Welcome‎ > ‎Ivo Andrić‎ > ‎

Šta Sanjam I Šta Mi Se Događa 2

Ivo Andric
Šta Sanjam I Šta Mi Se Događa 2

Tanak mesec nad Lugarnom. Želja.
Putnik sam. Gorka prašina.
Na jednoj klupi tri Jevreja s velikim amrelima,
Na drugoj mlada žena.
Eto kako mene sudbina iskušava i zavodi, eto!
Prilazim, pozdravljam, sedam.
Vadi neke hartije, čita (pretvara se da čita).
Poznanstvo i živ razgovor. Šetnja.
„O, ne, ne! Za telo ne marim. Dušu
tražim; srodnost i razumevanje.
Svet je podal i plitak, a samoća
Sudbina otmenih duša.
Ja san patila mnogo. Uvek nezasluženo.
Nek ogovaraju! Na imanju živim.
Sa šumom razgovaram, sa stablima, gospodine;
Takav mi je karakter. Ah, neobične šetnje!
A Vi koje ste narodnosti?“ – Jermen.
„Jermen! Ah, volim Armeniju! Pokolji! Strašno!
Vi mora da ste plemić?“ – Još u XIV stoleću
Razoren je naš zamak. „Ah, divno,
Pričajte, molim Vas lepo. Pričajte, pričajte!
... ne, to ne! Gospodine!! Kako možete tako šta?!“ –
Posle. Izvrnut mesec tone.
Šetam. Jeza noći i nepoznata grada.
Želim da živim miran, u poslu, iznad šljivika.



What I Dream and What Happens To Me 2

Thin moon over Lugarno. A wish. 
I am a traveller. Bitter dust. 
On one bench three Jews with large umbrellas,
On the other a young woman. 
Look how fate tempts and seduces me, look!
I approach, greet, sit. 
She takes out some papers, reads (pretends to read). 
Acquaintance and lively conversation. A walk. 
"Oh, no, no! I do not care for the body. It's the soul
I seek; kinship and understanding. 
The world is vicious and shallow, and loneliness
The fate of noble souls. 
I suffered much. Always undeserved. 
Let them gossip! I live on the estate. 
I converse with the forest, with the trees, sir; 
Such is my character. Ah, what unusual walks! 
And you, what nationality are you?" - Armenian. 
"Armenian! Ah, I love Armenia! The massacres! Dreadful! 
You must be a nobleman?" - Our castle was destroyed
Back in the XIV century. "How wonderful,
Speak, I pray. Speak, speak!
... no, not that! Sir!! How can you carry on like that?!" - 
Afterwards. The twisted moon sinks. 
I walk. The chill of the night and of the unknown city. 
I wish to live peacefully, working, over the plum orchards. 

(Translated by Pavle Ninković)


Comments