Nedavna aktivnost na web-lokaciji

Pažnja i poremećaj pažnje

Što je pažnja?
Pažnja je sposobnost da se usmjerite na bitnu informaciju, a da isključite manje značajne misli i osjete.
U samoj srži pažnje nalazi se sposobnost koncentracije. Pažnja i koncentracija u velikoj mjeri ovise i o nekim biološko-fiziološkim karakteristikama organizma (npr. o funkcioniranju središnjeg živčanog sustava, poglavito mozga, te o temperamentu osobe). Kod odraslih i kod djece, pažnja, budnost i koncentracija utječu na percepciju svijeta, te predstavljaju središnju ulogu u tome koje će podatke naš um dobiti, a koje neće.

Razvoju pažnje i koncentracije kod djece mogu pomoći slijedeće aktivnosti:

  • Precrtavanje jednostavnijih i složenijih predložaka, npr. geometrijskih likova, crteža, i sl.
  • Bojanje vlastitih crteža ili predložaka u bojankama, s posebnim „zadatkom“: obraćanjem pažnje da se bojom ne prijeđe rub crteža;
  • Slaganje različitih slagalica, puzzli ...;
  • Pronalaženje skrivenih likova i traženje razlika na sličnim slikama, uspoređivanje dvije ili više slika, što je na njima promijenjeno, izostavljeno ili dodano;
  • Razvrstavanje kocki, lego kockica i drugog, pomaganje u razvrstavanju posuđa kod kuće, razvrstavanje novčića po vrijednosti,  kuglica po boji i veličini, pravljenje ogrlica po određenom redoslijedu, skupljanje kamenčića, sličica, markica itd., igre kartama...;
  • Različiti zadaci opažanja: promatranje tijeka neke radnje ili događaja, dovršavanje rečenice usmeno ili pismeno (promatrati policajca na raskrižju, dati djetetu da jednu minutu promatra sliku i poslije pitati npr. ”Koliko je na slici bilo osoba, prozora, životinja...?”) itd.
  • Misaoni zadaci, tipa “Kad se vratim s posla, podsjeti me na…”, “Što sve moraš pripremiti ako želiš napisati zadaću?”, “Postavi stol za sve nas, što ti je sve za to potrebno?”;
  • Različite vježbe kombiniranja, kao što su umetanje riječi, rješavanje križaljki, dopunjavanje riječi, pogađanje životinja, cvijeća i dr. prema djelomičnim opisima,  npr. “Što je to – ima četiri noge, krzno, spretno se penje po drveću?”, različite društvene igre ...;
  • Igre razvrstavanja po nekim kriterijima, npr. “Napiši sve životinje koje imaju krila.”, “Poznaješ li životinje koje imaju više od četiri noge?” itd.,igre: država - grad - rijeka i sl.

Poremećaj pažnje

Poremećaj pažnje je najčešće dijagnosticiran poremećaj ponašanja kod djece školske dobi. Vrlo često se veže uz ADHD sindrom, ali može postojati i kao odvojena dijagnostička kategorija (ADD, ili attention deficit disorder, poremećaj pomanjkanja pažnje/pozornosti). Bitno je znati da je poremećaj pažnje u velikoj mjeri organski utemeljen, odnosno javlja se kao posljedica bioloških i organskih disfunkcija. Smatra se da je utemeljen u fiziološki uvjetovanoj smanjenoj aktivnosti predfrontalnog dijela kore velikog mozga.
Osim bioloških uzroka, poremećaj pažnje mogu pojačati tzv. razvojna hiperaktivnost (pojačana aktivnost i pomanjkanje pažnje karakteristično za djecu predškolske dobi), djetetov temperament (živo, zainteresirano i pokretno dijete koje stalno traži nove poticaje), te faktori utemeljeni u obitelji i sredini u kojoj se dijete kreće (negativna obiteljska atmosfera, nedosljedan stil roditeljstva, ...).

Poremećaj pažnje tako može izazvati niz simptoma, kao što su:

  • kratkotrajni opseg pažnje (dijete je lako omesti u onome što radi);
  • rastresenost (djetetu je lako odvratiti pažnju, djeluje odsutno);
  • nedostatak upornosti (dijete vrlo brzo odustaje od zadatka);
  • stalni pokret (dijete ne sjedi mirno, stalno je ubrzano, govori bez poticaja, pokreti su mu istrzani);
  • slabo raspolaganje vremenom;
  • slaba organiziranost;
  • oklijevanje i loša prosudba;
  • slabija sposobnost učenja metodom „vlastite kože“ (iz iskustva);
  • kratkotrajno pamćenje.

Tzv. lutajuća pažnja se odnosi na znatno slabiju sposobnost djeteta školske dobi u usmjeravanju pažnje na bitne podražaje, a može se manifestirati u obliku slijedećih razvojnih disfunkcija:

  • poteškoće s detaljima (dijete ne uočava detalje ili „miješa“ slične podražaje, npr. b i d);
  • zapažanje sporednih i nebitnih stvari/podražaja;
  • poremećaji spavanja (dijete je teško uspavati, noću ne spava dobro ili postoji neravnoteža spavanja i budnosti);
  • kratko trajanje pažnje (dijete gubi interes i pažnju prije očekivanog vremena);
  • usporena pažnja (dijete se predugo zadržava na jednom podražaju i ne uspijeva pratiti protok informacija);
  • oscilirajuća pažnja (pažnja i koncentracija su nestalne, povremeno dobre a povremeno slabe);
  • vidna i slušna distraktibilnost (dijete privlače nevažne slike i zvukovi, zbog kojih se ne može usmjeriti na bitne sadržaje);
  • socijalna distraktibilnost (dijete smetaju uglavnom vršnjaci i grupa, pa pritom čini mnogo pogrešaka koje ne zapaža i ne može kontrolirati svoj rad).

    Kako pomoći školarcu sa slabijom sposobnosti pažnje i koncentracije?

    • Stvaranjem svakodnevne rutine. Bitno je da dijete uvijek uči u otprilike isto doba dana (npr. nakon ručka, nakon odmora, prije večere ...), jer se time olakšava i usmjerava koncentracija za učenje.
    • Stvaranjem pozitivnih navika. Navikavanjem djece da pripremaju i pospremaju svoje mjesto za učenje i svoj školski pribor, da pribilježe zadatke za zadaću, da sami pripreme knjige i bilježnice za idući školski dan ...
    • Navikavanjem učenja i pisanja zadaća uvijek na istom mjestu. Već samo sjedanje na mjesto na kojem je dijete naviklo učiti pridonosi stvaranju psihološke spremnosti za rad.
    • Izradom plana. Ako je potrebno, pomozite djetetu da napravi plan za učenje i pisanje domaćih zadaća.
    • Učenjem učenja. Upućujte dijete u dobre navike i metode učenja, kao što su primjerice podcrtavanje bitnoga, ponavljanje, samostalno prepričavanje, učenje u manjih dijelovima, korištenje različitih kreativnih mnemotehnika (tehnika zapamćivanja), ali i tome kad je bitno privremeno stati, napraviti malu pauzu i odmoriti se, te zatim odmorniji pristupiti nastavku učenja. Isto tako, bitno je dijete poticati da uči pomalo ali češće, pogotovo djecu koja imaju slabije razvijenu sposobnost pažnje i koncentracije.
    • Pohvalama. Pohvalite djetetov trud i napredak. Nemojte biti previše orijentirani na školske ocjene i školski uspjeh. U radu s djetetom slabije pažnje treba biti strpljiv i pripravan na sporiji napredak, a ne biti sklon kritiziranju, optuživanju i moraliziranju, a posebice kažnjavanju. Zapamtite, slabija pažnja je velikim dijelom izvan voljne kontrole djeteta!
    • Savjetima i preporukama koje smo dali u tekstu o ADHD sindromu, kao i savjetovanjem kod za to područje stručnih osoba.
              Pospiš Miroslav, autor knjige Neurološki pristup školskom neuspjehu, navodi upitnik za roditelje i nastavnike na temelju kojeg se može dobiti uvid u ponašanje djeteta.

            ZAPAŽANJE RODITELJA O PONAŠANJU DJETETA KOD KUĆE

    1. Za vrijeme jela

    Nemiran, neprestano se diže i sjeda
    da ne

    Vrpolji se
    da ne
    2.Za vrijeme gledanja televizije
    da ne
    Nemiran, neprestano se diže i sjeda
    da ne

    Vrpolji se
    da ne
    Stalni pokreti diranja tijela ili predmeta
    da ne
    3. Za vrijeme pisanja zadaće
    da ne
    Nemiran, neprestano se diže i sjeda
    da ne
    Stalni pokreti diranja tijela ili predmeta
    da ne

    4. Za vrijeme igre
    da ne
    Ne može se zaigrati
    da ne

    Neprestano mijenja aktivnost
    da ne

    5. Ponašanje izvan kuće (osim škole)


    Nemiran za vrijeme putovanja
    da ne

    Nemiran za vrijeme kupovine (uključujući i diranje izloženih stvari)
    da ne






























    Povratak na  Dobro je znati...