Isus je Bog

Bog Sin

Božanstvo Sina ćemo razmotriti kroz nekoliko tačaka.

Tekstovi koji govore da je Sin Bog

U Bibliji postoje tekstovi koji jasno i nedvosmisleno Isusa nazivaju Bogom. Pogledajmo neke:

"Jer dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je : Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni…" (Iza 9:5)

Ovo proriče prorok Izaija o Kristu. Apostol Ivan u svom Evanđelju piše: ''U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog[1]'' (Iv 1:1). ''I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama.'' (Iv 1:14) Ovdje vidimo da je Riječ, koja je Bog, tijelom postala (Bog je postao i čovjek) i nastanila se među nama, a to je Isus Krist. Vrlo jasno vidimo da Biblija Krista zove - Bog.

Kada je Apostol Toma vidio uskrslog Krista on je izjavio: "Gospodin moj i Bog moj! – izjavi Toma." Na to mu je Isus odgovorio: "Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati a da nisu vidjeli." Vidimo da Isus ovim odgovorom potvrđuje ispravnost Tomine izjave. Da je Toma rekao nešto što nije istina, Isus ne bi to potvrdio, nego bi, vjerovatno, ukorio Tomu.

Apostol Pavao pišući Rimljanima kaže: "Njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen."(Rim 9:5.)

Apostol Ivan piše: ''Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i Život vječni.''

(1.Iv 5:20)

Pisac poslanice Hebrejima pokušava vjernicima pokazati ko je Krist. U prvom poglavlju, osmi stih, citira Stari Zavjet i kaže: ''Prijestolje tvoje, Bože, postoji vječno,'' i: ''Žezlo je pravde, žezlo tvog kraljevskog dostojanstva.'' Tu pisac citira Psalam 45:6-7, i Krista naziva Bogom.

Možemo pronaći i druge tekstove. Otkuda, dakle, ideja da je Isus Krist Bog? Jasno smo vidjeli da je to učenje same Božije Riječi. Možda će se neko pitati: ''A kako onda neki ne vjeruju da je Isus Bog kada to Biblija jasno kaže?'' Pa oni koji neće vjerovati da je Isus Bog, imaju neka objašnjenja za tekstove koje smo vidjeli. Na primjer, za tekst iz proroka Izaije, gdje Izaija Krista naziva Bog silni, oni kažu da Isus jeste Bog silni, ali nije svesilni. I tako su, navodno dokazali da Isus nije svemogući Bog. Za Rimljane 9:5 kažu da prije riječi Bog treba staviti tačku, tako da se riječi ''Bog blagoslovljen u vjekove'' ne odnose na Krista. Navodno mogu tako objasniti i sve druge tekstove. Takva objašnjenja bi površnog čitaoca mogla i zadovoljiti, ali ne i ozbiljnog istraživača Biblije. Da bi dokazali da je Isus stvarno Bog blagoslovljen u vjekove, pogledat ćemo još mnoštvo biblijskih dokaza:

Tekstovi koji govore o jednakosti Sina s Ocem

Na tekstove koje smo gore naveli, oni koji se bore protiv Trojstva kažu da Sin jeste Bog, ali ne pravi – ravan Ocu, nego manji. On je za njih stvorenje koje je, eto, zaslužilo da se zove bog (malim slovom). Pogledajmo tekstove koji govore o jednakosti Sina s Ocem:

"Budući da u njemu (Kristu), stanuje stvarno sva punina božanstva…" (Kol 2:9)

Postavimo pitanje na gornji tekst: Koliko božanstva stanuje u Kristu? Odgovor je: Sva punina. Dakle, on nije manji Bog, niti pola Boga, nego sva punina.

"Jer Otac ne sudi nikomu, već je sav sud dao Sinu, da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca." (Iv 5:23)

Postavimo, opet, pitanje na tekst: Kako treba poštivati Sina? Tekst kaže – kao i Oca. To nam pokazuje jednakost Sina s Ocem. Da je Sin manji od Oca, ili da je čak stvorenje, ne bi Ga smjeli poštivati kao Oca. Štoviše, to bi bio grijeh, jer Biblija jasno kaže da je grijeh iskazivati štovanje stvorenju umjesto Stvoritelju (Rim 1:25). U Bibliji jasno vidimo da Krista štuju i On prima to štovanje, za razliku od Petra, Pavla i anđela (Dj 10:25, 26; Dj 14:13-15; Otk 22:8,9). Kako, dakle, objasniti ovaj stih osim da je Sin jednak Ocu?

"Težite za onim za čime treba da težite u Kristu Isusu! On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to smrti na križu. Zato ga Bog uzdiže na najvišu visinu i dade mu jedincato ime koje je iznad svakog drugog imena, ..." (Fil 2:5-9)

Ovdje vidimo Krista koji je božanske naravi. On trajno postoji kao Bog, to znači da je jednak i jedno s Bogom. Ali, On nije gledao samo na svoju korist, kao što to ljudi obično rade, nego je mislio i na našu korist, pa je privremeno napustio slavu koju je imao, te sišao na zemlju postavši čovjek. Međutim, na zemlji nije ostao trajno, nego se vratio u božansku slavu koju je imao i prije postanka svijeta. (Iv 17:5, Iv 6:62). Ovaj tekst nam jasno govori o Kristovoj jednakosti s Ocem.

Prema ovim tekstovima treba nam biti jasno da je Krist Bog, i ne samo to, nego Bog jednak Bogu Ocu.

Imena koja se koriste za Boga, koriste se i za Krista

Postoje mnoga imena koja se koriste za Boga u Bibliji, kao što su: Spasitelj, Pastir, Jahve pravda naša (Jer 23:6), Gospodar, Stijena, itd. To možemo čitati sami. Zajedno pogledajmo neka detaljnije:

Prvi i Posljednji. U Izaiji 44:6 i 48:12, Jahve sam za sebe kaže da je "Prvi i Posljednji". U Otkrivenju 1:17, Krist je "Prvi i Posljednji." Jasno je da obično više ljudi nosi jednaka imena, ali Prvi i Posljednji može biti samo jedan, a to je Bog.

U Otkrivenju 1:8, Svemogući Bog je Alfa i Omega, a u Otk 20:13, Krist je Alfa i Omega. Alfa i omega su prvo i posljednje slovo grčkog alfabeta. To ustvari znači isto što i prvi i posljednji.

Ja jesam, je jedno od imena za Boga (grč. ego eimi). U knjizi Izlaska 3:14 (i Iza 48:12), Bog se Mojsiju objavljuje pod tim imenom. U Ivanovom evanđelju Isus koristi ovo ime. Isus je rekao Židovima: ''Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da 'Ja jesam,' umrijet ćete u grijesima svojim.'' (Iv 8:24)

Sin Božiji još je jedno Isusovo ime. Ono vrlo jasno govori o božanstvu Isusa Krista. Ime Sin Božiji može imati šire značenje, ali je zanimljivo vidjeti kako su Židovi i apostol Ivan razumjeli ovo ime kada ga je Isus koristio. Kada su Židovi čuli da se Isus naziva Sin Božiji i da je jedno s Ocem, rekli su da huli, jer se pravi da je Bog: "Isus im odgovori: 'Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?' Odgovoriše mu Židovi: 'Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš'" (Iv 10:32, 33).

Neki tvrde da Isus nije Bog, jer je Sin Božiji. Međutim, mi ovdje vidimo šta je ime Sin Božiji značilo za prve slušatelje. To je značilo da je Isus Bog. U Iv 5:18 apostol Ivan je zapisao sljedeće:

''Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.''

Vidimo da i je i apostol Ivan zaključio da se Isus izjednačava s Bogom jer Ga je nazivao svojim Ocem. (Zato nije ni čudo da Ivan piše: ''Riječ bijaše Bog''.)

Dakle, imena Isusa Krista govore da je On Bog.

Neki tekstovi u Starom Zavjetu koji govore o Jahvi, u Novom Zavjetu se primjenjuju na Krista

U šestom poglavlju knjige Izaije proroka, Izaija opisuje viđenje koje je imao. Tu kaže da je vidio Gospoda Jahvu nad Vojskama govoreći ovim riječima:

"Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!"

Dalje kaže da je čuo glas Gospodnji kako mu kaže: "Koga da pošaljem i tko će nam poći?" Izaija je odgovorio: "Evo me, mene pošalji!" Tada mu Gospod kaže: "Idi i reci tom narodu: Slušajte dobro, al’ nećete razumjeti, gledajte dobro, al’ nećete spoznati. Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem ne razumije kako bi se obratio i ozdravio."

Ovo je, dakle, tekst iz Starog Zavjeta. Pogledajmo kako to tumači apostol Ivan. On u svom Evanđelju (Iv 12:37-43), govoreći o Kristu kaže da je činio mnoga čudesa pred narodom, ali Mu nisu vjerovali. Dalje citira tekst iz Izaije koji smo gore naveli. Ivan ga tumači na sljedeći način:

"To reče Izaija kad je vidio slavu njegovu i o njemu govorio."

Iz konteksta (vidi 42. stih) vidimo da se radi o Kristu. Dakle, Ivan kaže da je Izaija vidio Kristovu slavu, a vidjeli smo da sam Izaija kaže da je vidio Jahvu nad Vojskama. Za apostola Ivana Krist je Jahve, Bog Svemogući.

U Psalmu 68:18, piše: "Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi! Na visinu uzađe vodeći sužnje, na dar si ljude primio pa i one što ne žele prebivati kod Boga."

U poslanici Efežanima (Ef 4:7-11) apostol Pavao govori o Kristu koji je dao darove, te citira isti tekst iz Psalma 68. Dalje Pavao piše: "Ono 'uzađe' – što drugo znači nego to da je najprije i sišao u donji kraj zemlje? Sam koji siđe jest i onaj koji uzađe iznad svih nebesa da ispuni sve." A to je Krist. Dakle, Krist je Jahve.

Kroz proroka Izaiju, Jahve kaže: ''Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga! Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, riječ neopoziva, da će se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome će se svaki jezik zaklinjati..'' (Iz 45:22,23)

Pavao apostol u poslanici Filipljanima 2:10 i 11 kaže: ''...da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: 'Isus Krist jest Gospodin!' - na slavu Boga Oca.'' Isus je, dakle, Jahve pred kim će se pokloniti svako koljeno.

U Rimljanima 10:13 apostol Pavao govoreći o Kristu kaže da ko god zazove ime Gospodnje, spasit će se. Prorok Joel kaže da će oni koji prizivaju ime Jahvino biti spašeni (Joel 3:5). Da li ima dva imena po kojima se trebamo spasiti? Biblija jasno kaže da je samo jedno ime dano ljudima po kojem se trebaju spasiti. To ime je Isus Krist, a On je Jahve.

Što reći na ovo? Jasno je dakle da je Isus Krist Jahve. Postoje i drugi slični primjeri. (Vidi Ps 8:2,3 i Mt 21:15-17; Ps 102 i Heb 1:10-12; Zaharija 11:12,13 i Mt 26:14, 15; Iza 40:3-5 i Mt 3:3, itd.)

Djela koja je činio i čini Bog, čini i Krist

Prva rečenica u Bibliji kaže da je Bog u početku stvorio nebo i zemlju. U poslanici Hebrejima (Heb 1:10), govoreći o Kristu kaže: "Ti si, Gospodine, u početku udario temelje zemlje, a nebesa su djelo ruku tvojih." Taj Bog, koji je u početku stvorio nebo i zemlju jeste Krist.

Neki će reći da je Bog sve stvorio kroz Krista. Prvo je stvorio Krista, pa kroz Njega sve ostalo. Ali Biblija ne kaže tako. U knjizi proroka Izaije Bog govori ovako: "Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo, i učvrstio zemlju bez pomoći ičije." (Iza 44:24)

Vidimo da je Jahve Bog sam stvorio nebesa i zemlju, i to sam, bez ičije pomoći, a vidjeli smo da je Krist stvorio nebo i zemlju. Zaključit možemo da je Krist Bog Jahve.

Sljedeće što ćemo pogledati je da se Isus u Novom Zavjetu objavljuje kao onaj koji istražuje srca i bubrege, što je prema Starom Zavjetu djelo Jahvino. Isus je rekao sljedeće riječi:

''I znat će sve crkve: Ja sam 'Onaj koji istražuje bubrege i srca' – i 'dat ću' vam 'svakomu po djelima.'" (Otk 2:23)

Preko proroka Jeremije Jahve govori sljedeće:

''Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.'' (Jer 17:10)

Ovim Isus vrlo jasno kaže da je On onaj starozavjetni Bog Jahve.

Dalje možemo vidjeti kako Isus prima i uslišava molitve. U Evanđelju po Ivanu vidimo Isusa kako uči svoje učenike da mu se mole: ''Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću." (Iv 14:14) Pisac poslanice Hebrejima, govoreći o Kristu kao velikom svećeniku, ohrabruje nas da s pouzdanjem pristupamo prijestolju milosti (Heb 4:16). U Djelima apostolskim vidimo Stjepana kako se moli Gospodinu Isusu riječima: ''Gospodine Isuse, primi moj duh!'' (Dj 7:59) Postoje i drugi biblijski primjeri.[2]

Šta nam ovo govori? U Bibliji je jasno da Bog ne dozvoljava ljudima da se u molitvi obraćaju umrlim ljudima, niti anđelima i arkanđelima (stvorenjima). Oni koji su tako radili smatrani su idolopoklonicima. Upućivati molitve Kristu nije ništa drugo nego smatrati ga Bogom.

Krist oprašta grijehe. Kada su farizeji i pismoznanci ovo vidjeli rekli su: ''Ko može opraštati grijehe osim Bog jedini?'' Niko i ne može opraštati grijehe koje smo učinili protiv Boga, osim On sam. Budući da Krist to čini, pokazuje da On jeste Bog.

Osobine koje ima Bog (Otac) ima i Sin

Iz Biblije vidimo da je Bog sveprisutan, bezgrešan, nepromjenljiv, sveznajući, svemogući, itd., ali je Krist također. Bog je vječan, i Krist je. Ovo pogledajmo detaljnije. Prorok Mihej, proričući Kristovo rođenje kaže:

"A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena." (Mih 5:1)

Apostol Pavao u poslanici Hebrejima piše: "..za Sina, naprotiv, veli: 'Prijestolje tvoje, Bože, postoji vječno'..." (Heb 1:8). Izaija Ga naziva Otac Vječni (Iza 9:5). Ova nam Kristova osobina govori da On nije stvoren[3], nego je od vječnosti, kao sam Bog Otac. To je jasan dokaz Kristovog božanstva.

Krist prima božansko štovanje

Da li Krista trebamo častiti i štovati? Ako bi Krist bio stvorenje, štovati Ga bilo bi idolopoklonstvo. Riječ Božija nam kaže da je potpuno pogrešno častiti i štovati stvorenje umjesto Stvoritelja (Rim 1:25). To izaziva Božiji gnjev. Ali Biblija uči da se Krista treba častiti i štovati jednako kao Boga Oca i zajedno s Ocem. Isus je rekao da svi treba da časte Sina kao što časte Oca (Iv 5:23). U Otkrivenju vidimo primjer kako se Krist štuje zajedno s Ocem:

Jaganjac je Isus Krist. Vidimo da sva stvorenja slave Oca i Sina, a starješine se klanjaju pred Njima. Ako Isus nije Bog, onda je ovaj tekst dokaz da i u nebu ima idolopoklonstva. Ali Isus je Bog, i u nebu nema niti će biti idolopoklonstva. Isus prima božansko štovanje kako i zaslužuje. U Evanđeljima i Djelima možemo vidjeti mnoge primjere kako se apostoli i drugi klanjaju pred Kristom i On to prima, za razliku od apostola i anđela, koji su odbili da im ljudi iskazuju štovanje, jer ono pripada samo Bogu. Bog ustvari i zapovijeda da se Krist štuje. U Heb 1:6 kaže:

''A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: 'Nek pred njim ničice padnu svi anđeli Božji.'"

Ne samo da Ga ljudi štuju, nego i anđeli. Još je zanimljivije da su citati iz Psalma 97:7 ili iz Pnz 32:43[4] u kojima se zabranjuje štovanje idola i poziva na štovanje Jahve.

Kroz ovih nekoliko točaka, vidjeli smo da je Sin, Isus Krist, ustvari Bog. Bog je Otac, ali je Bog i Sin, a nisu dva Boga, nego jedan, jer su te dvije osobe, Otac i Sin – jedno. Filip je pitao Isusa: “Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!” Isus je odgovorio: “Toliko sam vremena s vama – odgovori mu Isus – i ti me, Filipe nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca.(…) Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni?”

Isus je, u Iv 8:19, rekao ''Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca moga.'' Da li ikakvo stvorenje može reći ovakve riječi? Koje stvorenje može reći da je upoznati njega isto što i upoznati Boga, ili vidjeti njega isto što i vidjeti Boga? Trebalo bi nam biti jasno da to ne može reći niko osim samoga Boga.

Važno je da zapamtimo da je Isus Krist Bog. On nema početka ni kraja. On je sva punina božanstva, jednak Bogu Ocu.

Vidjet ćemo poslije da je i Duh Sveti Bog, te tako imamo tri osobe a jedan Bog.

Osim što je Sin, Isus Krist – Bog, On je, također, i čovjek. U prethodnom tekstu smo citirali Riječi iz poslanice Filipljanima, gdje nam apostol Pavao kaže da se Krist jedno vrijeme lišio svoje jednakosti s Bogom, te uzeo narav sluge, tj. postao čovjek.

(Tekst je iz knjige "Sveto Trojstvo")