Početna‎ > ‎

Arboretum

Dobitnik nagrade „Srećko Jelenić“

objavio 29. lis 2012. 09:45 Anita Ksi   [ ažurirano 2. sij 2013. 18:01 ]
Antun Milinković
profesor  biologije i kemije predložen je na preporuku učenika, kolega i uprave Gimnazije Karlovac za prestižnu kandidaturu za najboljeg nastavnika biologije u Republici Hrvatskoj  koju je raspisao i provodi Biološki odsjek PMF-a u Zagrebu, a nagrada nosi naziv:„Srećko Jelenić .

Velika radost mi je ponoviti objavljene rezultate natječaja: prof. Milinković,  dobio je nagradu i proglašen najboljim nastavnikom biologije u Republici Hrvatskoj.

Prikupila sam nekoliko reakcija njegovih učenika kao i mali intervju kojeg su učenici proveli sa svojim omiljenim profesorom:

Jana Lipšinić, 4b

„Profesor Milinković  izuzetna je ličnost.  Bez sumnje kvalitetan predavač koji uvijek nastoji  pružiti učenicima više od onoga što je propisano kurikulumom.   Na svojim zanimljivim i nemonotonim satovima nesebično s nama dijeli svoje stavove o svijetu i društvu u kojem živimo nenametljivo nas pokušava učiniti kvalitetnim osobama. „ 

Antonija Mateševac, 4b

„Prof. Milinković  ne samo da je izvanredan poznavalac predmeta kojeg predaje – biologije, već je i izuzetna osoba.  Na njegovim satovima je uvijek zanimljivo jer osim znanja iz biologije u tih 45 minuta dobijete i lekciju iz sociologije,politike ili kemije. Pokušava nadahnuti svoje učenike ne samo da budu dobri u školi već i izvan nje.  Da budu dobra ljudska bića koja poštuju sebe i svoje bližnje, bili oni ljudi, biljke ili životinje. Živio arboretum !“

 

Katarina Graša, 4b

„Izabrala sam profesora Milinkovića  jer sam uvjerena da njegov kvalitetan rad to zaslužuje, 
dobar je profesor i smatram da će tom pobjedom zasigurno pridonijeti školi, učiniti je ljepšom, sigurnijom i ugodnijom za boravak učenika ali i profesora.“

 

Lorena Sopćić, 4b

„Profesor Milinković  je najbolji profesor jer uživamo u njegovim predavanjima. Kroz njegove riječi da se zaključiti koliko puno voli svoje zanimanje i biologiju općenito,a svi smo primijetili koliko se trudi i kad shvati da nešto ne razumijemo, potrudi se to još bolje objasniti.  Meni je fascinantno koliko je profesor angažiran u očuvanju okoliša, posebice našeg arboretuma i škole.  Susretljiva i dobroćudna osoba poput našegprofesora Milinkovića zaslužila je ovakvu nagradu od velikog značaja.“

 

Petra Zaborski,  4b

„Smatram da je nagrada uručena u prave ruke.   Profesor Milinković  ima velik opseg znanja što se tiče prirodnih znanosti.   Također kada god vidimo ili čujemo za neki prirodni fenomen, priupitamo njega i on nam to pojasni.  Time je njegov sat puno zanimljiviji.   Trudi se i oko školskog vrta, arboretuma, da nam boravak u školi bude ljepši i ugodniji.“

 

Učenice 4f razreda imaju zanimljiv intervju s profesorom:

1. Možete li nam reći nešto o sebi, npr.,  u koju ste išli osnovnu, srednju školu,
     neke anegdote s fakulteta ?

Pohađao sam Osnovnu školu „ Ivan Mažuranić“ u Mahićnu.   Kada sam išao u srednju školu u Republici Hrvatskoj nije bilo gimnazija, a školovanje se  odvijalo u dvije faze: pripremna i završna 
pa su stoga srednje škole bili centri odgoja i usmjerenog obrazovanja.   Pripremnu fazu pohađao 
sam u COIUO „ Dr. Ivan Ribar“ (današnja Gimnazija), a završnu u COIUO za šumarstvo.   Pripremna faza trajala je dvije godine, a završna jednu ili dvije godine u kojoj je učenik stjecao određeno zvanje. U pripremnoj fazi programi su bili isti u svim srednjim školama, dok su se u  drugoj fazi programi razlikovali ovisno o zvanju.

Nakon srednje škole upisao sam studij biologije i kemije na PMF-u u Zagrebu.

Sjetio sam se jednog događaja koji bi bio poput anegdote jer sam vjerovao laboratorijskom mišu.

Na vježbama iz fiziologije životinja jedan semestar smo izvodili različite pokuse na miševima ili štakorima (lijepe bijele životinjice crvenih očiju).   Bilo kakvoj aktivnosti koju smo trebali izvoditi, prethodilo je hvatanje miševa. Najčešće su kolege lovili za sebe i kolegice jer su neke kolegice imale strah od ugriza. Vrlo uspješno i bezbrižno sam obavljao ovu zadaću, sve dok me nije (srećom već na kraju semestra) ipak ugrizao miš za vrijeme vježbe davanja injekcije u trbušnu šupljinu. Vježbu su izvodila po dva studenta. Jedan student držao je miša u poziciji koja bi ga onemogućila za bilo kakve pokrete, dok bi drugi student davao injekciju. Kolegica koja je trebala dati injekciju dugo je oklijevala, a meni je bilo žao miša te sam polako popuštao, a asistentica je vikala:“ Ugrist će vas, ugrist će vas, ugrist će vas“ . Rekao sam : „Ma neće“. U trenutku miš je osjetio smanjenu napetost svog tijela, naglo izvršio zaokret i snažno zarinu svoje zube u moj palac, a kolegica je ostala bez cilja i ubola me u drugi prst. Miša sam jedva odvojio jer je od straha grčevito prodirao prema kosti. Čitava čeljust mu se stezala od akcije. Prikrio sam događaj ne pokazujući rezultat ugriza: dvije plave bolne točke na palcu.

 

2. Zbog čega ste izabrali baš taj fakultet ? 
     Zbog čega profesorsko zvanje ? 
      Možete li ga preporučiti i nama ?

Oduvijek me zanimala priroda, a posebno biologija i kemija. Profesorski smjer je bila jedina mogućnost da studiram oba  područja, zbog organizacije vježbi, istovremeno. Smatram da bi za vrhunsko poznavanje i studiranje biologije trebalo još osim kemije studirati i fiziku. Nisam nikada mislio da ću raditi kao profesor iako sam uspješno i s motivacijom slušao i učio pedagoške kolegije.

Mogu vam preporučiti ovo zvanje ukoliko ste spremni na najniži status u intelektualnim zvanjima u više aspekata, kompenzirajući ga velikim entuzijazmom, intrizičnom motivacijom i ljubavi prema ovom području znanosti i radu u odgoju i obrazovanju.

 

3. Kada smo odlučili proglasiti Vas najboljim profesorom i predložiti za nagradu "Srećko Jelinić" znali smo da se dodjeljuje  profesoru iznimnog značaja i zalaganja i to je bilo dovoljno da predložimo Vas, a zanima nas kako je nastala ova nagrada, koje je njeno pravo značenje ?

Ideja o dodijeli ove nagrade potekla je od studenata i djelatnika Biološkog odsjeka PMF-a. Dr. docSrećko Jelinić bio je vrhunski stručnjak i izniman predavač i u znak zahvalnosti i sjećanje na njega odlučili su da se svake godine u prosincu dodijeli nagrada najboljem predavaču, promicatelju bioloških spoznaja i razvoju biologije na Biološkom odsjeku PMF-a, predavaču u srednjoj školi i osnovnoj školi.

 

4. Što ova nagrada znači za Vas osobno i jeste li je očekivali ?

Svaka nagrada obavezuje osobu kojoj se dodjeljuje  da detaljno analizira svoj rad i s većom sigurnošću unese promjene i ispravi što je više moguće svoje nedostatke. Naravno ukoliko se ne radi o nagradi za životno djelo.

Nagradu nisam očekivao jer sam siguran da ima mnogo vrhunskih profesora, a razlike su u nijansama.

 

5. Odakle crpite energiju i volju za ono što radite (pisanje knjige,…) 
      Koji dio biologije vam je najdraži?

Volim istraživati i po prirodi sam znatiželjna osoba za različita područja. Kada radim ono što me zanima mogu provesti u radu i više od 10 sati bez odmora. U radu volim biti organiziran, discipliniran, dosljedan i točan. Tako jedino mogu štedjeti na energiji i manje se umarati. Zato ne funkcioniram u timu. Tipični sam individualac u svim aspektima rada. Upravo zahvaljujući ovim osobinama mogao sam uskladiti rad u Državnom arhivu u Karlovcu, Školskom muzeju u Zagrebu i ostalim institucijama sa školski obavezama za vrijeme obrade i prikupljanja građe potrebne za pisanje knjige.

Ukoliko se trudite razvijati u sebi duhovnu komponentu koja nas također određuje onda imate neizmjernu snagu. To je divno i jednostavno izrekla svetica i znanstvenica (doktor fizikeEdith Stein u svojoj misli:"Tko traži istinu traži Boga, bio on toga svjestan ili ne." Jedna je istina i tko ju prihvaća ili ju traži zajedno s Bogom taj i uspijeva ali uz uvjet da se udaljuje od novca.

Želi te li biti uspješni u nekoj struci morate imati cjelovit pristup određenoj problematici,što znači da svako područje treba s entuzijazmom proučavati i predavati. Svaki segment je važan za cjelinu. Kakav je to biolog koji ne voli predavati sistematiku ili evoluciju ili citologiju? Većina će reći da vole predavati anatomiju i fiziologiju čovjeka, genetiku i slična područja koja djeluju uzvišenije.

Trudim se da svako područje što bolje prezentiram, smatrajući ga jednako važnim za cjelovito osnovno znanje biologije svakog gimnazijalca u suvremenom društvu bez obzira na njegovo buduće zvanje. Zar se to ne vidi po testovima?  Koje područje zanemarujem, tako što npr. imam  samo jednu skupinu za pismenu provjeru?

To već svi znaju, da volim biljnu sistematiku, ali malo tko zna da volim evolucijsku antropologiju i kemiju prirodnih spojeva (zato sam htio studirati farmaciju). Možda  bih bio bogat i postao duboki ekolog (objašnjenje: bogataši koji kupuju teritorije pojedinih zemalja i prepuštaju ih prirodi, takvih još nema u Hrvatskoj koliko je meni poznato).

 

6. Nalazite li podršku drugih profesora u vašem zalaganju za razvoj škole?

Nalazim.

 

7. Imate slobodnog vremena i kako ga provodite?

Sve manje imam slobodnog vremena jer proces starenja polako ali sigurno ireverzibilno djeluje (važno je biti toga svjestan, a ne glumiti mladost i prikrivati starost). Znam što će mnogi reći: "Opet on komplicira i filozofira".

Dio vremena provodim u vrtu jer se želim suprotstaviti nametnutim i prodornim korporacijama koje nam nude nezdravu hranu. Užitak mi je kada proizvedem određenu količinu hrane, a da nisam koristio pesticide, aditive i mnoge druge tvari koje se dodaju u razvitku povrća. Ova borba me opušta jer sam najsretniji kada vidim u vrtu rijetke ptice, ježeve, krtice koji uživaju pronalazeći hranu, a znam da im je to oaza zdrave hrane. Volim čitati i putovat (ne zbog šopinga nego isključivo da uživam u promatranju pejzaža, arhitekturi i drugim zbivanjima koje su većini dosadne).

 

8. Imate li u planu neku novu knjigu?

 Napisao sam kratku priču iz imunologije i proslijedio na recenziju. Zatim slijedi najvažniji dio umjetničko ilustriranje. Ukoliko uspijem imat ću unikat jer ovog puta neću biti nakladnik i tiskati ovu knjigu. Imat ću je za sebe i ponekad koristiti u nastavi ukoliko će biti zanimljiva.

Ozbiljne, stručne knjige malo tko kupuje jer novac treba ulagati u "pametnije knjige".

 

9. Kao dugogodišnji profesor, možete li reći kako se mijenjaju generacije učenika Gimnazije Karlovac i njihov odnos prema svijetu oko njih?

Odrasli polaze od pogrešnih pretpostavki da su današnja djeca pametnija, što nije točno. Djeca su uvijek ista, od antike do danas; traže ljubav, pažnju, posvećenost njihovom odgoju i obrazovanju u skladu s njihovim mogućnostima, sposobnostima i uzrastu. A mi mislimo ako je doba računala da sve treba ubrzavati jer se brže shvaća i u toj žurbi zaboravljamo na osobnost i humanost, a posljedice su nezainteresiranost, nesnalažljivost, dosada, otuđenost, emocionalna hladnoća i ostale reakcije djece i mladih na duh vremena koji nas oblikuje. Ne znam kuda nam se žuri? Ova pojava je globalna, tako da se bitno ne razlikujete od ostalih adolescenata. Ono što  uočavam, je sve manja zainteresiranost za učenje i potreba za znanjem  kao i teže savladavanje gradiva  (iako je obim gradiva ostao isti) u odnosu na razdoblje kada sam počeo raditi. Društvena zbivanja snažno utječu na mlade osobe, a vrlo je malo pozitivnih zbivanja koja bi unijela novi uzlet i radost u ovaj segment ljudskog društva.

 

10. Koji je Vaš savjet, odnosno poruka učenicima kako bi jednog dana postali 
       jednako iskreni i uspješni u svom zvanju i djelovanju poput Vas ?

Nastojite  kao budući intelektualci da učeći bilo koji predmet pronađete njegovu ljepotu, zamislivši ; ja ću biti stručnjak iz ovog područja ili ono će mi trebati u mom radu pa ću se truditi da prema svojim mogućnostima postignem maksimum u tom području. Želiš li postati stručnjak intelektualac onda svaki predmet koji učiš u gimnaziji ima svoju ulogu i značaj u tom složenom procesu. Ne bi smjeli tumačiti, ovaj predmet je važan, ovaj nije, ovaj se može naučiti napamet, onaj se ne može itd. Svaki predmet ima svoju logiku koja olakšava njegovo savladavanje, a uz pomoć nastavnika i prema svojim sposobnosti učenik je mora što više razvijati. Tako stečeno znanje postaje trajno i oblikuje čovjeka. Može se do savršenstva savladati neki predmet i postati vrhunski stručnjak iz tog područja ali to ne znači da je netko intelektualac, on je samo vrhunski operator struke.   Zar pravi intelektualac prima mito za svoj rad ?

Važno je biti uporan, organiziran u radu, postupno savladavati  gradivo, često puta se odricati, ponekad  patiti i slušati starije osobe jer one ipak imaju životno iskustvo.

RAD, ODRICANJE, ODMOR, TRPLJENJE, UŽITAK , SREĆA = USPJEH ?

HVALA SVIMA KOJI SU PODRŽALI PRIJEDLOG ZA DODIJELU NAGRADE !

                                                                                              
                                                                                                              prof. Antun Milinković

Comments