Cvjetne

   Euforija ruža                                                     
 

 

 

Geometrija ruža

 

Da kažem: Ruža.

   Već sam to rekla.

Da kažem: Vatrenocrvena.

   Već sam to rekla.

Da kažem: Samozatajan si.

   Već sam to rekla.

Da kažem: Hvala.

   Ponovila bih to po stoti put.

 

Sa svakom ružom

   kreće se ispočetka.

Kao da je prva.

   Kao da je jedina.

 

Kružnica ruža.

   Položena u ravninu

izdužuje se u elipsu

   čija dva središta

smo Ti i ja.

 

 

Stapanje

 

Mnoge sam sate provela

promatrajući ružu.

 

Tek rastvoreni pupoljak

daje već naslutiti sve                                                                                                                         one suptilne nijanse boja

koje će se preliti laticama.

 

Vidim svoju dušu

kada gledam ružu.

 

Svjetlost, boje, konture

odvojiti će me od                                                                                                                                       od zemaljskog bivstvovanja,

umiriti moja osjetila

i otvoriti ruži.

 

U svakom pupoljku

biti ću ponovo mlada.

 

Jer ja postajem

ta ruža koju promatram

i mirisnim milosrđem

potirem godine koje prolaze.

 

 

 

Među ružama

 

Probudi se, draga,

ruže nas već čekaju.

Odsanjale su svoje mirisne snove

i još prate poj ševa

što zamire u dalekom lugu.

 

Požuri se, mila,

jer sunce već hlapi

posljednje kapi rose

na sedefastim laticama.

 

Primi me za ruku

i pođimo među ruže.

Pazit ćemo da nijednu ne izdvojimo,

da nas ne ushiti boja latica,

a njihova opojnost obezglavi.

 

Jer najljepša ruža

je svaka ruža.

Svaka je savršena kreacija Tvorca.

Svaka je ljepota sama za sebe.

 

Prijateljice moje duše,

otvorimo srca ružama!

 

Ruža pod maskom

 

Uzbibalo se mnoštvo krabulja.

Srebrene trake na ljubičastom baršunu,

satenske rukavice i osmjesi koji zavode.

 

Rasplesale se maske,

utiskuju se ukradeni poljupci,

mješaju se želje i udasi

i sve vrije pod ponjavom noći.

 

Ruža zaogrnuta svilenom pelerinom

natakne bijele cipelice,

lice sakrije krinkom

i plesnim korakom pripoji se mnoštvu.

 

Očarane njenim vitkim stasom

a još više neshvatljivim oblakom opojnosti

maske su se ugibale njenoj pojavi

i radoznalo došaptavale – Tko je ova?

 

A ona je tražila onoga

koji joj je svako jutro

nježno pomilovao obraz

a zatim se još brže izgubio.

 

Naposljetku ga ugleda.

Stasita pojava odjevena u crno,

naslonjena na ogradu mosta,

čekala je baš nju.

 

Ispruže ruke, dotaknu se

i žurno ispijajući poglede

kroz proreze krinki

izgube se u prvome đardinu.

 

Noć je uznosila njihova tijela

a riječi što ih šaptahu

govorile su o ljubavi

iskonskoj, željenoj, vječnoj...

 

U praskazorje, s tek ocrtanim

ružičastim tragovima na nebu,

skidaju se maske.

 

Ona, ruža, opijena od čežnje

ostade tek u bijeloj košuljici

a on odbaci svoje tamno ruho

i opet postane vjetar

što silovito zagrli svoju dragu.
 
 
 

Osjet ruže

 

U prisustvu ruže

treba zatvoriti oči,

zadržati dah

i povući prste

pred trnjem i

baršunom latica.

 

Ruža se najbolje ćuti

u dubini sebe.

Taj meridijan dovršenosti,

spiralnog uviranja

i čeznutljivog otvaranja,

taj simbol najčišće ljubavi

- to je tvoja ruža.

 

I neka ta ruža

bude duša.

Mjenjat će se boja latica,

mirisi gradirati,

razlikovati oblik cvata

i duljina stapke,

ali bit ruže

nosit će tvoja osobnost.

 

Jer ti ćeš biti ta ruža

a ruža će biti

tvoje središte.

I kada se izbrišu granice

njenog poimanja,

tek tada možeš reći

da osjećaš ružu.
Comments