povijest nogometnog kluba samobor


Home          O klubu           Tablica            Galerija            Download            Links            Kontakt

 

 

Adresa:

                  A. Hebranga 45, Samobor 10430

 

Kontakt:

                         Tel: 01/3361 - 144

                   Fax: 01/3361 - 144

                   E - Mail : nogometni.klub.samobor@zg.t-com.hr

 

 

 Članovi NK Samobor:

 

                                            Predsjednik - Želimir Dodder

 

                                            Zamjenik predsjednika - Ivica Jelčić

 

                                            Potpredsjednik - Jurica Milečki

 

                                            Direktor - Marijan Kižlin

 

                                            Članovi izvršnog odbora - Marinko Boban, Božo Grgurić,

                                                                                        Miroslav Jaić Željko Stanec i

                                                                                        Sveto Milovanović

 

                                            Članovi nadzornog odbora - Marica Jelenić, Juraj Lastovčić i 

                                                                                           Vladimir Stanić

                                            Tajnica - Višnja Polanović

 

                                            Voditelj nogometne škole - Danijel Erbežnik

 

                                             Treneri:

                                                           seniori: Tomica Pisačić i pomoćni trener Zvonko Vučković

                                                            juniori: Ivan Lušić

                                                            kadeti: Petar Ignjatić

                                                            stariji pioniri: Damir Haramina

                                                            mlađi pioniri: Dražen Ivančević

                                                            limači: Danijel Erbežnik

                                                            prstići: Velimir Deak i David Drenški

 

POVIJEST NK SAMOBOR

 

 

Nogometni klub Samobor osnovan je 1. srpnja 1925. godine u prostorijama Pučke knjižnice i čitaonice u Samoboru. Samo nekoliko dana kasnije, točnije 19. srpnja iste godine odigrali su svoju prvu utakmicu i to u Brežicama, jer tada jos nije bilo odgovarajućeg igrališta u Samoboru. Samobor  je u toj utakmici ostvario pobijedu. Među prvim igračima NK Samobora bili su braća Plečko, Šabani, Pesići i Šveri, Milan Škrnanc, Vlado Tot, Franjo Mataušić, Milan Buzina, Lajča Cehulić, braća Praunspergeri, Bahovci i Bedenki.

 

 

Sljedećih desetak godina Samobor je igrao utakmice s klubovima iz Podsuseda, Jastrebarskog, Velike Gorice i Zagreba (Grafičar, Poštar, Uskok, Slaven, Zagreb...).

 

     1937. godine predsjednikom kluba postaje Drago Jandrečić koji igrače omladinskih klubova okuplja u HŠK Samobor. Tih godina otvoreno je jos nekoliko nogometnih igrališta te je počeo cvijetati sportski život u Samoboru. Tada su zaredala i gostovanja poznatih klubova iz Zagreba: Građanski, HAŠK, Želježničar... Ta sportska idila naglo je prekinuta zbog 2. svj. rata i okupacije zemlje.

 

 

Nakon 2. svj. rata Samobor je uvršten u prvenstvo Zagrebačkog okruga gdje je 3. veljače 1946. godine u Podsusedu nadvisio momčad Dolomit 8 – 3. Za momčad Samobora tada su nastupali: : Ivo Noršić, Branko Škrnanc, Vlado Goščje, Milan Medved, Vili Gaberc, Mirko Bošnjak, Marijan Drušković, Marijan Vuković, Franjo Noršić, Milutin Bišćan i Drago Tunjko.

 

Uzvratna utakmica odigrana je na ''jedinstvenom'' terenu u Samoboru. Teren je bio poseban po tome što su na sredini nalazio električni stup. Samobor je u toj utakmici ponovno nadvisio momčad Dolomita sa 4-2.

Prvenstvo se igralo kup načinom i u trećem kolu Samobor je ispao od momčadi Borca. U prvoj utakmici Borac je pobijedio 2-1 a u uzvratnoj je bilo 2-2.

 

Već u svibnju 1946. godine počelo je novo prvenstvo Zagrebačkog okruga u kojem je sudjelovalo 15 momčadi, a završilo je 15. rujna 1946. godine. Po završetku ovog prvenstva osnovan je prvi i drugi razred. Natjecanja su počela 22. rujna 1946, a završila nakon 14 odigranih kola. Nakon tih 14 odigranih kola Samobor je zauzeo drugo mjesto dva boda iza prvoplasirane Dubrave. Za Samobor su tada igrali: I. Noršić, M. Vuković, B. Škrnanc, M. Medved, V. Gaberc, M. Bošnjak, F. Noršić, V. Kogoj, M. Horvat, M. Bišćan, Lj. Goščje, Z. Drušković, B. Bišćan, Z. Tenk, P. Sokolović.

 

Ono famozno igralište sa stupom na sredini uređeno je kako treba, tj. bez stupa i otvoreno je 11. kolovoza 1946. godine utakmicom Samobor – Radnik. Samobor je tu utakmicu dobio rezultatom 5 – 1. To igralište rabilo se sve do 1971. godine.

 

U želji da NK Samobor postane što uspješniji u ljeto 1946. godine za trenera je doveden August Bivec, nekadašnji igrač HŠK Građanskog i reprezentacije.

Pod njegovim vodstvom Samobor je postigao zaista zavidne rezultate, posebno 1948 godine kada je Samobor osvojio prvo mjesto u prvenstvu Zagrebačkog okruga. Tim plasmanom ušao je u kvalifikacije za ulazak u tadašnju treću nogometnu ligu Hrvatske( treća zona Hrvatske ).

 

   U razdoblju od 1950. do 1955. godine NK Samobor doživljavao je razne promjene u natjecateljskim razinama. U tom razdoblju pojavilo se i nekoliko vrsnih mladih igrača ( braća Rudolf, Željko Kranjčec, Gabro Medved...).1960. godine Samoborci su postigli veliki uspjeh u kupu Zagrebačke zone kada su osvojili naslov najboljeg.

 

     U sezoni 1962/63. promijenjen je sustav natjecanja i "Samobor" je uvršten u Podsaveznu ligu. Tijekom sezone za Samobor su najčešće nastupali: Jurčić, Celinić, Mihaljević, Tonšetić, Roščak, I. i M. Jednačak, Strašček, Horvat, Milošević, Noršić, Kovač, Krajnčec, Tot, Budi, Subanović, Ven, Fundić, G. i M. Medved, Grdović, Stepinec, Rudolf, Vandekar, Šver, Tkalčić, Elblinger, Reper i Mladenić.

    

 Potom se u prvenstvenoj sezoni 1964/65. "Samobor" našao u jačoj konkurenciji, u Zagrebačkoj ligi. Start je bio vrlo uspješan.

 

   Nogometna sezona 1966/67.završila je velikim uspjehom Samobora - osvajanjem prvog mjesta. S 39 bodova iz 26 utakmica, 16 pobjeda, sedam neodlučnih i samo tri izgubljena susreta, te s ukupnim gol razlikom 74 - 34, Samobor je među teškom konkurencijom ( Radnik, Šparta, Trnje...) završio na prvom mjestu. Tim prvim mjestom Samobor je ''zaradio'' kvalifikacije za viši rang. Kvalifikacije su se igrale protiv Moslavine koju je Samobor u gostima deklasirao 5 – 1. Samobor je i na domaćem terenu pokazao dobar nogomet te je pobijedao rezultatom 4 – 1.  Tim pobijedama Samobor je ušao u kvalitetnu Zagrebačku zonu, jednu od četiri u području HNS-a.

 

Momčad Samobora morala je 1970. godine zbog promjena sustava natjecanja, nažalost, opet preseliti u I. zagrebačku ligu. Mnogima je bilo žao što je došlo do napuštanja Zone. U I. zagrebačkoj ligi, u sezoni 1970/71., gdje su još igrali "Jugokeramika", "TPK", "Borac", "Mladost" (Z), "Šparta", "Tekstilac" i "Prvomajska", NK Samobor je igrao s promjenljivom srećom.
Nastupila je čak i kratkotrajna kriza; rezultati u seniorskim redovima nisu bili dobri, te klub ispada iz I. Zagrebačke lige.

 

 

Uz sve nedaće koje su se javile padom u niži stupanj natjecanja, klub je ostao i bez svog igrališta u Gornjem kraju.

 

NK Samobor je silom prilika postao domaćin u Bregani i to od 1971. sve do ljeta 1974. godine

 

 

 

U međuvremenu, 1972. godine je za predsjednika kluba izabran Josip Novoselić, koji je s mnogo volje nastojao što uspješnije riješiti novonastale probleme.

Uz dobre suradnike i uz mnogo volje  napravljen je nogometni stadion u Samoboru koji je i prije službenog otvorenja pokazivao dobru kvalitetu.

 

 Poslije proslave 50. obljetnice, novi program rada istaknuo je rad s omladincima. Istodobno, među članstvom se rađao novi plan i želja da klub što uspješnije djeluje. Upisuju se novi članovi, stječu novi prijatelji, prodaju se nove pretplatničke ulaznice za "Proljeće 76.", nove klupske značke i zastavice plave klupske boje. Vrlo ozbiljno se prišlo pripremama za novu proljetnu sezonu, odigrane su brojne prijateljske i trening utakmice pionira, juniora i seniora. Uz redovite prvenstvene susrete, odigravale su se i druge atraktivne utakmice.

 

U sezoni 1977/78. među trenere je došao tandem Vlado Staničić i Toni Brekalo - poznati igrači koji su kopačke objesili o klin.
Samokritično i vrlo otvoreno do boljih rezultata - to je bio moto godišnje skupštine Nogometnog kluba Samobor, održane početkom 1979. godine. Za novog trenera imenovan je stručnjak Marijan Gvozden. Ozbiljnost i zajedništvo postavljeni su kao prvi imperativ. Određen je i cilj: ulazak u Zagrebačku zonu. U svim je sastavima počeo temeljit rad ne bi li se pioniri, juniori i seniori našli u samom vrhu prvenstvene ljestvice.

A na završetku prvenstva u "Samoborskim novinama" od 1. srpnja 1979. velikim slovima otisnut je naslov "Seniorska momčad Nogometnog kluba Samobor - novi član Zagrebačke zone".

 

Uprava NK Samobor povjerila je vođenje momčadi u sezoni 1980/81. novom treneru, nekadašnjem igraču Vidu Horvatu. U isto vrijeme Zagrebački nogometni savez uvrstio je juniorski sastav u svoj najkvalitetniji razred, I. ligu juniora, gdje su se našle i momčadi Zagreba, Lokomotive, Trešnjevke, Končara, Dubrave, Jugokeramike i Jedinstva, što je predstavljalo priznanje našim mladićima. I pioniri NK Samobora ušli su u II. pionirsku ligu Zagrebačkog nogometnog saveza.
Seniorska momčad krenula je u prvenstvo odlučna da se bori za vrh, ali slab početak, barem rezultatski, odrazio se na poredak. Istina, bilo je dobrih utakmica, ne treba ih zaboraviti, no bilježe se rezultati, broje se bodovi. Kraj jesenske sezone dočekali su na osmom mjestu s osam bodova manje od vodećeg Radnika iz Velike Gorice, tako da od očekivanog prvog mjesta na kraju prvenstvene trke sigurno nije moglo biti ništa. No, još se moglo postići bolje rezultate i zauzeti viši položaj na ljestvici.

 

U sezoni 1982/83. nogometaši "Samobora" natjecali su se u Zagrebačkoj zoni od 18 klubova. Momčad "Samobora" dobro je startala pod vodstvom trenera Marijana Gvozdena. Ali, trpila je i neočekivane poraze. Vodila se žestoka borba za vrh, jer su - kako je odlučeno - samo četiri kluba mogla u viši stupanj natjecanja, u prvenstvo NS Zagrebačke regije.
Uzbudljivo je bilo i proljeće 1983. Samoborce je vodio novi trener, koji se pokazao vrlo uspješnim u radu s juniorima i pionirima, nekad istaknuti igrač Vlado Skendrović. Svaki bod je bio itekako važan.

 

Bližio se kraj natjecanja, dolazili su i sve bolji rezultati: pobjeda protiv Končara od 1 - 0, Bregane od 3 - 1, Bratstva od 11 - 0 i u posljednjem dvoboju pobjeda protiv Borca iz Dugog Sela od 9 - 1. Samobor je osigurao visok poredak i ulazak u toliko željenu ligu NS ZR.
U 1985. godini dogodio se jedan od najvećih uspjeha samoborskog nogometa, jer su nogometaši - veterani (33 godine i stariji) osvojili naslov neslužbenog državnog prvaka. U prvoj finalnoj utakmici koja je igrana u Samoboru protiv momčadi Železnika iz Beograda, nogometaši Samobora zasluženo su pobijedili 2 - 0. Na uzvratnoj utakmici koja je igrana u Beogradu, pobjednik je, međutim, bila momčad Železnika s rezultatom 2 - 1, a konačni pobjednici postali su veterani iz Samobora. Pehar je primio kapetan momčadi Ivica Štrbac.

 

 

 I ostale momčadi Samobora uspješno su se nosile u novom prvenstvu s ostalim protivnicima. Posebno su bili zapaženi nastupi pionirske momčadi koju je vodio mladi trener Marijan Kižlin. A u prostorijama Nogometnog saveza Jugoslavije 30. rujna 1985. obavljeno je izvlačenje parova šesnaestine finala Jugo-kupa. Predstavnici Samobora Boris Lacković, Tomislav Horvatinčić i Vid Vitko, koji su u Beogradu provodili trenutke neizvjesnosti, znali su da Samobor treba biti domaćin i da će za protivnika biti izvučen jedan od članova I. savezne lige. Tajnik kluba Boris Lacković izvukao je Budućnost iz Titograda (sada Podgorica). Bez sumnje da je već probojem među 32 najuspješnije momčadi Jugoslavije, u šesnaestfinale, Samobor zabilježio svoj najveći uspjeh u 60 godina svoga djelovanja.
Tog 29. listopada 1985. godine, nešto prije 14,00 sati, na teren su izašle momčadi Budućnosti i Samobora. Susret je vodio B. Jović iz Splita pred oko 5000 gledatelja! Utakmicu je snimala čak i televizija. "Čuda" nije bilo, ali ga je moglo biti, jer su Samoborci propisno namučili igrače crnogorskog prvoligaša. Rezultat je bio 0 - 1.
"Večernji list" od 30. listopada 1985. u šlageru svoje športske rubrike donosi veliki naslov: "GLAVU GORE SAMOBORCI !"

 

Naraštaj nogometaša "Samobora" u sezoni 1985/86. osvojio je prvo mjesto u Zagrebačkoj ligi. U kvalifikacijama je pobijedio momčad "Gavrilovića" iz Petrinje, 1 - 0 u Samoboru i u Petrinji 3 - 0. Proboj u Hrvatsku ligu kroz dva susreta osigurali su svojim pogocima u Samoboru Božidar Štefković, a u Petrinji Božidar Štefković (2) i Ivo Janžić (1). Bila je to vrhunska amaterska momčad, možda jedna od najboljih u povijesti "Samobora". U Samoboru su nastupali: Žigante, Severović, Konosić, J. Janžić, Bašić, Škrobot, Ištuk, M. Štefković, B. Štefković, I. Janžić, Kožarec, Kupres, Maroević, Kujunđija, Hercigonja, a u Petrinji: Žigante, Severović, Vitko, J. Janžić, Bašić, Konosić, Ištuk, M. Štefković, I. Janžić, B. Štefković, Kožarec, Maroević, Škrobot.
U sezoni uspjeha upravu susačinjavali Zlatko Jagić i Tomislav Sladić (predsjednici), Boris Lacković i Radovan Jakopec (tajnici), Željko Bastijančić, Tomislav Burazin, Tomislav Horvatinčić, Josip Novoselić, Josip Šoić, Neven Pazman, Ivica Štrbac i Vid Vitko.
Momčad "Samobora" vodio je temperamentni trener Vida Horvat - Manga, trener koji je znao momčad maksimalno pripremiti i motivirati, trener koji je živio s klubom i cijelog sebe davao nogometu.
U sezoni 1986/87. ostvaren je plan - opstanak u Hrvatskoj ligi. Najbolji igrač sezone opet je, po tko zna koji puta, bio Božidar - Boka Štefković, kapetan i vrstan znalac.
U sljedećoj sezoni predsjedničku dužnost obnašao je dr. Josip Šoić, a treneri su bili Miro Cvenk i Zlatko Škorić. Osvojeno je 9. mjesto s 33 boda u Hrvatskoj ligi.
U sezoni 1987/88. momčad "Samobora" je zauzela visoko treće mjesto. Glavni trener je bio Čedo Jovičević, a njegov pomoćnik Antun Brekalo.

 

 I tako, sve do početka Domovinskog rata, u klubu se nisu skrivale želje za ulaskom u tadašnju Međurepubličku ligu. U tom vremenu promijenila se cijela plejada trenera iz vana, a u klubu su se sve više počeli oslanjati na igrače sa strane koji nisu ostavili dublji trag u samoborskoj sredini.

 

 

 << NK Samobor i reprezentacija Hrvatske

 

U natjecateljskoj sezoni 1990/91. nogometaši Samobora su u natjecanju HNL-sjeverna skupina osvojili prvo mjesto i osigurali ulazak u kvalifikacije za viši stupanj natjecanja. U dvije kvalifikacijske utakmice s nogometašima MAR Solina, koji su bili pobjednici Hrvatske lige - južna skupina, momčad trenera Zlatka Škorića nije bila poražena ali je, s obzirom na rezultat obiju utakmica, morala napustiti natjecanje. U prvoj je momčad Samobora igrala 1 - 1 na svom igralištu, a u Solinu je bilo 0 - 0, što je dalo pravo momčadi Solina da ide dalje. Momčad Samobora pokazala se i dokazala tijekom proljetnog dijela prvenstva ostvarivši izuzetne rezultate.

 

U kvalifikacijama boje Samobora branili su Lenardić, Stanić, Nekret-Katić, Vučković, Dolić, Lončar, Uzelac, Krizmanić, Vegel, Vitko, Kulenović, Pecić, Vrdoljak, Jularić, Odorjan, Spehnjak i Vidak.
U jesen 1991. godine igrači su umjesto loptom žonglirali tromblonskim minama, mitraljezima i granatama na nekom od ratišta diljem Hrvatske, da bi u proljeće 1992. igrali kompletno ligaško natjecanje za čitavu sezonu 1991/92. Zbog reorganizacije sustava natjecanja liga je bila smanjena i imala je osam klubova. Samobor je osvojio drugo mjesto iza Radnika iz Velike Gorice. Igrači koji su nastupali te sezone za Samobor bili su Butina, Stanić, Vegel, K. Lončar, Munić, Knezović, Štefković, Kovačić, Spehnjak, Hasi i Bojadžija.
U organizaciji i rukovođenju NK Samobor na funkcijama predsjednika najčešće su se izmjenjivali Ivica Štrbac i Franjo Bašić, a Velimir Bašić obavljao je tajničke poslove.
U sezoni 1992/93. glavni sponzor kluba bilo je poduzeće u vlasništvu Ace Organdžieva. U tom su času porasli apetiti kluba. Međutim, nakon trideset drugoligaških kola, nogometaši Samobora zauzeli su treće mjesto iza Dubrave i Marsonije. Treneri koji su vodili klub te sezone bili su Ivica Ovčariček i Vid Horvat - Manga u jesenskom dijelu sezone, a u proljetnom dijelu radio je ruski trener Vladimir Kosogov.
U natjecateljskoj sezoni 1993/94. nogometaši Samobora su u jesenskom dijelu zauzeli prvo mjesto u Drugoj HNL - zapad. U nastavku im je ponestalo snage, pa je slavonskobrodska Marsonia, koja je ujesen zaostajala za Samoborcima 2 boda, izbila na prvo mjesto i ušla u I. HNL. Samoborci su zauzeli odlično drugo mjesto. Klub je u toj sezoni vodila uprava u kojoj su prednjačili Dušan Somek, Tomislav Horvatinčić, Ivica Štrbac i Franjo Bašić.

 

<< Slavlje nogometaša Samobora prilikom ulaska u I.HNL

       nakon pobijede nad Marsonijom

 

     U sljedećoj sezoni rezultati su bili osjetno lošiji. Jesenski dio prvenstvene sezone 1994/95. u II. HNL - zapad okončan je utakmicama 19. kola. Prvo mjesto nadmoćno je osvojio Hrvatski dragovoljac, drugo mjesto Orijent, a samoborski drugoligaš osvojio je 14. mjesto. Moglo je biti i bolje, ali i gore. Veliku ulogu odigrao je Krasnodar Rora, trener koji je tijekom jesenskog dijela posuđen iz Croatije zajedno s nekoliko igrača. U jesenskom dijelu boje Samobora branili su Lenardić, Rudar, Tuđman, Brčić, Šupe, Bašić, Gavrilov, Kopić, Aljeničev, Kovačić i Konjević. Tijekom jesenskog dijela prvenstva za predsjednika je izabran Boris Lacković.
U proljetnom dijelu klubu je prijetilo ispadanje iz lige. Početkom travnja 1995. godine za predsjednika NK Samobor došao je Marinko Boban, otac poznatih nogometaša Zvonimira i Dražena. On je u sljedeće tri godine bio glavni financijer seniorskog pogona kluba.
U prijelaznom razdoblju sezone 1995/96. predsjednik Marinko Boban doveo je niz afirmiranih igrača, a za trenera Alberta Pobora. Jesenski dio sezone nogometaši Samobora odigrali su maestralno. Uspjeli su iz 17 kola "izvući" 45 bodova, što je fantastičan podatak.
Uz to nisu niti jednom bili poraženi, imali su tri neodlučena rezultata, a kao pobjednici izašli su iz 14 utakmica, što je velika rijetkost. Ukupan omjer od 58 - 6 zgoditaka također je pokazao i dokazao njihovu suverenost na drugoligaškim igralištima.
Za NK Samobor u jesenskom dijelu su nastupali Solomun, Bandalo, Dolić, Kuljanac, Gudiček, Cindrić, Radošević, Šeperić, Cvetko, Boban i Vata. Sezonu su okončali sa 102 postignuta i tek 18 primljenih pogodaka. Samobor je ušao u 1. B HNL-u. Za svoje vrijedne natjecateljske rezultate dobio je godišnju “Nagradu grada Samobora''.

 

<< Doček nogometaša Samobora na gradskom trgu prilikom

     ulaska u 1. HNL.

 

Ujesen 1996. godine državna reprezentacija Hrvatske pod vodstvom izbornika Miroslava Blaževića odigrala je pripremnu prijateljsku utakmicu protiv NK Samobor. Iako to nitko nije pretpostavio, momčad Samobora ostvarila je pobjedu od 2 - 1. Na igralištu Športskog centra Samobor, pred 5000 gledatelja, sudio je prvoligaški sudac iz Domaslovca kraj Samobora Branko Kožarec. NK Samobor nastupao je u sastavu Butina, Rudar, Mujidža, Sušić, Gusić, Dolić, Radošević, Boban, Vukić, Šeperić, Vuković (još su igrali i Šimunić, Jankavić, Kovačić, Letina, Gudiček, Pek, Kleščić, Poldrugač i Kumar). Trener je bio Stjepan Čordaš.
Za Hrvatsku su nastupili Ladić, Stanić, Jarni, Štimac, Jerkan, Bilić, Asanović, Prosinečki, Vlaović, Boban i Cvitanović (još su igrali Gabrić, Jurčević, Soldo, Pralija, Mamić i Šimić). Izbornik: Miroslav Blažević. strijelci: 0 - 1 Cvitanović, 1 - 1 Vukić, 2 - 1 Vuković

 

U 1. B HNL u sezoni 1996/97. nogometaši Samobora bili su uvjerljivi prvaci. Naknadnom odlukom ipak su morali igrati kvalifikacije za ulazak u najelitniju ligu. U kvalifikacijama u Kranjčevićevoj na stadionu NK Zagreb pobijedili su NK Dubrovnik i NK Marsonija. U kvalifikacijama se igrom i pogocima istaknuo domaći igrač Damir Kovačić. Samobor je u kvalifikacijama nastupio u sastavu: Butina, Rudar, Mujidža, Poldrugač, Dadić, Dolić, Sušić, Pek, Šokota, Šeperić, Kovačić, Gusić i Gudiček. Trener je bio Stjepan Čordaš, a pomoćnik Božidar Štefković, legenda samoborskog nogometa.

 

 

 

S mnogo radosti dočekano je natjecanje u 1. A HNL u sezoni 1997/98.
Predsjednik Marinko Boban, neosporno tvorac "samoborskog nogometnog čuda", sve teže je pronalazio sredstva za profesionalni pogon. Unatoč svemu, djelo Marinka Bobana ostaje zabilježeno zlatnim slovima jer je najzaslužniji za proboj NK Samobor u I. HNL. U radu su mu najviše pomagali Ivica Štrbac, Vlado Rubčić, Ivica Jednačak, dr. Josip Šoić, Boris Kušt, Vinko Fabekovec, Boris Lacković, Marijan Kižlin i Juro Horvat. Klub je proveo tek jednu sezonu u društvu najboljih. Mnogo je razloga koji su pridonijeli da se klub nije duže zadržao - nepotrebne kvalifikacije, sustav natjecanja, odlazak nekih igrača nakon kvalifikacija, pauziranje i neigranje nekih igrača zbog ozljeda, premalo sponzora i donatora, prečeste smjene trenera, nedostatak športske sreće... Na kraju, uz to treba dodati i preslabu posjećenost utakmica.

 

     U sezoni 1998/99. na mjesto predsjednika izabran je Ivica Štrbac, a potpredsjedničku dužnost obnašao je Ivica Jednačak. Direktor kluba bio je Marijan Kižlin. U natjecateljskoj sezoni seniorsku momčad u II. HNL vodilo je čak sedam trenera: Božidar Štefković, Stjepan Bašić, Ivan-Đalma Marković, Ivica Frkić, Miro Cvenk, Fahrudin Mustedanagić i Marijan Kižlin. Predsjedniku Ivici Štrbcu u njegovom mandatu zaista nije bilo lako.

 

 Niz objektivnih i subjektivnih faktora spriječio je zaustavljanje potonuća samoborskog kluba u Treću ligu, opet među klubove s kojima je u svojoj povijesti najduže igrao.
Osim kategorije seniora, u klubu su zastupljene i momčadi limača, mlađih pionira, starijih pionira, kadeta i juniora. O mladeži skrbi predsjednik Nogometne škole Boris Makarun, uz finacijsku potporu roditelja i Samoborskog športskog saveza. Kod nižih uzrasnih kategorija glavno je nastojanje da se što više samoborske mladeži uključi u rad svih selekcija i na taj način u budućnosti stvori vlastiti kadar.

 

 

<< Utakmica Samobor - Hajduk i prepun stadion 

 

Dobri rezultati se postižu kod mlađih i starijih pionira, a treba istaknuti i uspješnu turneju juniora NK "Samobor" u Francuskoj 1998. godine kada su osvojili 1. mjesto u konkurenciji momčadi "Priverno" (Italija), selekcije "Astf Tullins Fures" i "Olympique de St. Marcellin". U svojoj su se skupini samoborski nogometaši pokazali nadmoćnima. Zatim su ostvarili pobjedu u polufinalu, a u finalu su pobijedili veliki "Olympique de Marseille".
Osim ovih kategorija, treba istaknuti i veterane koji ostvaruju uspješne rezultate i prvaci su najjačeg veteranskog razreda u Hrvatskoj.

 

 

Na veteranskoj utakmici Samobora i Bregane, 19. svibnja 1999., u 8. minuti NK Samobor je preranom smrću izgubio jednog od svojih najboljih, ako ne i najboljeg igrača u sedamdesetpeto-
godišnjoj povijesti kluba Božidara-Boku Štefkovića.


U jesenskom dijelu prvenstva 1999/2000. za predsjednika je opet izabran, nakon nekoliko godina izbivanja iz kluba, Franjo Bašić. Za potpredsjednike su izabrani Dražen Puškar i Franjo Koletić. U jesenskom dijelu za klub su nastupali domaći igrači, pojačani s mladim slovenskim reprezentativcem Andrejom Kvasom. Momčad Samobora najčešće je nastupala u sastavu: Kamnatnik, Janković, Hercigonja, Terihaj, Janžić, Vitko, Kižlin, Štrbac, Kvas, Raić, Cesarec, Jambreuš, Čakanić, Tomljenović, Tuđman i Batur, a trener je bio Stjepan Bašić. Na kraju jesenskog djela u III. HNL Središte nogometaši Samobora osvojili su časno ( visoko ) četvrto mjesto.