O bojama



Boje koje život znače

 
















Soboslikarski i lićilački radovi - boje
Ako želite samo obojati prostor i umjesto klasične bijele boje oživiti ga nekom od raznih nijansi i tonova boja prvo morate shvatiti što su boje i kako one djeluju jedna s drugom. To je preduvjet da bi uspješno stvorili željenu boju!

 

Svi znamo da u trgovinama bojama prodaju tonere/pigmente pomoću kojih onda sami dobijemo željenu gotovu boju za zid.

Ali, možete kupiti samo osnovne boje, a iz njih sami morate smiješati svoje boje i nijanse. A to i nije baš jednostavno ako ste početnik jer kod ovih boja postoje nešto drugačija pravila nego što vrijede za boje koje vidimo na tv-u, monitoru i svijetu oko sebe.

 

Soboslikarski i lićilački radovi - boje i bojanje zidova
Svakako se za kraj držite pravila da će svaka boja koju smiješate nakon nanošenja na zid i sušenja postati svjetlija za 10 %. Ako želite zadržati intenzitet boje onda morate kupiti ili specijalnu boju ili nakon bojanja zid premazati sa impregnacijom. Suprotno ovom pravilu, lak boje, emajl boje i ostale boje za metal nakon sušenja postaju nešto tamnije!

Dakle, krećemo od početka: potrebni su nam osnovni pigmenti za boje - crvena, žuta i plava (i za nijanse svjetline treba Vam i crni pigment) i iz njh ćemo dobiti svaku boju koju želimo. Možemo proširiti našu ton kartu odnosno nijanse boje sa nekim dodatnim pigmentima koje možete kupiti a to su topla zelena, hladna zelena, ljubičasta, smeđa oker, smeđa hladna, crna. Također uzmite u obzir i da postoje dvije vrste žutog pigmenta, jedan je zlatno žuti, tamniji, ima više crvenog pigmenta u sebi a druga je limun žuta, svjetlija.

Vratimo se na sami početak, na osnove o bojama!

 

 

Soboslikarski i lićilački radovi - boje i bojanje zidova
Bojom nazivamo reakciju fotoosjetljivih čunjića u našem oku na vanjski podražaj u obliku svjetlosne zrake. Ulaskom u oko zraka se lomi kao u prizmi i raspršuje u spektar. Dok su sve boje spektra objedinjene, zraka je bijele boje - zato bijelu zovemo neboja, nešarena ili akromatska boja. Akromatske su također i crna i siva.

 

Spektar (lat. spectrum - avet, prikaza) je otkrio Isaak Newton 1676. g. Razlomivši u trostranoj prizmi bijelu svjetlost, vidio je kako su u njoj sakrivene sve postojeće boje. Beskonačan niz prelijevajućih boja čini konačnim razgraničivši sedam različitih boja: crvena, narančasta, žuta, zelena, cijan (svjetloplava), indigo (tamnoplava) i ljubičasta. Brojku sedam uzeo je iz korelativnih (i ezoteričnih) razloga - kako bi sedam boja odgovaralo sedam nota u muzičkoj ljestvici.

Boja je opažaj određenog raspona frekvencije (vibracije) od 400 do 800 bilijuna Hz. Prije crvene nalazi se nama nevidljiva infracrvena, a poslije ljubičaste nama nevidljiva ultraljubičasta. Boja koju vidimo, a ne nalazi se u spektru je magenta (purpur); to je interferencija (preklapanje) valova.

Djeci u školi kažemo kako spektar ima šest boja; naime tri primarne i tri sekundarne.
 

 

Iz iskustva s pigmentima znamo da se sve boje mogu dobiti miješanjem svega tri boje, koje stoga nazivamo osnovne, primarne ili boje prvog reda. To su:


  • - crvena 
  • - žuta
  • - plava

Grafički, od primarnih boja možemo načiniti malu piramidu.

 

Njihovim miješanjem dobivamo izvedene, sekundarne, ili boje drugog reda:
  • - zelena --------------plava + žuta
  • - narančasta -------crvena + žuta
  • - ljubičasta ----------plava + crvena

Piramidi dodajemo nastale boje:

 


Oko svih šest boja opišemo kružnicu koja je zapravo spektar: iz nevidljive infracrvene ulazimo u krug sa crvenom, nastavljamo sa narančastom, žutom, zelenom, plavom do ljubičaste koja izlazi iz vidljivog dijela kao ultraljubičasta. To je Oswaldov krug!


Zatim ubacimo boje između već postojećih: između žute i narančaste stavimo žutonarančastu, pa narančastožutu; tako dobivamo tzv. Ostwaldov (negdje Ittenov) krug boja.

 

Ugrubo, dva su osnovna načina miješanja boja:
  1.  suptraktivno: mehaničko miješanje miješanje pigmentacija, osnovne boje: crvena, plava, žuta 
  2. aditivno: optičko miješanje svjetlosti. RGB snopovi na televiziji. Osnovne boje: R – red (crvena), G – green (zelena), B – blue (plava) 

U tisku se kombinira CMYK : C – cijan (svjetloplava), M – magenta (crvenoljubičasta), Y – yellow (žuta), K – key (označava crnu); dakle, osnovne boje su crvena, žuta i plava, ali se one zbrajaju (adicija) optički u našem oku.

 

 

Na Ostwaldovom krugu možemo pratiti još jedan kontrast: onih boja na suprotnim stranama kruga.

Ako neko vrijeme (pola minute, npr.) promatramo neku obojenu točku primarnom ili sekundarnom bojom, a zatim pogledamo u bijelu plohu, pojaviti će nam se pred očima njena suprotna boja, upravo ona sa druge strane Ostwaldovog kruga.

Za takve boje kažemo da su jedna prema drugoj u komplementarnom kontrastu.

Komplementarni parovi su:

crvena - zelena

narančasta - plava

žuta - ljubičasta

 

 

Boja ima i svoju prirodnu količinu svjetlosti u sebi; tako je žuta bez primjese bijele svijetlija od plave, npr. Možemo ju provjeriti gledajući u boje kroz trepavice. Vidimo da čista crvena i zelena imaju otprilike jednaku svjetlina.U povijesti umjetnosti karakteristična je upotreba čistih boja u tzv. ekspresionizmu početkom 20-og stoljeća, počevši od fovista; takva zamjena tonske modulacije čistim bojama naziva se modulacija.

 

 

 od tri moguće promjene karaktera boje - kromatsku, svjetlosnu i kvalitativnu. odnosi se na Napokon, termin 

 

 

Dakle, podsjetimo se, uvijek se pridržavajte Oswaldovog kruga kod miješanja boja i uspjeh je zajamčen.

Osnovne boje: žuta, crvena, plava

Žuta i plava daju zelenu, plava i crvena daju ljubičastu, crvena i žuta daju narančastu.

 Ako želimo tamnije nijanse dodajemo crnu boju.

 

Neke zanimljive kombinacije možete dobiti na sljedeči način:

 

Boja breskve:

žuta, crvena, narančasta

 

Kiwi zelena:

žuta, zelena

 

Lila, pink, roza:

plava i crvena- više crvene boja ide prema rozoj a više plave boja ide prema lila