto patrole koje obilaze teren do Grabovca , Vlahovića , Žirovca , Dvora , i do Borojevića . Pripadnici policijskog voda nose bjele opasače i po tome se razlikuju od ostalih . Patroliraju službenim policijskim vozilima vidno označenim koji imaju i radio stanice . Rade na 52-kanalu  a po dogovoru mogu  i mjenjati. Vozni park se sastoji od 3 stojadina , 3 Lade i jedan Opel. Pripadnici ovog voda su naoružani automatskim naoružanjem a većina ima i pištolje . Specijalni vod  broji oko 80 ljudi iz užeg i šireg područja Banije . Naoružani su raznovrsnim prešadijskim naoružanjem , osim toga vodu pripada 4-5 raketnih bacača tipa OSA  namjenjenim prvenstveno za borbu protiv oklopnih vozila i tenkova  jer je potreban tvrda podloga da bi raketa eksplodirala . Ova jedinica ima i veći broj ručnih raketnih bacača za jednokratnu upotrebu vrlo pogodnih za uništavanje putničkih vozila i lakog oklopa . Zatim imaju oko 10 RB-a , zatim više puškomitraljeza M-53 , Brno , i veći broj streljačkog naoružanja . Ovaj vod se sastoji  od priličnog broja ljudi koji su od samog početka , većinu je obučavao kapetan Dragan i većina je već učestvovala u borbama . U odnosu na ostale vodove oni su bolje naoružani i zbog svega toga imaju status specijalnog voda . Komandiri su Borojević Stevo , Čavić Joco i Čavić Željko za koje pretpostavljam da su iz okolnih mjesta Borojevića ili Brđana . Osim akcija vježbaju borilačke vještine i samoinicijativno gađanje noževima . Obuku iz borilačkih vještina provode bivši karatisti Borojević , Čavić , i jedan plavi mladić star 25 godina visok oko 175 do 180 cm , vitak , suh plave kose , ravne vrlo kratke , izražene jagodične i čeljusne kosti , visokog čela koji je sa Borojevićem i Čavičem i mojim sinom trenirao u Sisku. Iz te grupe sam primjetio nekoliko mladića bivših kolega mog sina da pripadaju tom vodu . Vod je učestvovao u napadu na policijsku stanicu u Glini a koliko je meni poznato poslje 30 dana taj  vod nije dejstvovao. Zbog ograničenih kapaciteta objekta oko 30 ljudi  iz ovog voda stacioniranoi je u selu Borojevići u spomen domu i to uglavnom ljudi koji potiču iz tog kraja .

 

 

Nastavit će se ...



 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

-