Treba li nam teologija?

(Sustavna teologija 1)

Treba li nam teologija?

Aleksandar Trajkovski

Naslov moje današnje propovijedi je „Kome treba teologija?“ Ili "Treba li nam teologija?" Pitat ćemo se: Šta je teologija? Šta je sustavna teologija? Kome treba teologija? Treba li nama? Da li pomaže ili odmaže? Šteti li ili koristi? U današnjoj propovijedi ću pokušati da dam odgovore na ovakva ili slična pitanja.

1. Definiranje

Općenito je poznato da je teologija nauka o Bogu, ali to je preširok pojam. Nas specifično zanima nauka o Bogu koja dolazi iz Biblije. Tako možemo reći da nas zanima biblijska teologija, tj. ono šta Biblija uči o Bogu. Međutim, pojam biblijska teologija češće ima drugo značenje i rezerviran je za jedno područje teologije. Naziv koji se obično koristi za područje teologije koje će nas zanimati je sustavna teologija. Ovaj naziv možemo proširiti i reći da nas zanima sustavna biblijska teologija.

Šta je to sustavna teologija? Sustavna teologija je disciplina koja se bavi proučavanjem Biblije na taj način da želi otkriti šta čitava Biblija kaže o centralnim biblijskim učenjima te ih složiti i cjelovito iznijeti na jedan logičan i razumljiv način. Ovo je jedna opisna ili radna definicija koja će nam pomoći da razumijemo o čemu se radi ili o čemu govorimo. Sustavnu teologiju jednostavnije možemo definirati i ovako: to je studij ili proučavanje koje odgovara na pitanje: „Šta Biblija uči o nekoj temi?“[1]

Osim pojma sustavna teologija koristit ćemo pojam doktrina. Doktrina je učenje odnosno nauka, ili preciznije, doktrina je (ili za nas je doktrina) ono što čitava Biblija uči o određenoj temi. Tako da su pojmovi sustavna teologija i doktrina usko povezani. Sustavna teologija se bavi doktrinama. One su rezultat sustavne teologije.[2] (Sustavna teologija je proučavanje koje nas dovodi do toga da znamo šta Biblija kaže o određenoj temi.)

Glavna područja sustavne teologije ili glavne doktrine kojima se sustavna teologija bavi su:

Bibliologija ili nauka (ili doktrina) o Bibliji,

Teologija ili nauka o Bogu,

Antropologija ili nauka o čovjeku,

Hamartiologija ili nauka o grijehu,

Soteriologija ili nauka o spasenju,

Kristologija ili nauka o Kristu,

Pneumatologija ili nauka o Svetom Duhu,

Ekleziologija ili nauka o Crkvi,

Eshatologija ili nauka o posljednjim događajima i

Angelologija ili nauka o anđelima.

Neki udžbenici sustavne teologije ne moraju sadržavati sva ova područja, a mogu sadržavati neka druga.

2. Potreba za sustavnom teologijom

Da li nam treba sustavna teologija i zašto? Da li je potrebno da na jedan sustavan i jasan način istražimo i iznesemo osnovna biblijska učenja? Svakako da nam je potrebno. I ne samo da nam je potrebno nego mogu reći i da je suštinski važno. Nas sustavna teologija ne zanima samo kao neka akademska disciplina, nego nas zanima sustavno proučavanje i iznošenje biblijskih doktrina. Nas ne zanima šta je koji teolog ili filozof rekao o ovome ili onome, nego šta Biblija uči. Zašto nam je, dakle, potrebna sustavna teologija?

Sustavna teologija je potrebna da nam pomogne da jasnije i preciznije razumijemo Bibliju

Zamislite da čitate sljedeći stih:

Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus, (1Tim 2:5)

Na temelju ovog stiha bismo mogli zaključiti da je Isus Krist samo čovjek, zar ne? I s takvim znanjem mogli bismo stići samo do pakla. Zato su nam potrebni i drugi biblijski tekstovi koji govore o Kristu. Onda odemo do Ivanovog Evanđelja i u prvom stihu čitamo:

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. (Iv 1:1)

Aha, sada vidimo da je Isus Krist Bog. Onda se možemo pitati kako na jednom mjestu piše da je čovjek, a na drugom Bog? Onda čitamo dalje i naiđemo na tekst koji govori da se Bog utjelovio:

I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. (Iv 1:14)

I sad smo se zainteresirali i zanima nas šta ostatak Biblije govori o Kristu, ko je On i zašto se utjelovio. I tako se počinjemo baviti sustavnom teologijom. Uzmemo sve biblijske tekstove koji govore o Kristu i Njegovom djelu, istražimo ih i zaključke složimo nekim logičkim redom.

Na ovakvu vrstu proučavanja bi nas mogao ohrabriti i sam Isus:

I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: "Što to putem pretresate među sobom?" Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" A on će: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe." A on će im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?" Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. (Lk 24:13-27)

Ovdje nam evanđelist Luka opisuje događaj koji se dogodio nakon Kristove smrti i uskrsnuća. Kristovi učenici su bili zbunjeni Njegovom smrću i još nisu vjerovali da je uskrsnuo od mrtvih. Nisu dovoljno dobro razumjeli ko je Krist i šta je učinio. I šta je Isus učinio da bi im pomogao u razumijevanju? Sustavno im je izložio šta u svim Pismima ima o Njemu. To im je pomoglo da bolje razumiju ko je Krist i šta je učinio. Kasnije u tekstu piše da je u njima srce gorjelo dok im je tumačio Pisma. (Na to ćemo se vratiti kasnije.)

Dakle, sustavna teologija nam je potrebna da bolje i preciznije razumijemo Bibliju. Sljedeće je povezano s ovim.

Sustavna teologija nam je potrebna da bolje i preciznije poučavamo

Vidjeli smo da je Isus utvrdio i izgradio učenike sustavno ih poučavajući. Prema tome slijedi da bi svaki propovjednik trebao imati sigurno znanje i biti u mogućnosti detaljno, cjelovito i jasno poučiti Crkvu svim temeljnim biblijskim doktrinama.

Dužnost propovjednika, dakle, nije da zabavlja Crkvu, nego da je poučava. Neki su sveli službu samo na ohrabrivanje i poticanje. To je dobro i potrebno, ali nije dovoljno. Nije dovoljno da propovjednik emotivno podigne vjernike iznoseći im svoja iskustva, borbe, padove i pobjede ili svoja promišljanja o ovom ili onom biblijskom stihu. Dužnost propovjednika je da poučava Crkvu biblijskim doktrinama, Božijoj Riječi, cjelokupnom Božijem naumu spasenja. Poslušajmo šta je Pavao rekao:

Ipak iz Mileta posla u Efez po starješine Crkve. Kad stigoše, reče im: "Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponašao među vama: služio sam Gospodinu sa svom poniznošću u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih; ništa korisno nisam propustio navijestiti vam i naučiti vas - javno i po kućama; upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa." (Dj 20:17-21)

Zato vam u ovaj dan današnji jamčim: čist sam od krvi sviju jer nisam propustio navijestiti vam ništa od svega nauma Božjega." (Dj 20:26-27)

Apostol nije Crkvu poučavao i ohrabrivao iznoseći im neka svoja osobna zapažanja o nekom fenomenu u svijetu ili svoja razmišljanja o nekom biblijskom stihu. Pavao je imao znanje i razumijevanje cjelokupnog nauma Božijeg koji je objavljen u Bibliji. Znanje je bilo jasno i sistematski organizirano u njegovoj glavi. To vidimo iz njegovih poslanica Crkvama. Dobro je znao šta Biblija uči o čovjekovoj grešnosti, o spasenju, o posvećenju, o budućnosti i o mnogim drugim stvarima.

Dakle, sustavna teologija nam je potrebna da jasnije i bolje poučavamo. To vrijedi kako za pastore, tako i za ostale članove Crkve koji žele druge poučiti i biti im od koristi.

Sustavna teologija nam je potrebna da rastemo duhovno

A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima. Ono "uzađe" - što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi. (Ef 4:7-16)

Tekst nam kaže da trebamo doći do jedinstva vjere i spoznaje, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove. Jedinstvo vjere i spoznaje Sina Božijeg je, između ostalog, jedinstvo u nauci, u doktrini, u teologiji. Ovo bi trebalo biti jasno jer ostatak teksta govori o nezrelosti koja je karakterizirana nepoznavanjem i nestabilnošću u nauci (jer piše: Da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka...). Dakle, jedinstvo u vjeri i spoznaji uključuje jedinstvo u nauci. Da bismo postigli ovo jedinstvo u nauci Evanđelja, odnosno jedinstvo u poznavanju i razumijevanju Božijeg plana spasenja, odnosno jedinstvo u razumijevanju temeljnih biblijskih doktrina, moramo biti poučavani od strane pastira i učitelja. Oni trebaju dobro znati sustavnu teologiju i moraju poučiti Crkvu kako bi svi vjernici dobro znali sustavnu teologiju ili, drugim riječima, kako bi dobro znali temeljne biblijske doktrine. To je važan element u rastu i spoznavanju samog Gospodina. Ovo nas vodi do sljedećeg razloga a to je

Sustavna teologija je potrebna radi obrane od lažnih učenja i obrane vjere

Tekst koji smo prije čitali kaže:

da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi.

Da bismo se oduprli lažnim naukama moramo biti poučeni u zdravoj nauci. Nećemo biti opremljeni i sposobni za službu i za obranu od lažnih nauka ako nas propovjednici budu zabavljali i škakljali nam uši, nego samo i jedino ako nas poučavaju biblijskim doktrinama.

Sustavna teologija je potrebna za navještanje Evanđelja

Sustavna teologija ili poznavanje biblijskih doktrina nam je potrebno da jasno i efektivno navijestimo Evanđelje. Evangelizacijska služba mnogih Crkava se svela na „Bog te ljubi“ ili „Primi Isusa u svoje srce.“ Ostalo je druženje, zabava i socijalne aktivnosti. Ne trebamo se onda čuditi što Crkva nema nikakav značajan utjecaj na svijet. Služba Crkve nije zabava niti humanitarna pomoć, nego propovijedanje Riječi. To uključuje puno više od „Bog te ljubi.“ Kristova Crkva je Kuća živoga Boga, stup i podloga istine, svjetlo svijetu i sol zemlji. Dužnost Crkve je da navijesti cjelokupan Božiji naum spasenja. Dužnost Crkve je da govori o nadahnuću, istinitosti i nepogrešivosti Biblije, da ljudima predstavi Boga u pravom svjetlu, Boga koji je trojedin, koji je svet i pravedan, ali i Boga koji je milostiv i koji je ljubav. Dužnost Crkve je da ljudima objavi istinu o čovjeku, o njegovoj paloj i grešnoj naravi, o njegovoj osudi i izgubljenosti, o njegovoj nesposobnosti i nemogućnosti i o propasti u koju ide. Dužnost Crkve je da navijesti Krista koji je Spasitelj, koji je Bog i čovjek, koji je umro na križu za naše grijehe i omogućio nam pomirenje s Bogom, oproštenje grijeha i život vječni. Dužnost Crkve je da uči ljude svetom i pravednom životu, da usmjeri oči ljudi prema nebu i da propovijeda o Kristu koji je uskrsnuo i koji se nalazi s desne ocu, koji će ponovo doći da sudi žive i mrtve i uspostavi svoje vječno kraljevstvo.

Znamo li mi šta je dužnost Crkve u naviještanju? Znamo li mi ove stvari koje smo dužni da navijestimo? Razumijemo li cjelokupan Božiji naum spasenja?

Louis Berkhof je zapisao ovako: Crkva Isusa Krista nikada ne bi smjela tražiti utočište u kamuflaži, ne bi smjela pokušavati skriti svoj identitet. A to je upravo ono što ona čini u mjeri u kojoj propušta dati jasan i nedvosmislen izričaj svoje vjere.[3]

3. Prigovori sustavnoj teologiji i doktrinama

„Teologija je dosadna i suhoparna“ – vele neki. Nečija teologija i neke vrste teologije i propovijedi nekih teologa i propovjednika sigurno jesu dosadne, ali sustavna biblijska teologija nipošto za nas ne može biti dosadna. Ona je za nas život. Ona nam treba za napredak u razumijevanju, za duhovni rast i rast u službi, za obranu od neprijatelja i pobjedonosan kršćanski život. Ako ti je Biblilja dosadna, a zanima te šoping, zabave, televizija i sve što zanima ovaj svijet, onda se upitaj ko si ti uopće?

„Sustavna teologija vadi stihove iz konteksta“ – kažu neki. Takve ćemo pitati koje smo to stihove izvadili iz konteksta i pogrešno protumačili? Nikad ne nasjedajte na galamu, na neke nejasne i preopćenite optužbe. Ako sam pogriješio, reci mi konkretno gdje sam pogriješio. I ako sam kriv, ispravit ću se. Ali ako nemaš ništa konkretno, onda bolje nemoj optuživati.

„Doktrine ruše zajedništvo“ – vele neki. „Ljubav je važna, zajedništvo je važno, a ne doktrine.“ Postoje učitelji i denominacije koje svojim naučavanjem mogu rušiti zajedništvo jer su se bazirali na sporedne stvari, a ne na glavne. Međutim, ako nekome nisu važne centralne biblijske doktrine ili ako ih krivo tumače, onda je naša dužnost da prekinemo duhovno zajedništvo s njima. Ne možemo na silu graditi zajedništvo zanemarujući temeljne evanđeoske doktrine. S druge strane ne smijemo dozvoliti da razlike u doktrinama koje ne smatramo centralnim za spasenje uzrokuju podjele među braćom. Nikada se nećemo složiti u svemu, ali se moramo složiti u suštinski važnim doktrinama.

Još neki razlozi protiv sustavne teologije i doktrina. Današnja filozofija izvan i unutar Crkve se žestoko protivi doktrinama. Filozofija (Hegel i Kant), pragmatizam i postmodernizam se žestoko protive doktrinama i sustavnoj teologiji (direktno ili indirektno). Npr. pragmatizam će zanemariti svaku doktrinu koja bi mogla na neki način uznemiriti ljude (makar ona bila i centralna za Evanđelje) ili će zanemariti svaku doktrinu kako bi postigli cilj, a to je dovesti što veći broj ljudi u Crkvu ili čak nešto drugo. Postmodernizam je filozofski svjetonazor ljudi u vremenu u kojem živimo. Postmodernizam niječe mogućnost spoznaje krajnje istine. Tvrdi da svako ima svoju istinu. I zato su postmodernisti neprijateljski raspoloženi prema doktrinama odnosno neprijateljski su raspoloženi prema nama kada tvrdimo da znamo i propovijedamo istinu. Postmodernizam se buni protiv autoriteta, i zato ne voli Boga Biblije koji ima svu vlast i autoritet. Postmodernizam ne voli jasnoću, i zato se buni protiv doktrina i sustavne teologije.

Zaključak

Postmodernizam nije samo u svijetu, nego i u Crkvi. Za mnogim propovjedaonicama stoje postmodernisti. Zato mnogi propovjednici danas ne propovijedaju s autoritetom, ne propovijedaju jasno, ne propovijedaju istinitu Božiju Riječ. Imamo mnoštvo obrazovanih, čak i svjetski poznatih teologa od kojih nismo ništa naučili. Nemamo njihove knjige, njihove propovijedi, seminare ili konferencije. Ako i postoje njihove knjige onda se bave sporednim stvarima. Ako nas nešto i uče, onda su to stvari kojima nas ne bi trebali učiti, a ne uče nas onom čemu bi nas trebali učiti. Na jednoj konferenciji sam slušao uglednog profesora koji ja na predavanju postavio mnoštvo pitanja, ali nije dao nikakve jasne odgovore. Dole s teolozima i propovjednicima koji kamufliraju ili iskrivljuju poruku Evanđelja kako bi ugodili ljudima i izbjegli progonstvo!!!

Crkva je stup i podloga istine. Crkva mora jasno i glasno navijesti Evanđelje, a da bi ga naviještala mora ga poznavati i živjeti. Moramo proučavati i istraživati Bibliju. Moramo znati šta Biblija govori o bilo kojoj temi koja je aktualna, ali i onoj koja nikoga ne zanima a mi znamo da je suštinski važna. Moramo mudro i smjelo propovijedati i poučavati Riječ Božiju.

[1] Pojam slično definira Grudem (Systematic Theology, 21.)

[2] Isto, 25.

[3] Systematic Theology (Introductory volume), 31.