Uvodna stranica‎ > ‎Darko Bek‎ > ‎

Pjesme posvećene drugima

                               Lili

  Ne volim ogledala,prozore bez zavjesa
  samosuočavanja bilo kakve vrste
  koja me stižu i sude
  Ali,čemu palamuditi
  Ponio sam se kao najveća budala
  Ispalo je da te se sramim
  kad si mi se obratila onako zapuštena
  Petnaestak godina starija nego jesi
  Sa poderanim čarapama,u prčvarnici od kafića
  gdje se pije loša kava
  Priznajem da te nisam odmah prepoznao
  kao ti mene
  Za sve drugo sam kriv
  Ja koji sam sa gujom pio mlijeko iz istoga ćupa
  držao sam se kao da nismo zajedno odrasli
  u zloglasnim Kozarima
  Sa mirisima narančinih kora na štednjacima
  Začudnom ljepotom ljubičastih tulipana
  koje smo  krali u rasadniku kod toplane
  i nosili doma našim umornim i požrtvovnim mamama
  U svjetlim trenucima između noći prespavanih po tuđim kućama
  dok je stari pijan razbijao
  S tobom sam sa štaglja skakao u sijeno
  i kusao prve poljupce
  U bajkovito vrijeme livada prepunih gusjenica
  svih boja i veličina
  Nemjerljivo i nezamjenjivo u odnosu na danas
  Isuse Kriste,što je život učinio od tebe
  Od nas
  Od svega
  Hvala ti
  Hvala ti i Oprosti
  Oprosti
  Oprosti mi Lili

                                    (napisano za LJ.F.)



                        Nevino

  Noćas zvijezde sklopile su vjeđe
  Mojom javom razlila se tama
  Noćas,gospođice tuđa
  ova duša luta k Vama

  Naći će Vas,usnulu i nježnu
  Vrući cjelov u tajnosti Vam dati
  U snovima svojim,noćas
  obljubit ću Vas,nećete ni znati

  Noćas zvijezde sklopile su vjeđe
  Srameći se ni od čega
  Samo pola Mjeseca se vidi
  Pregršt sjaja oko njega

                                  (napisano za I.Ž.)




        


            Čekah nepoznatu
 
  Čekah nepoznatu
  Na polupraznom uglu Savske
  i još neke ceste
  par minuta duže
  no dogovoreno što jeste
  Sa srcem u ruci
  Očima po putu
  Čekah nepoznatu
  U sivom poduljem kaputu
  Čekah nepoznatu
  A bilo je već veče
  I ko u nekom čaru
  duša obližnjega trga
  mojoj palila je svijeće
  
                               (napisano za E.)


        Jednoj varaždinskoj princezi

  Oduvijek si bila
  moja modra vila
  Anđeo bez krila
  Mladost,osmijeh i ljepota
  Život poslije života

  ali
  ako ikada budeš i čitala ovu pjesmu
  nećeš znati da je pisana samo tebi
  Ti
  koja nisi ljubila ovo tijelo
  prekriveno ožiljcima
  Oči
  u kojima samo pepela ima
  Suviše si mlada da bi mogla znati
  Ipak,
  jednom
  kada budeš tuđa žena
  čitajući ovu pjesmu
  možda ćeš se prepoznati

                               (napisano za M.)

Comments