Welcome‎ > ‎Ivo Andrić‎ > ‎

Šta Sanjam I Šta Mi Se Događa

Šta Sanjam I Šta Mi Se Događa

Ko će znati vremenu kraj,
vetru put, tišini ime,
i što je to
što meni podgriza misli i razara san?
Svake noći podmukli gosti dođu
nevidljivi, nečujni,
i ognjenim peskom mi zaspu usta i oči.
I dok se uporno hvatam za sjećanja
svetla neba, muškoga hoda,
plodne samoće, i dela, -
oni stoje više moje glave, nevidljivi, nečujni;
čekaju da bude
mrtvo telo u mrtvom mraku.
Al' mene jutro izbavlja i diže
nebeskim suncem, vodom, mladim lišćem;
muzika me vida;
i pramen nestalna dima u daljini;
krepi nadu;
seća na dane kad sam znao za radost

II

Još kasno u noći
neće da se smiri grad
Iz prvog sna ne trza divlji krik,
u noć se rasipa. Jauk ili smijeh?

Da l’ ljubav kriju pusti parkovi
il’ vino piju dvojica, -
gorko vino u zdravlje iste žene?
O, znam ja zemlju i njene darove.
Ja tražim san,
svet dubok i nepoznat.

III

Na tuđem moru. Ne prate mene
sjenke dobrog voćnjaka
ni Višegradska staza, uvijek tužna

Blijede blagoslovi.
Tonu darovi u danima i moru;
Ginu ožiljci rana i milovanja
zauvjek!
A iznad mene i neba i mora
jedino ime, cilj i znak i snaga:
žeđ moja beskrajna i sveta.

IV

Zaboravljene radosti mjeseca Jula!
Sad tamo u toploj tišini šljivik zašumi.
Veče se sluti.
Stazama koje kući vode poneku hiti.
Zelen val, riba il’ tica
prelomi tišina.
Daljino, majko svih želja!
Zaspao je vozar
na skeli koju ljulja
val rodne rijeke.



What I Dream and What Happens To Me

Who knows time’s end,
the wind’s path, silence’s name,
and what it is
that eats at my thoughts and blights my dreams?
Every night insidious guests come
unseen, unheard,
and with cinders put my mouth and eyes to sleep.
And while I relentlessly grasp at memories
of light skies, a manly walk,
fruitful solitude, and works, -
they stand above my head, unseen, unheard;
waiting for
a dead body in the dead night.
But morning retrieves me and lifts me
with celestial sun, water, young leaves;
music moves me;
and a wisp of sporadic smoke in the distance;
restores hope;
reminding me of days when I knew of happiness

II

Well into the night
the city won't settle
A wild cry jerks me from dreaming,
overflowing in the night. Howling or laughter?

Do the deserted parks hide love
or a couple of men drinking wine, - 
bitter wine to the health of the same woman? 
Oh, I know the earth and her gifts.
I'm searching for dream, 
holy, deep and unfamiliar. 

(Translated by Pavle Ninković)


Comments