Sinovstvo i posinjenje

Razmatramo biblijsku doktrinu o posinjenju. To nije doktrina koju trebamo znati i razumjeti da bismo bili spašeni, ali je sastavni dio samog Evanđelja i ključna za zdrav duhovni rast i napredak. Ovo je doktrina koja nam, osim samog Evanđelja, treba biti najdraža i najljepša. Iz ostatka propovijedi ćemo vidjeti zašto je to tako. Pogledajmo tri ključna teksta u kojima se spominje riječ posinjenje.

Gal 4:4-7 Croatian ST (KS) (4) A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan (5) da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. (6) A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: "Abba! Oče!" (7) Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.

Eph 1:3-6 Croatian ST (KS) (3) Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. (4) Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; (5) u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, (6) na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome

Rom 8:12-17 Croatian ST (KS) (12) Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! (13) Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. (14) Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. (15) Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!" (16) Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; (17) ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

Osim ovih tekstova imamo i druge koji su važni za razumijevanje ove teme a u kojima se govori o Bogu kao ocu a nama kao djeci Božijoj. Osim toga postoje i drugi tekstovi koji će baciti dodatno svjetlo na ovu doktrinu.

Razmatrajući ovu doktrinu postavljamo nekoliko pitanja: Šta je to posinjenje? Ko je posinjen, svi ili samo neki? U čemu se sastoji naše posinjenje? U čemu je razlika između nanovo rođenja i posinjenja? Koje su dužnosti i privilegije onih koje je Bog posinio? Itd. Pa odgovorit ćemo na neka.

1. Definicija posinjenja

Pogledajmo definicije ove riječi iz par rječnika:

huiothesia (υἱοθεσία, 5206), od huios, "sin", i thesis, "stavljanje", slično tithemi, "postaviti", označava mjesto i stanje sina dano nekome kome prirodno ne pripada. Riječ koristi samo apostol Pavao.[1]

(G Usvojiti (35.53) 35,53 ἀναιρέομαι; υἱοθεσία, ας f: formalno i pravno proglasiti da se s nekim tko nije vlastito dijete od sada treba postupati (i brinuti se) kao s vlastitim djetetom, uključujući potpuna prava nasljeđivanja - 'posvojiti, usvajanje.'[2]

Ova definicija je zanimljiva. Primijetite riječi: „formalno i pravno proglasiti“. Radi se dakle o jednom legalnom, zakonskom postupku u kojem se onaj koji nije prirodno rođen kao sin proglašava sinom sa svim dužnostima i pravima sina, što uključuje i pravo nasljeđivanja.

Evo i definicije Wayna Grudema: … Posvojenje je Božji čin kojim nas čini članovima svoje obitelji.[3] Grudem slijedi logiku prethodne definicije i na usvojenje gleda kao na pravni čin. On dalje piše ovako:

U početku bismo mogli pomisliti da ćemo postati Božja djeca regeneracijom, budući da nas slika "ponovnog rođenja" u regeneraciji navodi na razmišljanje o djeci koja se rađaju u ljudskoj obitelji. Ali Novi zavjet nikada ne povezuje posvojenje s ponovnim rađanjem; doista, ideja posvojenja suprotna je ideji rođenja u obitelji![4]

I stvarno, složit ćemo se s Grudemom, posvojenje je termin koji se odnosi na pravni čin, legalni proglas, kao u slučaju opravdanja. Nas koji po naravi nismo djeca Božija, koji prirodnim rođenjem nismo rođeni u Božiju obitelj, Bog proglašava djecom i usvaja u svoju obitelj. Kakva fantastična nauka, zar ne? A kakva je onda veza posvojenja i nanovo rođenja?

2. Veza posinjenja i nanovo rođenja

Bitno je da razumijemo da se riječ posinjenje (posvojenje) odnosi na primanje u obitelj onoga koji nije član obitelji po rođenju. Neko ovdje može prigovoriti i reći da mi nismo po prirodnom rođenju djeca Božija, ali smo se nanovo rodili, nanovo rođenjem smo postali djeca Božija. Tako nema potrebe da nas Bog usvaja u svoju obitelj, On nas je rodio u svoju obitelj. Zašto Pavao uopće koristi riječ posinjenje? Zašto govorimo o pravnoj naravi posinjenja?

Biblija pravi razliku između nanovo rođenja i posinjenja

Biblija povezuje nanovo rođenje, dioništvo u božanskoj naravi (2 Pt 1:4)[5] i posinjenje, ali pravi i razliku između njih. Pogledajmo Ivan 1:11-13:

Joh 1:11-13 Croatian ST (KS) (11) K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. (12) A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, (13) koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga.

Ivan nam kaže da su neki dobili moć da postanu djeca Božija. Riječ moć (ἐξουσία) označava legitimno pravo.[6] A koji su dobili to legitimno pravo? Ivan navodi tri njihove karakteristike: (1) primili su Krista, (2) vjeruju u Njegovo ime, (3) rođeni su od Boga.

Čini se jasno da vjera, nanovo rođenje i moć ili pravo da se postane dijete Božije nisu jedno te isto. Ivan ne kaže da su oni koji su rođeni od Boga djeca Božija, nego da su dobili pravo da postanu djeca Božija.

Tako ovaj tekst i Pavlovo korištenje izraza posinjenje upućuju nas na zaključak da nanovo rođenje i posinjenje u određenom smislu nisu jedno te isto. Biti nanovo rođen (rođen od Boga) znači da si rođenjem postao Božije dijete. Biti posinjen znači da si usvojen u Božiju obitelj. Tako možemo reći da naše sinovstvo ima dvije strane: prirodnu i legalnu. I jedna i druga je važna i ne smijemo ih zaboraviti niti zanemariti.

Postavimo ponovo pitanje: zašto je potrebno da budemo nanovo rođeni i postanemo dionici božanske naravi s jedne strane i da, s druge strane, budemo usvojeni u Božiju obitelj? Zar već nanovo rođenjem nismo dio Božije obitelji? Čini se da nam Biblija ne daje direktan odgovor, ali postoje neki tekstovi iz kojih bismo ga mogli naslutiti. Postoje djeca koja su se rodila i koja po prirodnom rođenju pripadaju određenoj obitelji, ali ta ih obitelj ne prihvaća za legitimne sinove. Možda su rođeni iz preljuba, možda ih je rodila sluškinja, možda ih je rodila bludnica ili nešto slično. Obitelj ih je odbacila i na kraju legalno ne pripadaju nikome odnosno nemaju nikakva prava kao drugi članovi obitelji. To znamo iz iskustva. I Biblija nam daje nekoliko ovakvih primjera.

Biblijski primjeri

Jdg 11:1-2 Croatian ST (KS) (1) Gileađanin Jiftah bijaše hrabar ratnik. Rodila ga bludnica, a otac mu bijaše Gilead. (2) Ali je Gileadu i njegova žena rodila sinove, pa kada su sinovi te žene odrasli, otjeraše Jiftaha govoreći mu: "Nećeš dobiti baštine od našeg oca jer si sin strane žene."

Gen 21:9-11 Croatian ST (KS) (9) Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipćanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom, (10) pa reče Abrahamu: "Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom - s Izakom!" (11) To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin.

Primjeri nam jasno ukazuju na činjenicu da prirodno rođenje samo po sebi ne garantira privilegije sinovstva. Vjerujem da je to razlog zašto Biblija koristi još jednu riječ koja se odnosi na legalni status, a to je riječ posinjenje. Grudem je ovako napisao:

Stoga bi bilo moguće da Bog odluči dati nam regeneraciju bez velikih privilegija posvojenja u svoju obitelj...Štoviše, Bog nam je mogao dati opravdanje bez privilegija posvojenja u svoju obitelj, jer je mogao oprostiti naše grijehe i dati nam ispravan pravni status pred njim, a da nas nije učinio svojom djecom. Važno je to shvatiti jer nam pomaže prepoznati kolike su naše privilegije u posvojenju. Regeneracija ima veze s našim unutarnjim duhovnim životom. Opravdanje je povezano s našim položajem pred Božjim zakonom. Ali posvojenje ima veze s našim odnosom s Bogom kao našim Ocem, a posvojenjem su nam dani mnogi od najvećih blagoslova koje ćemo imati zauvijek. Kada počnemo shvaćati izvrsnost ovih blagoslova, i kada razumijemo da Bog nema obavezu dati nam bilo koji od njih, tada ćemo moći uzviknuti s apostolom Ivanom: “Vidite kakvu nam je ljubav Otac dao, da se zovemo djeca Božja; a to i jesmo” (1 Ivanova 3,1).[7]

Ferguson kaže ovako: „Mi smo ponovo rođeni, primivši time obilježja posinstva, ali nam se nudi i pravo posinstva, imamo položaj sinova primjeren svojoj prirodi.“[8]

Zašto dakle prirodno i legalno? Čini se da je odgovor ovaj: Bog nam upotrebom riječi nanovo rođenje i riječi posinjenje želi dati još veću sigurnost i pouzdanje. Želi da shvatimo da nismo siročad, nego istinska djeca Božija sa svim pravima i privilegijama.

Vidjeli smo da nanovo rođenje posvojenje nisu jedno te isto. Važno je da razumijemo da imamo i jedno i drugo. Nanovo rođenje samo po sebi nam ne garantira povlastice, dok posinjenje bez nanovo rođenja ne bi imalo puno smisla. John Marry je napisao:

Ne možemo ... isključiti značaj regeneracije u vezi sa sinovstvom ustanovljenim posvojenjem. Regeneracija je ta koja ih iznova rađa prema slici Božjoj tako da posvojeni mogu biti prožeti sklonostima koje su u skladu s odgovornostima i povlasticama i pravima koji pripadaju statusu posvojenja.[9]

Još neke razlike između nanovo rođenja i posinjenja

Teolozi ističu još neke razlike između nanovo rođenja i posinjenja. Npr. nanovo rođenje je djelo Duha (Iv 3:5-6, 8; 6:63), a posinjenje djelo Oca (Ef 1:5). Nanovo rođenje je suvereno Božije djelo izvršeno posredstvom riječi (Jak 1:18), dok je posinjenje posljedica vjere (Gal 3:26). Nanovo rođenje osobu mijenja iznutra, dok je posinjenje legalna deklaracija.[10]

3. Pozadina posinjenja

Da bismo blagoslov posinjenja razumjeli u punini, potrebno ja da sagledamo pozadinu posinjenja, ko smo bili prije nego što nas je Bog primio u svoju obitelj? Čija djeca smo bili? Biblija nam otkriva istinu.

Eph 2:1-3 Croatian ST (KS) (1) I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha (2) u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima. (3) Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi.

Pavao objašnjava čiji smo bili prije. Naziva nas djecom gnjeva i neposlušnosti. To ne znači da nam se otac zvao gnjev, nego da je Božiji gnjev bio nad nama. Pavao još kaže da smo po samoj naravi bili takvi. Iz teksta se još da zaključiti i da smo bili djeca đavolska, jer piše da smo živjeli po Eonu ovog svijeta, po knezu vlasti zraka. Sam Isus neposlušne Židove naziva djecom đavla. To se sigurno odnosi i na nas.

Joh 8:39-44 Croatian ST (KS) (39) Odgovoriše mu: "Naš je otac Abraham". Kaže im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. (40) A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! (41) Vi činite djela oca svojega." Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog." (42) Reče im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla. (43) Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju riječ. (44) Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.

Dakle, onaj koji vrši prohtjeve đavla jeste dijete đavla, a takvi smo bili i mi (vidi i 1 Iv 3:10, usp. Ef 5:8). Biblija objašnjava da smo kao takvi bili robovi grijeha i sotone (Iv 8:34; Heb 2:14,15). Iz takvog stanja, nas koji smo bili robovi, neprijatelji i sinovi neprijatelja, Bog usvaja u svoju obitelj i daje nam privilegije djece Božije. Zar to nije fascinantno?

4. Privilegije posinjenja

Kakve su to privilegije nas kao djece Božije? Evo nekoliko osnovnih: nosimo ime Božije (zovemo se djecom Božijom), imamo slobodan i direktan pristup Ocu, nad nama je Božija očinska briga, skrb i zaštita: duhovna i fizička, baštinici smo Božiji i subaštinici Kristovi.

Nosimo ime Božije

1Jn 3:1 Croatian ST (KS) (1) Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega.

U našem svijetu je važno čije ime odnosno prezime nosiš. Da li si Rokefeler, Soroš ili Habsburg, Rotschild, Bonaparte… Mi nismo ni jedno od tih, ali smo puno više od njih: djeca Božija.

Imamo direktan i slobodan pristup Ocu

Mat 6:7-9 Croatian ST (KS) (7) "Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. (8) Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. (9) Vi, dakle, ovako molite: 'Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje!

Eph 3:12 Croatian ST (KS) (12) U njemu, s pouzdanjem po vjeri u njega, imamo slobodan pristup.

Heb 4:16 Croatian ST (KS) (16) Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!

Oni koji vjeruju da Bogu trebaju pristupati preko posrednika pokazuju da ne poznaju i ne razumiju biblijsko Evanđelje. Samo je jedan posrednik između Boga i ljudi: čovjek Isus Krist. Ko kroz Njega uđe u kraljevstvo, ima direktan i slobodan pristup Ocu, što nam jasno pokazuje i molitva Oče naš.

Bog se brine za naše fizičke potrebe

Mat 6:25-33 Croatian ST (KS) (25) "Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?" (26) "Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? (27) A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? (28) I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. (29) A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. (30) Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?" (31) "Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?' (32) Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. (33) Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.

Nismo siročad da govorimo: “Šta ćemo jesti, piti, u šta se obući…” Djeca smo Kralja koji se brine o nama.

Bog se brine za naše duhovne potrebe

Heb 12:5-10 Croatian ST (KS) (5) Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. (6) Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli. (7) Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? (8) Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca. (9) Zatim, tjelesne smo oce imali odgojiteljima i poštovali ih. Pa nećemo li se kudikamo više podlagati Ocu duhova te živjeti? (10) Oni su nas doista nešto malo dana stegom odgajali kako se njima činilo, a On - nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti.

Budući da smo djeca Božija, da nosimo ime Božije, moramo se i ponašati kao Božija djeca. Bog naše ponašanje ne prepušta u ruke nama samima, nego je aktivno uključen u naš odgoj. Nismo podložni kazni zakona, ali jesmo Očevoj disciplini.

Baštinici smo Božiji

Ne samo da se Bog brine za naše sadašnje duhovne i fizičke potrebe nego i za budućnost i za vječnost. U budućnosti nas očekuje otkupljenje tijela, proslavljenje i baština u Kristovom kraljevstvu (vidi i Rim 8:18-30 gdje se govori i o budućem aspektu posinjenja).

Upozorenje protiv krivog shvaćanja doktrine!!! Jedan od problema je da mnogi vjernici ne vide i ne shvaćaju svoje privilegije koje imaju u Kristu kao djeca Božija. Drugi problem je da ih preuveličavaju, do te mjere da se izjednačavaju sa samim Kristom. Mi jesmo djeca Božija, i Krist jeste Sin Božiji, ali mi se ne možemo niti usporediti, a kamoli izjednačiti. Isus je Prvorođenac i Jedinorođenac, Sin u onom smislu u kojem drugi nisu. On je Stvoritelj, a mi stvorenja. On je Gospodar, a mi sluge. Tako je bilo i tako će ostati.

5. Dužnosti sinova

Nasljedovanje Boga i život u svetosti

Eph 5:1-4 Croatian ST (KS) (1) Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena (2) i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris. (3) A bludnost i svaka nečistoća ili pohlepa neka se i ne spominje među vama, kako dolikuje svetima! (4) Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica, što se ne priliči, nego radije zahvaljivanje!

1Pe 1:14-17 Croatian ST (KS) (14) Kao poslušna djeca ne supriličujte se prijašnjim požudama iz doba neznanja. (15) Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. (16) Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet. (17) Ako dakle Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti.

6. Zaključak

Da li si se nanovo rodio? Da li si usvojen u Božiju obitelj? Poznaješ li privilegije djece Božje? Uživaš li te privilegije? Živiš li dostojno Božijeg imena koje nosiš?

[1] W. E. Vine, Merrill F. Unger, and William White Jr., Vine’s Complete Expository Dictionary of Old and New Testament Words (Nashville, TN: T. Nelson, 1996), 13–14.)

[2] Johannes P. Louw and Eugene Albert Nida, Greek-English Lexicon of the New Testament: Based on Semantic Domains (New York: United Bible Societies, 1996), 463–464.)

[3] Wayne Grudem, Systematic Theology: An Introduction to Biblical Doctrine, Second Edition. (Grand Rapids, MI: Zondervan Academic, 2020), 913.)

[4] Wayne Grudem, Systematic Theology: An Introduction to Biblical Doctrine, Second Edition. (Grand Rapids, MI: Zondervan Academic, 2020), 915.

[5] Naravno, pitanje šta Petar ustvari misli kada govori o božanskoj naravi. Calvin tumači ovako: “But the word nature is not here essence but quality.” (Calvins Complete Commentary, e-Sword, s.v. 2 Pt 1:4)

[6] ἐξουσία is not merely possibility or ability, but legitimate right derived from a competent source - the Word. (Word Studies in the New Testament, M. R. Vincent)

[7] Wayne Grudem, Systematic Theology: An Introduction to Biblical Doctrine, Second Edition. (Grand Rapids, MI: Zondervan Academic, 2020), 916.

[8] Sinclair B. Ferguson, Kršćanski život: Doktrinski uvod, Osijek, Izvori, 2019, 82.

[9] We may not, however, rule out the significance of regeneration in connection with the sonship constituted by adoption. Regeneration it is that generates them anew after the image of God so that the adopted may be imbued with the disposition which is consonant with the responsibilities and privileges and prerogatives belonging to the status of adoption (John Murray, Collected Writings, Banner, vol 2, 228.)

[10] Vidi John MacArthur, Richard Mayhue, Biblical Doctrine, Crossway, 2017, 625,626.

Google Sites

Report abuse