Aleksandar Trajkovski

Posebni poziv

Je li i tebi upućen posebni Božiji poziv?

Probno izdanje

Novi Travnik, 2020

www.kbcnt.net

(pdf i video)

Sadržaj

Predgovor 5

Objašnjenje i dokazivanje doktrine 7

1. Narav posebnog poziva 7

2. Tekstovi koji naučavaju i potvrđuju poseban poziv 8

3. Svrha posebnog poziva 12

Definiranje posebnog poziva 13

1. Definiranje 13

2. Definicija iz Westminsterske vjeroispovijesti 16

Definiranje - nastavak 19

1. Tekstovi koji dodatno razjašnjavaju posebni poziv 19

2. Problem slobodne volje 22

Niko ne može doći Kristu ako ga ne povuče Otac 25

1. Objašnjenje konteksta 25

Isus hrani pet tisuća muškaraca 25

Nakon toga narod traži Isusa 26

2. Dva tumačenja 27

Prigovor 1: Takav Bog je nepravedan 29

Prigovor 2: Sve ću ljude privući sebi 29

A kako Bog povlači ljude Kristu? 33

3. Primjena 34

Pitanja i odgovori 35

1. Svi koje mi daje Otac doći će k meni .... a Juda? 35

2. Zašto ljudi idu u pakao, zato što nisu izabrani i pozvani ili zato što su sagriješili? (Šta je to infralapsarianizam?) 36

3. Šta da rade oni koji žele doći k Bogu a ne mogu jer nisu izabrani? 38

5. Može li Bog biti bolji? 38

4. Da li je posebni poziv sve što Bog čini kada poziva ljude? 39

Poseban poziv i nanovo rođenje u reformiranoj teologiji i Bibliji 41

Zaključak: primjena doktrine 45

1. Poticaj na ustrajnu službu, misiju i evangelizaciju 45

2. Poticaj na vjernu službu 45

3. Poticaj na život dostojan poziva 45

4. Poticaj nevjernicima 45

Tabela 47

Novozavjetni tekstovi o pozivu 49

Predgovor

Poštovani čitaoci, brošura koju imate pred sobom nastala je od materijala koji su pripremani za video seriju Posebni Božiji poziv koja je (nadam se) i dalje dostupna na YouTubeu, na mom kanalu. Govori o veoma važnoj i zanimljivoj temi koju mnogi teolozi zanemaruju pa čak u potpunosti i odbacuju. Šta je to posebni poziv? Postoji li takva nauka u Bibliji? Zašto je to važno? Ovo su neka od pitanja na koje dajem odgovore. Spominjem i prigovore na spomenutu doktrinu te dajem jasne i konkretne odgovore. Moja molitva je kroz brošuru naučite nešto novo, budete zainteresirani za daljnje i dublje proučavanje Biblije te, ukoliko već niste, od Boga primite posebni poziv.

Objašnjenje i dokazivanje doktrine

Čovječanstvo je u takvom stanju da ne voli i ne želi svjetlo, Evanđelje je za njih ludost – kaže nam Riječ Božija. U stanju su potpune nemogućnosti da dođu Kristu i povjeruju u Njega.¹ Pa ko se onda može spasiti? Kako to da neki ipak dođu Kristu i povjeruju u Njega? Odgovor je u posebnom pozivu. Šta je posebni poziv? Postoji opći i posebni poziv. Opći poziv se još zove i vanjski, a posebni – unutrašnji. Opći poziv je kada propovijedamo Evanđelje i sve ljude pozivamo na pokajanje i vjeru. Posebni poziv je kada Bog Duhom Svetim djeluje u srcima izabranih i omogućava im da povjeruju u propovijedanu riječ. Mijenja njihovo srce, njihove „težnje i sklonosti”. Na nadnaravan način u njima „proizvodi želju za svjetlom koje su do sada mrzili, a mržnju prema grijehu koji su do sada voljeli”. Proizvodi htjenje i djelovanje, želju i sanagu za pokajanje i vjeru. Bog ne samo da poziva grešnika, nego čini da on može i hoće odgovoriti na poziv. To je posebni poziv.

1. Narav posebnog poziva

Ovaj poziv je neopoziv i neodoljiv. Šta znači kada kažemo da je poziv neodoljiv? To znači da mu se grešnik ne može oduprijeti. Koliko god čovjek mrzio Boga i koliko god se odupirao, ipak na kraju mora popustiti, ipak na kraju dolazi do obraćenja i vjere. Posebni poziv nas sigurno i neizostavno dovodi do „prvog spasonosnog čina naše duše – obraćenja i vjere”. (Berkhof)

Neopoziv je zato što onaj koji je pozvan neće biti opozvan. Poziv ne osigurava samo njegov dolazak Kristu, nego i proslavljenje. Tako slijedi da izraz poseban poziv može imati uže i šire značenje. U užem smislu označava ono djelo Duha koje osobi omogućava i osigurava da dođe Kristu i primi spasenje. U širem smislu označava kompletno spasenje.

2. Tekstovi koji naučavaju i potvrđuju poseban poziv

Mnogi ne vjeruju u postojanje posebnog poziva. Ne vjeruju da to Biblija naučava. Zato pogledajmo šta Biblija kaže.

Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje – (2) koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim (3) o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu, (4) postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu, (5) po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane (6) među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista: (7) svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista. (Rim 1:1-7)

Pavao tri puta koristi riječ pozvan. On je pozvan za apostola. To je poziv u službu. To je poziv koji podrazumijeva i odziv. Pavao nije samo pozvan da bude apostol, nego apostol i jeste. Pozvan ustvari znači učinjen apostolom. U njegovom slučaju poziv u službu se desio istovremeno kad i poziv na spasenje. Osim toga, vjernike u Rimu naziva pozvanima, pozvanicima Isusa Krista i pozvanicima da budu sveti. Ovo nije poziv u vezi kojeg se oni odlučuju hoće li ga prihvatiti ili neće (opći poziv). Ovo je poziv koji ih je učinio pripadnicima Isusa Krista i svetima.

Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. (29) Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. (30) Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. (Rim 8:28-30)

U 28. stihu Pavao kaže da Bog na dobro surađuje s onima koji ga ljube. I za njih kaže da su odlukom Njegovom pozvani. Da li je Bog pozvao one koji su prvo Njega ljubili? Ili je pozvao sve, a samo su Ga neki ljubili i odazvali se? Ili je ljude pozvao da Ga ljube? U Rim 3 Pavao otkriva da su svi sagriješili, nema nikog da čini dobro, nema pravednog niti jednog, nema nikoga da traži Boga. To znači da nema nikog koji ljubi Boga. Koji su onda ovo koji ljube Boga? Oni koje je Bog pozvao da Ga ljube.

Pogledajmo jo jednom stihove 29 i 30. U 29. stihu piše da je Bog one koji ga ljube predvidio i predodredio da budu suobličeni slici Njegova Sina. Koje je predodredio, te je i pozvao, koje je pozvao te je i opravdao. Vidimo da poziv prethodi opravdanju (tj. spasenju), a predodređenje prethodi pozivu. Svi koji su predodređeni su i pozvani, a koji su pozvani, ti su i opravdani. To može značiti samo jedno a to je da ovaj poziv o kome Pavao govori nije običan opći poziv koji je Pavao upućivao svima dok je propovijedao Evanđelje. Zašto nije? Zato što svi koji su pozvani općim pozivom nisu niti predodređeni niti opravdani. Ovdje Pavao misli na neki poseban poziv. To je poziv koji nije uputio tek samo Pavao, nego sam Bog. To je poziv koji osigurava i odziv i za posljedicu ima opravdanje.

Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. (22) Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, (23) a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, (24) pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost. (25) Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. (26) Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. (27) Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; (28) i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, (29) da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. (30) Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, (31) da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali. (1 Kor 1:21-31)

Ko su pozvani u ovom odlomku? Da li svi kojima je Pavao propovijedao? Pogledajmo pažljivo 23. stih. Apostol kaže da je njegova propovijed Židovima bila na sablazan a poganima ludost. Propovijedao im je Evanđelje, pozivao ih je na pokajanje i vjeru, ali oni su poziv odbacili. Iako ih je pozvao, ne naziva ih pozvanima. Pozvani su samo oni koji su se pozivu i odazvali. To može značiti samo jedno: da pozvani nisu svi kojima je upućen opći poziv, nego samo oni kojima je upućen posebni poziv. Ovdje vidimo da Pavao poziv povezuju sa izborom i zaključuje da je od Boga to što su vjernici kojima piše u Kristu. Bog je ljude izabrao, pozvao posebnim pozivom i zato su u Kristu, ne zato što je odluka njihove volje presudila. Volja postoji, i oni su voljno došli Kristu. Međutim, njihovoj odluci je prethodila Božija odluka i Božije djelovanje. Pavao Filipljanima piše ovako:

Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja! (13) Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati. (Fil 2:12-13)

Uzrok htjenja i djelovanja ne možemo pripisati čovjeku. Božije je to djelo. Ovdje se Pavao obraća vjernicima i govori o posvećenju. Ali ako je to slučaj sa vjernicima, koliko će više biti sa nevjernicima?

(15) Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!" (16) A on mu reče: "Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. (17) I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!' (18) A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.' (19) Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.' (20) Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.'" (21) "Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.' (22) I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.' (23) Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.' (24) A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere." (Lk 14:15-24)

Usporedba jasno govori o postojanju dva poziva. Jedan je onaj koji su pozvani mogli odbaciti, a drugi onaj koji niko nije mogao odbiti i koji ne samo da je prenio informacije nego je i osigurao da pozvani dođu na večeru.

(25) Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe. (26) I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doći će sa Siona Otkupitelj, odvratit će bezbožnost od Jakova. (27) I to će biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove. (28) U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca. (29) Ta neopozivi su dari i poziv Božji! (Rim 11:25-29)

Ovaj poziv Božiji (stih 29.) nije isti kao i posebni poziv o kojem govorimo, ali u tekstu vidimo i posebni poziv. Tekst kaže da će se cio Izrael obratiti. Bog će odvratiti bezbožnost od Jakova i ukloniti njihove grijehe. Kako to da su Izraelci čitavo vrijeme neprijatelji Evanđelja, a evo sad će se odjedanput svi obratiti? Kakve će se to metode evangelizacije koristiti pa će svi oni prihvatiti Evanđelje? Mislim da je jasno kako će doći Otkupitelj koji će ih obratiti. On će ih pozvati posebnim pozivom i spasiti. Nema drugog objašnjenja. Sljedeći tekstovi govore o moćnom i stvaralačkom učinku Božije riječi.

(10) "Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, (11) tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah." (Iz 55:10-11)

Djelovanje Riječi Božije nije prepušteno slučaju. Ona je stvaralačka i sigurno ostvaruje ono za šta je poslana. Tako i u slučaju onih koje Bog poziva. Riječ osigurava da se oni i odazovu.

… kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam – pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije. (Rim 4:17)

Tekst jasno kaže da Bog zove (poziva) da bude ono što nije. Drugim riječima, Riječ ima silu, ostvaruje svoju svrhu, oživljuje one koji su duhovno mrtvi i dovodi ih do spasenja.

3. Svrha posebnog poziva

U Bibliji se posebni poziv naziva i nebeski poziv, poziv Božiji, sveti poziv. To je poziv u zajedništvo sa Isusom Kristom, poziv na svjetlo, poziv na milost, poziv na slobodu, poziv na nadu, poziv na mir, poziv na svetost, poziv u kraljevstvo, poziv na slavu, poziv na vječni život, poziv na baštinu, poziv na Janjetovu svadbu i poziv u službu. Svrha poziva je dakle spasenje, posvećenje, proslavljenje, služba i proslavljanje.

Definiranje posebnog poziva

Kako precizno definirati posebni poziv? Rekao sam da je to Božije djelo u čovjeku koje mu omogućava da odgovori na poziv Evanđelja i osigurava da dođe Kristu u pokajanju i vjeri. Da li egzegeza može potvrditi ovakvu upotrebu riječi poziv, odnosno da li ovakav koncept uopće postoji u Bibliji?

1. Definiranje

U prethodnom poglavlju smo gledali biblijske tekstove iz kojih se jasno vidi da se riječ poziv može odnositi na opći poziv, poziv koji je upućen mnogima i koji je ustvari ništa drugo doli propovijedanje Evanđelja. Također smo vidjeli da postoji i posebni poziv koji je, za razliku od općeg, upućen samo izabranima. Zato se oni nazivaju još i pozvanima. U ovom poglavlju ću pokušati da dam još precizniju definiciju posebnog poziva. Temelj za naše razmatranje će biti tekst iz Rimljana 8:28-30.

(28) Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. (29) Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. (30) Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. (Rim 8:28-30)

Ovaj tekst je poznat kao zlatni lanac otkupljenja. Započinje predviđanjem a završava proslavljenjem. On je neraskidiv. Jedna karika neizostavno vodi do druge. Iz 30. stiha vidimo da predodređenje vodi do poziva a poziv do opravdanja. Rekli smo da se ovaj poziv ne može odnositi na opći poziv jer je jasno da svi koji su pozvani općim pozivom nisu niti predodređeni niti pozvani.

Ali šta u ovom stihu riječ poziv tačno označava? Šta je sadržaj, opseg i doseg ovog pojma? Iz teksta možemo saznati samo onoliko koliko nam sam tekst otkriva. A već na prvi pogled otkriva nam sljedeće:

(1) Posebni poziv je poziv koji primaju svi koji su predznani i preodređeni.

(2) Posebni poziv primaju samo oni koji su predznani i predodređeni.

(3) Svi koji su pozvani jesu opravdani i proslavljeni.

(4) Posebni poziv ima svoje porijeklo u odluci Boga Oca.

Nadam se da ove istine vidite iz teksta koji proučavamo. Međutim, ove informacije nam ne govore šta je to posebni poziv. Zato bi trebalo na tekst baciti i drugi pogled. Njega ćemo baciti na trideseti stih odnosno na dio teksta koji kaže: „koje pozva, te i opravda”. Iz ovog teksta je očigledno da poziv sigurno i neizostavno vodi do opravdanja. Iz drugog teksta iste poslanice Pavao nam otkriva da je opravdanje vjerom po Kristu.

Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. (Rim 5:1)

Pogledajmo sad informacije koje imamo:

1. Opravdanje je vjerom

2. Poziv sigurno i neizostavno vodi do opravdanja

(Iz ovog slijedi da:)

3. Poziv omogućava i osigurava vjeru

Iz iste poslanice saznajemo još neke informacije. Saznajemo da vjera dolazi kroz propovijedanje.

(14) Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? (15) A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra. (16) Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci? (17) Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom. (Rim 10:14-17)

Pogledajmo sada informacije koje imamo:

1. Opravdanje je vjerom

2. Poziv sigurno i neizostavno vodi do opravdanja

3. Poziv sigurno i neizostavno vodi do vjere

4. Vjera dolazi kroz propovijedanje Evanđelja (opći poziv), a iz toga slijedi da se

5. Posebni poziv (se) vremenski podudara s općim ili ga slijedi

Iz do sada poznatih informacija možemo doći do sljedeće privremene definicije:

Posebni poziv je posebno Božije djelovanje koje kod predodređenog grešnika, koji sluša propovijedanje Evanđelja, omogućava i osigurava vjeru.

Ovo je već prilično informacija. Da li možemo ići i dalje? Postoje li neki tekstovi koji nam mogu dati još više svijetla? Tekstovi koji govore o tome kako je došlo do vjere u životima nekih pojedinaca? Na pamet mi pada Lidija (Dj 16:13-15):

(13) U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. (14) Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. (15) Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas. (Dj 16:13-15)

Pogledajmo šta nam otkriva ovaj tekst. Govori o općem pozivu koji su apostoli uputili nekim ženama. Među njima je bila i Lidija. Ona je prihvatila ono što je Pavao govorio, drugim riječima, povjerovala je u Gospodina (kao što nam jasno pokazuje naredni stih). Osim propovijedanja Evanđelja i Lidijinog obraćenja Luka spominje jedan neobičan detalj. Kaže da je Gospodin Lidiji otvorio srce, a to je rezultiralo njenim prihvaćanjem vjere. Znajući ono što smo do sada naučili o posebnom pozivu, sa velikom sigurnošću možemo zaključiti da se ovo otvaranje srca odnosi na posebni poziv. Tako našu definiciju posebnog poziva možemo proširiti.

Posebni poziv je posebno Božije djelovanje koje kod predodređenog grešnika, koji sluša propovijedanje Evanđelja, otvaranjem srca omogućava i osigurava vjeru.

Ovdje bismo sada trebali analizirati šta riječ srce označava. Da vas ne bih vodio kroz čitav proces određivanja značenja ove riječi, reći ću samo da se odnosi na um, volju i emocije. Iz toga bismo mogli zaključiti da prilikom posebnog poziva Bog otvara srce (što će reći da djeluje na um, volju i emocije – sve ili nešto od toga). Dalje bismo trebali proučiti tekstove koji govore o obrezanju srca i promjeni srca, pa vidjeti da li se izrazi odnose na isti fenomen. Zatim treba proučiti i druge tekstove koji drugim riječima i izrazima opisuju isti fenomen. Do kakvog bismo zaključka i do kakve definicije na kraju došli? Vjerujem do onog do kojeg su došli i pisci Westminsterske vjeroispovijesti.

2. Definicija iz Westminsterske vjeroispovijesti

Pogledajmo definiciju ili opis posebnog poziva koji je zapisan u Westminsterskom vjeroispovijedanju. Isti tekst se nalazi i u Baptističkoj vjeroispovijesti.

1. Svima onima koje je Bog predodredio za život, i samo onima za koje se Bogu svidjelo, u određeno i potvrđeno vrijeme, pozvati ih djelotvornim pozivom po Duhu Svetome i po Riječi Božjoj, iz stanja grijeha i smrti u kojem se prirodno nalaze, u stanje milosti i spasenja po Isusu Kristu: Bog prosvjetljuje njihove umove kako bi mogli razumjeti Božje stvari, a sve to na njihovo spasenje, Bog zamjenjuje njihovo kameno srce novim, živim srcem od mesa. Bog obnavlja njihovu volju i svojom ih svemoćnom silom upravlja na činjenje dobra, djelotvorno ih privlači k Isusu, a oni svojevoljno dolaze k njemu jer ih je Božja milost učinila voljnima.

2. Djelotvorni poziv jest samo Božja slobodna i posebna milost, ne proizilazi ni iz čega što bi se nalazilo u čovjeku, čovjek je tu nedjelatan. Duh Sveti oživljava ga i obnavlja kako bi mogao odgovoriti na Božiji poziv i prigrliti milost koja mu se nudi. (Westminstersko vjeroispovijedanje, Poglavlje 10, paragraf 1 i 2)

Definicija Kanona sa sinode u Dortu je u trećem i četvrtom poglavlju, paragraf 10. (str. 52). Treba napomenuti da je u hrvatskom prevodu došlo do greške. U tekstu piše: „Činjenica da neki po službi evanđelja ne dolaze (k Bogu) i ne obraćaju se, ...” A treba pisati: „Činjenica da neki pozvani po službi evanđelja dolaze i obraćaju se...”

Osim otvaranje srca, Biblija posebni poziv naziva i oživljavanjem (vidjet ćemo u narednom poglavlju, kada budemo tumačili Ivan 5).

Definiranje - nastavak

Do sada smo naučili veoma važne istine u vezi posebnog poziva. U prethodnoj lekciji smo sastavili kratku definiciju analizirajući podatke koje smo uspjeli pronaći u Rim 8:28-30. Da bi naša definicija bila jasnija, pitali smo se da li postoji neki tekst koji više govori o tome šta se dešava u srcu čovjeka u trenutku kada se riječ Božija propovijeda a što direktno vodi do obraćenja i vjere? Tražeći odgovor na to pitanje došli smo do teksta iz Djela apostolskih 16:13-15. Koristeći informacije koje smo tamo pronašli sastavili smo sljedeću definiciju:

Posebni poziv je posebno Božije djelovanje koje kod predodređenog grešnika, koji sluša propovijedanje Evanđelja, otvaranjem srca omogućava i osigurava vjeru. (A što vodi do opravdanja i spasenja)

Srce se, rekli smo, odnosi na um, volju i emocije.

1. Tekstovi koji dodatno razjašnjavaju posebni poziv

U ovoj lekciji idemo dalje. Tražimo još neke tekstove koji govore o tome šta se deševa u trenutku propovijedanja evanđelja a što direktno vodi do obraćenja i vjere. Dolazimo do Evanđelja po Ivanu, peto poglavlje.

Kontekst: Ozdravljenje stotnikove kćeri te ozdravljenje na kupali-štu Betsaida. Kao posljedica toga Židovi napadaju Isusa što radi subotom (Iv 5:16-18). Hoće da Ga ubiju jer se naziva Sinom Božijim i tako izjednačava s Bogom (5:18). Isus dalje u tekstu objašnjava i dokazuje svoje Božanstvo. Između ostalog potvrđuje da je jednak Bogu Ocu i da Ga svi trebaju poštovati kao i Boga Oca. Da bi to dokazao, upućuje na djela koja čini. Dakle, prema Njegovim riječima, djela koja čini pokazuju i dokazuju da je Bog, jednak Bogu Ocu. To što sudi, pokazuje da je Bog koga treba poštivati kao i Boga Oca.

(22) Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu (23) da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla." (Iv 5:22-23)

Osim što sudi, On oživljava mrtve.

(21) Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. (Iv 5:21)

Dalje u tekstu On objašnjava da se radi o dvije vrste oživljavanja: oživljavanje duhovno mrtvih i oživljavanje fizički mrtvih. 24. i 25. stih govore o oživljavanju duhovno mrtvih.

(24) "Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. (25) Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. (Iv 5:24-25)

Govorimo o posebnom pozivu i vjerujem da u ovom tekstu nailazimo na njega. Isus govori o Njegovom glasu i Riječi. Onaj ko čuje Njegov glas živjet će. I ovo nije samo mogućnost, nego sigurnost. Koji čuje sigurno će oživjeti. Njegov glas sigurno i neizostavno vodi u život. Ali kako? Kroz vjeru. Ovdje vidimo isto ono što smo vidjeli u Rimljanima 8, poziv koji omogućava i osigurava vjeru i vodi do opravdanja odnosno do života.

Problem

Ovdje nailazimo na jedan problem: kako i gdje čuti Kristov glas? U Evanđeljima čitamo da su mnogi čuli Kristov glas, čuli su Njegove pouke i propovijedi, ali nisu vjerovali i bili spašeni. Kako onda čuti Njegov glas? Šta ustvari trebam čuti? Dalje u Evanđelju po Ivanu, odmah u narednom poglavlju, Isus kaže da onaj koji hoće život vječni, treba vidjeti Sina i vjerovati u Njega. Ali mnogi su Ga vidjeli, ali nisu vjerovali u Njega. Kako Ga vidjeti pa povjerovati? Jasno je da Isus govori o duhovnom slušanju i duhovnom gledanju duhovnim ušima i duhovnim očima. Kako Isusa čuti i vidjeti duhovnim očima i ušima? Odgovor se mnogima neće svidjeti. A odgovor je da sam Bog otvara uši i oči onima kojima hoće. Pogledajmo još jednom 21. redak:

(21) Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. (Iv 5:21)

Ko može oživjeti? Onaj koga Bog, Otac i Sin hoće oživjeti. Onaj kome Isus otvori uši i oči može Ga vidjeti i vjerovati u Njega. Ove su nam istine već poznate iz Starog Zavjeta. Mojsije je jednom prilikom to ovako objasnio Izraelcima:

(4) Ali vam ne dade Jahve do danas razuma da shvatite, očiju da vidite ni ušiju da čujete. (Pnz 29:4)

Biblija je kristalno jasna, da bi čovjek čuo i vidio, Bog mu mora otvoriti uši i oči. Izraelci su slušali Božiji glas, ali nisu imali otvorene uši da čuju. Bog im nije otvorio oči da vide. To ne znači da niko od Izraelaca nije bio spašen. Bog je pojedincima u Izraelu otvorio uši, ali ne Izraelu kao cjelini. Ostalima ne samo da ih nije otvorio nego ih je zatvorio.

(13) U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju." (14) "Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! (15) Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. (16) A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. (17) Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli." (Mt 13:13-17)

Ko, dakle, čuje i vidi da može povjerovati i primiti život? Samo onaj kome Isus otvori uši i oči. Tako naša definicija posebnog poziva može biti proširena dodatnim informacijama.

Posebni poziv je posebno Božije djelovanje koje kod predodređenog grešnika, koji sluša propovijedanje Evanđelja, otvaranjem srca, ušiju i očiju omogućava i osigurava vjeru. Posljedica je opravdanje i život vječni.

2. Problem slobodne volje

Pa zar to nije nepravedno? Kakav je to Bog koji odabire koga će spasiti, a koga neće? To nije Bog ljubavi!!! Ko želi vjerovati u takvog Boga? Poslušajte me pažljivo: Evanđelje je Evanđelje milosti. Milost je nešto što Bog nikome nije dužan. Zar niste čitali šta Bog kaže Mojsiju?

(18) "Pokaži mi svoju slavu", zamoli Mojsije. (19) "Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj", odgovori, "i pred tobom ću izustiti svoje ime Jahve. Bit ću milostiv kome hoću da milostiv budem; smilovat ću se komu hoću da se smilujem. (Izl 33:18-19)

Osim što ljudi ne razumiju da je spasenje milosni dar Božiji, ne razumiju niti narav te milosti. Biblija naučava da će ljudi u pakao jer nisu izabrani. Međutim, primarni uzrok propasti grešnika nije taj što ih Bog nije izabrao, nego što oni nisu izabrali Boga. To nam jasno kaže Isus na kraju petog poglavlja.

(39) Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, (40) a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate. (Iv 5:39-40)

(44) Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite! (Iv 5:44)

Isus ljude poziva da vjeruju u Njega, ali oni neće. Zašto neće? Zato što više vole nešto drugo. O tome sam više govorio u videu pod naslovom Slobodna volja.

Pogledajmo dakle, kakva je situacija. Svi su sagriješili i lišeni su Božije slave. Svi su zaslužili kaznu i vječnu propast. Bog sve poziva na pokajanje i vjeru, ALI oni neće. Bog ipak odlučuje da će neke spasiti, pozvati posebnim pozivom i darovati im vjeru. Bog nipošto nije nepravedan što je tako odlučio. Naprotiv, ta odluka je izraz Njegove milosti a koštala Ga je života Njegovog Jedinorođenog sina.

Oni koji propadaju, propadaju zbog svoje krivice. Oni koji se spasavaju, spasavaju se zbog Božije milosti.

Niko ne može doći Kristu ako ga ne povuče Otac

(44) Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. (45) Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. (Iv 6:44-45)

1. Objašnjenje konteksta

Isus hrani pet tisuća muškaraca

(1) Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. (2) Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je cinio na bolesnicima. (3) A Isus uzide na goru i ondje sjedaše sa svojim ucenicima. (4) Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. (5) Isus podigne oci i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" (6) To rece kušajuci ga; jer znao je što ce uciniti. (7) Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije." (8) Kaže mu jedan od njegovih ucenika, Andrija, brat Šimuna Petra: (9) "Ovdje je djecak koji ima pet jecmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?" (10) Rece Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuca. (11) Isus uze kruhove, izrece zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli. (12) A kad se nasitiše, rece svojim ucenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!" (13) Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet jecmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. (14) Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus ucini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doci na svijet!" (15) Kad Isus spozna da kane doci, pograbiti ga i zakraljiti, povuce se ponovno u goru, posve sam. (Iv 6:1-15)

Nakon toga narod traži Isusa

Vjerujemo u Isusa, idemo za njim, ali zašto?

(26) Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. (27) Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati." (28) Rekoše mu dakle: "Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?" (29) Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao." (30) Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? (31) Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim." (32) Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; (33) jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu." (34) Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha." (35) Reče im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. (36) No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete. (Iv 6:26-36)

Isus čini nedvojbeno čudo. Mnoštvo je zaneseno i ide za Isusom, ali iz krivih motiva. Osim toga oni mrmljaju, nisu zadovoljni Isusovim čudima, traže druga i drugačija. Nisu zadovoljni ni njegovom naukom. Rado bi Mu predložili šta i kako treba propovijedati. S druge strane Isus nije zadovoljan svojim sljedbenicima i naziva ih nevjernicima. Kako je moguće da su ljudi vidjeli Isusa svojim očima, vidjeli su ovako veliko čudo, a opet ne vjeruju? Isus ni njih ni nas ne ostavlja da nagađamo. On daje jasan i konkretan odgovor:

(37) Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; (38) jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. (39) A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. (40) Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan." (41) Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba." (42) Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'" (43) Isus im odvrati: "Ne mrmljajte među sobom! (44) Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. (45) Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. (Iv 6:37-45)

(65) I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca." (66) Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. (Iv 6:65-66)

Zašto ljudi vide Krista i čudesa, a ne vjeruju u Njega? Zato što niko ne može doći Kristu (vjerovati u Njega) ako ga ne povuče Otac, ako mu nije dano od Oca.

2. Dva tumačenja

Prvo tumačenje je da Otac povlači sviju, svima na isti način omogućava da vjeruju u Krista. Ovo je tumačenje pelagijanaca, polupelagijanaca i arminijanaca. Drugo tumačenje je da Otac povlači samo neke, i to povlačenje omogućava i osigurava vjeru. Koje On povuče, ti su spašeni. Ovo je tumačenje reformirane teologije.

Da li je prvo tumačenje istinito? Može biti samo ako tekst izvadimo iz konteksta. Ali budući da sam vam pokazao kontekst, vjerujem da se na spomenuto tumačenje samo možete nasmijati ili u nevjerici odmahivati glavom. Isus svojom izjavom o povlačenju objašnjava zašto ljudi ne vjeruju i ne prihvaćaju Njegovu nauku. Odgovor je: Zato što ih nije povukao Otac, nije im dano od Oca. U ovaj kontekst učitati tumačenje da Bog povlači sve isto, može samo čovjek koji nije pročitao poglavlje ili koji ne mari za istinu. Kontekst nam otkriva još jednu istinu:

(37) Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; (Iv 6:37)

Iz ovog teksta vidimo da Kristu dolaze i vjeruju u Njega oni koje je Otac dao Sinu. Dakle postoje neki ljudi koji pripadaju Ocu i koje On daje Sinu. Biblija ih naziva izabranima. Te izabrane Otac povlači i oni tako dolaze Kristu. Samo oni, ne svi. Iz šireg konteksta također čitamo zanimljive informacije:

(47) Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga." (Iv 8:47)

Ne slušate jer niste od Boga, ne obratno: Niste od Boga jer ne slušate.

(25) Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene. (26) Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. (27) Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. (Iv 10:25-27)

Pelagijanci i arminijanci ne mogu objasniti ove stihove. Jedino ih mogu izvrnuti. Isus kaže: „Vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca”, a arminijanci će reći: „Vi niste od mojih ovaca jer ne vjerujete.”

Komentar Boba Utlija (koji tvrdi da nije kalvinista) na Iv 10:26 glasi ovako: What a shocking statement!

Prigovor 1: Takav Bog je nepravedan

Nipošto!

(39) Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, (40) a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate. (41) Slave od ljudi ne tražim, (42) ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. (43) Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti. (44) Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite! (Iv 5:39-44)

Ljudi ne dolaze Kristu jer neće. Ne vjeruju jer traže slavu jedni od drugih, ne od Boga. Više vole nešto drugo nego Boga. Više vole tamu nego svjetlost. Ovo sam detaljno objasnio u knjizi: Pet tačaka kalvinizma.

Kako sada pomiriti ove dvije izjave: (1) Vi ne vjerujete jer ne želite, jer više volite grijeh nego Boga, i (2) Vi ne vjerujete jer vam nije dano od Oca? Niko ne vjeruje, niko ne želi, svi više vole grijeh. Ipak Bog odlučuje nekima iskazati milost i dati vjeru.

Prigovor 2: Sve ću ljude privući sebi

(32) A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi." (Iv 12:32)

„Evo dokaza – vele pelagijanci – da tumačenje koje kaže da će biti spašeni svi koje povuče otac, nije istinito. Ako bi bilo istinito, onda bi svi ljudi bili spašeni, jer Isus će privući (povući) sve.” Prema njima dakle ovo povući znači omogućiti, privući (u smislu informirati, zainteresirati, ohrabriti, potaći...) privući odoljivom milošću. Jer Isus evo privlači sve, ali svi ne dolaze.

Prema reformiranoj teologiji, privlačenje je povlačenje neodo-ljivom milošću. Koje Bog povuče, ti će sigurno doći, i samo ti će doći. Pogledajmo kako se u Novom zavjetu koristi riječ povući (helko).

Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. (Iv 6:44)

A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi." (Iv 12:32)

A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. (Iv 18:10)

A on im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. (Iv 21:6)

Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. (Iv 21:11)

Kad njezini gospodari vidješe da im nesta nade u dobit, pograbiše Pavla i Silu te ih odvukoše na trg pred glavare. (Dj 16:19)

Sav se grad uskomeša, nasta strka naroda. Pograbe Pavla i odvuku ga izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata. (Dj 21:30)

A vi prezreste siromaha! Ne tlače li vas upravo bogataši? Ne vuku li vas baš oni na sudove? (Jk 2:6)

Da li vas upotreba riječi asocira na povlačenje ili privlačenje samo u smislu nagovaranja i poticanja? Jasno je da je povlačenje jakom silom koja se suprotstavlja sili onoga što se povlači.

Da li to onda znači da Isus povlači sve ljude, ali se mnogi uspiju oteti Njegovom povlačenju? Ako je tako, da li se otimaju i povlačenju nebeskog Oca u Ivanu 6:44? Kakvo god značenje teksta u Ivanu 12 bilo, ne može promijeniti tekst i kontekst Ivana 6:44. Ali idemo detaljnije pogledati šta znači kada Isus kaže da će sve privući k sebi. Šta sve? Koga sve? Da bismo to otkrili, šta trebamo? Proučiti kontekst.

Ivan 12:1 Isus je u Betaniji s Lazarom kojeg je uskrsio od mrtvih. 12:9 Silno mnoštvo se okuplja da vidi Isusa i Lazara koga je uskrsnuo od mrtvih. 12:10, 11 Židovi odlučuju ubiti i Lazara jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa. 12:12-19 Silan svijet dočekuje Isusa u Jeruzalemu. Viču: „Hosana, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!”

Šta iz ovog vidimo? Isus još nije podignut, a već je privukao svijet, veliko mnoštvo ide za njim. Koga bi to još mogao privući kada bude uzdignut, kad je ovdje već privukao veliko mnoštvo Židova? To nam otkriva naredni stih:

(20) A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. (21) Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa." (Iv 12:20-21)

Šta to ovdje piše? Do sada je mnoštvo židovskog svijeta išlo za njim, a sada evo i Grka. Ima li to kakve veze s onim što Isus govori u stihu koji tumačimo? Pogledajte šta se dešava nakon što su Grci došli da traže Isusa:

(20) A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. (21) Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa." (22) Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. (23) Isus im odgovori: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. (Iv 12:20-23)

Filip i Andrija idu i obavještavaju Isusa da ga traže Grci. I šta se onda dešava? Isus započinje govor u kojem se nalazi naš tekst. Sada bi svakom ko je čitao i ozbiljnije proučavao Bibliju trebalo biti sasvim jasno šta to znači kada Isus kaže: „Sve ću privući sebi.” Znači da će privući sve: Židove i Grke. Ne samo Židove, kao što je do sada bilo, jer smo vidjeli da mnoštvo Židova ide za njim, nego i pogane. Sve, dakle, ne znači sve ljude bez izuzetka, nego sve narode bez razlike. A da je tako, potvrđuju i drugi tekstovi u Evanđelju po Ivanu. U poglavlju prije piše ovako:

(49) A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: "Vi ništa ne znate. (50) I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!" (51) To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; (52) ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. (Iv 11:49-52)

Isus ima umrijeti za narod (Židove), ali ne samo za Židove nego i za pogane, da sinove Božije, od Židova i od pogana, skupi u jedno. Ne svakog pojedinca, nego izabrane. I tekst koji slijedi nakon Isusove izjave koju proučavamo, pokazuju da sve ne znači svakog pojedinca . Pogledajmo šta piše:

(37) Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega, (38) da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja? (39) Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže: (40) Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim. (41) Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio. (Iv 12:37-41)

Šta Izaija ovdje proriče? Da svi neće vjerovati. Da se ruka Gospodnja ne otkriva svima. A zašto neće vjerovati? Zato što im Bog zatvara oči i srca da ne povjeruju.

Prema tome, kristalno je jasno da Isus neće povući svakog pojedinca, jer to u kontekstu jasno kaže. Povući će sve narode, prvenstveno sve izabrane. Vrlo je vjerovatno da Isus ovdje aludira na Židovima dobro poznati stih iz proroka Izaije:

(1) Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit' iz njegova korijena. (2) Na njemu će duh Jahvin počivat', duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. (3) Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, (4) već po pravdi će sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit' bezbožnika. (5) On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove. (6) Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit'. (7) Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k'o govedo. (8) Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. (9) Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora. (10) U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci će željno tražiti. I prebivalište njegovo bit će slavno. (11) U dan onaj: Jahve će drugi put ruku pružiti da otkupi Ostatak svoga naroda, one što ostanu iz Asira i iz Egipta, iz Patrosa, Kuša i Elama, iz Šineara, Hamata i s morskih otoka. (12) Podignut će stijeg narodima, sabrat će Izraelu prognanike i skupiti Judi raspršene sa sva četiri kraja zemlje. (Iz 11:1-12)

Isus je podignut kao stjeg narodima, da skupi narode i sinove Izraelove, ne svakog pojedinca. Toliko o priči pelagijanaca.

A kako Bog povlači ljude Kristu?

(44) Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. (45) Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. (Iv 6:44-45)

Kako? Glasom, poukom, otvaranjem ušiju. Bog Otac, Sin i Duh Sveti ljudima otvaraju oči, uši i razum da čuju i razumiju Evanđelje, što dovodi do vjere, opravdanja, života vječnog, uskrsnuća i proslavljenja. To smo gledali prošli put.

3. Primjena

Šta je primjena ove doktrine? Ogovor ćemo saznati ako pronađemo odgovor na pitanje zašto Isus govori ove riječi i objašnjava ovu doktrinu u Ivanu 6? A odgovor na ovo pitanje ćemo pronaći tako što ćemo otkriti šta se dogodilo nakon što je Isus objasnio ovu doktrinu? Lažni vjernici, mrmljači i pametnjakovići su otišli.

(66) Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. (Iv 6:66)

Nastupilo je pročišćenje Crkve.

Pitanja i odgovori

1. Svi koje mi daje Otac doći će k meni .... a Juda?

(37) Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; (Iv 6:37)

Ovdje Isus odgovara na konkretnu situaciju. Za njim ide veliko mnoštvo jer su vidjeli čudesa, jeli kruh i nasitili se. Ali ne vjeruju (Iv 6:36). Zašto ne vjeruju? Nije ih Otac dao Sinu, jer da ih je dao, došli bi k Njemu (vjerovali bi). To znači da postoje neki ljudi koji su izabrani, koji će biti pozvani posebnim pozivom, koje će Otac dati Sinu. Ovo je reformirana teologija. Isus nas poučava reformiranoj teologiji.

Međutim, mnogi su odlučili da ne žele vjerovati ono što Biblija naučava pa pokušavaju pronaći načine kako da izbjegnu njeno jasno učenje. Njihovi pokušaji su smiješni, ali za neuke čak mogu izgledati prihvatljivi. Jedan od takvih smiješnih odgovora je i citiranje Ivana 17:12, kao da se time pobija ili nekako objašnjava ono što je Isus izjavio u Ivanu 6:36. Evo šta Isus kaže u Ivanu 17:12:

(12) Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. (Iv 17:12)

Argument je sljedeći: Neće svi koje je Otac dao Sinu doći odnosno ostati (spašeni, vjerni) jer, evo, Otac je Sinu dao Judu, a on je propao. I to je kao neki dokaz i argument. Ako ste nekad koristili ovaj argument, nemojte više. Zašto ovaj argument nije dobar?

Prvo, ako je istina (a nije) da je Otac Sinu dao Judu, a on ipak propao, to nipošto ne znači da će propasti još neko osim Jude. Jedan izuzetak ne ruši, nego potvrđuje pravilo. Međutim, vidjet ćemo da ovo uopće nije nikakav izuzetak.

Drugo, dokazat ću da Juda nikada nije ni pripadao onoj grupi koju je Otac dao Sinu. Kada Isus kaže: „Osim sina propasti”, ovo osim ga ne svrstava među izabrane. Naravno, ovakva konstrukcija rečenice u našem jeziku sina propasti može svrstati među one koji su dani Sinu. Međutim, u Novom zavjetu nije tako. Kao dokaz tome navest ću samo jedan tekst.

(25) Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. (26) I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. (27) I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac." (Lk 4:25-27)

U vrijeme Ilije, u Izraelu je bilo mnogo udovica. Ni jednoj od njih Ilija nije bio poslan doli (ili osim) udovici u Sarfati Sidonskoj. Da li je ova udovica jedna od udovica u Izraelu? Nije, ona je udovica izvan Izraela. Ovo doli ili osim je ne čini Židovkom. Mnogo je gubavaca bilo u Izraelu za vrijeme Elizeja. Ni jedan od njih se ne očisti doli (osim) Naamana Sirca. Da li je Naaman Sirac bio gubavac u Izraelu? Nije. Ovo doli ili osim ga ne čini Izraelcem. Tako ni Judu ne čini jednim od onih koje je Otac dao Sinu.

2. Zašto ljudi idu u pakao, zato što nisu izabrani i pozvani ili zato što su sagriješili? (Šta je to infralapsarianizam?)

Mnogi su zbunjeni i pitaju se: Zašto ljudi idu u pakao: zato što su sagriješili, što nisu vjerovali ili što nisu izabrani? Zlonamjerni ili slabo informirani pelagijanci će nas optužiti da naučavamo kako ljudi idu u pakao zato što nisu izabrani (ili barem da se naše učenje nekako svodi na to). Ali nije istina. Niti takvo što naučavamo niti se naše učenje svodi na to. A zašto onda ljudi idu u pakao? Zato što su sagriješili i što nisu vjerovali.

U teologiji postoji doktrina koja se zove infralapsarianizam. Da bismo razumjeli o čemu se radi, pogledajmo sljedeću tabelu (vidi tabelu na kraju brošure). Vidimo četiri stupca koji predstavljaju četiri doktrine. U prvom stupcu je prikazan supralapsarianizam, u drugom infralapsarianizam, u trećem amiraldizam i u četvrtom arminijanizam. Ne dajte se zbuniti ovim stranim riječima jer suštinu ove tabele je veoma lako shvatiti. (kažem suštinu, jer u dubinu nećemo ulaziti) Tabela predstavlja logički redoslijed Božijih odredbi ili odluka koje su donesene prije postanka svijeta. U svakom stupcu vidimo različit redoslijed odredbi. Posebno nas zanimaju dvije odredbe: o izboru i padu. Vidimo da izbor nekad prethodi a nekad slijedi pad.

Šta je to supralapsarianizam a šta infralapsarianizam? Riječ lapsus, kao u sintagmi lapsus lingue, označava pogrešku ili pad. U našem slučaju čovjekov pad u grijeh. Supra znači iznad a infra ispod. Supralapsarianizam tvrdi da Božija odredba o izboru logički prethodi odredbu o padu, dok infralapsarianizam tvrdi da odredba o izboru logički slijedi odredbu o padu.

Šta to znači? Ako pogledmo infralapsarianizam i postavimo pitanje: Zašto ljudi idu u pakao, zato što su sagriješili ili što nisu izabrani? Odgovor je očigledan. Odredba o izboru je ispod odredbe o padu. To znači da ljudi idu u pakao prvenstveno zato što su sagriješili, a ne zato što nisu izabrani. Izbor odnosno ne izbor (ili odbacivanje) je tek sekundarni uzrok njihove propasti. Većina onih koji naučavaju supralapsarianizam ne vjeruju ništa drugačije, ali to nije jasno iz njihove šeme. Tako treba biti jasno da Biblija naučava doktrine o izboru i predodređenju, ali one nisu glavni razlog propasti grešnika, grijeh je glavni razlog.

3. Šta da rade oni koji žele doći k Bogu a ne mogu jer nisu izabrani?

Ovakvo pitanje može postaviti samo neko ko ne poznaje dovoljno Bibliju i biblijsku antropologiju i hamartiologiju. Zašto? Zato što onaj koji poznaje Bibliju zna da niko ne želi doći Bogu. Biblija to kristalno jasno kaže:

(10) kao što je pisano: Nema pravedna ni jednoga, (11) nema razumna, nema ga tko bi Boga tražio. (12) Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da čini dobro - nijednoga nema. (Rim 3:10-12)

Prema tome, pitanje: Šta da rade one koji žele doći k Bogu a ne mogu jer nisu izabrani, nema nikakvog smisla za one koji poznaju Bibliju.

5. Može li Bog biti bolji?

Nedavno mi jedan brat postavi ovo pitanje: Može li Bog biti bolji? Moj automatski odgovor je bio: Ne može, Bog je savršeno dobar, bolji od najboljeg ne može biti.

Međutim, mladić je nešto drugo imao na umu. Pitanje je bilo postavljeno u kontekstu biblijskog učenja o izboru i posebnom pozivu. Drugim riječima pitanje bi bilo ovako: Zar ne bi Bog bio bolji kada bi izabrao i spasio sve? Zanimljivo pitanje, zar ne?

Odgovor je sljedeći: Bog koji izabire i spasava sve nije Bog Biblije. Postoje oni koji vjeruju u univerzalizam (da će svi biti spašeni), ali takvo učenje nema nikakve veze s Biblijom. Onaj koji vjeruje Bibliji, vjeruje da će samo neki biti spašeni. Isus zapravo kaže da je uzak put koji vodi u život i malo je onih koji ga nalaze. Širok put vodi u propast i mnogo je onih koji idu njime. Zašto Bog ne spasi više? Zašto ne spasi sve? Da li bi bio bolji ako spasi sve?

Bog ne može biti bolji jer je savršen i savršeno dobar. Iz toga možda slijedi i to da je dobro što neće spasiti sve? Je li dobar sudac koji kriminalca osudi na robiju? Naravno da je dobar, ako je to kriminalac zaslužio. Zašto onda ne bi bio dobar Bog koji grešnika osudi na zasluženu vječnu kaznu? I zašto bi bio bolji ako ga oslobodi?

Ali neki će ipak tvrditi da bi bio bolji ako spasi više. Ali onda imamo problem. Bog postaje nemoćan da spasi više. Tako imamo Boga koji je dobar, ali nije moćan. Niko ne želi Boga koji je nemoćan. Kako riješiti ovaj problem? Rješenje traže u slobodnoj volji. Bog kao želi spasiti sve, ali neće preko ljudske slobodne volje.

Ali opet imamo problem. U Bibliji ne postoji takva slobodna volja protiv koje ni Bog ne može ili neće ništa. Naprotiv, Bog djeluje protiv ljudske slobodne volje, kvari im planove i lomi drsku silu. Problem je i to što spasiti nekoga protiv njegove slobodne volje nije zlo, nego dobro djelo. A ne spasiti ga može biti itekako zlo. Dok sam bio tinejdžer imao sam grupu prijatelja s kojoj sam se družio. Jednom je jedan od njih počeo da govori kako će se ubiti. I kad bi sjeli i popili po čašicu, on bi išao prema prozoru da se baci s njega. Naravno, lišili smo ga slobodne volje, nismo mu dali da se baci. Je li to dobro? Ako je dobro, onda je pitanje kako može biti dobro to što Bog navodno neće da spasi ljude protiv njihove slobodne volje?

4. Da li je posebni poziv sve što Bog čini kada poziva ljude?

Jednostavan odgovor – nije. Iz Biblije je jasno da Bog čini mnoge stvari i na mnoge načine djeluje na ljude kako bi se pokajali i obratili od svojih grijeha. Međutim, posebni poziv je ono što je presudno.

Poseban poziv i nanovo rođenje u reformiranoj teologiji i Bibliji

Mnogi teolozi poistovjećuju posebni poziv sa nanovo rođenjem. Prema njima, nanovo rođenje je isto što i posebni poziv ili nanovo rođenje smatraju djelom posebnog poziva. Jesu li upravu? Kakav je dakle odnos između posebnog poziva i nanovo rođenja? Jesu li to sinonimi? Imaju li isto ili slično značenje? Ustvari, pitanje oko kojeg se vode velike diskusije je: Da li nanovo rođenje prethodi ili slijedi vjeru? Šta reformirana teologija o tome naučava?

Uvaženi teolog Louis Berkhof navodi Belgijsko vjerovanje, kanone iz Dorta, Heidelberški katekizam i Conclusions of Utrecth, te zaključuje da ovi dokumenti i standardi reformiranog vjerovanja pojam regeneracija (nanovo rođenje) koriste u širokom smislu. Pojam uključuje porijeklo novog života i njegovu manifestaciju u obraćenju. Čak nam se kaže – veli Berkof – da vjera regenerira grešnika.² Dalje tumači kako je za Calvina pojam regeneracije uključivao i obraćenje, vjeru i posvećenje. Treće poglavlje treće knjige Calvinovih Institucija je naslovljeno sa: Regeneracija po vjeri.

John Murray prepoznaje da se pojam u Novom Zavjetu koristi u užem i širem smislu. U širem smislu nanovo rođenje je identično konverziji (onoj promjeni koja uključuje obraćenje i vjeru).³

Charles Hodge također primjećuje da se pojam u Bibliji i teologiji koristi na više načina. Ponekad ima uže, a ponekad šire značenje.⁴ Riječ regeneracija – kaže Hodge – uključuje čitav proces, ne samo impartaciju života, nego sve što prethodi i slijedi taj akt. U tom smislu se ponekad koristi u Bibliji i, vrlo često, u teološkim tekstovima.⁵ Dalje kaže da Calvin pojam koristi u najširem smislu, a za teologe sedamnaestog stoljeća regeneracija i konverzija su sinonimi. Navodi i da je u jednom luteranskom dokumentu pojam označava čitav proces u kojem se grešnik iz stanja grijeha i osude premješta u stanje spasenja.⁶

To je, dakle, značenje izraza nanovo rođenje u Bibliji i reformiranoj teologiji (kada se izraz koristi u širem smislu).

Sad ćemo postaviti važno pitanje: Da li se nanovo rođenje dešava prije ili poslije vjere? Ili šta je prvo u redoslijedu spasenja: vjera ili nanovo rođenje? Odgovor je sljedeći: Kada izraz koristimo u širem smislu, onda on uključuje vjeru i ono što slijedi vjeru – opravdanje, posinjenje, položajno posvećenje. Tako u jednom smislu reformirana teologija može reći i kaže da nanovo rođenje slijedi vjeru ili čak da je nanovo rođenje po vjeri.

Prema tome, kada pelagijanci tvrde kako mi naučavamo da regeneracija prethodi vjeri, možda i nisu u potpunosti upravu. Vjerovatno i neki koji se smatraju učenicima i sljedbenicima reformirane teologije prvi put čuju za ovo što govorim. Ali za one koji insistiraju da reformirana teologija uči kako regeneracija prethodi vjeri, i koji će citirati R. C. Sproula koji izjavljuje da regeneracija prethodi vjeri i da je to sama srž reformirane teologije, moram objasniti još neke stvari.

Vidjeli smo da reformirana teologija uči kako se pojam nanovo rođenje koristi u užem i u širem smislu. Objasnio sam koji je širi smisao, a sada pogledajmo uži smisao. U užem smislu pojam se koristi da označi ono djelo Duha koje prethodi vjeri i koje grešniku omogućava da povjeruje i obrati se.

„U Bibliji izraz nanovo rođenje označava nešto što Bog čini u nama kako bi nam omogućio da povjerujemo.”⁷

„Regeneracija je promjena koju Duh Sveti čini u čovjeku kako bi ovaj mogao spasonosno odgovoriti na poziv Evanđelja.”⁸

Jedan od biblijskih stihova koji pokazuje da se izraz nanovo rođenje može koristiti i u užem smislu je sljedeći:

(14) Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. (Dj 16:14)

Iz teksta jasno vidimo posebno djelo koje Bog čini kako bi omogućio obraćenje i vjeru. To je u tekstu označeno kao otvaranje srca. Drugi tekst, koji ustvari i koristi izraz nanovo rođenje (od Boga rođenje) je sljedeći:

(1) Tko god vjeruje: "Isus je Krist", od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. (1 Iv 5:1)

Ako usporedimo druge slične konstrukcije u Prvoj Ivanovoj poslanici, postaje jasno da od Boga rođenje prethodi vjeri. To pokazuje i dokazuju da se izraz koristi u užem smislu, i u tom smislu je identičan posebnom pozivu.

Kakav je dakle odnos posebnog poziva i nanovo rođenja? U nekim slučajevima izrazi su sinonimi, dok je u drugim slučajevima nanovo rođenje širi pojam koji uključuje i posebni poziv.⁹ U prvom slučaju nanovo rođenje prethodi i uzrokuje vjeru, dok u drugom uključuje vjeru (tako da možemo reći i da je po vjeri odnosno da slijedi vjeru).

Predlažem da pojmove ne koristimo kao sinonime, nego da izraz nanovo rođenje koristimo u širem, a posebni poziv u užem smislu.

Zaključak: primjena doktrine

1. Poticaj na ustrajnu službu, misiju i evangelizaciju

Jedne noći reče Gospodin Pavlu u viđenju: "Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati! Ta ja sam s tobom i nitko se neće usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu." (Dj 18:9; usp.Dj 13:48)

2. Poticaj na vjernu službu

(1) Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo. (2) Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. (3) Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju: (4) u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja. (2 Kor 4:1-4)

3. Poticaj na život dostojan poziva

Molim vas dakle ja, sužanj u Gospodinu, da se vladate dostojno zvanja, u koje ste pozvani, (Ef 4:1)

4. Poticaj nevjernicima

Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja...(Heb 3:7)

1Više o tome možete čitati u drugom i trećem poglavlju moje knjige: Pet tačaka kalvinizma. (Dostupno na www.kbcnt.net)

2Systematic Theology, 476.

3Collected Writtings, vol 2:197.

4Systematic Theology, vol 2, 684.

5Isto, 685.

6Vol 3, 4. (v. i Ferguson, 45.)

7Wayne Grudem, Systematic Theology, 703.

8John Murray, Collected Writings, sv. 2.

9U prvom poglavlju sam napomenuo da se izraz posebni poziv može koristiti i koristi u širem smislu.

Novozavjetni tekstovi o pozivu

Pozvati (καλέω, kaleō)

Rim 4:17 kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije.

Rim 8:30 Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.

Rim 9:24 na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana?

Rim 9:11 Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju:

Rim 9:12 ne po djelima, nego po onome tko poziva - rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu,

1 Kor 1:9 Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.

Gal 1:6 Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje,

Gal 1:15 Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo (Gal 1:16) otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju

Gal 5:8 Ta pobuda nije od Onoga koji vas zove!

Gal 5:13 Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego - ljubavlju služite jedni drugima.

Ef 4:1 Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani!

Ef 4:2 Podnosite jedni druge u ljubavi;

Ef 4:3 trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira!

Ef 4:4 Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva!

Kol 3:15 I mir Kristov neka upravlja srcima vašim - mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite!

1 Sol 2:12 poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu.

1 Sol 4:7 Bog nas, doista, nije pozvao na nečistoću, nego na svetost.

1 Sol 4:8 Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje čovjeka nego Boga koji svoga Duha Svetoga udahnjuje u vas.

1 Sol 5:23 A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.

1 Sol 5:24 Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.

2 Sol 2:13 Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od Gospodina ljubljena, što vas je od početka odabrao za spasenje, posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu.

2 Sol 2:14 Da, na to vas pozva po našem evanđelju - na posjedovanje slave Gospodina našega Isusa Krista.

1 Kor 7:15 Ako li se nevjernik hoće rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog.

1 Kor 7:17 U drugome svatko neka živi kako mu je Gospodin dodijelio, kako ga je Bog pozvao. Tako određujem po svim crkvama.

1 Kor 7:18 Je li tko pozvan kao obrezan, neka ne prepravlja obrezanja. Ako je pozvan kao neobrezan, neka se ne obrezuje.

1 Kor 7:19 Obrezanje nije ništa i neobrezanje nije ništa, nego - držanje Božjih zapovijedi.

1 Kor 7:20 Svatko neka ostane u onom zvanju u koje je pozvan.

1 Kor 7:21 Jesi li pozvan kao rob? Ne brini! Nego, ako i možeš postati slobodan, radije se okoristi.

1 Kor 7:22 Jer tko je u Gospodinu pozvan kao rob, slobodnjak je Gospodnji. Tako i tko je pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov.

1 Kor 7:23 Otkupninom ste kupljeni: ne budite robovi ljudima.

1 Kor 7:24 Svatko u čemu je pozvan, braćo, u tome neka i ostane pred Bogom.

1 Tim 6:12 Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima!

2 Tim 1:8 Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga

2 Tim 1:9 koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremena vjekovječnih,

2 Tim 1:10 a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost - po evanđelju

2 Tim 1:11 za koje sam ja postavljen propovjednikom, apostolom i učiteljem.

Heb 5:4 I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron.

Heb 5:5 Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih,

Heb 9:15 A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje prekršaja iz starog Saveza pozvani zadobiju obećanu vječnu baštinu.

Heb 11:8 (šarić) Vjerom posluša Abraham, kad bi pozvan da izađe na mjesto, koje je imao da primi u baštinu, izađe ne znajući, kamo ide.

Otk 19:9 I reče mi: "Piši! Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu!" I reče mi: "Ove su riječi istinite, Božje."

-------------------------------------

Rim 9:7 i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku će ti se nazivati potomstvo;

Rim 9:25-26 Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat ću narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom. (26) Na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste moj narod prozvat će se sinovi Boga živoga.

Pozvani (κλητός, klētos)

Mt 20:16 "Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji."

Mt 22:14 Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."

Rim 1:1 Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje -

Rim 1:6 među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista:

Rim 1:7 svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.

Rim 8:28 Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.

1 Kor 1:1 Pavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten

1 Kor 1:2 Crkvi Božjoj u Korintu - posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega.

1 Kor 1:24 pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost.

Jud 1:1 Juda, sluga Isusa Krista, brat Jakovljev: ljubljenima u Bogu, Ocu, čuvanima za Isusa Krista - pozvanima.

Otk 17:14 Ratovat će protiv Jaganjca, ali će ih pobijediti Jaganjac - i njegovi pozvanici, izabranici, vjernici - jer on je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva."

Poziv (κλῆσις, klēsis)

Rim 11:28 U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca.

Rim 11:29 Ta neopozivi su dari i poziv Božji!

1 Kor 1:26 Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih.

1 Kor 7:20 Svatko neka ostane u onom zvanju u koje je pozvan.

Ef 1:18 prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima

Ef 4:1 Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani!

Ef 4:4 Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva!

Fil 3:14 k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.

2 Sol 1:11 Zato i molimo uvijek za vas da vas Bog učini dostojnima poziva i snažno dovede do punine svako vaše nastojanje oko dobra i djelo vaše vjere

2 Tim 1:9 koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremena vjekovječnih,

Heb 3:1 Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga svećenika naše vjere - Isusa:

2 Pt 1:10 Zato, braćo, to revnije uznastojte učvrstiti svoj poziv i izabranje: to čineći - ne, nećete posrnuti nikada!

(cf. also Rom. 9:24–26; 1 Cor. 1:9, 24, 26–28; Gal. 1:6, 15; 1 Thess. 2:12; 5:24; 2 Thess. 2:14; 2 Tim. 1:9).¹⁰

(Phil. 1:6; cf. 1 Cor. 1:9; 1 Thess. 5:24).¹¹