Uznesenje Crkve

Aleksandar Trajkovski

Uznesenje Crkve

Novi Travnik, 2021

e-knjigu nabavite ovdje.

Sadržaj

Uvod 5

Uznesenje prije srdžbe Božije 9

1. Tekstovi koji govore o uznesenju Crkve i njihov međusobni odnos 10

2. Sumiranje i analiza podataka 17

3. Trube i čaše = Božiji gnjev 18

Analiza argumenata pretribulacionista 21

1. Tekstovi koji navodno naučavaju pretribulacionizam 21

Otkrivenje 3:10 22

Otkrivenje 4:1 23

Otkrivenje 12:5 23

2 Solunjanima 2:1-8 24

1 Solunjanima 5:9,10 26

2. Ostali argumenti 28

Riječ Crkva se ne spominje u Otrivenju 6-18 ili 4-19. 28

Krist ne bi svojoj nevjesti (Crkvi) dopustio da prođe kroz Velike nevolje 28

Iznenadnost Kristovog dolaska 29

Različit plan za Crkvu i Izrael 30

Mi ne čekamo antikrista, nego Krista 31

3. Osvrt na argumente u svjetlu drugih tekstova 31

4. Napomena 32

Zaključak 33

Analiza argumenata posttribulacionista 35

1. Povijesni argument 35

2. Nedostaju dokazi za Kristov dolazak u dvije faze 38

Tekstovi koji govore da će Crkva biti uznesena na nebo 38

Različit opis uznesenje Crkve i Kristovog silaska na zemlju 43

Potreba za ljudima koji će nastaniti tisućugodišnje kraljevstvo 45

3. Uskrsnuće se događa nakon velikih nevolja 46

4. Crkvi su obećane nevolje 49

5. Usporedba o žitu i kukolju 49

Zaključak 53

Bibliografija 55

Uvod

Pred nama je zanimljiva i kontraverzna tema – uznesenje Crkve. Šta je to uznesenje Crkve? To je doktrina koja kaže da će Krist prije ili prilikom svog drugog dolaska uskrsnuti mrtve a preobraziti one koji budu živi. Anđeli će ih zajedno sa uskrslima ponijeti na oblacima u susret Kristu. Najveća neslaganja su po pitanju vremena uznesenja te konačnog odredišta uznesene Crkve. Postoje naime tri ili četiri glavne teorije.

Prva glavna teorija zove se pretribulacionizam i kaže da će Crkva biti uznesena prije ili na samom početku Velikih nevolja koje su definirane kao posljednja sedmica o kojoj je govorio prorok Danijel. Božiji gnjev započinje na samom početku sedmice. Crkva se uznosi na nebo, a na kraju Velikih nevolja silazi s Kristom na zemlju.1 Postoji nekoliko varijanti ove teorije. Neki naime kažu da Crkva neće biti uznijeta na samom početku Velikih nevolja, nego određeno vrijeme prije. Drugi pak smatraju da neće biti samo jedno uznesenje, nego više njih.

Druga teorija koja se dugo smatrala jednom od glavnih teorija, iako nikad nije imala puno zagovornika, a sada je gotovo izumrla, je da će uznesenje biti tačno u sredini Velikih nevolja (usred Danijelove posljednje sedmice).2 Božiji gnjev ne počinje na početku, nego na sredini sedmice. Crkva se uznosi na nebo, kao i kod prve teorije.

Treća teorija, koju sam jedno vrijeme smatrao samo varijantom druge, je da će Crkva biti uznijeta nakon sredine, a prije kraja Danijelove sedmice. Poznata je kao pre-wrath teorija. Prema ovoj teoriji Božiji gnjev ne započinje na početku, niti na sredini sedmice, nego negdje između sredine i kraja, nakon uznesenja Crkve.3 Crkva se uznosi na nebo, kao u prvom slučaju.

Četvrta teorija, koju mnogi smatraju učenjem rane Crkve, je da će uznesenje biti na kraju Velikih nevolja. Postoji nekoliko varijanti ove teorije. Neki smatraju da će Božiji gnjev trajati zadnje tri i po godine, drugi da će trajati jedan dan, a postoji i jedna verzija koja kaže da Božiji gnjev počinje nakon Danijelove sedmice i traje oko tri godine.4 U većini verzija Crkva se ne uznosi na nebo, samo do oblaka, te se ubrzo vraća na zemlju.5

Kako da znamo koja teorija je istinita? U razmatranju ove teme važno će biti odrediti tekstove koji govore o uznesenju, odrediti značenje pojmova Božiji gnjev, Velike nevolje i Dan Gospodnji te upoznati i procijeniti argumente koji se koriste u dokazivanju pojedinih teorija. Na temelju dosadašnjeg proučavanja mogu reći da teorija označena ka Pre-wrath daje najbolje i najpotpunije objašnjenje te ima najjače argumente. Ostale teorije sadrže nerješive probleme i kontradikcije. To je ono što se nadam pokazati i dokazati u ovoj brošuri. Ukoliko smatrate da je neka od iznesenih tvrdnji pogrešna te mislite da imate bolje podatke ili argumente, molim da mi se javite.

Uznesenje prije srdžbe Božije

(13) Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. (14) Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. (15) Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. (16) Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje - sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, (17) a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. (18) Tješite se dakle uzajamno ovim riječima! (1 Sol 4:13-18)

Tekst jasno govori o uznesenju Crkve na oblacima u susret Gospodinu. Problem je u tome što postoje razlike u mišljenju kada će se i kako uznesenje dogoditi. Stvar se komplicira i time što mnogi ne vjeruju da će se uopće i dogoditi. Neki teološki sistemi, kad je u pitanju tumačenje proročanstava, odbacuju gramatičko-povijesnu metodu tumačenja Biblije i odaju se alegoriziranju. Drugim riječima, odbacuju ono što Biblija jasno kaže te traže neko skriveno značenje teksta, posebno proročanstava.

Moja namjera u ovoj propovijedi nije da previše analiziram argumente i mišljenja onih za koje smatram da su u krivu, nego da iznesem biblijsko učenje.

1. Tekstovi koji govore o uznesenju Crkve i njihov međusobni odnos

Da bismo raspetljali i razjasnili biblijsko učenje o uznesenju Crkve, moramo igrati igru koja se zove slagalica. To ćemo napraviti tako što ćemo analizirati tekstove koji govore o uznesenju, bilježiti ključne elemente te ih spajati s drugim tekstovima koji sadrže iste elemente. Tako ćemo doći do jasne i istinite slike uznesenja. (Moramo biti pažljivi da ne spojimo pogrešne tekstove.)

Prvi tekst koji nedvosmisleno jasno govori o uznesenju je tekst iz 1 Solunjnima koji smo već čitali. Koje ključne informacije on sadrži? (1) Uznesenje se dešava prilikom dolaska Gospodina na oblacima.6 (2) Uznesenje je uz zvuk trube i glas arkanđelov. (3) Uznesenje se dešava kada i uskrsnuće vjernika. (4) Uzneseni će zauvijek biti s Gospodinom. Ima još detalja ali ćemo za potrebe propovijedi biti jednostavni

Osim već navedenog teksta iz Poslanice Solunjanima, postoji još nekoliko tekstova koji naučavaju uznesenje. To su između ostalog i sljedeći:

(1) "Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! (2) U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'? (3) Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. (4) A kamo ja odlazim, znate put." (Iv 14:1-4)

Ukoliko Crkva ostaje na zemlji, onda navedeni stih nema puno smisla, zar ne? U ovom tekstu vidimo Kristov dolazak i uznesenje, ali ne vidimo one detalje koje smo vidjeli u Solunjanima. Međutim, imamo dovoljno podataka da ga uvrstimo u slagalicu.

(12) I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv. (13) I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar. (14) Nebo iščeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenuše s mjesta. (15) Kraljevi zemaljski, i velikaši, i vojvode, i bogataši, i mogućnici, rob i slobodnjak - svi se sakriše u spilje i pećine gorske (16) govoreći gorama i pećinama: "Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdžbe Jaganjčeve. (17) Jer dođe Dan onaj veliki srdžbe njihove i tko će opstati!" (Otk 6:12-17)

U tekstu je opisano otvaranje šestog pečata. Događa se pomračenje sunca i mjeseca, padanje zvijezda, strašni zemljotresi, ali i pojavak Krista kojeg vidi svako oko, što je lako zaključiti ako pažljivo promotrimo 15. i 16. redak. U sedmom poglavlju (da ne čitamo čitav poduži tekst) opisano je pečaćenje 144000 Židova a nakon toga veliko mnoštvo iz svakog plemena puka i jezika. Ovo mnoštvo stoji (gdje?) pred samim prijestoljem Božijim.

(9) Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. (10) Viču iz glasa: "Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!" (11) I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, (12) i pokloniše se Bogu govoreći: "Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast, i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen." (13) I jedan me od starješina upita: "Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?" (14) Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to znaš." A on će mi: "Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. (15) Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima. (16) Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega (17) jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih." (Otk 7:9-17)

Ko su ovi i odakle dođoše? I ja bih još dodao: kada dođoše? Dođoše iz nevolje velike – veli anđeo. Oprali su haljine u krvi Jagančevoj. Dakle radi se o vjernicima – Crkvi.7 Kada dođoše? Vidimo da se spominju nakon otvaranja šestog pečata, nakon pomračenja sunca, mjeseca i padanja zvijezda. Kada se dešava ovo? (Ovdje trebamo zapamtiti Pomračenje sunca i mjeseca, Kristov pojavak na nebu, Veliku nevolju i vjernike pred prijestoljem u nebu – uznesenje) Ista situacije je opisana u Evanđelju po Mateju u 24. poglavlju, gdje Isus opisuje posljednje događaje:

(29) "A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati." (30) "I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom. (31) I razaslat će anđele svoje s trubljom velikom i sabrat će mu izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga." (Mt 24:29-31)

U tekstu vidimo nevolju, pomračenje sunca i mjeseca te padanje zvijezda. Na nebu, u oblacima, se pojavljuje Krist. Anđeli trube i sabiru izabranike. Svima bi trebalo biti jasno da se radi o jednom te istom događaju kao u Otkrivenju 6, zar ne? E sad, da vidimo kada se ovo dešava. Tekst jasno kaže: „Odmah nakon nevolje onih dana.” O kakvoj se nevolji radi? Matej nas nas ne ostavlja da nagađamo.

(15) "Kada dakle vidite da grozota pustoši, po proroštvu Daniela proroka, stoluje na svetome mjestu - tko čita, neka razumije: (16) koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; (17) tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti što iz kuće; (18) i tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme haljinu!" (19) "A jao trudnicama i dojiljama u one dane!" (20) "I molite da bijeg vaš ne bude zimi ili subotom (21) jer tada će biti velika tjeskoba kakve ne bijaše od početka svijeta sve do sada, a neće je ni biti." (22) "I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih skratit će se dani oni." (Mt 24:15-22)

Dakle, ovo je ta nevolja nakon koje mračaju sunce i mjesec. Šta znamo o ovoj nevolji? Dešava se u vrijeme grozote pustoši (o kojoj govori prorok Danijel i koja se pojavljuje u polovici sedmice) i odnosi na progonstvo Židova u Jeruzalemu. Luka nam otkriva da je vojska opkolila Jeruzalem. (Lk 21:20) Proročanstvo nije ili nije u potpunosti ispunjeno 70. godine kada su Rimljani razorili Jeruzalem, jer da jeste, onda bi se ispunilo ono što piše da će se ispuniti odmah nakon nevolje tih dana.8 Zaharajija proriče o istom događaju i govori o obraćenju Židova.9 Nema dakle nikakvog govora o potpunom ispunjenju Isusovog proročanstva. Pogledajmo još jedan tekst o uznesenju a nalazi se u nastavku Isusovog govora:

(36) "A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac. (37) Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. (38) Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju (39) i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije - tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. (40) Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. (41) Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti." (42) "Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. (Mt 24:36-42)

Jasno je opisano uznesenje i dolazak Gospodnji (zapamtiti za slagalicu). Neki smatraju da se ovdje ne radi o uznesenju, nego o uzimanju na sud.10 Oni koji su ostavljeni, ostavljeni su da žive u Kristovom kraljevstvu. Međutim, meni promiče logika takvih objašnjenja. O kakvom se sudu radi? Strašni sud je tek na kraju Milenijuma. Sud onim koji su ostali na zemlji nakon uznesenja je nakon drugog Kristovog dolaska, i na njemu su prisutni i vjernici i nevjernici (Mt 25:31-46). Čini se kristalno jasno da se ne radi o nikakvom sudu, nego o uznesenju. To posebno potvrđuje paralelni tekst u Evanđelju po Luki.

(26) "I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: (27) jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. (28) Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. (29) A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. (30) Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi." (Luk 17:26-30)

Noa i Lot su sklonjeni da bi kazna mogla doći. Tako će i Crkva biti uznesena da bi Božiji gnjev mogao biti izljeven. Presudan argument je kontekst, a kontekst kaže da Isus dolazi na oblacima i šalje anđele da pokupe – koga? Izabranike. To se uopće ne odnosi na proklete, nego na spašene.11

Ako neki koji misle da će ovi uzeti biti uzeti na sud, a da taj sud ne znači sud nego kaznu, drugim riječima: bit će ubijeni, zašto onda ne kaže: bit će ubijeni, a ne uzeti? Koliko je meni poznato, paralambano ne označava kaznu.12 Pogledajmo još jedan tekst koji govori o uznesenju:

Kako znamo da se tekst odnosi na uznesenje? Zato što prvi stih govori o dolasku Gospodnjem i našem okupljanju oko Njega. Iz Prve poslanice znamo da se radi o uznesenju. I šta nam ovaj tekst otkriva? Prije uznesenja dolazi antikrist i zasjeda u hram. I šta je to ako nije grozota pustoši? Osim antikrista, u hram dolazi i antikristov kip.

To su glavni tekstovi koji govore o uznesenju, ali budući da znamo kako se u trenutku uznesenja dešavaju i drugi događaji, tražimo tekstove koji govore o tim događajima iako ne spominju uznesenje. Šta tražimo? Kristov dolazak na oblacima, pomračenje sunca i mjeseca, plač plemena na zemlji, uskrsnuće pravednih itd. I tako dolazimo i do drugih tekstova koji bez sumnje opisuju isti događaj ikako ne spominju uznesenje. Npr:

(7) Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat će nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen. (Otk 1:7)

Kada Isus dolazi u oblacima, svi Ga vide. To se već dalo zaključiti iz opisa šestog pečata. Ovdje se vidi i plač svih plemena. Ne spominje se uznesenje, ali je jasno da se radi o istom događaju. Zatim dolazimo i do proroka Zaharije koji opisuje plač i napad na Jeruzalem itd.

2. Sumiranje i analiza podataka

Iz ovog što smo do sada vidjeli mislim da bez svake sumnje možemo zaključiti sljedeće: Uznesenje Crkve je biblijska doktrina. Dešava se nakon Velike nevolje, Jakovljeve nevolje,13 nakon međunarodnog napada na Jeruzalem, očitovanja antikrista i postavljanja njegovog kipa. To podrazumijeva da se dešava nakon izgradnje hrama i uspostave žrtvenog sistema. Dešava se istovremeno kad i pojavak, dolazak Isusa krista u oblacima, kad i uskrsnuće pravednika, kad i pomračenje sunca i mjeseca i padanje zvijezda, kad i potres i uzdrmavanje sila nebeskih, kad i plač svih plemena na zemlji. To isto znači da nema tajnog dolaska po Crkvu u stilu Left Behind scenarija (ljudi nestaju a ne znamo kako ni zašto).

I sada će oni koji vjeruju u dolazak Krista nakon velikih nevolja reći: „Tako je brate, sve si dobro rekao.” Ali prerano će me pohvaliti. Ja se ne slažem s njima jer u njihovoj priči nedostaju neki važni podaci. Prvo, takva priča se baš ne uklapa sa Ivanom 14:1-4. Drugo, ne uklapa se s Matejem 25:31-46. Treće, ne uklapa se s Otkrivenjem 7, jer nakon otvaranja šestog pečata i uznesenja nije kraj, nego otvaranje sedmog pečata pa trube pa čaše Božijeg gnjeva. Dakle, u opisanim događajima imamo srdžbu sotone i antikrista, ali nemamo srdžbu Božiju. Ona počinje otvaranjem šestog pečata (Otk 6:17). A kada se to dešava? Negdje u drugoj polovini Danijelove sedmice.

3. Trube i čaše = Božiji gnjev

Dakle, nakon Velikih nevolja,14 dolaska Krista u oblacima i uznesenja Crkve, nije kraj. Dolazi gnjev Božiji. On je označen trubljenjem truba i izlijevanjem čaša. Za to vrijeme Crkva je na nebu, jasno nam kažu Otkrivenje, Ivan i Pavao.

(1) I vidjeh drugo znamenje na nebu, veliko i čudesno: sedam anđela sa sedam zala posljednjih - s njima se navršuje gnjev Božji. (A gdjeje Crkva za to vrijeme?) (2) I vidjeh kao neko more od prozirca pomiješano s ognjem. Oni koji pobijediše Zvijer i kip njezin i broj imena njezina stoje u moru od prozirca s citrama Božjim u ruci. (3) Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjčevu: "Velika su i čudesna djela tvoja, Gospodine, Bože, Svevladaru! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju naroda! (4) Tko da te se ne boji, Gospodine, tko da ne slavi ime tvoje! Ti si jedini svet! I zato svi će narodi doći i klanjati se pred tobom jer se očitovahu pravedna djela tvoja!" (Otk 15:1-4)

Gdje je stakleno more? Pred prijestoljem Božijim u nebu:

(5) Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih, (6) a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U sredini prijestolja, oko prijestolja, četiri bića, sprijeda i straga puna očiju: (Otk 4:5-6)

Crkva je na nebu dok se srdžba Božija izlijeva na zemlju. Jasno ko dan. I šta se dešava nakon izlijevanja srdžbe?

(11) I vidjeh: nebo otvoreno - i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi; (12) oči mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune; nosi napisano ime kojeg nitko ne zna doli on sam; (13) ogrnut je ogrtačem krvlju natopljenim; ime mu: Riječ Božja. (14) Prate ga na bijelcima Vojske nebeske, odjevene u lan tanan, bijel i čist. (15) Iz usta mu izlazi oštar mač kojim će posjeći narode. Vladat će njima palicom gvozdenom. On gazi u kaci gnjevne srdžbe Boga Svevladara. (16) Na ogrtač, o boku, napisano mu ime: "Kralj kraljeva i Gospodar gospodara." (Otk 19:11-16)

Krist s neba silazi s Crkvom. Silazi u konačnu bitku sa Zvijeri. Znamo da je s Kristom i Crkva (ne samo anđeli) jer nekoliko redaka prije piše:

(7) Radujmo se i kličimo i slavu mu dajmo jer dođe svadba Jaganjčeva, opremila se Zaručnica njegova! (8) Dano joj je odjenuti se u lan tanan, blistav i čist!" A lan - pravedna su djela svetih. (Otk 19:7-8)

Vojske nebeske su odjevene u lan tanan, bijel i čist; Crkva je odjevena u lan tanan, blistav i čist. Iz toga zaključujemo da su vojske Crkva. To potvrđuje i Zaharija kada kaže:

(3) Tada će Jahve izaći i boriti se protiv tih naroda kako on zna ratovati u dan ratni. (4) Noge će mu, u dan onaj, stajati na Gori maslinskoj koja je nasuprot Jeruzalemu na istoku. I raskolit će se Gora maslinska po srijedi, između istoka i zapada, u golemu dolinu: jedna će se polovina pomaknuti na sjever, druga na jug. (5) Dolina Gore moje bit će ispunjena od Goe pa do Jasola i bit će zakrčena kao što je bila zakrčena poslije potresa u dane Uzije, kralja judejskog. Tada će doći Jahve, Bog tvoj, i svi sveci s njim. (Zah 14:3-5)

Nakon toga slijedi neravnopravna bitka:

(19) I vidjeh: Zvijer i kraljevi zemlje i vojske njihove skupiše se u boj da se zarate s Onim što sjedi na konju i s vojskom njegovom. (20) I Zvijer bi uhvaćena, a s njom i Lažni prorok koji je u njenoj nazočnosti činio znamenja i njima zavodio one što su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. Živi su oboje bačeni u ognjeno jezero što gori sumporom. (21) A drugi su posječeni mačem što iziđe iz usta Onoga koji sjedi na konju i sve se ptice nasitiše mesa njihova. (Otk 19:19-21)

Analiza argumenata pretribulacionista

Prošli put smo gledali šta Biblija naučava o uznesenju Crkve. Naravno, svi se neće složiti s onim što sam rekao. Već je na YouTubeu bilo negativnih komentara. Bilo je i takvih da sam dvojicu morao blokirati. Neki umišljaju kako su veliki poznavaoci Biblije i teologije, a nemaju ni osnovne kulture. Komentari i pitanja su korisni i dobro došli, ali se od onih koji komentiraju traži pristojnost i respekt.

Danas pristupamo temi s negativne strane. Zanima nas zašto neki vjeruju drugačije, koji su njihovi argumenti i zašto ti argumenti za mene nisu dovoljno dobri i uvjerljivi.

U ovoj propovijedi govorim o tome zašto ne vjerujem da je uznesenje Crkve prije Velikih nevolja (pretribulacionizam), odnosno koji su argumenti onih koji vjeruju u uznesenje prije Velikih nevolja i zašto me svojim argumentima nisu uvjerili.

1. Tekstovi koji navodno naučavaju pretribulacionizam

Prvi razlog zbog kojeg ne vjerujem u uznesenje prije Velikih nevolja je što ne postoji tekst u kojem se takvo što jasno naučava. Vi ćete se pitati: „Pa kako neko može vjerovati u takvu nauku, ako ne postoji biblijski tekst koji to jasno naučava?” Odgovor je da oni koji vjeruju u takvu nauku, vjeruju da postoji (bar neki od njih to vjeruju). Pa idemo preispitati tekstove za koje oni tvrde da naučavaju ili potvrđuju spomenutu nauku. Krenut ćemo od najjačeg teksta.

Otkrivenje 3:10

(10) Budući da si očuvao moju riječ o postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa kušnje koji ima doći na sav svijet da se iskušaju svi pozemljari. (Otk 3:10)

Ako postoji neki tekst koji bi se mogao protumačiti na način na koji ga tumače pretribulacionisti, onda je to ovaj. Isus se obraća Crkvi u Filadelfiji i kaže: „Očuvat ću te od časa kušnje koji ima doći na sav svijet.” Eto ga! Crkva će biti uznesena prije velikih nevolja!

Šta je problem sa ovim tumačenjem? Pogledajmo bar tri. Prvo, gdje piše da će biti uznesenje? Tekst kaže: očuvat ću te od, a ne uznijeti. Očuvati od može značiti uznijeti, ali ne mora, zar ne?15 (Šadrak Mišak i Abednego; Izraelci u Egiptu) Tako, ako kažemo da ovaj tekst naučava uznesenje, onda u tekst učitavamo više nego što tamo piše. Drugo, Ovo obećanje je upućeno jednoj od sedam Crkava, dok se nekim drugim navješćuje nevolja.

(10) Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona, će neke od vas baciti u tamnicu da budete iskušani. Bit ćete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života." (Otk 2:10)

Ovdje se radi o strašnoj nevolji koja će rezultirati smrću. Šta li ovo znači? Da će neki biti uzneseni prije Velikih nevolja, a neki ne? Ima onih koji upravo tako naučavaju. Treći problem s pretribulacionističkim tumačenjem je što tekst ne definira šta je i kad je ova kušnja koju spominje. Da li se odnosi na sedam godina ili možda na zadnje tri i po godine ili možda čak na nešto drugo? Dakle, i ja koji vjerujem da će Crkva biti prisutna na zemlji prvih nekoliko godina tzv. Velikih nevolja, mogu ovaj tekst koristiti kao potvrdu svojem vjerovanju. Mogu ga čak koristiti i oni koji vjeruju da će Crkva biti uznesena nakon sedam godina.

Prema tome, kada bismo iz drugih tekstova uspjeli dokazati da će uznesenje biti prije Velikih nevolja, onda bi se ovaj tekst mogao koristiti kao potvrda, ali se nipošto sam za sebe ne može biti dokaz ove nauke.

Otkrivenje 4:1

(1) Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijašnji glas, što ga ono začuh kao glas trublje što govoraše sa mnom, reče: "Uziđi ovamo i pokazat ću ti što se ima dogoditi nakon ovoga!" (Otk 4:1)

Tekst nam opisuje viziju koju je imao apostol Ivan. Vidio je otvorena vrata na nebu i čuo Isusa da mu kaže: „Uziđi ovamo.” „Evo teksta koji naučava uznesenje Crkve” – kažu. Ja stvarno ovjde ne vidim riječ Crkva niti vidim uznesenje Crkve. Aposto Ivan se u viziji popeo na nebo. Zar je on Crkva? Ne shvaćam kako ovo može biti uvjerljiv argument ili argument uopće.

Otkrivenje 12:5

(5) I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. (Otk 12:5)

Argument kaže daje ovo dijete koje je uzeto (uzneseno) k Bogu ustvari uznesenje Crkve.16 Otkrivenje 12 prikazuje još jednu Ivanovu viziju. Govori o ženi obučenoj u sunce s mjesecom pod nogama i krunom od dvanaest zvijezda. Žena pretstavlja Izrael. Dijete koje je rodila i koje je uzeto k Bogu je Krist. Međutim, tvrdi se da se radi i o Crkvi. Naravno, možemo tvrditi šta želimo, ali to trebamo i dokazati. Istina je da se u tekstu nigdje ne spominje Crkva niti njeno uznesenje. Ono što me zbunjuje kod ovih tumača je činjenica da oni s ponosom izjavljuju kako je njihovo tumačenje najbolje jer se drže povjesno-gramatičke metode tumačenja: doslovno tumače Bibliju. A onda, vidi čuda, kad nema dokaza za omiljene doktrine, pusti mašti na volju. Onda Ivan postaje Crkva, Dijete postaje Crkva, Dva svjedoka postaju Crkva, dvadeset četiri starješine postaju Crkva, 144 000 postaju Crkva. Mašti nema granica.

2 Solunjanima 2:1-8

(1) A što se tiče Dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo: (2) ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji. (3) Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, (4) Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom... (5) Ne sjećate li se, to sam vam govorio dok sam još bio među vama? (6) I sada znate što ga zadržava da bi se pojavio tek u svoje vrijeme. (7) Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava dok ne bude uklonjen. (8) Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom usta i uništiti pojavkom Dolaska svoga – (2 Sol 2:1-8)

Tekst jasno govori o dolasku Isusa Krista i našem okupljanju oko Njega (uznesenje). U drugom stihu to se naziva Dan Gospodnji. Međutim, pretribulacionisti vremenski razdvajaju ova dva događaja: uznesenje i Dan Gospodnji (iako je iz teksta očito da je uznesnje istovremeno kad i Dan Gospodnji). Za njih je Dan Gospodnji sedam godina velikih nevolja.17 Ili posljednji period Velikih nevolja.18 Uznesenje je nešto što se dešava prije Dana Gospodnjeg i Velikih nevolja.

E sad, gdje u ovom odlomku piše da će Crkva biti uznesena prije Velikh nevolja, pitate se? Na dva mjesta – kažu neki od njih (ne svi). Prvo, u trećem stihu gdje piše: „Ako prije ne dođe onaj otpad.” Ovaj otpad je ustvari uznesenje – vele.19 Tvrde, naime, da riječ otpad (ἀποστασία) može označavati otpad od vjere ali i uznesenje, jer se može prevesti i kao odlazak.20 Kada bi i bilo tako, kontekst će ipak biti presudan za argument, a on po mom mišljenju nipošto ne podržava takav zaključak. Ako nemaš stiha koji naučava tvoju omiljenu doktrinu, onda ćeš ga izmisliti.

Drugi stih koji koriste je sedmi. Pogledajmo još jednom šesti i sedmi stih:

(6) I sada znate što ga zadržava da bi se pojavio tek u svoje vrijeme. (7) Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava dok ne bude uklonjen.

I ovdje je – kažu – uznesenje prije Velikih nevolja. Vidite li ga? Ni ja, ali evo gdje ga oni vide: u dijelu stiha koji kaže: „Ima ko ga sada zadržava dok ne bude uklonjen.”21 Tu je uznesenje – kažu. Ovaj koji treba da bude uklonjen je Crkva. Preciznije rečeno, to je Duh Sveti, ali pošto je On u Crkvi, i jedno i drugo trebaju biti uklonjeni. A kada trebaju biti uklonjeni? Prije nego što se pojavi antikrist. To znači prije velikih nevolja.

Ovo sigurno nikada ne bismo vidjeli u tekstu da nam oni nisu rekli da je tamo, zar ne? A to može značiti samo jedno: da takvo nešto niti ne postoji u tekstu. Onaj koji ga sada zadržava nipošto nije najjasniji izraz, tako da ne može biti dokaz ni za kakvu doktrinu. John MacArtur, koji je pretribulacionista, ne koristi niti jedan od dva navedena teksta za dokazivanje doktrine o uznesenju prije Velikih nevolja.22 A onaj koji ga sada zadržava vjerovatno se odnosi na Danijela 12:1 i arkanđela Mihaela.

1 Solunjanima 5:9,10

(9) Ta Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu našem Isusu Kristu, (10) koji je za nas umro da - bdjeli ili spavali - zajedno s njime živimo. (1 Sol 5:9-10)

Ovo je jedan od omiljenih argumenata. Tekst kaže: „Bog nas nije odredio za gnjev.” To – prema njima – znači da će Crkva biti uznijeta prije Velikih nevolja, odnosno prije početka Danijelove posljednje sedmice. U čemu je ovdje problem? Problem je dokazati da gnjev Božiji započinje na početku sedmice. Jer kada čitamo otkrivenje šesto poglavlje i dalje, vidimo da se gnjev spominje prilikom otvaranja šestog, a počinje izlijevati nakon otvaranja sedmog pečata. Iz dosadašnjeg proučavanja saznali smo da se šesti pečat otvara nakon postavljanja grozote pustuši i nevolja koje slijede. Dakle, nakon prve polovine Danijelove sedmice. Postoji još jedan problem za njihovu teoriju. To su događaji opisani u petom pečatu. Tamo duše pogubljenih vape za osvetom, za Božijim sudom nad bezbožnicima, ali im se kaže da se još malo strpe. Ta činjenica jasno pokazuje da gnjev Božiji još nije počeo.

Kakav je odgovor pretribulacionista? Pokušavaju dokazati da gnjev počinje otvaranjem prvog pečata. Glavni argument je da je Krist onaj koji otvara pečate, što znači da on inicira događaje koji slijede. To, naravno, nije upitno. Niti je upitno da pojava antikrista u određenom smislu jeste gnjev Božiji. Biblija sasvim jasno uči da se Božiji gnjev izlijevao mnogu puta u povijesti te da se očituje i dan danas na svaku bezbožnost i nepravednost. Problem je što tekst jasno kaže da gnjev počinje nakon otvaranja šestog odnosno sedmog pečata. Očigledno je da se radi o posve drugoj vrsti gnjeva. Drugi argument je oblik glagola koji se koristi u Otkrivenju 6:17 (ηλθεν) ustvari znači da je gnjev Božiji već počeo u prvom pečatu, ali ga ljudi nisu prepoznali. Sad tek shvaćaju da da su nevolje koje su prethodile ustvari bile Božiji gnjev. Gramatika je važna, glagoli su važni, ali iz jednog glagola iščitati ovakvo tumačenje više je od egzegeze.

2. Ostali argumenti

Riječ Crkva se ne spominje u Otrivenju 6-1823 ili 4-19.24

Argument ide otprilike ovako: Nakon što je Crkva uznesena (u Otk 4:1), više se ne spominje do 18. (ili 19.) poglavlja. To znači da ona više nije na zemlji. Jer da je na zemlji, bila bi spomenuta.

Kolika je vrijednost ovog argumenta? Mala ili nikakva. Zašto? Prvo, ako se riječ Crkva ne spominje u opisu događaja na zemlji, ne spominje se ni na nebu. Da li to znači da je Crkva nestala? Nema je ni na nebu i na zemlji. U prethodnoj propovijedi smo vidjeli da se ona spominje na nebu iako se se ne koristi riječ Crkva. Ali je uznesena nakon otvaranja šestog pečata, a ne u početku četvrtog poglavlja. Drugo, prema učenju pretribulacionista, nakon uznesenja Crkve, u Velikim nevoljama, dolazi do najvećeg probuđenja u povijesti čovječanstva. Dakle, Crkva se opet pojavljuje na zemlji. Koliko onda vrijedi priča da je Crkva uznesena jer se riječ Crkva ne pojavljuje, ali Crkva se pojavljuje jer je došlo do velikog probuđenja, a antikrist slobodno može ostati i pored Crkve i pored Duha? Meni je ovaj argument čudan i bezvrijedan. Ili sam ja nešto pogrešno shvatio?

Krist ne bi svojoj nevjesti (Crkvi) dopustio da prođe kroz Velike nevolje

Crkva će biti uznesena prije Velikih nevolja jer Krist svojoj Zaručnici neće dozvoliti da trpi gnjev Božiji. Ovaj argument također nije uvjerljiv iz više razloga. Prvo, i oni koji uče da će Crkva biti uznesena usred Danijelove zadnje sedmice, i oni koji uče da će biti uznesena na kraju, ne uče da će podnositi gnjev Božiji. Prvi uče da gnjev počinje usred Sedmice, a drugi da će Crkva biti zaštićena od Gnjeva iako će ostati na zemlji (ili će gnjev početi nakon Danijelove sedmice). Dakle, koliko mi je poznato, niko od premilenijalista ne uči da će Crkva trpjeti gnjev Božiji, tako da je argument bez vrijednosti. Drugo, pretribulacionisti trvrde da će Crkva biti uzeta sa zemlje prije pojave antikrista jer i on spada u gnjev Božiji. Međutim, takva ideja nipošto nije održiva. Iz Otkrivenja 6:17 jasno se vidi da gnjev Božiji nije počeo otvaranjem prvog, nego šestog odnosno sedmog pečata. Otvaranje petog pečata također dokazuje da gnjev još nije počeo jer tamo vidimo duše pogubljenih vjernika. Čini se očito da su pogubljeni zbog vjere i to u prvoj polovini Danijelove sedmice (barem dio njih). Ako bi gnjev Božiji počeo prvim pečatom, to bi značilo da su oni žrtve Božijeg gnjeva. Osim toga, oni traže osvetu nad stanovnicima zemlje. Rečeno im je da se još malo strpe, dok se broj ubijenih ne ispuni. Očigledno je dakle, da Božiji gnjev – Božjija osveta nad stanovnicima zemlje još nije počela. A ako neko misli da Bog ne bi dozvolio Crkvi da bude proganajna od antikrista, anda se takvo učenje protivi čitavoj Bibliji i crkvenoj povijesti.

Iznenadnost Kristovog dolaska

jedan od glavnih argumenata je i taj da je Kristov dolazak po Crkvu Iminentan.25 To znači da se može dogoditi u svakom trenutku, iznenada. A to opet znači da nikakvi znaci ne prethode uznesenju. Jer kad bi bilo nekih znakova, ne bi bio iminentan. Ovdje se kao potvrda koriste tekstovi tipa: „Bdijte jer ne znate ni dana ni časa.” Ili: „Dolazim kao lopov.”

A vi ćete se s pravom pitati: „Kako to da uznesenju ne prethode znaci kada Biblija jasno kaže da postoje određeni znaci koji prethode Kristovom drugom dolasku?” A oni će odgovoriti: „Da, postoje znaci koji prethode drugom dolasku – Kristovom silasku na zemlju, ali ne postoje znaci koji prethode uznesenju. Uznesenje je sedam godina prije drugog dolaska, i neće biti nikakvih znakova sve dok se Crkva ne uznese. Onda slijede znaci.”

Šta reći? Kada Isus govori upozorenja i poziva nas da bdijemo jer ne znamo dana ni časa, on to govori u kontekstu znakova. Nakon što je prorekao grozotu pustoši kaže: bdijte! (Mt 24:42) A u Prvoj poslanici Solunjanima Pavao tvrdi da će Kristov dolazak bit iznenada, ali ne za Crkvu, nego za nevjernike. (1 Sol 5:3, 4) Takoda i ovaj argument nema onu vrijednost koju neki misle da ima.

Različit plan za Crkvu i Izrael

Sljedeći argument je razlika između Crkve i Izraela. Bog ima dva naroda: Crkvu i Izrael. Kada je privremeno obacio Izrael, počelo je doba Crkve. U zadnjoj Danijelovoj sedmici On ponovo počinje svoje djelo s Izraelom. Pretpostavka ili tvrdnja je da Crkva mora biti uznesena prje nego što se to dogodi.26

Ja stvarno ne vidim zašto bi nastupanje Danijelove posljednje sednmice zahtjevalo uznesenje Crkve?27 Ovdje je argument isti kao u prethodnoj tački: Ako će se nakon uznesenja Crkve pogani obraćati, i ako to neće smetati Božijem planu s Izraelom, ne vidim zašto bi smetao i ostanak Crkve prvih tri i po godine Velikih nevolja ili čak svih sedam godina? Kao da Bog istovremeno može radit samo s jednim narodom?

Mi ne čekamo antikrista, nego Krista

I zadnji argument je: „Mi ne čekamo antikrista, nego Krista.” Kao da mi čekamo antikrista? Smiješno.

3. Osvrt na argumente u svjetlu drugih tekstova

Vidjeli smo glavne argumente onih koji tvrde da će uznesenje Crkve biti prije početka Velikih nevolja (prije početka Danijelove sedmice). Po meni, ovi argumenti nipošto nisu dovoljno uvjerljivi. Neki od njih se čine prilično loši, dok drugi imaju nekog smisla, ali nipošto nisu dovoljni. Međuti, njihova slabost posebno dolazi do izražaja kada pogledamo argumente onih koji vjeruju da će uznesenje biti nakon prve tri i pol godine, odnosno prije srdžbe Božije. Tada npr. dolazimo do sljedećeg teksta:

Pogledajte sada! Kada promatramo tekst, čini nam se očito da opisuje uznesenje Crkve. A zašto pretribulacionisti ne koriste ovaj tekst kada govore o uznesenju? Zato što kažu da tekst ne govori o uznesenju. Kako da govori o uznesenju kada je očito da se događa nakon Velikih nevolja, u drugom dijelu Danijelove sedmice (ili, prema njima, na kraju), a uznesenje je prije? I vidite sad. Tekst koji govori o otpadu i o „uklanjanju onoga koji ga sada zadržava”, govori o uznesenju (iako nam treba dobra mašta da to vidimo), a tekst koji sasvim jasno govori o uznesenju, po njima uopće ne govori o uznesenju. Ovo je – kažu – Kristov silazak na zemlju, na kraju Velikih nevolja. Kada bismo detaljno analizirali ovu tvrdnju, vidjeli bismo koliko nema smisla.

Dakle, argumenti pretribulacionista nisu loši samo zato što nisu dovoljno uvjerljivi nego i zato što njihovo prihvaćanje zahtjeva izvrtanje drugih tekstova koji se ne uklapaju u njihovu šemu i odbacivanje argumenata i dokaza koji su puno uvjerljiviji. Eto zato ja ne mogu biti pretribulacionista.

4. Napomena

Na kraju valja biti pošten i reći da pretribulacionisti koriste i neke argumente koji su jako dobri i koji ustvari i daju snagu njihovoj teoriji. Ali zašto ih ja onda nisam iznio? Problem s tim argumentima je što oni ne potvrđuju da je uznesenje prije sedam godina Velikih nevolja, nego da uznesenje i Kristov silazak na zemlju nisu jedan te isti događaj. Npr. kažu da između uznesenja i Kristovog silaska na zemlju mora biti određeni vremenski period jer inače nećemo imati stanovnike hiljadugodišnjeg kraljevstva nad kojima će Crkva vladati. Ovaj argument nije presudan, ali je veoma jak. Ali on ne dokazuje da je uznesenje sedam godina prije, nego samo određeno vrijeme prije.

Naime, o čemu se radi. Ukoliko je uznesenje kad i Kristov silazak na zemlju, onda slijedi da se Crkva uznosi, a nevjernici bivaju ubijeni ili bačeni u pakao. Tako da bi u hiljadugodišnjem carstvu mogli postojati samo Crkva i Izrael. Šta je tu problem? Problem je što Biblija jasno kaže da će u hiljadugodišnjem carstvu Crkva i Izrael vladati narodima, neće biti sami. Ako je uznesenje istovremeno kad i Kristov silazak na zemlju, onda nema naroda. I to je jak argument, ali on ne važi samo za uznesenje prije Velikih nevolja, nego i usred. Više o tome u narednom poglavlju.

Zaključak

U ovoj propovijedi smo vidjeli argumente onih koji vjeruju da je uznesenje Crkve prije sedam godina Velikih nevolja. Moj zaključak je da nisu dovoljno uvjerljivi.

Analiza argumenata posttribulacionista

Nastavljamo proučavanje uznesenja. Prošli put smo analizirali argumente pretribulacionista, sada idemo na posttribulacioniste. Oni vjeruju da se uznesenje dešava neposredno prije Kristovog silaska na zemlju, na samom kraju Danijelove posljednje sedmice. Ne odlazimo na nebo, nego ostajemo na zemlji. Koji su njihovi argumenti?28

1. Povijesni argument

Prvi je povijesni argument. Tvrdi se, naime, da je učenje o uznesenju prije Velikih nevolja (ili prije Kristovog silaska na zemlju) relativno nova teologija nastala u 19. ili 20. stoljeću. A rana Crkva je, kažu, vjerovala posttribulacionizam. U teologiji imamo izreku koja kaže: „Ono što je novo, nije istinito. Drugim riječima, bilo kakva nova učenja koja do sada nisu bila u povijesti Crkve nisu i ne mogu biti istinita. Zašto? Pa zato što se čini nevjerovatno da niko u povijesti Crkve takvo učenje nije vidio u Bibliji, a eto sad se pojavljuju neki koji kažu da su otkrili nešto što niko prije nije primijetio. Neki, čini se, samo na temelju ovog argumenta odbacuju učenje o uznesenju prije kraja zadnjih sedam godina.29

Da li su oni upravu? Da li je ovaj argument toliko jak da predstavlja zadnji ekser u mrtvačkom sanduku pretribulacionizma (a možda i drugih sličnih teorija), a samim tim dokazuje posttribulacionizam? Mislim da argument nije uopće uvjerljiv, i to iz nekoliko razloga.30 Prvo, da bismo pobili neko učenje, moramo ga pobiti na temelju Biblije (a da bismo dokazali svoje, nije dovoljno pobiti tuđe). Jednostavno nije dovoljno pozivati se na povijest. Drugo, Povijest nije nikakva garancija ispravnosti neke doktrine. Poznato je da su se u povijesti Crkve pojavile mnoge lažne nauke. Da li to što su se pojavile rano u povijesti i što su prisutne do danas dokazuje da su istinite? Odgovor je očit. Treće, povijesni argument bi imao težinu kada bi uspjeli dokazati da je doktrina o uznesenju (bilo kad osim na kraju nevolja) nešto što niko prije nije vidio u Bibliji, što izgleda da njihov argument podrazumijeva. Međutim, to nisu niti mogu dokazati.31 Osim toga, doktrina o uznesenju prije kraja Danijelove sedmice nipošto nije neka nova doktrina, nego samo razvijenija varijanta premilenijalizma, doktrine koja je u Crkvi prisutna od najranijih vremena. (Zar i posttribulacionizam nije razvijenija varijanta ranocrkvenog premilenijalizma?)

Ko god nešto zna o povijesti Crkve i povijesti doktrina, zna o čemu se tu radi. Poznato je, naime, da u drugom stoljeću nisu napisani udžbenici sustavne teologije niti sva vjerovanja Crkve. Doktrine se razvijaju postepeno, posebno prilikom pojave lažnih učenja. Npr. doktrina o Trojstvu se razvija i doseže vrhunac u četvrtom stoljeću prilikom pojave lažnog učenja Arija i njegovih sljedbenika. To ne znači da doktrina nije postojala u Crkvi prije, a kamoli da nije postojala u Bibliji, nego da se Crkva nije posebno bavila ovom doktrinom sve dok nije napadnuta od strane lažnih učitelja. Kada kažem da je doktrina razvijena, ne znači da je izmišljena ili da je proširena te da je nadodano na ono što Biblija uči, nego da je sistematski izneseno i poučeno samo ono što Biblija o tome uči.

Zašto Crkva nije odmah u drugom stoljeću razvila i razradila teorije u uznesenju? Prvo, Crkva je bila proganjana. Da bi se knjige pisale i sačuvale potreban je relativan mir. Drugo, Crkva je bila napadana od strane mnogih lažnih učitelja. Prioritet imaju one doktrine koje su napadnute i koju su centralne. Treće, od četvrtog stoljeća u Crkvi preovladava amilenijalizam i alegorijski pristup eshatologiji, što rasprave o uznesenju gura još dalje na periferiju. Četvrto, tek pojavom relativnog mira, prosperiteta i povratkom na povijesno-gramatičku metodu tumačenja Pisma, otvaraju se vrata za ozbiljnije proučavanje eshatologije.

Prema tome, povijesni argument posttribulacionista uopće nema onu snagu kako izgleda na prvi pogled. Osim toga, nipošto nije nikakav dokaz za posttribulacionizam.

2. Nedostaju dokazi za Kristov dolazak u dvije faze32

Nedostaju biblijski dokazi koji potvrđuju da je drugi Kristov dolazak u dvije faze: prvo po Crkvu u oblacima a zatim, nakon nekoliko godina, silazak na zemlju. Ovo je, naravno, njihov prigovor pretribulacionistima jer oni govore o dvije faze. Ispravnije je govoriti o jednom Kristovom dolasku koji će trajati određeni vremenski period (dvije do tri godine). U početku tog perioda događa se uznesenje. Zatim slijedi izlijevanje Božije srdžbe, zatim Kristov silazak na zemlju pa Armagedon. Kristov drugi dolazak na neki način možemo usporediti s Njegovim prvim dolaskom. On nije trajao jedan dan, nego preko trideset godina.

Zar stvarno nema dokaza da će između uznesenja i Kristovog silaska na zemlju biti određeni vremenski period? Mislim da Biblija dovoljno jasno govori o tome kako će izgledati drugi Kristov dolazak. Pa ispitajmo da li postoje dokazi da je Kristov dolazak po Crkvu određeno vrijeme prije Njegovog silaska na zemlju, da uznesenje nije isto što i Kristov silazak?

Tekstovi koji govore da će Crkva biti uznesena na nebo

Prvi dokaz je Ivan 4:1-5 i drugi tekstovi koji govore o istoj temi.

Isus ovdje spominje dom Oca svoga. Gdje je taj dom? Tamo gdje je Božije prebivalište, na nebu. „Bog je na nebu, a ti na zemlji.” – kaže Propovjednik. Prije ovih stihova Isus je učenicima rekao ovako:

(33) Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći. (Iv 13:33)

(36) Kaže mu Šimun Petar: "Gospodine, kamo to odlaziš?" Isus mu odgovori: "Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije." (Iv 13:36)

Jasno je, dakle, da Isus ne ostaje na zemlji. Odlazi Ocu na nebo. Tamo je Božiji dom u kojem ima mnogo stanova. Ali to nije sve što Isus kaže. On dalje veli: „Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.” Isus ide na nebo, ali će se vratiti da uzme učenike da budu s Njim na nebu. Zar se može jasnije reći ovo što je rečeno? I zar se ovo: „Ponovo ću doći i uzeti vas k sebi,” može shvatiti ikako drugačije osim da se odnosi na Njegov dolazak po Crkvu i uznesenje na nebo?33

Prema vjerovanju posttribulacionista, Isus prilikom svog drugog dolaska učenike ne vodi na nebo, nego na zemlju. Oni ne odlaze s Njim, nego On dolazi k njima. Tumačeći ovaj tekst, jedan od najboljih propovjednika i teologa, John Piper, kaže ovako:

Don’t use this passage of Scripture to show that when Jesus comes back at the second coming he will take you to heaven. It does not say that. It says, “I will come again and will take you to myself, that where I am you may be also.” And where will he be when he comes? We will meet him in the air, and he will establish his reign on the earth. And so we will forever be with the Lord (1 Thessalonians 4:16–17).What this text focuses on in the second coming is not a return to heaven but a reunion with Christ.34

(Nemojte koristiti ovaj tekst da pokažete kako će vas Isus kada dođe drugi put odvesti na nebo, jer tekst to ne kaže. Kaže: „Uzet ću vas k sebi, da i vi budete gdje sam ja.” A gdje će On biti kad se vrati? Susrest ćemo Ga u oblacima, i On će uspostaviti svoju vlast na zemlji. I tako ćemo zauvijek biti s Njim. Fokus ovog teksta o drugom dolasku nije na povratku u nebo, nego na ujedinjenju s Kristom.)35

Pogledajte sada: Isus govori o domu Oca na nebu, gdje ima dovoljno mjesta za nas sve, gdje će nas odvesti kada dođe drugi put, a Piper kaže: neće, ostat ćemo na zemlji. Isus kaže: Uzet ću vas k sebi na nebo, a Piper kaže: Doći će k nama na zemlju. Kako je moguće da jedan veliki propovjednik tipa Pipera naprosto izvrne tekst naopačke? Piper je zaključio kako Krist dolazi na kraju Danijelove sedmice, a u toj šemi nema mjesta za naš odlazak na nebo. Ili ja vidim u tekstu ono što ne piše, ili Piper ne vidi ono što piše. Ko je upravu? Pogledat ćemo i druge tekstove pa tek onda zaključiti.

(17) Braćo! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama. (18) Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. (19) Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti - jer misle na zemaljsko. (20) Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: (21) snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu. (Fil 3:17-21)

Šta kaže? Naša domovina je na nebesima. Ali prema posttribulacionistima, nikada tamo nećemo ići. Ne znam šta bi na to rekao Abraham, Noa, Henok i Abel, jer pogledajmo šta Božija riječ kaže za njih:

(13) U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. (14) Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. (15) Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. (16) Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. (Heb 11:13-16)

Gore navedeni heroji vjere su priznali da su pridošlice i stranci na zemlji. Traže i čeznu za boljom domovinom. Ona je, kako jasno kaže tekst: na nebu, jer je naziva nebeskom. Bog im je pripravio grad na nebu. Zanimljiv je i sljedeći tekst:

(3) Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, (4) za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, (5) vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. (1 Pt 1:3-5)

Evo i baština nam je na nebesima. Čudno bi bilo da ne odemo gore. A da ćemo gore potvrđuje i sljedeći odlomak:

(42) Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; (43) sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi; (44) sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno. Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno. (45) Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam - duh životvorni. (46) Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. (47) Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek - s neba. (48) Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. (49) I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga. (50) A ovo, braćo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti. (51) Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti. (52) Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju - jer zatrubit će - i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti. (53) Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost. (54) A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt. (55) Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? (56) Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon. (57) A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu! (58) Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu.

Ovo je tekst koji govori o uskrsnuću i uznesenju. Pavao objašnjava da ćemo dobiti nova tijela – duhovna odnosno nebeska, besmrtna, neraspadljiva.36 A zašto će nam? Jer u ovim ne možemo baštiniti kraljevstva Božijeg. Čekaj malo, mi znamo da će u tisućugodišnjem kraljevstvu na zemlji ljudi biti u raspadljivim tijelima. Ženit će se, udavati pa čak i umirati. Kako oni mogu u raspadljivom tijelu baštiniti kraljevstvo kad Pavao kaže da tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo Božije? Jednostavno: tijelo i krv može i hoće baštiniti Kristovo kraljevstvo na zemlji (tisućugodišnje), ali ne i na nebu. Ako ostajemo na zemlji, ne trebaju nam nova tijela. Sasvim dobro bismo se snašli i bez njih. Braćo i sestre, mi idemo na nebo. Stanovat ćemo gore i vladati dole. Kao što Simo Ralević jednom reče: Ići ćemo gore-dole. Posttribulacionizam nas lišava naših stanova na nebu u kojima nam je Isus pripravio mjesto. (Vidi i Otk 7. Tekst govori o danonoćnoj službi u Božijem hramu na nebu.)

Različit opis uznesenje Crkve i Kristovog silaska na zemlju

Možemo ići dalje i razmotriti i drugi dokaz da će Kristov dolazak trajati duže vrijeme. Biblijski opisi uznesenja Crkve i Kristovog silaska na zemlju su drugačiji. Tko može tvrditi da su događaji opisani prilikom otvaranja šestog pečata (Otk 6:12-7:17) i opis Kristovog silaska na zemlju na konju (Otk19:11-21) ustvari jedan te isti događaj? Čini se očiglednim da je događaj opisan u Otkrivenju 6 i 7 istovjetan s događajem opisanim u Mateju 24: 29-31. Ali taj događaj nipošto nije istovjetan sa onim koji je opisan u Otkrivenju 19. Nakon otvaranja šestog pečata slijedi sedmi, pa trube pa čaše. Nakon Kristovog silaska na zemlju na konju slijedi Armagedon. Meni ovo izgleda jako različito, ne znam kako vama?37

Naravno, posttribulacionisti smatraju da se radi o jednom te istom događaju. Tvrde da se sedmi pečat, sedma truba i sedma čaša dešavaju otprilike istovremeno.38 Kada bi to bilo tako, onda je Otkrivenje jedna velika konfuzija, a riječi nemaju nikakvog stvarnog značenja. Jer analizirajući takav scenario, nailazimo na mnoštvo nerješivih problema.39 Samo jedan od mnogih je pečaćenje 144 000 Izraelaca nakon otvaranja šestog pečata. Tekst jasno kaže da ih pečat štiti od Božijeg gnjeva koji započinje u sedmom pečatu. Ako je posttribulacionistička šema ispravna, onda ova zaštita debelo kasni jer je već izlijevanje Božije srdžbe pri samom kraju. Peta truba npr. govori o zlu koje treba zadesiti one koji nemaju Božiji pečat na čelu (Otk 9:4). To bi onda svakako uključivalo i Izraelce koji su opečaćeni nakon šestog pečata ali i sve druge, jer nemamo nikakvih podataka da je iko prije zapečaćen.

Potreba za ljudima koji će nastaniti tisućugodišnje kraljevstvo

Treći dokaz je potreba za ljudima koji će naseliti tisućugodišnje kraljevstvo. Biblija naime naučava da će u Kristovom kraljevstvu na zemlji, osim Crkve koja će vladati i Izraelaca, biti i mnogi drugi narodi koji neće biti u proslavljenim tijelima. Oni će se ploditi i množiti, rađati i umirati. I vi se pitate kakve to ima veze s vremenom uznesenja? Ima puno veze, jer ako se Crkva uznosi u isti dan kada Krist silazi na zemlju, onda će na zemlji ostati samo ljudi u proslavljenim tijelima ili možda samo Crkva (u proslavljenim tijelima) i dio Izraela u zemaljskim tijelima. To je zato što u tisućugodišnje kraljevstvo neće ući niko ko nije spašen. Da bi imali narod na zemlji, posttribulacionisti u kraljevstvo moraju pustiti nespašene ljude. Sa druge strane, ako se Crkva uznosi ranije, onda ostaje dovoljno vremena da se obrati značajan broj ljudi i da sva mala djeca (do oko 12 godina?) također uđu u kraljevstvo.40 Pravo pitanje je, dakle, hoće li u tisućugodišnje kraljevstvo uči samo spašeni ili i nespašeni?

Da u kraljevstvo ulaze samo spašeni pokazuje i dokazuje Matej 25:31-46. Tamo je prikazan sud koji se događa na početku tisućugodišnjeg kraljevstva. Svi narodi se skupljaju pred Kristom. Oni ih odvaja kao ovce i jarce. Jarci idu u pakao, a ovce u kraljevstvo. Niti jedan nevjernik ne ostaje na zemlji. Ovo je veliki problem za posttribulacioniste, zato neki od njih ovaj sud smještaju nakon tisućugodišnjeg kraljvstva. Međutim, takav scenario je nemoguć zbog toga što tekst govori o bolesti, tamnici, gladi, žeđi malenih. Ništa od toga neće biti u kraljevstvu. Sud se dešava samo i jedino na početku kraljevstva. Scena opisana u ovom odlomku se nipošto ne uklapa u posttribulacionizam jer je bi se u tom slučaju odvajanje ovaca i jaraca desilo prilikom uznesenja. Nema skupljanja svih naroda pred Kristom.

I sad, ko je upravu? Koliko stoji priča o tome da nedostaju dokazi da Kristov dolazak po Crkvu nije isto što i Njegov silazak na zemlju? Dokazi postoje, samo je pitanje hoćeš li ih prihvatiti ili nećeš?

3. Uskrsnuće se događa nakon velikih nevolja41

Tekst koji se ovdje navodi kako dokaz je sljedeći:

(4) I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je suditi - i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina. (5) Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo uskrsnuće. (6) Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina. (Otk 20:4-6)

Tvrdi se, naime, da ovaj tekst potvrđuje posttribulacionizam jer govori o oskrsnuću koje se dešava nakon Velikih nevolja.42 Iz dosadašnjeg proučavanja znamo da se uznesenje i uskrsnuće dešavaju istovremeno. Prema tome, ako je uskrsnuće nakon velikih nevolja, onda je i uznesenje. To bi trebalo da je jak dokaz za posttribulacionizam.

Argument ima jedan veliki problem a to je ovaj: ako je istina što se tvrdi, da tekst naučava uskrsnuće nakon velikih nevolja, onda naučava i uskrsnuće nakon uznesenja, Kristovog silaska na zemlju i Armagedona. To onda nije problem samo za pretribulacioniste, midtribulacioniste, pre-wrath teoriju nego i za posttribualcioniste.43

Kako razumjeti navedeni tekst? Prvo, upitno je da li tekst govori o vremenu uskrsnuća ili opisuje one koji su sjeli na prijestolja. Ako opisuje njih, onda nema veze s vremenom uskrsnuća. U tom slučaju bismo tekst mogli parafrazirati ovako:

I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je suditi - i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. (slijedi parafraza) to su oni koji su oživjeli i uskrsnuli za vrijeme prvog uskrsnuća, nad njima druga smrt nema vlasti, kraljevat će s Kristom tusuću godina.

Dakle, na sudačkim prijestoljima je čitava Crkva, među njima i oni koji su bili ubijeni ali su oživjeli. To je prva i glavna misao. Slijedi pojašnjenje izjave da su oživjeli (za vrijeme uskrsnuća i uznesenja, nakon otvaranja šestog pečata). Oživjeli su u pravo vrijeme, zato su blaženi i sveti. Nad njima druga smrt nema vlasti.44

Drugo, moguće je da tekst opisuje drugu fazu prvog uskrsnuća. I u ovom slučaju izraz prvo uskrsnuće se ne odnosi na redoslijed, nego na kvalitet ili vrstu uskrsnuća.45 Šta želim reći? Poznato je da je prije uskrsnuća Crkve bilo barem dva uskrsnuća: Kristovo i uskrsnuće nekih starozavjetnih vjernika. A moguće je da će prije uspostave hiljadugodišnjeg kraljevstva biti još jedno uskrsnuće. To je uskrsnuće onih koji su se obratili i koji su ubijeni nakon uznesenja Crkve (duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje). Tako imamo barem četiri uskrsnuća koja spadaju u ovu prvu kategoriju – prvo uskrsnuće. To vrlo lako može biti značenje teksta, jer čini se moguće da govori o dvije grupe ljudi: oni koji sjedoše na prijestolja da sude (Crkva koje je prije bila uskrsnula i uznesena) i oni koji su oživjeli nakon bitke kod Armagedona, koji neće suditi (ili hoće i oni?), ali će vladati. Iako je moguće, ipak mi se prvo tumačenje čini vjerovatnijim.

Iz svega rečenog slijedi da ni ovaj argument ne podržava vjerovanje posttribulacionista.

4. Crkvi su obećane nevolje46

Mnogi biblijski tekstovi govore o progonstvima koja su zadesila ili će zadesiti vjernike. Biblija izričito tvrdi da će svi koji hoće pobožno živjeti, biti progonjeni. Argument je, dakle, da Biblija Crkvi ne obećava izuzeće od nevolja, nego da će proći kroz mnoge nevolje. To bi navodno trebao biti dokaz da će uznesenje biti na kraju Velikih nevolja odnosno na kraju Danijelove sedmice. Ovo može biti argument protiv pretribulacionizma, ali nije nikakav dokaz posttribu-lacionizma.47

5. Usporedba o žitu i kukolju

(24) Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. (25) Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. (26) Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. (27) Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?' (28) On im odgovori: 'Neprijatelj čovjek to učini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?' (29) A on reče: 'Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. (30) Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'" (Mt 13:24-30)

Evo – kažu – dokaz da je uznesenje na kraju Danijelove sedmice. Žito i kukolj rastu zajedno do kraja – do žetve.48 Prema tome, nema odvajanja žita prije (bilo sedam ili par godina prije). Osim toga, prvo se rješava pitanje kukolja, pa tek onda žita. Promiče mi logika ovog argumenta. Osim što „sve raste zajedno do žetve”, ne vidim kako se ostatak argumenta uklapa u postribulacionizam? Da li to znači da će biti uznesenje ali zlikovaca, a ne Crkve? Možda je to potvrda i već spominjanom pretribulacionističkom tumačenju Mateja 24:40,41? Ili se srdžba izlijeva na bezakonike, dok je Crkva prisutna i zaštićena?49 Prvo, ustvrdit ću da nam usporedba ne govori ništa o redoslijedu i vremenu uznesenja. Naime, dalje u tekstu Isus govori usporedbu o mreži i ribama. Tu se prvo biraju dobre, a ne loše (Mt 13:47,48). U Otkrivenju 14:14-20 prvo se žanju vjernici pa onda nevjernici. A ako i govori, onda govori baš suprotno onome što posttribulacionisti tvrde. Naime tekst kaže da se žito sveže da bi se spalilo, ali ne kaže da se odmah pali. Ustvari, ostavlja se za loženje, pali se tek kasnije. Prema tome, usporedba izgleda pobija ono učenje koje se pomoću nje želi dokazati, a dokazuje ono koji se želi pobiti.50 Drugo, to što tekst kaže da „sve zajedno raste do žetve”, nipošto ne dokazuje posttribulacionizam. Jer i ja vjerujem da „sve zajedno raste do žetve”. Za vrijeme žetve žito se sabire u Božiju žitnicu (uznesenje Crkve), a kukolj ostavlja da se na njega izlije Božija srdžba. Međutim, to nije ono na šta se Isusova usporedba prvenstveno odnosi (iako je moguće da se odnosi djelimično). Sam Isus tumači usporedbu detaljnije:

(40) Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. (41) Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike (42) i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. (43) Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." "Tko ima uši, neka čuje!" (Mt 13:40-43)

Kada se dešava ovo odvajanje bezakonika i njihovo bacanje u pakao? Možda na kraju tisućugodišnjeg kraljevstva? Ili nakon suda u Mateju 25:31-45, na početku Milenija, par godina nakon uznesenja? Isus je odvojio ovce od jaraca i jarcima kaže da idu u oganj vječni. Tada dolaze anđeli, kupe ih i odnose ih u pakao (spaljivanje nije izlijevanje srdžbe na zemlju). Bit će da je ovo drugo istina, jer Isus kaže da će anđeli pokupiti zavodnike i bezakonike iz Njegovog kraljevstva. Šta to može značiti ako ne da je tisućugodišnje kraljevstvo već počelo? To je svršetak starog svijeta (eona) i početak novog. Dakle, usporedba ne potvrđuje pretpostavke posttribulacionista kako god je okrenuli.

Postoji još dosta argumenata koji se iznose i teško bi se bilo osvrnuti na svaki od njih. Razmotrili smo samo one najvažnije. Treba imati na umu da svi posttribulacionisti ne vjeruju isto i ne koriste iste argumente. Neki su primijetili da većina njihovih argumenata nije pozitivno iznošenje doktrine, nego pobijanje pretribulacionizma.51 Mislim da je ono što je izneseno sasvim dovoljno da dobijemo dobar uvid u temu.

Zaključak

Nakon analize svih glavnih argumenata, moj zaključak je da se Crkva uznosi prije kraja Danijelove sedmice, negdje nakon grozote pustoši i glavnog vala progonstva. Argumenti onih koji vjeruju drugačije nisu dovoljno jaki ni uvjerljivi.

Koja je važnost iznesene doktrine i zašto je to uopće potrebno proučavati? Postoji nekoliko jednostavnih razloga. Prvo, Biblija o tome govori zato je potrebno da govorimo i mi. Svako vjerovanje ima i praktične posljedice. Drugo, nije isto vjerovati da će Crkva biti sačuvana od progonstva ili da će biti progonjena. Nije isto vjerovati da ćemo biti uzneseni u svoje nebeske stanove ili da ćemo ostati na zemlji. Treće, zato što vjernici koji su zreli i dobro poučeni ne samo da znaju argumentirano iznijeti ono što vjeruju, nego dobro poznaju argumente onih koji vjeruju drugačije. A zašto je to važno? Korist je višestruka. Ja ću istaći samo jednu stvar: važno je za jedinstvo Crkve, jer ukoliko znamo samo ono što naučavamo i vjerujemo, onda se može desiti da čujemo i drugačije naučavanje. Tada ne samo da možemo biti zbunjeni nego može doći do zabune, nemira i podjela u Crkvi. Zato je jako važno da dobro znamo šta i zašto vjerujemo, a zašto ne vjerujemo onako kako neki drugi vjeruju.

Na kraju treba reći i to da nikakve podjele ne smije biti oko doktrine o uznesenje Crkve. Kod nas su dobro došli oni koji vjeruju da je uznesenje prije, negdje usred ali i poslije Velikih nevolja. Ovo nipošto nisu doktrine oko kojih se treba svađati s onima koji ne vjeruju isto. Osim toga tema je opširna i treba uzeti u obzir i to da je naše znanje ograničeno te da je teško imati uvid u sve činjenice i sve detalje imati na umu prilikom formuliranja doktrine.

Bibliografija

Allison, Gregg, Historical Theology, Grand Rapids, Zondervan, 2011.

Aune, David E., „Revelation 1–5,” Vol. 52A, Word Biblical Commentary, Dallas, Word, Incorporated, 1997.

Bloesch, Donald G., Osnove evanđeoske teologije, Novi Sad, Dobra vest, sv.1, 1989.

Erickson, Millard, Christian Theology, Grand Rapids, Baker, 1995.

Essex, Keith H., „The Rapture and the Book of Revelation,” TMSJ 13/2 (Fall 2002) 215-239.

Etches, Stephen, Sustavna telogija, Krapina, Teološka biblijska akademija, treće revidirano izdanje, 2009.

France, R. T., Evanđelje po Mateju, Daruvar, Logos, 1997.

Grudem, Wayne, Systematic Theology, Grand Rapids, Zondervan, 1994

Gutrie, Donald, New Testament Theology, Leicester, IVP, 1989.

Hebert, David K., The Rapture of the Church: A Doctrine of the Early Church or a Recent Development of the Dispensational Movement? M.A. Thesis, Oral Roberts University, May 2006. https://digitalshowcase.oru.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1001&context=cotm_pub

Hendriksen, William, The Gospoel of Matthew, Edinburgh, Banner, 1989.

Horton, Michael, The Christian Faith, Grand Rapids, Zondervan, 2011.

https://www.desiringgod.org/messages/i-am-the-way-the-truth-and-the-life

Ice, Thomas D., „A Brief History of the Rapture,” Article Archives, Paper 4. 2009. http://digitalcommons.liberty.edu/pretrib_arch/4

Ice, Thomas, „The Rapture in 2 Thessalonians 2:3,” Article Archives. 82, 2009.

https://digitalcommons.liberty.edu/pretrib_arch/82

Johnson, Alan F., „Revelation,” The Expositor’s Bible Commentary: Hebrews through Revelation, edited by Frank E. Gaebelein, Vol. 12. Grand Rapids, Zondervan, 1981.

Kurschner, Alan, Antichrist Before the Day of the Lord: What Every Christian Needs to Know about the Return of Christ, Pompton Lakes, Eschatos Publishing, 2013.

Kurschner, Alan, Prewrath: A Very Short Introduction to the Great Tribulation, Rapture, and Day of the Lord, Pompton Lakes, Eschatos Publishing, 2014.

Ladd, George Eldon, The Blessed Hope, Grand Rapids, Eerdmans, 1956.

MacArhur, John, The MacArthur Study Bible, Wheaton, Crossway, 2010.

MacArthur, John; Mayhue, Richard, Biblical Doctrines, Wheaton, Crosway, 2017.

Morris, Leon, „Revelation: An Introduction and Commentary,” Vol. 20. Tyndale New Testament Commentaries, Downers Grove, InterVarsity Press, 1987.

Mounce, Robert H., Ivanovo Otkrivenje, Daruvar, Logos, 1997.

Murray, John, Collected Writings of John Murray, svezak 2, Edinburgh, Banner of Truth, 2009.

Pettegrew, Larry D., „Interpretive Flaws in the Olivet Discurse,” TMSJ 13/2 (Fall 2002) 173-190.

Piper, John, Am the Way, the Truth, and the Life, https://www.desiringgod.org/messages/i-am-the-way-the-truth-and-the-life

Rasmussen, Roland, The Post-Trib Pre-Wrath Rapture: Abridged, third edition, Post-Trib Research Center, 2014.

Reiter, Richard R., Three Views on the Rapture, Grand Rapids, Zondervan, 1996.

Reymond, Robert L., A New Systematic Theology of The Christian Faith, Nashwille, Thomas Nelson, 1998.

Ryrie, Charles C., Basic Theology, Chicago, Moody Press, 1999.

Ryrie, Charles, Dispensationalism Today, Chicago, Moody Press, 1995.

Stitzinger, James F., „The Rapture in Twenty Centuries of Biblical Interpretation,” TMSJ 13/2 (Fall 2002) 149-171.

Svigel, Michael J., The Apocalypse Of John And The Rapture Of The Church: A Reevaluation, https://bible.org/article/apocalypse-john-and-rapture-church-reevaluation

The First Resurrection ~ Timing Often Misunderstood, https://theorangemailmanmyblog.wordpress.com/2014/03/25/the-first-resurrection-timing-often-misunderstood/

Towns, Elmer L., „Answering the Arguments of Post-Tribulation Rapture Position,” Conservative Theological Journal, 6:19, (December 2002), 292.

Van Kampen, Robert, The Rapture Question Answered: Plain and Simple, Grand Rapids, Revell, 1997.

Bilješke

1Zagovornici ove teorije su Charles Ryrie, John MacArthur, Paul D. Feinberg, Simo Ralević i drugi.

2Jedan od poznatih zagovornika ove teorije je i Gleason Archer Jr.

3Neki od zagovornika teorije su Alan Kurshner, Marvin Rosenthal, Robert Van Kampen i drugi

4Roland Rasmussen, The Post-Trib Pre-Wrath Rapture: Abridged, third edition, Post-Trib Research Center, 2014.

5Zagovornici ove teorije su George Eldon Ladd, Wayne Grudem, Millard Erickson, Stephen Etches i drugi.

6Tekst kaže da mi odlazimo u oblacima u susret Gospodinu. Iz toga zaključujemo da je i Gospodin u oblacima.

7Pretribulacionisti će reći da se ovdje ne radi o Crkvi. Vidi npr. Keith H. Essex, The Rapture and the Book of Revelation, TMSJ 13/2 (Fall 2002) 230-232. Prigovore sam pobio u knjizi: Biblijski pogled na novi svjetski poredak, u poglavlju: Vrijeme Kristovog dolaska. Knjiga je dostupna na: https://sites.google.com/site/izvorivjere/o-kristovom-kraljevanju-na-zemlji/o-kristovom-kraljevanju-na-zemlji-tekst i na www.kbcnt.net. Vidi i: Osborne, Grant R., Revelation, Baker Exegetical Commentary on the New Testament, Grand Rapids, Baker Academic, 2002, 324, 333, 334.

8Vidi Douglas Moo, The Case for the Posttribulation Rapture Position, u Three Views on the Rapture, Grand Rapids, Zondervan, 1984, 191.

9Zaharija 12,13.

10Larry D. Pettegrew, „Interpretive Flaws in the Olivet Discourse,” TMSJ 13/2 (Fall 2002) 173-190, 187. John MacArthur, MacArthur Study Bible, 1405.

11I usporedba koja slijedi, o deset djevica, govori o tome da je dobro biti „uzet” a ne ostavljen.

12Za pobijanja prigovora o prvom uskrsnuću (Otk 20:4,5) vidi: https://theorangemailmanmyblog.wordpress.com/2014/03/25/the-first-resurrection-timing-often-misunderstood/

13Jer 30:7

14Ili prvog dijela Velikih nevolja, prvog vala najgoreg progonstva.

15Pretribulacionisti se veoma trude da dokažu kako upotrijebljena grčka riječ (ek) ustvari znači više nego što to mi možemo i zamisliti. Istina je da upotrijebljena riječ, koliko god da se trudili, ne može reći više nego što to vidimo iz samog prevoda.

16Michael Svigel, Pre-Tribulational Rapture: An Interview With Michael Svigel, http://mydigitalseminary.com/pre-tribulational-rapture-interview-michael-svigel/ 12.01.21

17Charles Ryrie, Basic Theology, 565, 567.

18MacArthur, Biblical Doctrine, 907.

19Kenneth Wuest , Tim LeHey, Thomas Ice. Vidi sljedeću fusnotu.

20Thomas Ice, "The Rapture in 2 Thessalonians 2:3" (2009). Article Archives. 82. https://digitalcommons.liberty.edu/pretrib_arch/82

21Isto, 3,4. Zatim Ryrie, Basic Theology, 568.

22Vidi MacArthur Study Bible.

23MacArthur, Biblical Doctrine, 899.

24Ryrie, Basic Theology, 568.

25Ryrie, Dispensationalism, 148.

26Isto.

27V. Douglas Moo, u Three Views on Rapture, 171, 172.

28Postoji dosta argumenata koji se iznose i teško bi se bilo osvrnuti na svaki od njih. Iznijet ću samo one najvažnije. Treba imati na umu da svi posttribulacionisti ne vjeruju isto i ne koriste iste argumente. Neki su primijetili da većina njihovih argumenata nije pozitivno iznošenje doktrine, nego pobijanje pretribulacionizma. Vidi Towns, 312, zatim Grudem, 1133.

29https://www.youtube.com/watch?v=d_cVXdr8mVs

30Za prikaz i pobijanje argumenta sa pretribulacionističke pozicije vidi Elmer L. Towns, „Answering The Arguments Of Post-Tribulation Rapture Position”, Conservative Theological Journal, 6:19, (December 2002), 292. Ice, Thomas D., „A Brief History of the Rapture,” Article Archives, 4, 2009. http://digitalcommons.liberty.edu/pretrib_arch/4

31James F. Stitzinger, „The Rapture in Twenty Centuries of Biblical Interpretation,” TMSJ 13/2 (Fall 2002), 153-156.

32Grudem, 1135. Moo, 177. Ovo je i mišljenje amilenijalista. Vidi Horton, 950.

33Stephen Etches nije uvjeren jer tvrdi da ovo nije tekst koji govori o uznesenju. Smatra da se radi o tome da će apostoli nakon smrti ići u nebeske stanove (Sustavna teologija, 409.). Teško je prihvatiti Etchesovo tumačenje jer tekst ne govori samo o odlasku apostola u nebo nego i o Kristovom ponovnom dolasku. A misao da On ponovo dolazi svaki put kada koji od apostola (ili od vjernika umre), djeluje pretjerano, čak i u svjetlu vizije Stjepana prvomučenika.

34John Piper, I Am the Way, the Truth, and the Life, https://www.desiringgod.org/messages/i-am-the-way-the-truth-and-the-life

35Moj slobodan prevod.

36Vidi George Eldon Ladd, The Blessed Hope. Grand Rapids, MI: William B. Eerdmans Publishing Company, 1956, 79.

37Ovdje valja napomenuti da ovaj dokaz koji sam ja iznio nipošto nije isti niti je sličan dokazu koji iznose pretribulacionisti. I oni tvrde da su uznesenje i Kristov silazak dva različita događaja. Međutim, argumenti koje koriste su su jako loši jer za njih Matej 24:29-31 jeste opis Kristovog silaska na zemlju.

38Moo, 204.

39Vidi Alan Kurschner, Seals, Trumpets, Bowls – At the Same Time or One After the Other? i.e. Concurrent-Recapitulation or Consecutive-Progressive? https://www.alankurschner.com/2014/02/22/seals-trumpets-bowls-at-the-same-time-or-one-after-the-other-i-e-concurrent-recapitulation-or-consecutive-progressive/

40Posttribulacionisti ne mogu naći djecu koja će ući u kraljevstvo u zemljaskim tijelima jer je puno realnije očikivati da ona budu uznesena zajedno s Crkvom.

41Douglas Moo, Three Views on the Rapture, 200, 201. Towns, Elmer L., „Answering the Arguments of Post-Tribulation Rapture Position,” Conservative Theological Journal Volume 6, 2002, 307.

42Moo, 201.

43Moo izgleda ne primjećuje ovaj problem.

44Revelation 20:4-6 was not written to show the timing of the first resurrection, but the reality and result of the first resurrection. The First Resurrection ~ Timing Often Misunderstood, https://theorangemailmanmyblog.wordpress.com/2014/03/25/the-first-resurrection-timing-often-misunderstood/ (naglasak u originalu).

45Elmer, 310. Usporedi s upotrebom riječi protos u Lk 15:22.

46Vidi npr. Millard Erickson, Christian Theology, 1220-1224. Moo, 174.

47Treba napomenuti da posttribulacionisti razlikuju nevolje koje će zadesiti vjernike (progonstvo od strane antikrista) i nevolje koje će zadesiti nevjernike (Božija srdžba). Crkva će trpjeti progonstva, ali neće Božiji gnjev. Iako neće biti uznesena imat će posebnu Božiju zaštitu.

48 https://en.wikipedia.org/wiki/Post-tribulation_rapture. 11.01.21.

49https://www.logosapostolic.org/bible_study/RP355-2RaptureParables.htm

50Usp i Alan Kurschner, Does the Parable of the Tares and Wheat Support Post-tribulationism? https://www.alankurschner.com/2019/02/20/does-the-parable-of-the-tares-and-wheat-support-post-tribulationism/

51Vidi Towns, 312. Usporedi Grudem, 1133.

Google Sites

Report abuse