Znaci spasenja

(pdf)

Aleksandar Trajkovski

Znaci spasenja

(Probno izdanje)

Novi Travnik, 2018

Kršćanska baptistička crkva, www.kbcnt.net

Postavit ćemo dva pitanja i na njih dati jasan biblijski odgovor. Može li čovjek znati da li je spašen? Ako da, po čemu? Postoje li neki znaci spasenja? Ali prije nego što odgovorimo na ova pitanja, moramo postaviti još dva:

1. Šta je to spasenje i kako ga postići?

Na jednom kršćanskom web sajtu na pitanje: „Šta je spasenje?”, nalazimo ovakav odgovor:

Odgovor: Spasenje je izbavljenje od opasnosti ili patnje. Spasiti znači izbaviti ili zaštititi. Ta riječ u sebi sadrži ideju pobjede, zdravlja i očuvanja. Ponekad, Biblija koristi riječi spašen ili spasenje u odnosu na privremeno, fizičko izbavljenje, kao što je bilo Pavlovo izbavljenje iz zatvora (Fil 1:19).

Češće, riječ “spasenje” tiče se vječnog, duhovnog izbavljenja. Kad je Pavao rekao tamničaru u Filipima što mora učiniti kako bi se spasio, on je govorio o tamničarevoj vječnoj sudbini (Dj 16:30-31). Isus je izjednačio spasenje s ulaskom u Božje kraljevstvo (Mt 19:24-25).¹

U brošuri govorimo o ovom drugom spasenju, vječnom spasenju, spasenju od pakla, spasenju za kraljevstvo nebesko. To spasenje se još označava kao spasenje od Božijeg gnjeva, spasenje od grijeha i posljedica grijeha i sl.

Kako postići spasenje? E, ovo je pitanje na koje postoje mnogi različiti odgovori. Svaka religija i sekta će dati svoj odgovor. Njihovi odgovori će otprilike biti sljedeći: Učlani se u našu religiju, vjeruj sve što naučavamo i vrši sve što zapovijedamo i možda ćeš biti spašen. Ovo bi bio odgovor Jehovinih svjedoka, a također i Rimokatoličke crkve izvan koje, kažu, nema spasenja. A šta je biblijski odgovor?

Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu; (30) izvede ih i upita: "Gospodo, što mi je činiti da se spasim?" (31) Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!" (Dj 16:29-31)

Šta je, dakle, odgovor? Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se. Evo još jedan tekst, riječi samog Isusa Krista:

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. (Iv 3:16)

Kako možemo izbjeći propast i imati život vječni? Ne članstvom u nekoj crkvi, ne vjerovanjem i vršenjem izmišljenih crkvenih dogmi i propisa, nego vjerom u Isusa Krista. Sve ostalo nije ništa drugo nego lažna nauka. Isus je Spasitelj. On je naše spasenje ostvario svojom smrću na križu, a mi ga primamo samo i jedino vjerom. Kada kažemo samo vjerom, to znači vjerom bez djela i zasluga ali vjerom koja uključuje pokajanje i obraćenje od grijeha i koja proizvodi dobra djela.

2. Možemo li sigurno znati jesmo li spašeni?

Gotovo sve svjetske religije i sekte uče da ne možemo biti sigurni u svoje spasenje. Toliko nas uvjeravaju da samo oni mogu dati ili komunicirati spasenje, a onda uče da ne možemo sigurno znati hoćemo li biti spašeni. Kakve li jadne doktrine. A šta Biblija kaže?

I ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu njegovu. (12) Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. (13) To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni. (1 Iv 5:11-13)

Dakle, po vjeri u Krista primamo život vječni, a oni koji vjeruju mogu znati da imaju život vječni. Tekst ne kaže „da imate neku nadu da ćete možda imati život vječni”, nego: „da znate”. Ovo je Božija riječ koja vjernicima daje sigurnost i ne ostavlja ih u sumnji.

Prema tome, kada vjernik kaže: „Ja znam i imam sigurnost da posjedujem život vječni”, on niti je ohol niti griješi, nego čini dobro jer vjeruje Bogu koji mu daje sigurnost. A religije i sekte koje se hvale svojim neznanjem, nemaju se čime hvaliti.

3. Znaci spasenja

Osim što mnogi uče da vjernik ne može imati sigurnost spasenja, postoje i oni koji govore o sigurnosti spasenja, međutim na način koji nema nikakve veze s Biblijom. Npr. vade iz konteksta stih iz Prve Ivanove poslanice i njime uvjeravaju ljude da su spašeni.

To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni. (Iv 5:13)

Kada bismo ovaj stih izvadili iz konteksta, mogli bismo reći da većina ljudi vjeruje u Sina Božijega i ima život vječni. Jehovini svjedoci vjeruju u Sina Božijega, većina tradicionalnih kršćana će reći da vjeruje u Sina Božijega, Muslimani, na neki način, vjeruju u Sina Božijega. Da li to znači da su svi ovi ljudi spašeni, odnosno da Biblija tako naučava? Ne! Tekst moramo pogledati u kontekstu odnosno trebamo vidjeti šta čitava poslanica govori o sigurnosti spasenja.

Prva Ivanova poslanica govori o nekoliko znakova koje moraju imati oni koji su spašeni. Te znakove možemo podijeliti u tri grupe: (1) znaci vjere (2) znaci djela i (3) znaci ljubavi. Ili, znaci vjere i djela, s tim da bi znaci ljubavi spadali u znake djela, ali zbog lakšeg pregleda i razumijevanja ostavio sam tri kategorije. Apostol Ivan jasno uči da moramo imati sve ove znake kako bismo znali da imamo život vječni. Pogledajmo ih redom.

(1) Znaci vjere

Tekst jasno kaže da onaj koji vjeruje ima život vječni. Dakle, vjera je jedan pouzdan znak spasenja. O kakvoj se vjeri radi? Šta znači vjerovati u ime Sina Božijeg? To znači vjerovati u Krista, u ono ko On jeste i u ono što je učinio za nas na križu. Znači i obratiti se od grijeha i prihvatiti Krista za svog Gospodara i Spasitelja.

Ovdje trebamo zastati i ne smijemo olako ići dalje. Mnogi će danas reći da vjeruju u Krista, ali je taj Krist drugačiji od onog kojeg Biblija objavljuje. Je li to vjera o kojoj Ivan govori? O tome više u narednom poglavlju, a sada pogledajmo još jedan tekst:

Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas sluša, a tko nije od Boga, ne sluša nas. Po tom prepoznajemo Duha istine i duha zablude. (1 Iv 4:6)

Šta Ivan ovdje kaže? Onaj koji je od Boga, koji je spašen, sluša nas. Koga to nas? Ako pogledamo prva tri stiha poslanice vidjet ćemo na koga Ivan misli. To su apostoli, oni koji su vidjeli Krista i bili s Njim. Ko je od Boga sluša ono što su apostoli rekli o Kristu. A ono što su apostoli rekli o Kristu je zapisano u Novom Zavjetu. Prema tome, onaj koji je spašen vjeruje u Krista o kojem pišu apostoli, biblijskog Krista.

Dakle, prvi znak spasenja je znak vjere. Da li imaš ovaj znak? Da li vjeruješ u Krista kakvim Ga Biblija objavljuje? Da li Ga prihvaćaš za svog Gospodara i Spasitelja? Ako ne, onda trebaš zastati, priznati svoje grijehe, pokajati se, zamoliti Isusa da ti oprosti i pokoriti Mu se kao Gospodaru i Spasitelju. Ako si to već učinio ili učinila, onda možemo ići na drugu grupu znakova spasenja.

(2) Znaci djela

Kada čovjek povjeruje u Krista, u njemu se događa korjenita promjena. Nanovo se rađa i postaje novo stvorenje. Karakteristika tog novog stvorenja je promijenjen život, čovjek se okreće od grijeha i počinje se pokoravati i služiti Bogu. I ovdje je lako da se ispitamo. Da li smo se okrenuli od grijeha da služimo Bogu?

A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! (6) Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. (7) Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha. (1 Iv 1:5-7)

Tama je (između ostalog) grijeh. Ko hodi u grijehu nije spašen. Ivan ne kaže da spašen čovjek neće sagriješiti, nego da ne hodi u grijehu, ne živi konstantno u grijehu. Danas se mnogi nazivaju vjernicima, a prakticiraju homoseksualne odnose. Homoseksuali-zam je grijeh i onaj koji čini ovaj grijeh nipošto nije spašen. Ima i onih koji preziru homoseksualce ali sami čine druge vrste bluda. Ni takvi ne bi trebali misliti da su spašeni. Mnogi kradu, varaju, otimaju, tlače i misle da su vjernici i da su spašeni. Ima i onih koji psuju Boga i misle da su vjernici. To nema nikakve veze s Biblijom.

Obraćenje od grijeha i život u pravednosti je znak da je neko spašen. Apostol Ivan to izražava ovim riječima:

I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. (4) Tko veli: "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. (1 Iv 2:3-4)

Tko god čini grijeh, čini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje. (5) I znate: on se pojavi da odnese grijehe i grijeha nema u njemu. (6) Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit upoznao. (7) Dječice, nitko neka vas ne zavede! Tko čini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan. (8) Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska. (9) Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga. (1 Iv 3:4-9)

Pogledajmo još jednu važnu istinu u vezi ovog znaka spasenja. Onaj koji je spašen ne samo da ne živi u grijehu nego i ne može živjeti u grijehu jer je rođen od Boga. Spašen čovjek u sebi vidi jedan novi princip i jednu novu silu koja mu ne dozvoljava da živi u grijehu. S druge strane gledano to znači da vjernik ima silu da nadvlada grijeh. Dok je bio nevjernik, bio je rob grijeha, nije mogao da se oslobodi (Iv 8:34). Nakon obraćenja stvari postaju drugačije, on više ne može ostati u grijehu i ima silu da ga nadvlada (Rim 8:3,4).

Dakle, druga skupina znakova su djela. Ona, znamo, nisu uzrok spasenja, nego posljedica – znak spasenja. Imaš li ovaj znak? Ako ne, onda je vrijeme da ozbiljno preispitaš svoj život i svoju vjeru. Moguće je da zavaravaš samog sebe. Idemo na treću skupinu znakova.

(3) Znaci ljubavi

Treća skupina su znaci ljubavi.

Mi znamo da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braću; tko ne ljubi, ostaje u smrti. (1 Iv 3:14)

Kako znamo da smo iz smrti prešli u život? Kako znamo da imamo život vječni? Zato što ljubimo braću. Braća su oni koji vjeruju u Krista. Kada Biblija kaže braća (grč. adelfos) onda misli na braću i sestre, ne samo na braću. Zapazite što Ivan kaže: „Mi znamo.” Ovo je sigurnost i sigurno znanje. Mi znamo da imamo život vječni jer ljubimo braću.

Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. (8) Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. (1 Iv 4:7-8)

Rekne li tko: "Ljubim Boga", a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. (1 Iv 4:20)

Vjernici su Božije sluge, Božija djeca, i ako ljubimo Boga, ljubimo i Božiju djecu. To je onda znak da poznajemo Boga i da smo spašeni. Ovaj znak ima dvije strane. Onaj koji ljubi Boga i djecu Božiju ne ljubi svijet i ono što je u svijetu: požudu tijela, požudu očiju i oholost zbog imetka. (1 Iv 2:15,16)

Možemo se i ovdje ispitati. Ljubimo li one koji ljube Krista, koji slijede Njegovu riječ? Ili više ljubimo grijeh i svijet? Evo kako je kralj David izrazio svoju ljubav prema vjernicima.

Jahvi rekoh: "Ti si moj gospodar, nema mi blaženstva bez tebe!" (3) Za svetima što su u zemlji sav plamtim od čežnje! (4) Gomilaju patnje moje koji slijede bogove tuđe. Ja im ljevanica nalijevat' neću, ime im spominjat' neću usnama. (Ps 16:2-4)

David za vjernicima plamti od čežnje. Idolopoklonici gomilaju njegove (i svoje) patnje. Kakva je situacija s vama? S kim se volite družiti, s vjernicima ili s nevjernicima? Šta više volite: pravednost ili bezakonje?

Zaključak

Vidjeli smo da vjernik itekako može znati je li spašen ili nije. Ne samo da može, nego i treba znati. Tri su osnovne skupine znakova: znaci vjere, znaci djela i znaci ljubavi. Na kraju, u vezi ovih znakova, želim reći tri stvari.

Prvo, ovi znaci su ustvari znaci djelovanja i prisustva Duha Svetog.

I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao. (1 Iv 3:24)

Ivan ovdje ne govori o četvrtom znaku, nego su tri skupine znakova ustvari pokazatelj prisustva Duha Svetog. Mi znamo da je Duh u nama tj. da smo spašeni jer imamo vjeru, djela i ljubav.

Tko god vjeruje: "Isus je Krist", od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. (1 Iv 5:1)

Vidimo da je vjera posljedica rođenja od Duha Svetog. Isto je sa djelima i ljubavlju.

Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga. (1 Iv 3:9)

Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. (1 Iv 4:7)

I ovo su objektivni pokazatelji spasenja odnosno prisustva Duha. Osim objektivnih znakova, Duh nam daje i subjektivno uvjerenje da smo djeca Božija (Rim 8:16).

Drugo, treba reći nekoliko riječi i za one koji ne vide ove znake u svom životu. Šta oni treba da rade? Treba da idu Kristu po spasenje. Po mogućnosti odmah jer sutra već može biti kasno.

A šta ćemo s onima koji nisu sigurni imaju li znake ili nemaju? To su vjerovatno oni koji se kolebaju između dva puta. Malo bi s Bogom, a malo sa svijetom. Apostol takvima kaže sljedeće:

Ne ljubite svijeta, ni što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, nema ljubavi Očeve u njemu. (1 Iv 2:15) I još kaže: Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. (19) Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje (1 Iv 3:18-19)

Ako nisi siguran da imaš vjeru, poslušnost i ljubav, onda ljubi, slušaj i vjeruj. Ne možemo sjediti na dvije stolice. Ako smo s Kristom, onda idimo za Kristom. Ko se koleba između dva puta, propada na jednom od njih.

Treće, vidjeli smo koji su znaci spasenja. To znači da su znaci spasenja ovo, a ne nešto drugo. Neki dan sam slušao poznatog teologa koji želi reći da je krštenje znak koji nam treba dati neku vrstu sigurnosti. Besmislice! Krštenje nije nikakav znak spasenja. Nikakav crkveni obred nije znak spasenja. Pripadnost bilo kojoj crkvi nije znak spasenja. Znaci spasenja su znaci vjere, poslušnosti i ljubavi.

Test:

1. Vjeruješ li u Isusa Krista? Prihvaćaš li Ga za svog Gospodara i Spasitelja?

2. Slušaš li Njegovu riječ? Vršiš li Njegove zapovijedi?

3. Ljubiš li Boga i istinske vjernike?

U prethodnoj propovijedi smo napravili pregled znakova spasenja. Vidjeli smo tri grupe ili tri znaka spasenja na temelju Prve Ivanove poslanice. To su znaci vjere, djela i ljubavi. Vjera je vjera u Isusa Krista, onog Isusa kojeg su navijestili apostoli, onog Isusa koji je objavljen u Bibliji. Djela su djela poslušnosti Božijoj riječi, vršenje Božijih zapovijedi. Ljubav je ljubav prema Bogu i prema onima koji ljube Boga. U današnjoj propovijedi idemo u dubinu. Ista tema, ista priča samo u detalje. Potrudit ću se da jasnije istaknem šta nisu znaci spasenja, da ne bi bilo nikakve zabune

1. Znaci vjere nisu...

Kriva vjera

Već sam rekao da znaci vjere nisu vjera u nekog drugog Krista, ne biblijskog Krista, niti vjera u neko drugo Evanđelje. Onaj koji ima spasonosnu vjeru vjeruje u Krista koji je Bog i čovjek, koji je na križu umro umjesto nas. Vjeruje u Krista kojeg primamo vjerom, kojem možemo direktno pristupiti, do koga nam ne trebaju posrednici, bilo živi ili pokojni. Lako je pokazati da apostol Ivan ne govori o bilo kakvoj vjeri u bilo kakvog Krista. On govori o biblijskoj vjeri u biblijskog Krista. Pogledajmo tekst.

Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet. (2) Po ovom prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je. (3) A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i sad je već na svijetu. (1 Iv 4:1-3)

Promotrimo šta Ivan kaže. Spominje neke koji su vjerovali u Isusa Krista, ali nisu vjerovali da je došao u tijelu. Ivan za njih kaže da nisu od Boga, da imaju Antikristov duh. Šta to praktično znači? To znači da ne možemo vjerovati u bilo kakvog Krista da bismo bili spašeni. Moramo vjerovati u Krista kakav On uistinu jeste, kakvim Ga Biblija objavljuje. To znači da mnogi ovdje padaju na testu. Npr. mnogi ne vjeruju da je Isus Krist Bog jednak Bogu Ocu odnosno jedan Bog zajedno s Ocem i Duhom Svetim. On je za njih stvorenje ili manji bog od Boga Oca. Zato nas ne treba čuditi da takvi nisu sigurni u svoje spasenje. Apostol Ivan jasno objavljuje božanstvo Isusa Krista:

Znamo: Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i Život vječni. (1 Iv 5:20)

Isus Krist je Bog istiniti. Ima i onih koji vjeruju da je Isus Bog jednak Bogu Ocu, ali ne vjeruju da je vjera u Njega dovoljna za spasenje. Kažu da je za spasenje potrebno i članstvo u određenoj crkvi, vršenje crkvenih obreda i crkvenih zapovijedi, dobra djela, pokoravanje crkvenim vlastima i sl. Takva vjera je kriva i nije spasonosna.

Ima i onih koji vjeruju u Krista koji je Bog i čovjek i da je umro na križu, ali ne vjeruju da je umro za naše grijehe, umjesto nas. Čak se rugaju takvom učenju. To je kriva vjera i nipošto nije spasonosna.

Vjera u Krista plus vjera u idole

Vjera u Krista plus vjera u idole nije pravi znak spasonosne vjere. Jednom je poznati američki propovjednik propovijedao na nekom mjestu i nakon propovijedi mu je prišao čovjek koji je želio primiti Isusa Krista. Bio je hinduista. Propovjednik je s njim razgovarao i molio se. Nakon molitve čovjek je rekao da je radostan jer sad uz svoje ostale bogove ima i Isusa. Propovjednik mu je morao objasniti da on nema Isusa jer nije odbacio druge bogove. Božija zapovijed kaže: „Ja sam gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene.” Niko ko nije odbacio idole nema Isusa. Danas se mnogi mole Bogu ali i raznoraznim drugim bogovima koji se popularno nazivaju svecima. To su lažni bogovi koje treba odbaciti.

Intelektualna vjera

Ovdje želim da pogledamo još neka kriva shvaćanja. Postoje ljudi koji vjeruju da je Isus Bog i čovjek i da je na križu umro za njihove grijehe. Vjeruju da je Biblija riječ Božija i da je istina sve što tvrdi i naučava, a isti ti ljudi ipak nisu spašeni. Kako to? Jer nemaju ostala dva znaka spasenja. Postavlja se pitanje kako ljudi mogu imati jedan znak spasenja, a da nemaju ostala dva (ili se samo čini da imaju jedan znak spasenja)?

Biblija govori o pravoj i krivoj vjeri, o živoj i mrtvoj vjeri, o djelotvornoj i jalovoj vjeri. Onaj koji ima krivu, mrtvu. jalovu i uzaludnu vjeru nipošto nije spašen. Ne samo da čovjek može krivo vjerovati, i ne biti spašen; on može ispravno vjerovati, a ne biti spašen. Kako to može biti? Vrlo lako. Biblija uči da Sotona ispravno vjeruje, ali nije spašen.

(19) Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću. (Jk 2:19)

Đavli vjeruju ispravno, vjeruju da ima jedan Bog, ali dršću jer nisu spašeni. O kakvoj se ovdje vjeri radi? O intelektualnoj vjeri. O vjeri koja se razumski slaže sa činjenicama o vjeri i Evanđelju ali ne ide dalje od toga. Prema tome, samo intelektualna vjera nije spasonosna vjera.

Neki će ovdje pitati zar mi protestanti ne vjerujemo u princip samo vjera? Naravno da vjerujemo. Mi smo spremni da umremo za ovo što vjerujemo. Šta to znači kada kažemo samo vjera? To znači da spasenje koje je Krist osigurao svojom smrću na križu primamo samo vjerom, a ne vjerom i zaslugama ili dobrim djelima ili obredima. Prema tome, samo vjera je vjera bez zasluga, ali nipošto nije samo intelektualna vjera, nego vjera koja prihvaća Krista za Gospodara i Spasitelja. Samo vjera ne znači sama vjera ili vjera koja ostaje sama. Vidite li razliku? Prava spasonosna vjera nikad nije sama. Ona proizvodi djela poslušnosti Bogu.

Dakle, ljudi mogu ispravno vjerovati a da ne žele Krista za svoga Gospodara i Spasitelja. Takva vjera je jalova, uzaludna i nije spasonosna. Ona neće proizvesti drugi znak spasenja – djela.

Da li neko može biti spašen bez prvog znaka?

Da li ljudi mogu biti spašeni bez vjere u Krista? Ima mnogo onih koji nikada nisu čuli za Njega. Mogu li oni biti spašeni? Osim toga imam dojam da mnogi, čak i u protestantskim i evanđeoskim krugovima, vjeruju da su spašeni i prije nego što su čuli Evanđelje. Npr. kada su kršteni kao bebe ili kada su doživjeli neko nadnaravno iskustvo. Može li, dakle, iko biti spašen a da nije čuo za Krista i povjerovao u Njega? Kako ja vidim u Bibliji, bez Krista nema spasenja.

(11) I ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu njegovu. (12) Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. (1 Iv 5:11-12)

Ko nema Sina Božijeg, nema života. Ko nije čuo za Sina Božijeg, nema Sina Božijeg, nema života. Bez osobne vjere u Krista nema spasenja. Vjera u Boga, bez vjere u Krista, nije spasonosna vjera. Ovdje postoji jedan izuzetak a to su mala djeca koja umiru u ranoj dobi.²

Dakle, da bi neko bio spašen nije dovoljno da vjeruje u bilo kakvog Krista i bilo kakvo Evanđelje. Mora vjerovati u biblijskog Krista i biblijsko Evanđelje. Apostol Ivan je u Prvoj Ivanovoj rekao da su antikristi oni koji ne vjeruju da je Isus došao u tijelu. Pavao u Galaćanima uči da su prokleti oni koji kažu da se spasenje prima milošću po vjeri i djelima, vršenjem ceremonija. U Korinćanima kaže da ne poznaju Boga oni koji ne vjeruju u uskrsnuće. Niko ko ne vjeruje da je Isus Gospodin ne može biti spašen.

Suštinski je važno da vjerujemo u biblijskog Krista i biblijsko Evanđelje i da ga primimo na biblijski način, samo vjerom, samo u Krista, na temelju samo milosti.

2. Znaci djela nisu...

Bilo kakva dobra djela

Neki ljudi mogu vjerovati da imaju drugi znak spasenja – znak djela – jer čine razna dobra djela. Međutim, ovdje moramo biti oprezni. Kada govorimo o znaku djela ne govorimo o bilo kakvim dobrim djelima. Govorimo o djelima poslušnosti Bogu i Njegovoj riječi.

I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. (4) Tko veli: "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. (1 Iv 2:3-4)

Postoje mnogi nevjernici koji čine dobra djela, uključeni su u mnoge humanitarne akcije i projekte i sl. U Prvoj Korinćanima 13 Pavao govori o nekima koji su svoje imanje razdijelili siromasima i o nekima koji su svoje tijelo dali da se sažeže.

(3) I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo. (1 Kor 13:3)

Dobra djela, koja ne proizilaze iz vjere i koja nisu ujedinjena s ljubavlju, nisu nikakav znak spasenja. Djela o kojima govorimo su prvenstveno djela poslušnosti Božijoj riječi. Onaj koji ne mari za Božiju Riječ Bibliju, ne čita je i nema pojma šta u njoj piše, ne bi trebao niti pomišljati da ima ovaj drugi znak spasenja. Ima i onih koji djelima misle zaslužiti život vječni. Ni ova djela ništa ne vrijede jer se život vječni ne može zaslužiti.

Duhovni darovi

Dalje, znaci djela nisu duhovni darovi. Neki ljudi mogu vjerovati da su spašeni jer imaju ili misle da imaju neke duhovne darove. Najčešće se radi o daru jezika ili nekom sličnom daru.

Zašto duhovni darovi nisu nikakav znak spasenja? Iz tri razloga. Prvo, kada apostol Ivan govori o znacima spasenja, ne navodi darove Duha. Drugo, iz prakse se često pokazalo da su mnogi mislili ili tvrdili da imaju neke duhovne darove, a kasnije se pokazalo da nikad nisu ni bili obraćeni. Osim toga, ono što se danas u nekim kršćanskim skupinama naziva duhovnim darovima imaju ili su imali ljudi koji uopće ne vjeruju u Isusa Krista. Treće, sam Isus Krist jasno i otvoreno kaže da ono što neki nazivaju duhovnim darovima uopće nije znak spasenja:

(21) "Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. (22) Mnogi će me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?' (23) Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'" (Mt 7:21-23)

Mnogo je lažnih proroka, mnogo je lažnih egzorcista, mnogo je lažnih čudotvoraca, mnogo je lažnih darova jezika. Nije to nikakav znak spasenja.

Da li neko može posjedovati spasenje, a da nema ovaj drugi znak?

Postoji jedan veoma jak pokret koji zastupa ideju da čovjek može biti vjernik, a da nema drugi znak spasenja. Ovo učenje se često naziva easybealivism ili olako vjerovanje. To su uglavnom dispenzacionalisti (ne svi) povezani s teološkim fakultetom u Dalasu, u Teksasu. Poznata imena koja se štuju u tom pokretu su Lewis Sparry Chafer, Charles Ryrie, Zane Hodges i drugi. Oni u biti naučavaju da čovjek može primiti Krista kao Spasitelja ali Ga ne mora primiti kao Gospodina. Drugim riječima, može primiti spasenje a da se ne pokori Kristu, može živjeti u grijehu i biti spašen. Za njih spasonosna vjera može biti samo intelektualna i ne mora proizvesti nikakva djela poslušnosti. Da bi obranili svoje krivovjerje na sve moguće i nemoguće načine izvrću biblijske tekstove. Ovo je veoma pogubno krivovjerje i niko ne bi trebao niti pomišljati da ovakva hereza ima ikakve veze s Biblijom.

(21) "Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. (Mt 7:21)

Dakle, čovjek koji nema znak djela nipošto ne treba vjerovati da je spašen.

3. Znaci ljubavi nisu...

Nazovi ljubav

Danas se puno priča o ljubavi. Malo ko će za sebe reći da nema ljubavi, zar ne? Danas žene vole žene, muškarci muškarce. Neki vole tuđe žene i tuđe muževe. I kažu da je to ljubav. Nije to ljubav. Biblija ne govori o bilo kakvoj nazovi ljubavi kao znaku spasenja, nego o ljubavi prema onima koji ljube Krista, koji vrše Njegovu riječ. To je biblijski znak spasenja, a ne bilo kakva nazovi ljubav.

Ekumenska ljubav

Danas se puno govori o zajedništvu među svim vjernicima, među svim kršćanskim religijama pa čak i među svim religijama. Kod nas je posebno aktuelan ekumenizam među takozvanim kršćanskim crkvama: katoličkom, pravoslavnom i protestantskim crkvama. Organiziraju se zajedničke molitve za jedinstvo svih kršćana. Potpisuju se zajednički dokumenti o suradnji među kršćanskim crkvama. Stih iz Biblije koji ekumenisti vole citirati je sljedeći:

(20) Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: (21) da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. (Iv 17:20-21)

Ovo su riječi Isusa Krista iz Njegove poznate veliko-svećeničke molitve. Ekumenisti tumače da ove riječi imaju u vidu jedinstvo među svim kršćanskim religijama. Ovakvo nazovi tumačenje nema nikakve veze s istinom.

Zašto ekumensko zajedništvo i ekumenska ljubav nije ljubav o kojoj Biblija govori?

Prvo, nigdje u tekstu u Ivanu 17 niti igdje u Bibliji nema nikakvog govora o institucionalnom jedinstvu kršćanskih religija. Tekst bez ikakve sumnje govori o ljubavi i jedinstvu vjernika, a ne o jedinstvu religija. Naučavati drugačije znači besramno izvrtati tekst.

Drugo, mnogi ekumenisti žele da sve one koji kažu da vjeruju u Isusa Krista priznamo braćom i sestrama u Kristu. Šta je tu pogrešno? Puno toga. Vidjeli smo da nipošto nije dosta reći: Ja vjerujem u Krista, jer i đavoli vjeruju i dršću. Osim toga u kojeg i kakvog Krista vjeruješ? Rekli smo da spasonosna vjera uključuje vjeru u biblijskog Krista, a ne u bilo kakvog Krista. Isto tako, mnogi koji se nazivaju kršćanima vjeruju da spasenja nema bez zasluga, crkve, sakramenata, svetaca i pape. To je drugo Evanđelje.

Treće, mnogi tradicionalni kršćani ne posjeduju ni drugi znak spasenja, djela poslušnosti Božijoj riječi. Današnji tradicionalni kršćani uopće ne posjeduju Bibliju a kamoli da je čitaju. Kako mogu vršiti ono što ne znaju? Osim toga mnogi tradicionalni kršćani psuju Boga i Isusa. To su činjenice. Kako bismo mogli ljude koji nemaju niti prvi niti drugi znak spasenja nazivati braćom i sestrama u Kristu?

Četvrto, imamo li treći znak, znak ljubavi prema onima koji istinski slijede Krista? Nije neobično da one koji slijede Krista vrijeđaju i nazivaju sektašima i fanaticima. Ako nazivaš fanatikom onoga koji slijedi Krista, jasno je da Ga ti ne slijediš i prema tome nisi vjernik. Osim toga poznato je da je inkvizicija pobila preko 50 miliona ljudi od kojih su mnogi bili vjernici. U francuskoj je za jednu noć pobijeno na tisuće protestanata. Ukupni broj žrtava procjenjuju na preko 50000 – 70000. Nije to ljubav, to je mržnja, žestoka mržnja prema vjernicima.

Ovdje moramo naglasiti da mi ljubimo i treba da ljubimo sve ljude u svim religijama. To uopće nije upitno. Ono što ne radimo niti smijemo je da takve ljude nazivamo istinski spašenim vjernicima, braćom i sestrama u Kristu, ako to stvarno nisu.

Može li biti da je neko spašen, a da nema znak ljubavi?

Biblija jasno kaže da tako ne može. Kako može čovjek voljeti Boga, a mrziti one koji su Božiji? To nema nikakve logike.

Danas se mnogi hvale svojom vjerom u Krista i svojom neovisnošću o zajednici vjernika. Drugim riječima, kažu da je vjera njihova privatna stvar, njima crkva ne treba. Nemaju nikakve potrebe za drugim vjernicima. Ovo je veoma loš znak. Veliko je pitanje da li je ovakav čovjek spašen. Prema onome što smo vidjeli iz Biblije, postoji velika mogućnost da nije. Biblija govori o onima kojima se zajednica vjernika nije sviđala i koji su je napustili (ili su ostali u zajednici a napustili zdravu nauku). Evo šta piše:

(18) Djeco, posljednji je čas! I, kako ste čuli, dolazi Antikrist. I sad su se već mnogi antikristi pojavili. Odatle znamo da je posljednji čas. (19) Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas. (1 Iv 2:18-19)

Zaključak

Danas smo ponovo gledali tri grupe znakova spasenja: Znake vjere, djela i ljubavi. Gledali smo negativnu stranu priče, šta znaci spasenja nisu, da slučajno ne bi bilo zabune. Ko shvaća da nema znake spasenja, neka se obrati od svojih grijeha, neka ide Kristu i od Njega traži spasenje i život vječni.

Ko u svom životu prepoznaje znake spasenja, neka se raduje, neka napreduje u spoznaji Boga i neka Evanđelje spasenja propovijeda onima koji nisu spašeni.

1http://www.gotquestions.org/Hrvatski/doktrina-o-spasenju.html

2Za više informacija o ovoj temi pogledaj moju brošuru: Šta će biti s onima koji nisu čuli? Tekst je dostupan na web stranici Izvori vjere.

[1] http://www.gotquestions.org/Hrvatski/doktrina-o-spasenju.html