Put grešnički i put pravednički

2

Put grešnički i put pravednički

Nastavljamo s proučavanjem Prvog psalma sa ciljem da otkrijemo koji put vodi do blagoslova. U prethodnoj poruci smo vidjeli da blagoslova nema u savjetima opakih, na putu grešničkom, niti u zboru podrugljivaca. Razmatrali smo kakvi su savjeti opakih te vidjeli neke načine kako im se oduprijeti i ne stajati na putu grešničkom.

U ovoj poruci ćemo razmatrati put grešnički odnosno njegovu suprotnost – put pravednički. Jasno je da se ovdje radi o svakodnevnim životnim putevima, odnosno našem životu, mišljenju i djelima. Čovjek koji sluša savjete opakih staje na put grešnički ili se utvrđuje u njemu. Mnogo je puteva grešničkih, ali je to ustvari samo jedan put. Mnogo je puteva pravedničkih, ali i to je samo jedan put. Isus je rekao:

Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze! (Mt 7:13-14)

Postoje, dakle, samo dva puta: široki ili prostrani i tijesan ili uski. Prvi je grešnički a drugi pravednički.

1. O pravom ili uskom putu

Isus je jednom prilikom rekao svojim učenicima:

Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put. Reče mu Toma: “Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?” Odgovori mu Isus: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.” (Iv 14:3-6)

Iz teksta jasno vidimo da je Isus pravi put, jedini pravi put. Kada u Bibliji čitamo o pravom putu primjećujemo da se on naziva i put istine, put spasenja, put mira, put Božiji, put života, put Božijih odredaba, put zapovijedi, put opomene i stege, itd. Svi ovi izrazi djelimično ili u potpunosti opisuju pravi put i daju dovoljno jasnu sliku o njemu. Pravi ili uski put je put koji vodi u život i malo je onih koji njime idu.

Želim pobliže opisati ovaj put. Spomenuli smo da je uzak i da malo ljudi njime ide, te da se na uski put ulazi kroz uska vrata. Isus je rekao da je On put, ali gdje su vrata? Gospodin je ovako govorio:

Stoga im Isus ponovno reče: “Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.” (Iv 10:7-9)

Vidimo da je Isus put, ali je i vrata. On je uski put, ali i uska vrata. Kako Isus može biti i put i vrata? Kako možemo ući kroz Njega? Kako ići Njime? To pomalo čudno zvuči. Kroz uska vrata ulazimo pokajanjem i vjerom u Isusa Krista. Uskim putem hodimo vjerom slijedeći Njegovu riječ. Zato se pravi put zove i put Božijih zapovijedi. Pokajanje i vjera se događaju onda kada čujemo i priznamo da smo grešnici i Božiji protivnici koji zaslužuju samo i jedino Božiji gnjev, te se okrećemo Kristu vjerujući da je Njegova krv prolivena radi oproštenja naših grijeha. Uskim putem hodimo slušajući i slijedeći Kristov glas, čitajući i vršeći sve što je zapovjedio u Bibliji. Kralj, psalmista i prorok, David, je napisao:

Zla puta klone mi se noge da riječ tvoju sačuvam. (Ps 119:101)

Vidimo da David Riječ Božiju suprotstavlja zlom putu. To znači da je Božija riječ pravi put, odnosno pravi put nam pokazuje Božija riječ. Četiri stiha dalje David kaže:

Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi. (Ps 119:105)

Božija riječ pokazuje pravi put. Je li nam sada jasno kako hodimo pravim uskim putem? Slušajući Isusov glas koji je zapisan u Njegovoj Riječi Bibliji (najjednostavnije rečeno). Vidimo da je isto mislio i psalmista u Prvom psalmu:

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noć. (Ps 1:1-2)

Put zakona Božijeg je pravi put.

Napomena 1. Ponovo ću pojasniti ono što sam već naveo, da bismo otklonili moguće nejasnoće. Neki smatraju da je pravi put u Starom zavjetu bio put Božijeg zakona, a u Novom zavjetu put milosti i vjere. Takvo viđenje je potpuno pogrešno. Pravi put je isti i u Novom i u Starom zavjetu a to je put Zakona, milosti i vjere. Božiji zakon nikada nije mogao postojati bez Božije milosti, niti Božija milost može postojati bez Božijeg zakona. Zakon i milost su sastavni dio Evanđelja i nije ih moguće razdvojiti. Kada psalmista tvrdi da je Božiji zakon pravi put, onda on tu uključuje ili čak prvenstveno misli na Krista i milost, pa tek onda na zapovijedi i zabrane. Kako ili zašto je to tako? Božiji zakon, u smislu zapovijedi i zabrana, sam po sebi je bezvrijedan. On ima svoj smisao samo onda kada ga ispravno shvatimo. Ispravno smo ga shvatili samo onda kada uviđamo da je njegova osnovna svrha da nas dovede Kristu. On nas Kristu dovodi tako što nam pokazuje našu grešnost i osudu s jedne strane, i Krista Isusa s druge strane. Tako čovjek, uplašen Zakonom i Božijim pravednim gnjevom, bježi od Zakona, ali ne bilo gdje, nego samo i jedino Kristu. Tek kada dođe Kristu, čovjeku se otvaraju oči i on Zakon počinje vidjeti u drugom svjetlu, ne više kao strašni oganj Božijeg suda, nego kao Božiju milost koja ga uči i vodi pravim putem. Blago čovjeku koji uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu Njegovu misli dan i noć, veli Psalmist. Dakle, pravi put je Isus Krist, pravi put je put Božijeg zakona.

Jesi li ušao na uska vrata pokajanjem i vjerom? Ideš li pravim putem slušajući i vršeći Božiju riječ?

Neka niko ko ne čita i ne poznaje Božiju riječ – Bibliju – ne umišlja da ide pravim i uskim putem. Kako možeš ići pravim putem ako ne znaš koji je? Kako možeš znati ako ne čitaš Božiju riječ? Kralj David je zabilježio:

U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim. (Ps 119:11).

David je čitao Božiju riječ, razmišljao o njoj i pamtio je. To mu je pomoglo da ide pravim putem. Danas ljudi ne mare za Bibliju, a umišljaju da idu pravim putem. U kakvim li zabludama mnogi žive!

Kada uđemo na uska vrata i hodimo pravim putem onda nam je put sve jasniji i jasniji. Pravednička je staza kao svjetlost svanuća koja je sve jasnija do potpunog dana (Izr 4:18). Na putu pravednosti je blagoslov, mir i spokoj.

Napomena 2. Vidjeli smo da su uska vrata kojima se ulazi na pravi put. Uzak je i sam put i malo je onih koji njime idu. Ići pravim putem stoga ponekad može biti teško. Hoditi tim putem znači ići mimo svijeta, u suprotnom smjeru, ne slijevati se u istu rijeku razuzdanosti. Svijetu se neće sviđati što ne živimo kao oni, što se pravimo pametni i pravedni, što ne psujemo, ne lažemo, ne bludničimo, ne pijemo, ne pušimo. Svijetu se neće sviđati što mi svojim životom pokazujemo da su njihova djela zla. Zato će nas vrijeđati i progoniti nas. Apostol Petar nas je upozorio:

Dakle, budući da je Krist trpio u tijelu, i vi se oboružajte istim mišljenjem – jer tko trpi u tijelu okanio se grijeha da vrijeme što vam u tijelu još preostaje proživite ne više po ljudskim požudama nego po Božjoj volji. Dosta je uistinu što ste u prošlom vremenu vršili volju pogana, hodeći u razvratnostima, požudama, pijančevanjima, pijankama, opijanjima i bezakoničkim idolopoklonstvima. Stoga se čude što se ne slijevate u tu istu rijeku raskalašenosti te proklinju. (1Pt 4:1-4)

Svijetu nije drago što smo krenuli drugim putem, pravim putem. Žele da se vratimo nazad. Još neko nas želi vratiti nazad, a to je sotona. On obilazi kao ričući lav tražeći koga da proždere. I naše slabo tijelo ne voli disciplinu – uski put Božijih zapovijedi – nego mu je lakše autocestom, širokim putem, „laganini po sredini“ (kao što kaže jedan pastor). Sotona, svijet i tijelo nas žele skrenuti s uskog puta na raznorazne načine: savjetima, ruganjima, prijetnjama i raznoraznim drugim sredstvima. Oduprimo im se čvrsti u vjeri. Ostanimo postojani i sve čvršći u vršenju Božije volje. Napredujmo u spoznaji Božije volje, u spoznaji Božije riječi.

2. O putu grešničkom

Put grešnički je put popločan savjetima opakih, put neposlušnosti i grijeha, put laži i nepravde, licemjerja i bezbožnosti, put koji vodi u propast. Mnogo je onih koji njime idu jer je širok. Mnogi koji idu širokim putem toga uopće nisu svjesni. Zbog toga će biti dobro da pobliže opišem široki put kako bismo prepoznali je li to put koji smo izabrali. U Poslanici Efežanima nalazimo za mene najjasniji kratak opis širokog puta:

I vas, koji ste bili mrtvi zbog prestupaka i grijeha svojih, u kojima ste nekad hodili po vijeku ovoga svijeta, po knezu, koji vlada u zraku, po duhu, koji sad radi u sinovima nepokornosti, u kojima smo i mi svi nekad živjeli po željama tijela svojega, čineći volju tijela i pomisli, i bili smo po naravi djeca srdžbe, kao i ostali. (Ef 2:1-3 Šarić)

Ovaj tekst opisuje ljude koji idu širokim putem odnosno život vjernika prije njihovog obraćenja Bogu. Pogledajmo koje su karakteristike širokog ili grešničkog puta. Prvo, vidimo da je to put prestupaka i grijeha. To je put suprotan Božijoj riječi. Drugo, to je put po vijeku ovog svijeta (...kojima ste nekad hodili po vijeku ovoga svijeta...). Put grešnički je put kojim ide ovaj svijet. To se odnosi na misli i djela svijeta, na stil života. Ako živimo kao što živi svijet i razmišljamo kao što razmišlja svijet, onda trebamo znati da smo na širokom putu. Treće, to je put inspiriran od sotone, jer stoji: po knezu, koji vlada u zraku, po duhu, koji sad radi u sinovima nepokornosti. Ljudi ne vjeruju da postoji sotona ali ako se ravnaju po svjetskim trendovima onda su inspirirani od samog sotone. Četvrto, to je put inspiriran grešnim tijelom: živjeli po željama tijela svojega, čineći volju tijela i pomisli. Grešno tijelo je grešna narav koja, kako vidimo, uključuje grešne strasti ili želje i grešne misli. Ako živimo po svojim željama i mislima onda idemo širokim grešničkim putem. Ne živim po volji sotone nego po svojoj volji, tvrde neki. Ali upravo je to znak da vrše volju sotone jer on želi da žive po svojoj umjesto po Božijoj volji.

Put grešnički je put svijeta, sotone i grijeha. Idemo li širokim putem ili uskim putem Božije riječi? Ili ni sami ne znamo kojim putem idemo?

Pogledajmo još kako se ulazi na široki put i kuda on vodi. Vidjeli smo da se na uski put ulazi na uska vrata, a kuda se ulazi na široki put? Pogledajte pažljivo: na široki put se ne ulazi kroz vrata, na tom putu smo od samog rođenja. Od rođenja živimo po samovoljnom mišljenju i grešnim požudama. Živimo kako živi sav svijet inspiriran sotonom, živimo na širokom putu. Pogledajmo šta kaže Biblija:

Na krivu su putu bezbošci od krila majčina, na krivu su putu lašci od utrobe. (Ps 58:4).

Ako Bibliju uzimamo ozbiljno, onda vidimo da je čovjek na krivom putu od samog rođenja. Oni koji Bibliju uzimaju olako su u potpunom duhovnom mraku. Da li se ova izjava, da su bezbožnici na krivom putu od rođenja, odnosi na sve ljude, ili samo na neke? Mora biti da se odnosi na sve ljude jer psalmista David, koji je bio Božiji čovjek i prorok, za sebe kaže:

Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja. (Ps 51:7)

Prema tome, mogu slobodno zaključiti da su svi ljudi, od samog rođenja, na putu grešničkom. Taj put vodi u propast i na njemu nema blagoslova. Nije blago onom koji hodi putem grešničkim, niti mu može biti blago. Zato se niko ne treba čuditi što u srcu osjeća prazninu, što je već odavno zaboravio šta je radost, što ne zna šta je to mir, ljubav, šta je sreća. Ne zna, jer na putu kojim ide nema Božijeg blagoslova. To može biti samo put prokletstva, iako se mnogi na ovom putu nadaju nekoj sreći. Čekaju neki dobitak na lutriji, nadaju se da će se jednog dana nešto dogoditi. Mnogi u svojoj nadi umiru, a u mnogima nada umire prva.

3. Ima li nade za nas?

Ovo pitanje ćemo pogledati s dvije strane. Najprije, ima li ikakve nade za ljude koji idu širokim putem svijeta, sotone, tijela i grijeha? Ima li nade za ljude koji slušaju savjete opakih i idu putem grešničkom?

Ako smo pažljivo pratili propovijed, mogli smo vidjeti da ima nade. Čitali smo o kralju Davidu koji je bio Božiji čovjek iako tvrdi da je rođen na putu grešničkom. Očito je da je u jednom trenutku prešao sa širokog na uski put. Kako je David to mogao? Jednostavno: ušao je na uska vrata. Poučen Božijim zakonom, pokajanjem i vjerom je ušao na uska vrata i hodio uskim putem. Isto tako i bilo koji drugi čovjek može sa širokog preći na uski put. Svaki čovjek koji se pokaje zbog svoga grešnog i bezbožnog života i u vjeri dođe Isusu Kristu ulazi na uska vrata i počinje hoditi uskim putem.

Priznaješ li da si rođen kao grešnik? Priznaješ li da ideš širokim putem? Želiš li prijeći na uski put blagoslova i vječnog života? Pokaj se i primi Isusa Krista za svog Gospodara i Spasitelja. Čitaj Njegovu riječ i čini što kaže. Na taj način ćeš hoditi uskim putem.

Nadalje se moramo upitati: “Ima li nade za nas?” Neki će reći da su ušli na uska vrata, ali nisu sigurni idu li uskim putem, jer svako malo pogriješe i uvijek nešto zabrljaju. Malo bi tamo, malo ovamo, žele ugoditi i tijelu i Bogu, i svijetu i Kristu. Jesu li na uskom ili širokom putu? Zanimljivo je primijetiti da psalmista stvari opisuje crno-bijelo. Postoje put grijeha i put pravednosti. Postoje uski i široki put. Postoje pravednik i grešnik. Nije li stvarnost negdje između? Ni tamo ni ovamo? Je li psalmista pogriješio kada ovako postavlja stvari? Je li Isus pogriješio kada govori o samo dva puta? Griješi li Biblija kada govori o pravednicima i grešnicima? Možda postoji i neka treća skupina? Ima li za nju blagoslova ili barem ostataka blagoslova?

S jedne strane gledano postoji treća skupina, ali kad pogledamo s druge strane vidimo da ustvari ne postoji. Otkrivamo to u ovom stihu gdje se prorok Ilija obraća izraelskom narodu.

Dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega. A narod mu nije ništa odgovorio. (1Kr 18:21)

Čini se da Izraelci nisu bili ni tamo ni ovamo. Ali gdje su ustvari bili? Na širokom putu. Biblija nam otkriva da je u to vrijeme samo sedam tisuća Izraelaca od svega Izraela bilo na uskom putu. Ova grupa između postoji samo fiktivno. Drugim riječima, čini se da postoji, ali ustvari ne postoji. Biblija nam i za Samarijance kaže da su služili Jahvi, ali i svojim idolima. Kome su u stvarnosti služili? Idolima. U Bibliji, u knjizi Izreka, jasno stoji:

Spasava se tko živi pravedno, tko se koleba između dva puta, propada na jednom od njih. (Izr 28:18)

Očito je da za kolebljivca nema blagoslova, nego mu je dosuđena propast. Postoji li onda nešto između, neki put između? Ne postoji, premda se može činiti drugačije. Postoji samo široki i uski put za one koji se kolebaju i dvoume i Biblija ne sadrži ohrabrenje. Ne nudi utjehu niti sigurnost da su spašeni zato što su nekoć davno izmolili molitvu obraćenja. Šta onda Biblija kaže? Biblija jasno poziva na pokajanje. Poziva da se uđe na uska vrata i hodi uskim putem. Ako ne znaš na kojem si putu, možda je vrijeme da se odlučiš. Danas odluči kome ćeš služiti. Ilija je Izraelce suočio s istom dilemom, a kasnije i Jošua:

I zato se sada bojte Jahve i služite mu savršeno i vjerno! Uklonite bogove kojima su služili oci vaši s onu stranu Rijeke i u Egiptu i služite Jahvi! Međutim, ako vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Jahvi. (Jš 24:14-15)

Vjerujem da Bog i nas danas suočava s istom dilemom: kome ćemo služiti? Bogovima kojima su služili naši oci, odnosno hoćemo li nastaviti živjeti kako su živjeli naši stari ili možda kao što živi svijet, ili ćemo se pokajati i okrenuti Isusu Kristu i njegovoj Riječi da mu služimo savršeno i vjerno?

Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj; ako bi rekli: “Hodi s nama, da vrebamo krv, čekamo u zasjedi nevina ni za što; da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob; naplijenit ćemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuće plijenom; bacat ćeš s nama svoj ždrijeb, svi ćemo zajedno imati jednu kesu.” Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze. Jer na zlo trče svojim nogama i hite prolijevati krv. Jer uzalud je razapinjati mrežu pred očima svima pticama. A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu. Takva je sudba svih lakomih na ružan dobitak: on ih života stane. Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas; propovijeda po bučnim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori svoje riječi: “Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle će podsmjevačima biti milo podsmijevanje, i dokle će bezumnici mrziti znanje? Poslušajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoću vas poučiti svojim riječima. Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pružala sam ruku, ali je nitko ne opazi. Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene; zato ću se i ja smijati vašoj propasti, rugat ću se kad vas obuzme tjeskoba: kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka. Tada će me zvati, ali se ja neću odazvati; tražit će me, ali me neće naći. Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha niti su poslušali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu. Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta. Jer glupe će ubiti njihovo odbijanje, a nemar će upropastiti bezumne. A tko sluša mene, bezbrižan ostaje i spokojno živi bez straha od zla.” (Izr 1:10-33)

Zaključak

Postoje dva puta – uski i široki. Na širokom se rađamo, na uski stajemo pokajanjem i vjerom i hodimo držeći Božiju riječ. Ako smo stupili na uski put, ne smijemo se više dvoumiti, vrludati lijevo-desno, niti zastajati. Moramo ići naprijed. Za one koji uviđaju da su na širokom putu postoji poziv: “Uđite na uska vrata...”

Treće poglavlje>>>