Pjesnici‎ > ‎

Branislav Oblučar

Žganci

Koliko sjećanja u tanjuru palente! Puše se vrhovi otočja iznad mirne površine mlijeka: žuto-bijela fotografija, u kadru se doručkuje, svi pomalo srču (i snimak je vruć: jedan svijet nestaje tek što je rođen). Žganci, magična riječ koju se jelo žlicom i u nju se puhalo, zaboravljena u ustima kroz koja je dosta žganaca ušlo u ime snage koju su nam njima obećavali. Na pragu tridesetih prizor je drugačiji: umjesto mišića narastao je trbuh, a oni su u međuvremenu, ni krivi ni dužni, s jelovnika krišom skliznuli u neku temnu vremensku komoru gdje su razvijali slike našeg prošlog života. Vrativši se, ne snimaju nas više, niti nam itko išta obećava - tek smo danas spremni za njihovu visoko hranjivu, brzo pripravljenu jednostavnost.

Branislav Oblučar, Pucketanja

Rođen je u Bjelovaru 1978. Objavio je knjige pjesama: Anđeli su pali na tjeme (1997.), s Boškom Kuzmanovićem, i Mačje pismo (2006., nagrada Goran za mlade pjesnike, elektroničko izdanje 2008. na www.elektornickeknjige.com). Radio kao znanstveni novak na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.


DOJMOVI, PROMIŠLJANJA

Naniži asocijacije uz riječi djetinjstvo.

Koje je jelo obilježilo tvoje djetinjstvo i buđenja?

O čemu si maštao/maštala?

Zašto s odrastanjem nestaje mladenački pogled na svijet?

Smatraš li da odrasli sve pojednostavljuju ili usložnjuju?

Istraži kojeg je književnika kolačić umočen u šalicu lipova čaja natjerao da se sjeti djetinjstva i započne neodoljivu avanturu pripovijedanja.
Što misliš o ideji da vrijedi živjeti da bi se pisalo?



Comments