Sila uskrsnuća

Sila uskrsnuća

Aleksandar Trajkovski

Svijet voli heroje, junake, ljude moćne i jake. Takve poštuju i dive im se. Jadnici i slabići se preziru. I onda bismo svi htjeli da smo jaki, moćni, utjecajni, ali nismo. Malo ko je jak i moćan. A pitanje je može li postati jak? Možemo li svi postati duhovno jaki, silni i moćni?

(15) Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, (16) ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: (17) Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; (18) prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima (19) i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove (20) koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima (21) iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. (Ef 1:15-21)

Tekst kaže da je Božija moć, prema nama koji vjerujemo, primjerena djelotvornosti sile i snage Njegove koju na djelu pokaza uskrsnućem i uznesenjem Isusa Krista. Bog nam treba prosvjetliti oči srca da bismo upoznali Božiju silnu moć prema nama. I mi možemo postati silni i moćni. Neograničenu silu možemo primiti od samog Boga.

Imam za vas tri pitanja. Prvo, želite li iskusiti Božiju silu u svom životu? Drugo, da li znate kako je možete iskusiti? I, treće, šta se praktično dešava kada doživimo silu Božiju? Ovo treće pitanje možemo postaviti i na drugi način: Kako se očituje Božija sila u onima koji vjeruju?

1. Nerazumijevanje Božije sile

Kada razmišljam o sili Božijoj i ljudskom shvaćanju sile, na um mi dolaze dvije vrste ljudi. Prvi su oni koji ne vjeruju u silu Božiju ili ne znaju za nju. Ne znaju da je mogu i trebaju doživjeti i iskusiti. U ovu grupu spadaju mnogi nevjernici ali i vjernici. Npr. kada nevjernicima govorimo o Bogu i potrebi čovjekovog obraćenja Bogu, neki od njih će reći da oni to ne mogu, ne mogu živjeti onako kako Biblija uči. Slažu se oni da tako treba, da je to dobro, ili bi i sami htjeli, ali znaju da su grešni i da nikada ne bi mogli živjeti po Bibliji. Ima i vjernika koji ne poznaju silu Božiju. Misle da je sila Božija rezervirana samo za neke super duhovne pojedince i ne pada im na pamet da je oni mogu i trebaju iskusiti. Druga grupa su oni koji misle da imaju silu koju ustvari nemaju. Umišljaju da su proroci, iscjelitelji i čudotvorci. Dižu veliku buku i galamu, a od njihovih proroštava, čudesa i iscjeljenja ni traga. Postoje samo u njihovoj mašti. Tresla se gora, rodio se miš. I na kraju se pitamo da li uistinu kao vjernici možemo iskusiti i doživjeti silu Božiju, ili je to samo pusta mašta? Biblija kaže da možemo i trebamo.

Kada razmišljamo o sili Božijoj u životima vjernika, onda nam na um padaju Mojsije – koji je razdjelio Crveno more, Ilija – koji je spuštao oganj s neba i oživljavao mrtve, Samson – koji je magarećom čeljusti pobio tisuću, David – koji je ubio Golijata, Danijel – koji je vjerom zatvorio usta lavovima. Ali ko pomisli na jadnog Jonu, preko kojeg se obratila čitava Niniva? Na Ezru, koji je bio propovjednik i učitelj? Biblija kaže da je s Ezrom bila blaga ruka Boga njegova. Ko pomisli na Esteru, preko koje je Bog spasio Izraelce? Ili na Ivana Krstitelja, koji ne učini nijednog čuda, a bio je pun Duha Svetog još u majčinoj utrobi? Ili na Epafrodita, koji je u zatvoru služio apostolu Pavlu? Ili na Febu, Službenicu Crkve u Kenhreji?

Ista Božija sila koja je uskrsnula Krista od mrtvih djelovala je u Mojsiju, Iliji, Davidu, Danijelu, ali i Joni, Ezri, Esteri, Ivanu Krstitelju, Epafroditu, Febi, a djeluje i u svim drugim istinskim vjernicima. Ona u svakom ne čini iste, u ljudskim očima spektakularne i dramatične stvari, ali je itekako silna i stvarna. Mislim da moderni karizmatici ovdje prave veliku grešku jer se usredotoče na spektakularno i dramatično, a potpuno zanemaruju, previđaju i, često, uopće ne poznaju stvarno djelovanje Duha Svetog. Nemojte me krivo shvatiti. Ja vjerujem da Bog djeluje čudesno i spektakularno. Ali isto tako znam da je puno važnije ono djelovanje koje često ne izgleda tako dramatično i spektakularno.

2. Djelovanje i očitovanje sile Božije

Zato sada želim da pogledamo šta nas to Biblija uči o tome kako sila Božija djeluje u nama i kroz nas, odnosno koji su to temeljni i najvažniji načini djelovanja i očitovanja sile.

Spasenje

Vratimo se na tekst s početka propovijedi:

(19) i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove (20) koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima... (Ef 1:19,20)

Da bismo razumjeli kako se očituje sila Božija o kojoj Pavao govori, pogledat ćemo kontekst, (šta to Pavao još govori o sili Božijoj u Poslanici Efežanima.) Apostol odmah u drugom poglavlju nastavlja govoriti o sili uskrsnuća u vjernicima:

(1) I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha (2) u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima. (3) Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi. (4) Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, (5) nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! – (6) te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: (Ef 2:1-6)

Tekst veoma jasno kaže da se sila Božija u vjernicima očituje u njihovom duhovnom oživljavanju, uskrsnuću i uznesenju. Šta to znači? Najkraće rečeno, to označava spasenje jer piše: „Milošću ste spašeni“. Dakle, sila Božija prema nama i u nama se očituje u našem spasenju. To uključuje naše obraćenje, vjeru, nanovo rođenje, oproštenje, opravdanje, posinjenje, posvećenje i sve druge blagoslove koje smo primili u Kristu.

Posvećenje

(14) Zato prigibam koljena pred Ocem, (15) od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji: (16) neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka (Ef 3:14-16)

Šarić prevodi ovako:

Da vam dadne po bogatstvu slave svoje, da se silom utvrdite po Duhu njegovu u nutarnjem čovjeku, (Ef 3:16, Šarić)

Evo opet Pavao govori o sili, sili Božijeg Duha, istoj sili koja je uskrsnula Krista od mrtvih. Da vidimo šta ovdje kaže o djelovanju sile u nama. Kaže da se silom Duha trebamo ojačati u unutarnjem čovjeku. Ovo se odnosi na posvećenje odnosno duhovni rast. Dalje Pavao kaže da je to rast u vjeri, spoznaji i ljubavi.

(16) Da vam dadne po bogatstvu slave svoje, da se silom utvrdite po Duhu njegovu u nutarnjem čovjeku, (17) Da Krist stanuje vjerom u srcima vašim, da budete u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni; (18) Da biste mogli razumjeti sa svima svetima, koja je širina i dužina, i visina i dubina; (19) I poznati ljubav Kristovu, koja nadilazi svaku spoznaju, da se ispunite svom puninom Božjom. (Ef 3:16-19, Šarić)

Od početka četvrtog poglavlja pa skoro do kraja poslanice Pavao govori o posvećenju i šta to praktično znači. Govori o ostavljanju grijeha i životu u pravednosti.

(17) Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove: (18) zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova. (19) Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću. (20) Vi pak ne naučiste tako Krista, (21) ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: (22) da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, (23) a obnavljati se duhom svoje pameti (24) i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine. (Ef 4:17-24)

Dalje nabraja konkretne grijehe od kojh kršćani moraju bježati, a šta umjesto toga trebaju činiti.

(25) Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima. (26) Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom (27) i ne dajite mjesta đavlu. (28) Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima što podijeliti s potrebnim. (29) Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima. (30) I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! (31) Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! (32) Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. (Ef 4:25-32)

Dakle, posvećenje, svetost. Tu se očituje sila Božija, sila uskrsnuća. Pogani, u kojima ne djeluje sila Božija, žive u ispraznosti pameti, zamrečena uma, daleko od života Božijeg. Predani su razvratnosti, pohlepi i svakoj nečistoći. A kršćani, ljudi u kojima djeluje sila Božija, odložili su prijašnje ponašanje i varave požude i hode u pravednosti i svetosti istine. Sila Božija im daje snagu i moć da mogu odbaciti grijeh i slijediti Krista. Isus je ovako rekao:

(34) Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. (35) Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. (36) Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. (Iv 8:34-36)

Danas mnogi kažu da su vjernici, a žive kao robovi grijeha. To nije prava vjera, nije biblijska vjera. Biblijska vjera je vjera puna sile Božije, to je vjera koja nadvladava grijeh. Pavao u Poslanici Rimljanima kaže ovako:

(11) Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. (12) Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! (13) Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. (Rim 8:11-13)

Dakle, vjernici su primili silu Duha Svetog da bi mogli usmrćivati djela tijela i odupirati se grijehu. Postoji li neki grijeh koji je jači o sile Duha Svetog? Ne postoji. Kršćanin je slobodan od svakog grijeha, silom Božijom ga može nadvladati.

Jedan pastor mi je pričao kako je imao diskusiju s čovjekom koji je bio oduševljen nekim krivovjercima koji su, navodno, činili čuda. Čovjek ga je upitao: „A gdje je tebi sila?“ Pastor mu je odgovorio: „Šta misliš, otkuda mi sila da živim čistim životom?“ Čovjek je ušutio. Bilo mu je jasno. Kada bi danas mnogima postolo jasno kako se svemoguća sila Božija očituje u životima vjernika!

Postojanost i strpljivost

(9) Zato i mi, od dana kada to čusmo, neprestano za vas molimo i ištemo da se ispunite spoznajom volje Njegove u svoj mudrosti i shvaćanju duhovnome: (10) da živite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, plodni svakim dobrim djelom i rastući u spoznaji Božjoj; (11) osnaženi svakom snagom, po sili Slave njegove, za svaku postojanost i strpljivost; (12) s radošću zahvaljujući Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti. (Kol 1:9-12)

Pavao govori o spoznaji, mudrosti, razumijevanju, dostojnom životu, ali i postojanosti i strpljivosti. Da li ste ikada pomislili da se svemoguća sila Božija, ona ista sila koja je uskrsnula Krista od mrtvih, u vjernicima očituje u postojanosti i strpljivosti? Svi bismo mi voljeli da idemo okolo i činimo čudesa, liječimo bolesne i podižemo mrtve, ali ko želi da se sila Božija očituje u njemu u postojanosti i strpljivosti?

Postojanost je osobina čovjeka koji se neda skrenuti s puta i odvratiti od vjere i pobožnosti čak i u najvećim kušnjama i patnjama.¹ Postojanost je suprotna kukavičluku i potištenosti. Riječ strpljivost označava trpljenje. U suprotnosti je sa srdžbom i osvetom. Strpljiv je onaj koji susteže gnjev i ne da se lako isprovocirati.² Postojanst se pokazuje u teškim životnim okolnostima, a strpljivost u odnosu prema ljudima.³

Puno je lakše biti čudotvorac i iscjelitelj nego biti postojan, strpljiv, pravedan i pobožan. Da bi smo bili ovakvi treba nam nadnaravna sila Božija.

Pavao u Poslanici Efežanima, dalje u šestom poglavlju, objašnjava kako je sila Božija često neophodna ženama da se pokoravaju svojim muževima, muževima da ljube svoje žene, djeci da se pokoravaju roditeljima i robovima da se pokoravaju gospodarima. Zatim je neophodna u duhovnoj borbi, kako bismo se oduprli sotoni i zlim duhovima. I, na kraju, neophodna je za propovijedanje Evanđelja odnosno za službu.

Služba

(8) Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje." (Dj 1:8)

(12) Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu – jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene (13) koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. (1 Ti 1:12-13)

Vidimo za što nam treba sila Božija, za službu propovijedanja Evanđelja. Sila djeluje u nama i očituje se kroz nas u propovijedanju ali i drugim službama i dužnostima na koje nas Bog poziva. To (osim propovijedanja, poučavanja, svjedočenja, evangelizacije...) uključuje svaku vrstu služenja u Crkvi, svaku vrstu dobrih djela koja Bog od nas traži, a proteže se i na svaku drugu dužnost i odgovornost kao što je odgoj djece, skrb za obitelj itd. (Kol 3:23) Bog je Pavlu, ali i nama danas, dao snagu za službu i sveukupan kršćanski život.

3. Kako do sile i kako je koristiti?

Kako do sile? Kako je upotrijebiti i koristiti? Vidjeli smo da nam je na raspolaganju, da je možemo i trebamo koristiti, ali kako? Vratimo se na tekst s početka.

(15) Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, (16) ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: (17) Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; (18) prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima (19) i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove (20) koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima... (Ef 1:15-20)

Apostol Pavao sasvim jasno kaže da svi vjernici imaju silu. Ne postoji nešto posebno što trebaju doživjeti da bi je primili. Već su je primili kad su povjerovali u Krista (ako su stvarno povjerovali). Ono što je potrebno jeste da im se otvore oči, da progledaju i shvate da je imaju.

Je li moguće da nam je na raspolaganju neograničena sila Božija, ista ona sila koja je uskrsnula Krista od mrtvih, a mi to ne znamo, i živimo kao neki duhovni slabići? Moguće je. To je upravo ono o čemu Pavao i govori. Neki se mole za više sile. To je pogrešno. Mi imamo svu silu. Ne možemo imati više sile nego što već imamo. Duh Sveti je u nama. Sva Božija sila je u nama i nama na raspolaganju. Jesu li tvoje oči otvorene da vidiš kolika sila je na raspolaganju tebi u tvom kršćanskom životu?

Drugo pitanje je znaš li kako i za šta je koristiti? Mnogi ne znaju. Misle da je mogu koristiti za šta njima padne na pamet. Ali ne, mogu je koristiti samo za one stvari za koje im je dana. Imamo na raspolaganju istu silu koja je uskrsnula Krista od mrtvih, ali ne možemo ići okolo i oživljavati mrtve. Zašto? Zato što nas Gospodin nije pozvao da to činimo. Postoje rijetki slučajevi kada Gospodin pozove nekog da učini čudo, kao što se to desilo u slučajevima opisanim u Bibliji, ali to nije pravilo. Pravilo je da ne možemo oživljavati mrtve. Dokaz tome je da su groblja puna i mladih i starih, vjernika i nevjernika. Ali možemo i trebamo oživljavati duhovno mrtve.

Dakle, Gospodin nam je dao silu da je koristimo čineći one stvari koje nas je On pozvao da činimo. Danas smo vidjeli kako i zašto se koristi sila Božija. Koristi se za spasenje, posvećenje, postojanost, strpljivost, službu i cjelokupan kršćanski život – za sve dužnosti i odgovornosti koje imamo u Kristu. Činimo one stvari na koje nas je Gospodin pozvao, i na način na koji to On želi, i sila uskrsnuća će se očitovati u nama i kroz nas. Molimo se da nas On vodi i da nam mudrost, da nam se otvore oči, da se ojačamo u Njegovoj sili koja nam je na raspolaganju za Njegovu službu.

Da li su tvoje oči otvorene? Jesi li shvatio kolika sila upravo tebi stoji na raspolaganju? Ustani i idi u sili koju ti je Gospodin dao i čini ono na što te On pozvao.

1Strong, J. (1996). The exhaustive concordance of the Bible : Showing every word of the text of the common English version of the canonical books, and every occurrence of each word in regular order. (electronic ed.) (G5281). Ontario: Woodside Bible Fellowship.

2 Gaebelein, F. E., Wood, A. S., Kent Jr., H. A., Vaugn, C., Thomas, R. L., Earle, R., Hiebert, D. E., & Rupprecht, A. A. (1981). The Expositor's Bible Commentary, Volume 11: Ephesians through Philemon. Grand Rapids, MI: Zondervan Publishing House, s.v. Col 1:11.

3 Wuest, K. S. (1997, c1984). Wuest's word studies from the Greek New Testament : For the English reader. Grand Rapids: Eerdmans, s.v. Kol 1:11.