Pokoravajte se...

Aleksandar Trajkovski

Pokoravanje

Novi Travnik, 2020

www.kbcnt.net

Sadržaj

Pokoravanje Bogu 5

1. Pokoravanje Bogu 6

Treba li se pokoravati Bogu? 6

U čemu se pokoravanje Bogu sastoji? 7

2. Odbijanje pokornosti 10

3. Važnost pokornosti 13

Spasenje 13

Duhovni rast 14

Pokoravanje u državi, u Crkvi i u obitelji 15

1. Pokoravanje vlastima 15

2. Pokornost unutar Crkve 18

3. Pokoravanje u obitelji 21

Zaključak 23

Pokoravanje u obitelji 25

1. Vanjski napadi na obitelj 25

2. Bračni problemi 26

3. Biblijsko učenje o podložnosti žene mužu 27

Žena se treba pokoravati mužu 28

Kako? Koliko? U čemu? 28

Biblijski primjeri pokornosti 30

Problem praktične primjene 32

Zašto? 32

4. Pokornost ne znači inferiornost 34

5. Blagoslov pokornosti 35

Pokoravanje u obitelji 2 37

1. Svrha muževljevog autoriteta 37

2. Kako muž treba ljubiti ženu? 38

Požrtvovanom ljubavlju 39

Nesebičnom ljubavlju 39

Posvećujućom ljubavlju 39

Brižnom ljubavlju 41

Velikom ljubavlju 41

Posebnom ljubavlju 41

3. Narav odnosa muža i žene 42

4. Zaključak odlomka 43

5. Rješavanje bračnih problema 45

Zaključak 46

Pokoravanje Bogu

Pokoravanje je veoma važna tema i zauzima dosta mjesta u Bibliji. Iako je važna, nije popularna. Bila popularna ili ne, govorit ćemo o njoj, jer bez pokoravanja nema duhovnog života i napretka, nego dolazi do anarhije i brze propasti. Evo za početak samo nekoliko biblijskih stihova koji govore o pokoravanju:

(21) Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! (22) Žene svojim muževima kao Gospodinu! (23) Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. (24) Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! (Ef 5:21-24)

(17) Slušajte učitelje svoje i pokoravajte im se, jer se oni staraju za duše vaše, kao koji će dati odgovor, da to s radošću čine, a ne uzdišući; jer vam ovo ne pomaže. (Heb 13:17 Karadžić)

(7) Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas! (8) Približite se Bogu i on će se približiti vama! Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci! (Jk 4:7-8)

Vidimo dakle da Biblija govori o raznim vrstama i nivoima pokornosti. Želio bih u nekoliko propovijedi govoriti o:

pokoravanju u državi,

pokoravanju u Crkvi,

pokoravanju u obitelji,

pokoravanju u službi.

Ali prije nego što se osvrnem na ova četiri područja u kojima se trebamo pokoravati, govorit ću o najvažnijoj vrsti pokoravanja: o pokoravanju Bogu.

1. Pokoravanje Bogu

Možda neki misle da nije potrebno govorit o pokoravanju Bogu. Pa svi znamo da se trebamo pokoravati Bogu. A znamo li? Ja mislim da ne znamo, i da se o tome itekako treba govoriti. Iz pokornosti Bogu proizlaze sve ostale vrste pokornosti. Kada govorim o pokornosti Bogu, govorim o pokornosti Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Treba li se, dakle, pokoravati Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetom? Ako da, pokoravaš li se?

Treba li se pokoravati Bogu?

Već smo gledali šta Jakov kaže o pokornosti Bogu:

(7) Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas! (8) Približite se Bogu i on će se približiti vama! Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci! (Jk 4:7-8)

Ovo podložite se ili pokoriste se nije prijedlog, nego zapovijed. Osim što Biblija govori o pokoravanju Bogu odnosno Bogu Ocu, govori i o pokoravanju Bogu Sinu:

(24) Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! (Ef 5:24)

U Filipljanima 2 piše ovako:

(10) da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. (11) I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" – na slavu Boga Oca. (Fil 2:10-11)

Svi se moraju pred Kristom pokloniti odnosno Kristu pokoriti. A šta je sa pokoravanjem Duhu Svetom? Riječ Božija kaže ovako:

(51) Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! (Dj 7:51)

Stjepan Židove optužuje da se opiru Duhu Svetom. Ne pokoravaju Mu se, a morali bi. Dakle, Biblija jasno govori o pokoravanju Bogu: Ocu, Sinu i Duhu Svetom.

U čemu se pokoravanje Bogu sastoji?

Kako ćemo se pokoriti Bogu? Šta trebamo činiti da bismo Mu se pokorili? U čemu se trebamo pokoriti? Da bismo odgovorili na ova pitanja, vratimo se na Stjepanov govor. On Izraelcima kaže da se opiru Duhu Svetom. A šta znači opirati se Duhu Svetom? Da li to znači opirati se nekom unutrašnjem osjećaju za koji smatramo da je od Duha? Ili opiranje nekom nazovi proroku koji kaže da mu je Duh dao poruku za nas? Pogledajmo čitav tekst zajedno sa stihovima koji slijede.

(51) Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! (Ovo je Stjepanova optužba. A kako je on dokazuje? Onim što kaže u nastavku.) (52) Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, (53) vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali." (Dj 7:51-53)

Iz samo ovog djela teksta vidimo dvije stvari: (1) opiranje Duhu Svetom je opiranje Božijim prorocima i (2) nepokornost Božijem zakonu. (U 39. stihu Stjepan govori o nepokornosti Mojsiju.)

A kojim Božijim prorocima? U Izraelu su uvijek postojale dvije vrste proroka: pravi i lažni. Pravi su bili oni koji su uvijek izricali samo čistu Riječ Božiju i nikada nisu pogriješili. Njihova proroštva su uvijek bila u skladu s Božijim Zakonom. Lažni su bili oni koji su tvrdili da govore Riječ Božiju, ali se njihova proroštva nisu ispunjavala. Oni su govorili ono što se od njih tražilo da govore. Danas čujemo tvrdnje da u crkvama postoje Božiji proroci. Da li su oni pravi ili lažni? Današnji proroci su lažni proroci jer su njihova proroštva lažna proroštva. Njihova nauka je lažna nauka. Opiranje ovakvim prorocima je opiranje zlom duhu. Pokoravanje ovakvim prorocima je opiranje Svetom Duhu.

A kojim se onda prorocima trebamo pokoravati? Samo onim čija proročanstva su zapisana u Biliji. Dakle, pokoravati se Duhu Svetom znači pokoravati se Mojsiju i Prorocima, pokoravati se pisanoj Božijoj riječi.

A šta znači pokoravati se Kristu? Da li to znači pokoravati se nekom čujnom glasu koji za sebe tvrdi da je Krist? Ili nekoj viziji Isusa Krista? Nekom ukazanju koje kaže da je Krist? Ili je i pokornost Kristu ustvari pokornost Njegovoj riječi – Bibliji? Pogledajmo nekoliko stihova:

(19) Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga (20) i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!" "I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta." (Mt 28:19-20)

(46) "Što me zovete 'Gospodine, Gospodine!', a ne činite što zapovijedam? (Lk 6:46)

(4) Tko veli: "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. (5) A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u njemu. (1 Iv 2:4-5)

Tekstovi govore o pokoravanju Kristu. Pokoravanje Kristu je pokoravanje Njegovim zapovijedima, pokoravanje Njegovoj riječi. A koje su to Njegove zapovijedi? Koje su to Njegove riječi? To je Biblija. Kristove Riječi mimo Biblije nema, Njegovih zapovijedi osim onih u Bibliji nema.

U nekim izdanjima Biblije Kristove riječi su štampane crvenim slovima. To je potpuno pogrešno. Ispada da su Kristove riječi samo neke riječi u Bibliji i da su Kristove zapovijedi samo one štampane crvenim slovima. Čitava Biblija je Kristova riječ. Kristova riječ nije samo ona koju je On sam izrekao, nego sve riječi koje su izrekli i napisali oni koje je On poslao:

(17) "Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. (18) Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. (19) Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom." (20) "Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko." (Mt 5:17-20)

Iz teksta je jasno da Isus ne ukida nego potvrđuje starozavjetni zakon. I ne samo to nego zapovijeda da se vrši. Prema tome, Isusova zapovijed je da se vrše zapovijedi koje je Bog već prije dao. Tako Isusove zapovijedi nisu samo one koje je izrekao On sam nego i koje su izrekli proroci prije Njega.

U čemu se dakle sastoji pokoravanje Bogu? Pokoravanje Bogu se sastoji u pokoravanju Božijoj riječi Bibliji. Ono što kaže Biblija - kaže Bog. Neposlušnost Bibliji je neposlušnost Bogu. Isus je saducejima rekao ovako:

(31) A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: (Mt 22:31)

Bog govori. A ako želimo znati šta Bog govori, onda čitamo Bibliju. I ako odbijamo poslušati Bibliju, suprotstavljamo se samom Bogu.

Zamislite roditelja koji kaže djeci da mu se moraju pokoriti. I kako se djeca pokoravaju roditelju? Kada učine onako kako im kaže. Tako se i mi pokoravamo Bogu kada uradimo onako kako nam kaže. A On je već rekao što je htio reći, i to se nalazi zapisano u Bibliji.

2. Odbijanje pokornosti

Čini se sasvim jasno da se Trojedinom Bogu i Njegovoj riječi treba pokoravati. Ali to nije svima jasno. Mnogi se odbijaju pokoriti, djelimično ili potpuno. I ne samo da oni sami odbijaju nego tako uče i druge. Ovdje ne govorim o nevjernicima, nego o propovjednicima i teolozima po crkvama i kršćanskim fakultetima. Postoji nekoliko vrsta ljudi koji se odbijaju pokoriti Bogu. Svrstat ćemo ih u dvije grupe: iskreni i neiskreni. Iskreni su oni koji otvoreno kažu da ne vjeruju i da se ne žele pokoriti. Neiskreni su oni koji kažu da vjeruju i da se pokoravaju, ali u stvarnosti to ne rade. Nas zanima ova druga grupa.

Već u Bibliji vidimo neiskrene buntovnike, ljude koji su se predstavljali kao vjernici i propovjednici ali se nisu pokoravali Bogu. Isus je jednom prilikom ovako rekao onima koji su Ga slušali:

(46) "Što me zovete 'Gospodine, Gospodine!', a ne činite što zapovijedam? (Lk 6:46)

Vidimo da je već u vrijeme Isusa Krista bilo ljudi koji su išli za Njim i nazivali Ga Gospodinom (to znači gospodarom) ali mu se ustvari nisu pokoravali. I Isus ih pita: „Zašto me zovete Gospodinom a ne pokoravate mi se?” Ovo je klasičan primjer ljudi koji jedno govore, a drugo rade. Isusa su priznavali riječima, ali su Ga djelima nijekali. I Juda govori o ovakvim:

(3) Ljubljeni! Dok sam u svojoj brižljivosti kanio pisati vam o našem zajedničkom spasenju, osjetio sam potrebu da vas pismom potaknem da vojujete za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima. (4) Jer ušuljali se neki, odavna već zapisani za ovaj sud, bezbožnici koji milost Boga našega promeću u razuzdanost i niječu jedinoga gospodara i Gospodina našega Isusa Krista. (Juda 1:3-4)

Juda govori o članovima Crkava, onima koji su se predstavljali kao vjernici i propovjednici, koji su Krista nazivali Gospodinom, ali im se djela nisu slagala s onim što Gospodin od njih zapovijeda.

Ovo je najprostiji način na koji nazovi vjernici negiraju pokornost Bogu. Oni mogu ići i korak dalje. Kada svoju nepokornost brane krivim tumačenjem Pisma. Drugim riječima, oni ne priznaju da su nepokorni. Pitanje je kako oni tumače Bibliju da bi opravdali svoju nepokornost? Postoje razni načini. Pogledat ćemo samo neke:

Saduceji

Saduceji su svoju nepokornost branili tako što su veliki dio Biblije odbacili. Priznavali su samo pet prvih knjiga Biblije. Isus im kaže:

(24) Reče im Isus: "Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? (Mk 12:24)

Farizeji

Farizeji su svoju nepokornost branili tako to su Bibliji dodavali predaju. Isus je njima rekao ovako:

(8) Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske." (9) Još im govoraše: "Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju. (Mk 7:8-9)

Šaul

Zanimljiv primjer je i Šaul. On je primjer čovjeka koji je neposlušnost opravdavao dobrim namjerama. Bog mu je zapovjedio da izvrši herem i pobije ljude i stoku, ali on najbolju stoku ostavlja pod izgovorom da je hoće žrtvovati Jahvi. Na životu ostavlja i kralja Agaga. Evo šta mu Samuel kaže:

(22) A Samuel odvrati: "Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu? Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline. (23) Nepokornost je kao grijeh čaranja, samovolja je kao zločin s idolima. Ti si odbacio riječ Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeš više kralj!" (1 Sam 15:22-23)

Možemo ovako ići i nabrajati primjer za primjerom. Važno je da vidimo kako problem pokornosti odnosno nepokornosti nije jednostavan. Mnogi svoju nepokornost opravdavaju ili kamu-fliraju na razne načine.

Pitanje je šta je s nama? Da li smo pokorni ili nepokorni Bogu i Njegovoj riječi? Jesmo li iskreni ili neiskreni buntovnici? Da li svoju nepokornost kamufliramo i opravdavamo izvrtanjem Biblije?

3. Važnost pokornosti

Na kraju želim reći nekoliko riječi o tome koliko je pokornost Bogu važna. Bez pokornosti Bogu nema spasenja, nema blagoslova i duhovnog rasta.

Spasenje

Kada kažem da bez pokornosti nema spasenja, to ne znači da mi svom pokornošću i poslušnošću zaslužujemo spasenje. Naša poslušnost je posljedica spasenja. Ako nema poslušnosti, onda je to dokaz da nikada nije došlo do spasenja. Osim toga, u samom činu obraćenja i vjere uključena je poslušnost i pokornost. Kada se kajemo za svoje grijehe i prihvaćamo Krista za Gospodara i Spasitelja, mi se ustvari pokoravamo Kristu. Obraćenje i vjeru Biblija naziva pokornošću. Dakle, bez pokornosti nema spasenja u smislu da bez obraćenja i vjere u Krista kao Spasitelja i Gospodina nema spasenja.

Neki ovo potpuno odbacuju i kažu da se čovjek spasava bez pokornosti Kristu kao Gospodaru. Idu čak i dalje i tvrde da spasenje u čovjeku ne mora proizvesti dobra djela. Drugim riječima, djela nemaju nikakve veze sa spasenjem niti pokornost ima ikakve, bilo uzročne ili posljedične veze sa spasenjem. Ovo krivovjerje je veoma zastupljeno u evanđeoskom kršćanstvu ali, čini mi se, u manjoj mjeri nego prije dvadesetak godina. I to zahvaljujući propovjednicima kao što su John Piper, John MacArthur, R. C. Sproul, Paul Washer ali i mnogim drugim.

Dakle, ne dozvolite da vas iko prevari. Ne možete biti spašeni ukoliko ne prihvatite Krista za Gospodara i Spasitelja. Drugim riječima: ako Mu se u vjeri ne pokorite. Isto tako ne možete biti spašeni ukoliko mislite da svojim djelima možete zaslužiti spasenje. Spasenje se ne zaslužuje niti prima poslušnošću Božijem Zakonu, nego se prima jednim jedinim činom pokornosti – obraćenjem i vjerom.

Duhovni rast

Kao što bez pokornosti nema spasenja, isto tako nema niti duhovnog rasta i blagoslova. Isus je ovako rekao:

(46) "Što me zovete 'Gospodine, Gospodine!', a ne činite što zapovijedam? (47) Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: (48) sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena. (49) A koji čuje i ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuće razvalina velika." (Lk 6:46-49)

Ovo je upozorenje iz usta samog Gospodina Isusa Krista. Jakov kaže ovako:

(4) Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega. (5) Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama? (6) A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost. (7) Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas! (8) Približite se Bogu i on će se približiti vama! Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci! (9) Zakukajte, protužite, proplačite! Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost! (10) Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti! (Jk 4:4-10)

Bez pokornosti Bogu nema ništa osim ruševina i katastrofe.

Pokoravanje u državi, u Crkvi i u obitelji

Osim što nas Biblija jasno uči da se pokoravamo Bogu, Ocu, Sinu i Duhu Svetom odnosno Božijoj riječi Bibliji, uči nas i da se pokoravamo vlastima, crkvenim starješinama, muževima, roditeljima i gospodarima. I to je ono što ćemo danas gledati. Ovo je veoma važna tema, jer ukoliko se ne pokoravamo onim institucijama ili osobama kojima Bog zapovijeda da se pokoravamo, onda se ustvari ne pokoravamo samom Bogu. A nepokornost Bogu je kao grijeh čaranja, samovolja je kao zločin s idolima. Idemo redom.

1. Pokoravanje vlastima

(1) Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene. (2) Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami će na se navući osudu. (3) Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoćeš li se ne bojati vlasti? Dobro čini pa ćeš imati pohvalu od nje! (4) Ta Božji je ona poslužitelj – tebi na dobro. Ako li zlo činiš, strahuj! Ne nosi uzalud mača! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo čini. (5) Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti. (6) Zato i poreze plaćate: ta službenici su Božji oni koji se time bave. (7) Dajte svakomu što mu pripada: komu porez – porez, komu carina – carina, komu poštovanje – poštovanje, komu čast – čast. (Rim 13:1-7)

Tekst nam otkriva nekoliko važnih istina o vlastima. Prvo, zapovijeda pokornost vlastima. Izriče jednostavnu i jasnu zapovijed: Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. I, drugo, iznosi razlog, zbog čega se svako treba pokoravati vlastima. Razlog je što što su vlasti od Boga postavljene. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene.

Dalje u tekstu Pavao razrađuje ovu ideju, objašnjava šta to praktično znači da su vlasti od Boga. To znači nekoliko stvari. Prvo, suprotstavljanje vlastima je suprotstavljanje Bogu. Drugo, suprotstavljanje vlastima koje je Bog postavio ima posljedice – osudu. U trećem i četvrtom stihu Pavao objašnjava ovu misao (zbog čega onaj koji se suprotstavlja vlastima na sebe navlači osudu?) Zbog toga što je Bog postavio vlasti da kazne one koji čine zlo. Ne nosi uzalud mača! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo čini. Ako ne činiš zlo, ne trebaš se bojati vlasti, ako činiš zlo trebaš se bojati. Treće, budući da su vlasti od Boga, treba im se pokoravati ne samo zbog kazne od strane vlasti nego i zbog savjesti. Biblija nas jasno uči da naša savjest treba biti čista. Ukoliko se suprotstavljamo vlasti, suprotstavljamo se Bogu, i tako ne samo da navlačimo na se osudu nego i savjest onečišćujemo. Četvrto, budući da su vlasti od Boga, financiranje vlasti je također Božija odredba. Vlast se, između ostalog, financira plaćanjem poreza, i to je dužnost svakog građanina i svakog kršćanina. Ne plaćanje carina i poreza je također nepokornost Bogu. Pavao odlomak zaključuje riječima:

(7) Dajte svakomu što mu pripada: komu porez – porez, komu carina – carina, komu poštovanje – poštovanje, komu čast – čast.

Zašto se, dakle, pokoravati vlastima? Zato što su vlasti od Boga, zato što nepokornost priziva osudu, zato što nepokornost kalja savjest.

Tri primjedbe

Prvo, neki se pitaju zašto Bog ne kazni grešnike? Čini se da ljudi griješe, a ništa im se loše ne dešava. Odgovor je da Bog kažnjava grešnike. Biblija ustvari kaže da Bog krivca ne ostavlja ne kažnjenog. Jedan od načina na koji Bog kažnjava grešnike je i mačem vlasti. Mnogi su ovo iskusili na svojoj koži. Svi smo mi od strane vlasti kažnjeni više puta. Kršimo zakone u saobraćaju i Bog nas kazni putem policije. Ovakve kazne su najčešće novčane. Ponekad prekršitelju biva oduzeta vozačka ili mora ponovo polagati vozački ispit. Mnogi završe i u zatvoru. U nekim zemljama postoje i strože kazne. Ali ovo nisu stvarne kazne. Ovo je samo obuzdavanje čovjekove grešnosti. Stvarne kazne su u paklu.

Drugo, ko nije primijetio da su vlasti često nepravedne? Imaju mandat da kazne, a ne kazne. Ili kazne one koje ne treba kazniti, a ne kazne one koje treba kazniti. Da li je to od Boga? Ne! Božija volja je da vlasti postupaju pravedno, da kazne one koje treba kazniti, a štite one koji čine što je pravedno. Ako vlasti tako ne rade, bit će kažnjene od strane samog Boga, jer ima vlast iznad vlasti, sud iznad suda, Sudija iznad sudije. A svi će na kraju odgovarati u paklu ognjenom. Zato svaki onaj koji je na vlasti ovo mora imati na umu. Biblija jasno uči i to da je naša kršćanska dužnost ukoriti i opomenuti takve vlasti, jer vlasti trebaju postupati u skladu sa svojim ovlastima, ne ići preko njih. Ukoliko Crkva ne kori i ne opominje bezbožne i pokvarene vlasti koje tlače narod i prekoračuju ovlasti, zar neće postati saučesnik u njihovim zločinima? Osim toga Biblija uči da Bog pokvarenom narodu daje pokvarene vlasti. Kakav narod, takva i vlast.

Treće, poznato nam je da vlasti ponekad donose zakone koji nisu pravedni odnosno nisu u skladu s Biblijom.¹ Npr. brane da se Evanđelje propovijeda. Da li trebamo vršiti takve zakone? Nipošto! Božiji zakon je stariji od državnog. Državni zakon se treba usklađivati s Božijim, a ne obratno.

(27) Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: (28) "Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka." (29) Petar i apostoli odvrate: "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! (Dj 5:27-29)

Dakle, dužnost Crkve je da opomene i ukori nepravedne vlasti za nepravedne postupke, ne da im se besprigovorno pokorava.

2. Pokornost unutar Crkve

Ne samo da se trebamo pokoravati vlastima u državi nego i starješinama u Crkvi. Biblija to kristalno jasno uči.

(17) Poslušni budite svojim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun; neka to čine s radošću, a ne uzdišući jer vam to ne bi bilo korisno. (Heb 13:17)

Ovi glavari su starješine u Crkvi, a ne vlasti u državi, jer starješine su oni koji bdiju nad dušama. A ko su to starješine u Crkvi? To su prvenstveno oni koje Biblija naziva starješinama, nadglednicima i pastirima. Ovo nisu tri različite službe u Crkvi. Radi se o jednoj službi koja se označava različitim riječima. To su ljudi koji su izabrani i postavljeni od Duha Svetog a prepoznati od strane Crkve. To su ljudi koji ispunjavaju kvalifikacije koje od njih traži Riječ Božija a koje su iznesene u poslanicama Titu i Timoteju. U Poslanici Titu Pavao ovako kaže:

(5) Poradi toga ostavih te na Kreti da urediš preostalo te po gradovima postaviš starješine kako sam ti ja odredio: (6) je li tko besprigovoran, jedne žene muž, jesu li mu djeca vjernici i ne pod optužbom raskalašenosti ili nepokorna... (7) Jer nadstojnik kao Božji upravitelj treba da bude besprigovoran: ne samoživ, ne jedljiv, ne vinu sklon, ni nasilju, ni prljavu dobitku, (8) nego gostoljubiv, ljubitelj dobra, razuman, pravedan, svet, uzdržljiv, (9) priljubljen uz vjerodostojnu riječ nauka da može i hrabriti u zdravom nauku i uvjeravati protivnike. (Tit 1:5-9)

To su dakle starješine kojima se Crkva treba pokoravati. Oni su moralno kvalificirani, darovani i osposobljeni za obavljanje starješinske službe u skladu s Pismom. (koga zanima da detaljnije prouči kvalifikacije za starješine, neka čita o tome u mojoj knjizi Poslanica Titu. Dostupna je besplatno na web sajtu Izvori vjere.

Mnogi se smatraju starješinama a ne zadovoljavaju kvalifikacije koje Biblija traži od starješine. Ili nisu moralno podobni ili nisu sposobni. Često prekoračuju svoje ovlasti i čine stvari koje nisu pozvani činiti. To je problem koji Crkva treba riješiti. Starješine koje ne zadovoljavaju biblijske kvalifikacije treba lišiti službe.

Ne samo da se Crkva treba pokoravati starješinama nego im se treba pokoravati s poštovanjem.

(12) Molimo vas, braćo: priznajte one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas; (13) s ljubavlju ih nadasve cijenite poradi njihova djela! Gajite mir među sobom! (1 Sol 5:12-13)

(17) Starješine koji su dobri predstojnici dostojni su dvostruke časti, ponajpače oni koji se trude oko Riječi i poučavanja. (18) Pismo doista veli: Volu koji vrši ne zavezuj usta! I: Vrijedan je radnik plaće svoje. (1 Tim 5:17-18)

Koliko časti treba iskazivati starješinama? Dvostruku čast. To je sasvim jasno učenje Biblije. A u čemu se ta čast posebno iskazuje? Ovdje će se vjerovatno mnogi jako iznenaditi. Čast se iskazuje i veličinom plaće koju Crkva daje starješini. Sama riječ čast doslovno znači cijena ili plaća. Svaki čovjek koji išta zna o tumačenju bilo kakvog teksta (a posebno biblijskog), zna da se riječ čast mora odnositi i na plaću. Zašto? Zato što to kontekst zahtjeva. Pogledajmo još jednom tekst i kontekst. U sedamnaestom stihu Pavao tvrdi da su starješine dostojne dvostruke časti, a u osamnaestom kaže: Ne zavezuj usta volu koji vrši i: Vrijedan je radnik plaće svoje. Sad je pitanje da li je osamnaesti stih vezan za sedamnaesti i objašnjava ga, ili je potpuno nezavisan? Osamnaesti stih započinje riječima: Pismo doista veli... ili: Jer Pismo veli... Riječ jer ili doista (zavisi od prevoda) povezuje osamnaesti stih sa sedamnaestim. Dakle, osamnaesti stih objašnjava sedamnaesti.

Šta to praktično znači? To znači da kada Pavao kaže: Starješine koji su dobri predstojnici dostojni su dvostruke časti, on prvenstveno misli na plaću koju Crkva treba davati starješinama. Drugim riječima Crkva starješinama treba davati dobru plaću i tako im iskazati čast zbog njihove dobre službe.

Ovdje nailazimo na jedan problem. Mnogi ljudi misle da je Crkva zgrada ili nekakva institucija. Evanđeoski kršćani znaju da Crkva nije zgrada. Ali kada dođemo do pitanja pastorske plaće, onda Crkva postaje zgrada ili tek neka institucija. Vjernici zaboravljaju da su oni Crkva i da oni trebaju plaćati starješine jer im Biblija to jasno zapovijeda.

Da li vjernici vrše svoju dužnost prema starješinama? Da li im se pokoravaju iskazujući im dvostruku čast? To znaju starješine i znaju i vjernici. Ja mislim da nije rijedak slučaj da vjernici daju plaću svima osim starješinama. Daju plaću političaru, moleru, dimnjačaru, vozaču, liječniku, trgovcu, učitelju i svim drugim ljudima osim starješinama. Iskazuju čast svima osim pastorima. Njih tjeraju da im služe besplatno.

Sigurno smo od mnogih čuli kako su radili i zaradili svoje plaće ali im gazde nisu isplatile. Isti slučaj je kada Crkva ne plaća starješine. Jer Pismo kaže: Ne zavezuj usta volu koji vrše i: Vrijedan je radnik svoje plaće. I budući da se radi o Božijoj zapovijedi, nepokornost donosi posljedice.

Za one koji o ovoj temi žele više znati mogu pogledati moje propovijedi: Propovijedi o desetini, propovijedi o novcu (ponovo novac) i jedna propovijed u seriji o Velikom duhovnom probuđenju (peta). Sve su dostupne na Youtubu i na web stranici Izvori vjere.

3. Pokoravanje u obitelji

U obitelji imamo red uspostavljen od samog Boga. Žene se trebaju pokoravati muževima a djeca roditeljima.

(21) Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! (22) Žene svojim muževima kao Gospodinu! (23) Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela. (24) Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! (Ef 5:21-24)

Ovo je jedan od tekstova koji tumači redovito izvrću. Ne kažem da krivo tumače, nego jednostavno izvrnu ono što ovdje jasno piše. Npr. jedan video tumačeći ovu zapovijed kaže da je žena pozvana da poštuje muža i da mu dozvoli da postane odgovoran za nju. Zamislite, Biblija kaže da je pozvana da se pokorava mužu u svemu, kao i Crkva Kristu, a oni kažu da je pozvana da mu dozvoli da postane odgovoran za nju. Ako ovo nije izvrtanje Pisma, ja ne znam šta je. Drugi pokušavaju umanjiti značaj ove zapovijedi tako što citiraju dvadeset prvi stih: „Podložni budite jedni drugima” kao da ovaj stih na neki način negira ili umanjuje zapovijed danu ženama. Riječi „podložni budite jedni drugima” Pavao tumači u daljnjem tekstu. „Jedni drugima” znači žene muževima, djeca roditeljima i robovi gospodarima. Ne dajte se prevariti. Bog ženama zapovijeda da budu pokorne muževima (dok god se muževljeva uprava ne kosi s riječju Božijom, jer se treba više pokoravati Bogu nego mužu). Žena koja ne želi da se pokorava mužu, ne treba ni da se udaje. Takva žena će nanijeti štetu obitelji i Crkvi.

Pavao u tekstu zapovijeda i muževima kako treba da se odnose prema ženama. Muževi se ne pokoravaju ženama, nego žene muževima. Muževi treba da ljube žene kao same sebe, kao Krist Crkvu, da ih „hrane” i „njeguju”. Pavao se dalje obraća djeci.

(1) Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno. (2) Poštuj oca svoga i majku – to je prva zapovijed s obećanjem: (3) da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji. (Ef 6:1-3)

Novozavjetne Crkve nisu bile kao današnje. U današnjim Crkvama djeca nisu prisutna na službama. Ona su u tzv. nedjeljnim školama. U Crkvi u Efezu djeca su bila prisutna na bogoštovlju. Zato im se Pavao i obraća u poslanici: Djeco, slušajte svoje roditelje. I kod nas u Crkvi (za one koji nas prate preko interneta) djeca sjede i slušaju propovijed. Od najmanjih beba do tinejdžera, svi sjede i slušaju propovijed. Djeca ne skaču okolo i ne ometaju službu jer, evo, Pavao kaže da djeca treba da slušaju roditelje. I vidite kako slušaju. A zašto djeca treba da slušaju roditelje? Jer je to Božija zapovijed. Pavao citira jednu od deset Božijih zapovijedi: Poštuj oca svoga i majku. Još kaže da je to prva zapovijed popraćena obećanjem: da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji. Dijete koje ne poštuje i ne sluša roditelje ne može se nadati dobru. Zato je suštinski važno da roditelji odgajaju djecu tako da ih djeca poštuju i slušaju. Isto tako je važno da Crkva odgaja roditelje kako bi ovi ispravno odgajali djecu. Roditelji djecu moraju odgajati opomenom i stegom Gospodnjom. Moraju ih učiti Božijoj riječi, a ne ih prepustiti ulici, televiziji i državi da ih odgajaju.

I, na kraju, Pavao se obraća robovima.

(5) Robovi, slušajte svoje zemaljske gospodare kao Krista – sa strahom i trepetom, u jednostavnosti srca. (6) Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove koje zdušno vrše volju Božju; 7 dragovoljno služe – kao Gospodinu, a ne ljudima, (8) znajući da će svatko, bio on rob ili slobodnjak, učini li što dobro, za to dobiti plaću od Gospodina. (Ef 6:5-8)

Neki kažu da ovaj stih baš i ne možemo primijeniti u današnjem vremenu jer danas nemamo robova. Naivna izjava. Robova ima jako puno, samo mnogi i ne znaju da su robovi. Smatrali mi sebe robovima ili ne, zapovijed je za nas. Svi oni koji imaju šefa iznad sebe trebaju zapamtiti ovu zapovijed i primijeniti je u praksi. Naša služba, bilo gospodarima bilo gazdama, mora biti na slavu Božiju i u skladu s poukom koju vidimo u tekstu.

Zaključak

Pokoravanje je suštinski važno. Pokoriti se moramo. Bez pokornosti nema blagoslova. Pokoravamo se Bogu, Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Pokoravamo se riječi Božijoj. Pokoravamo se svima kojima se, prema Riječi Božijoj, trebamo pokoriti. Ukoliko se ne pokoravamo onima kojima Bog zapovijeda da se pokoravamo, onda se ne pokoravamo samom Bogu, a to je jako opasno. U jednoj od prethodnih propovijedi čitali smo tekst koji govori o Šaulu i njegovoj nepokornosti Samuelu i Bogu.

Biblija je jasna, poslušajte Boga, pokorite Mu se. Nepokornost je kao grijeh čaranja, samovolja kao zločin s idolima.

Pokoravanje u obitelji

Ovo je jako zanimljiva tema, međutim, tema koja danas nije moderna. koja je zanemarena, koja je u potpunosti odbačena. Danas živimo u jednom društvu koje prezire bilo kakav autoritet. Uzvikuju: „Anarhija!” To znači: bezvlašće, nema reda, nema autoriteta, nema vlasti, nema podložnosti. To je – vele – cool. Jest ali za sotonu. Za nas nije.

Proučavat ćemo poslanicu Efežanima 5. poglavlje, 21. do 33. redak. Danas idemo dublje u razrađivanje odnosa unutar obitelji. Govorili smo o pokoravanju općenito. Prošli smo ovaj tekst u grubo, i sada idemo detaljnije obraditi ono što je najvažnije, a to je pokoravanje unutar obitelji.

1. Vanjski napadi na obitelj

Zašto to moramo naglasiti? Zato što je obitelj osnovna ćelija ili stanica društva. Ako se obitelj sruši, ruši se čitavo društvo. Napadi na obitelj od strane sotone su jaki, od postanka svijeta do danas. Uništavanje obitelji je uvijek bilo Sotonin cilj, a danas je posebno vidljivo da se napad na obitelj vrši organizirano i sistematski, na razne načine.

Posebno su zanimljivi određeni izmi kao što je feminizam, homoseksualizam i bestijalizam. Postoji nekoliko oblika ili valova feminizma kao nekog modernog pokreta. Međutim, feminizam postoji od postanka svijeta. Kad kažemo feminizam, to je jako širok pojam. On ponekad uključuje stvari koje su same po sebi dobre i koje su za obitelj. Međutim, u globalu, glavni dio feminizma je onaj koji ruši i potpuno uništava obitelj. To je organizirani pokret za rušenje obitelji. Isto kao i homo-seksualizam. Nije homoseksualizam samo nešto što netko radi u mraku. To je organizirani pokret koji ima cilj da sve sruši i uništi. Isto je i sa bestijalizmom. Šta je bestijalizam? Pa ne samo da je moderno, kao normalno, da se ženi muškarac s muškarcem, nego ljudi i životinje. I to će, još malo, postati moderno. Vidite koliko čovjek pada, u svom bezumlju spušta se na nivo životinje.

Dakle, najčešći oblik feminizma je negativan za obitelj, razara obitelj, razara božanski red u obitelji koji je uspostavljen od samog Boga. Autor takvog feminizma je Sotona. On želi uništiti ono što je Bog stvorio, srušiti onaj red koji je Bog postavio. Bog je stvorio muško i žensko, Bog je stvorio brak kao zajednicu muškarca i žene, Bog je zapovjedio red u obitelji. Muža je postavio za glavu obitelji te ženi i djeci zapovjedio da mu se pokoravaju. To je božanski red.

2. Bračni problemi

Sotona je odmah taj red želio srušit i on u vrtu, u obliku zmije, dolazi, kome? Evi. I ruši sve ono što je Bog zamislio. I mi danas osjetimo posljedice tog njegovog djela na svojoj koži. Kada se unutar obitelji naruši red koji je Bog uspostavio, onda dolazi do raznoraznih problema koje nazivamo bračnim problemima. Vidjeli smo u Edenskom vrtu: dolazi grijeh u svijet, i s njim i mnogi problemi.

Postoje raznorazna bračna savjetovanja, psihološka savjetovanja koja se čak reklamiraju u crkvama. Čak su dobila i naziv kršćanska ili biblijska. Međutim, većina toga što se danas zove kršćansko ili biblijski je samo zato da vas prevari. Čak i kad se tu citiraju mnogi biblijski stihovi, to je samo zato da vas prevari. Jer to nije kršćanski i biblijski. To je svjetovno, psihološko, ateističko, nevjerničko upakovano u paket biblijskoga rječnika. Zato to moramo prepoznati i odbaciti. Biblijsko savjetovanje je ono koje se temelji isključivo na Bibliji. Savjeti i pouke proizlaze iz zdrave egzegeze biblijskoga teksta. Onda se to primjenjuje i implementira u praktičan život.

Kada govorimo o problemima u braku, tri su osnovna uzroka problema. Kada pojedinačno muž ili žena, ili oboje, nemaju ispravan odnos s Bogom. To je glavni uzrok svakog problema u životu, a tako i u braku. Biblija za jednog kralja kaže da se utvrdio jer je uredio svoj život pred Jahvom. Ako naš život nije uređen i uredan pred Jahvom, onda dolaze razne nevolje i problemi. To je glavni uzrok i problema u braku. Drugi uzrok je ne pokoravanje žene Božjim zapovijedima po pitanju odnosa prema mužu. Treći uzrok je ne pokoravanje muža Božjim zapovijedima po pitanju odnosa prema ženi.

Ako se slučajno desi da odete na neko savjetovanje, pogotovo bračno, dobro razmislite hoće li vam to pomoći. Jer ako to savjetovanje ne adresira ove probleme, i ne smatra da su ovdje glavni problemi, nego vas vodi drugdje i daje neka druga rješenja, onda bih savjetovao da potražite drugog savjetnika. To je samo kozmetika. Mi se možemo šminkati koliko hoćemo, to neće promijeniti ono što je unutra. Svinju možemo okupati, namirisati, našminkati, i šta će se s njom desiti kad je pustimo? Ona ide u blato i na ražanj. Dakle, tri su glavna problema. Naš odnos s Bogom, poslušnost žene Bogu i poslušnost muža Bogu. Kad riješimo te probleme, riješili smo sve probleme. Zar je tako jednostavno? Tako je jednostavno. Bar zvuči jednostavno.

3. Biblijsko učenje o podložnosti žene mužu

U ovom kratkom izlaganju ne možemo obraditi sve što je potrebno, sve što Biblija kaže o ponašanju i ulozi žene. Uspjet ćemo samo dio. A vjerujem da će i ovo biti jako važno, jer ovo je temelj a ostalo će biti nadogradnja. Dakle, što Biblija uči o odnosu žene prema mužu unutar bračne zajednice. Pogledajmo tekst.

(21) Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! (22) Žene svojim muževima kao Gospodinu!

Žena se treba pokoravati mužu

Oni koji žele da izopače i izobliče biblijsko učenje o pokornosti kažu da ovo znači neka se žena pokorava mužu a muž ženi. To je pogrešno. To je vađenje tekstova iz konteksta i nije ono što tekst kaže. Piše: Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! I onda dalje tumači ko se kome podlaže odnosno šta znači jedan drugom. I kaže: Žene svojim muževima kao Gospodinu!

Dakle, ovaj tekst i ovo učenje koje je sadržano u tekstu jedno je od glavnih ciljeva sotone. On dolazi na svaku rečenicu i kaže da nije tako. Ja nemam danas vremena da pobijam sve njegove izopačene ideje i laži, nego ću iznijeti istinu. Ako Bog da vremena, nekad ćemo ići detaljnije. Suštinski je važno da razumijemo šta Riječ Božja kaže.

Dakle, Biblija kristalno jasno uči žene neka se pokoravaju svojim muževima kao Gospodinu. Ne trebamo biti doktori lingvistike ni teologije da bismo razumjeli šta ovdje piše. Čudno je kako možemo biti toliko naivni da nas Sotona prevari, da nam kaže: „Ne piše to što vi mislite da piše, što vi vidite svojim očima da piše, što vi razumijete svojim zdravim razumima da piše, nego ću vam ja reć' šta tu piše.” „Zna Bog... zar je Bog rekao?” Ne dajte se zavarati.

Kako? Koliko? U čemu?

Jasno je da Biblija kaže: „Žene pokoravajte se muževima”, a sad postavljamo važna pitanja: Kako? Koliko? U čemu? Tekst jasno kaže: „Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer je muž glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!” Kako? Koliko? U čemu? Vidite li šta Božja riječ kaže? Čujete li svojim ušima? Vidite li svojim očima? Kako? Koliko? I u čemu? Kao Gospodinu, u svemu. Nemoj da neko kaže poslije: Pastore ti si šovinista, ti si ovakav ili onakav. Šta to propovijedaš? Daleko bilo od mene da ja propovijedam nešto svoje. Ja sam samo pročitao tekst i kažem vam da je tako kako tekst kaže.

Idemo sad detaljnije pogledati. Zanima nas ova riječ u svemu, to nas kopka. Je li moguće da Bog zapovijeda nešto ovakvo? Da se žena u svemu pokorava mužu? Šta li znači u svemu? Možda izraz u svemu ne znači u svemu, nego samo u nečemu? I to je glavna pretpostavka od koje počinju mnogi problemi. To je dobro pitanje i dobra pretpostavka. Međutim, onda se ne ide duboko da se istraži šta tekst stvarno kaže o značenju ovog izraza. Nego – šta se radi? Proizvoljno se odlučuje. I onda ispada: „Ja ću se pokoriti u čemu se meni sviđa, a u čemu se ne sviđa – neću. Pa nije Bog takav da meni zapovijeda da se pokoravam tamo gdje mi se ne sviđa.” Je li tako? I onda mi mudrujemo, i kopamo sebi jamu i propast. Moramo tačno znati šta ovdje piše. Šta znači u svemu? Jer ako ne znamo šta znači u svemu, mi smo gotovi. A ako naše proučavanje Biblije nije ozbiljno, i naša poslušnost Bogu nije ozbiljna, onda je vrlo vjerojatno da ni ovdje nećemo biti ozbiljni, i onda je to recept za katastrofu.

Dakle, šta znači grčka riječ sve (pas)? Da li to znači sve ili znači po izboru nešto? Riječ sve znači sve. I dobro je prevedena. U svemu znači u svemu. Međutim, svaki biblijski tekst i kontekst definira značenje riječi. To moramo znati. Biblija precizno definira riječi koje koristi. I mi precizno možemo znati šta znači u svemu.

Prvo, šta nam tekst kaže? Kako nam određuje ovu riječ? Tekst jasno određuje značenje riječi time što kaže da se žene pokoravaju muževima kao Gospodinu. U svemu znači kao Gospodinu. Kao što se trebaju pokoravati Gospodinu, tako se trebaju pokoravati mužu. Ovdje je riječ sve i jasno je da ona ima široki smisao. Veoma široki smisao. Kao Gospodinu, tako mužu. Zar nije tako?

Da li ovo u svemu ima neka ograničenja? Postoje li određeni slučajevi kada se pokornost može i treba zanemariti, odnosno kada treba doći do nepokornosti? Razmislimo pažljivije. Pogledajte, tekst kaže da se žene pokoravaju muževima kao Gospodinu. Da li pokornost Gospodinu uključuje ili isključuje grijeh? Isključuje. Pokornost Gospodinu se i sastoji u odbacivanju grijeha i pokoravanju Bogu.

Prema tome, možemo pretpostaviti, sasvim opravdano da pokornost mužu također isključuje grijeh. Tekst nam dalje kaže: „Kao što se Crkva pokorava Kristu, tako i žene u svemu svojim muževima.” Kako se Crkva pokorava u Kristu, da li u grijehu ili bez grijeha? Pokorava se tako što odbacuje grijeh i prianja uz Božju Riječ. Prema tome, isti slučaj treba biti po pitanju pokornosti žene mužu u braku. Žena se pokorava mužu tako što odbacuje grijeh i prianja uz Božju Riječ. Žena se ne smije mužu pokoriti u grijehu (kada je navodi na grijeh), jer bi to onda bio grijeh pred Bogom. Žena se, prema ovom pojašnjenju, mužu pokorava u svemu osim u grijehu.

Biblijski primjeri pokornosti

I to je ono što Biblija sasvim jasno naučava. I ako nam nije jasno iz ovog što sam dosad rekao, pogledajmo još nekoliko argumenata. U Bibliji imamo neke zanimljive primjere pokornosti žena muževima. Jedan klasičan primjer koji mi odmah pada na pamet su Ananija i Safira. Sigurno znate za taj slučaj. Ananija i Safira su se složili da slažu Duhu Svetom. On je u dogovoru sa svojom ženom tako napravio. Ona je znala za muževljev grijeh. I šta je radila? Pristala uz njega, pokorila se mužu u grijehu. I kakva je bila posljedica? Smrt. I za jedno i za drugo.

Drugi primjer je pozitivan. Abigajila i Nabal. Nabal je bio bogat čovjek, imao je puno ovaca. David i njegovi ljudi su štitili njegove ovce. Kad je bila fešta, David je došao da traži dar, zahvalu od Nabala. A on je rekao: ko je David? I onda su Davidovi momci uzeli mačeve da pobiju sve. Međutim, žena se tu nije podložila mužu, nego je bez znanja muža skupila darove i izišla pred Davidove ljude. Ova žena je jedan od najvećih primjera pokornosti mužu u Bibliji i, vjerujem, u povijesti čovječanstva. Jer kad je David zaprosio Abigajilu, znate što je ona rekla? „Evo službenice tvoje koja je spremna da bude robinja i pere noge slugama gospodara moga.” Muža je nazvala gospodarom a sebe spustila na nivo robinje. Takva žena, Abigajila, se suprotstavila svom mužu Nabalu u grijehu. Nabal je umro, ona je spasila sebe i čitavu obitelj.

Ali ako ovi primjeri nisu dovoljni, pogledajmo još jedan koji pokazuje da se autoritetima koji su od Boga postavljeni, što uključuje vlasti, pastore, muževe, roditelje, treba pokoriti samo do te mjere dok se njihove zapovijedi ne kose s Božjom riječi odnosno dok ne prekoračuju svoje ovlasti. Klasičan primjer toga je u Djelima 5:27-29. Tamo Petar kaže Izraelskim starješinama: „Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!” Ovo Petar kaže u kontekstu pokoravanja vlastima.

Međutim, iznosi općenitu tvrdnju. Kaže da se treba više pokoravati Bogu nego ljudima. I ova istina i ova tvrdnja se primjenjuje na svakom području života. Treba se uvijek pokoravati više Bogu nego ljudima. Autoritetima koje je Bog postavio, i zapovijeda da se njima pokoravamo, treba se pokoravati do te mjere dok se njihovi zahtjevi ne kose s Božjom riječju. Tada naša pokornost i naša obaveza pokornosti prestaje.

Zato kada, na primjer, pastor pita: „Zašto ti sestro ne dolaziš u crkvu? Ne vidim te baš često u zadnje vrijeme.” A žena kaže: „Ne da mi muž.” To je loš izgovor. Bog zapovijeda da se dolazi u Crkvu. Bog zapovijeda pokornost mužu, ali ako se muževa zapovijed kosi s Božjom, koga ćemo poslušati? Boga. A još jedan problem koji imam s takvim izgovorima je taj što su žene često spremne ne poslušati muževe u mnogim drugim stvarima, ali kad zabrani da dolaze u Crkvu, onda one kao slušaju. Zar nije tako? To nije biblijski. Bogu dugujemo prvenstvenu poslušnost. I neka sto hiljada muževa kaže drugačije, žena treba da sluša Boga, a ne muža (u takvim i sličnim situacijama). I to je izuzetak od Božje zapovijedi pokornosti mužu.

Moje pitanje ženama: pokoravate li se svojim muževima kako Božja Riječ propisuje? Pitanje curama: da li vi cure koje ulazite u brak, razmišljate o ovoj temi? Da li si ti svjesna da Bog ovo traži? Da li shvaćaš svoju dužnost ulazeći u brak? To je važno pitanje.

Problem praktične primjene

Sasvim je sigurno da Biblija zapovijeda poslušnost žene. Sada je pitanje kako to praktično primijeniti? Doktrinu sada znamo, teologiju znamo. Preostaje nam da je primijenimo. Kod nas u Bosni se donose neki zakoni koji se često ne implementiraju u praksi. Božije zakone moramo implementirati, jer ako ne implementiramo, neposlušni smo Bogu i nećemo imati blagoslov. Ako ih primijenimo u životu, onda smo poslušni Bogu.

Zašto?

Idemo sad odgovoriti na još jedno pitanje. Gledali smo kako, koliko i u čemu. Vidjeli smo kao Gospodinu u svemu osim u grijehu. Sada je pitanje: zašto? Zašto ti Bože tražiš da se pokoravamo muževima kao Gospodinu? I tekst nam odgovara (stih 23.): Jer je muž glava žene kao što je i Krist glava crkve. Zato. Šta nam Bog ovim tekstom želi reći? Žene pokoravajte se muževima jer imaju vlast nada vama – da li to želi reći? Ili želi reći: Žene pokoravajte se muževima jer im je Bog dao vlast nad vama? To je ono što Pavao želi reći. Kada je Bog dao vlast muževima nad ženama? Od samog stvorenja, kad je stvorio muža i ženu. Mužu je dao autoritet nad ženom.

Pavao ovu misao proširuje u 1. Korinćanima 11:3. Pogledajmo šta piše. „Ali hoću da znate da je Krist glava svakom čovjeku, da je čovjek glava ženi i da je Bog glava Kristu.” Glava znači da ima auoritet i vlast. Pogledajmo šta kaže sedmi do deveti stih. „Čovjek ne treba da pokriva glavu jer je slika i odsjev Božji, a žena je odsjev čovjekov i budući da nije čovjek od žene, nego žena od čovjeka, i budući da čovjek nije stvoren radi žene, nego žena radi čovjeka, zato žena treba da ima znak podložnosti na glavi radi anđela.” Ovdje nam Pavao donosi više podataka da nam pokaže šta on misli kada kaže: „Muž je glava žene kao što je Krist glava Crkve.”

U 1. Timoteju 2:11-13 nam također proširuje misao o tome što ovdje kaže. Piše ovako: „Žena neka uči u skrovitosti sa svom podložnosti. Ne dopuštam ženi da poučava niti da vrši vlast nad mužem. Štoviše, neka ostane u skrovitosti. Uistinu, najprije je bio stvoren Adam onda Eva.” Na temelju ovih tekstova koji pojašnjavaju odlomak koji smo gledali, mogu reći ovako. Bog je čovjeku dao autoritet nad ženom. To vidimo i po tome što je Bog prvo stvorio čovjeka, a ne ženu. Što je ženu stvorio od čovjeka, a ne obratno. I što je ženu stvorio radi čovjeka, a ne obratno.

Zašto je Bog stvorio ženu? Kad je Adam bio sam, zašto mu je stvorio ženu? Da mu bude pomoć kao što je on. Muža je stvorio prvog, ženu je stvorio radi čovjeka. I to su argumenti koje Pavao iznosi. Bog je tako stvorio čovjeka i ženu, i dao je autoritet čovjeku od samog stvaranja svijeta.

Neki će reći da je ovo posljedica pada u grijeh. Znamo da kada Bog izriče prokletstvo nad čovjekom i ženom kaže: „Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom.” Onda ljudi vele: „Vidite, to je nastalo zbog grijeha. Sad je nas Bog oslobodio prokletstva i sad smo slobodni od pokornosti.” Poznati teolog Wayne Grudem u svojoj Sustavnoj teologiji iznosi devet razloga zbog kojih je ovo tumačenje smiješno. Ja ću ih samo iznijeti, a on ih tumači detaljno. Koga zanima, može tamo čitati.

Prvi razlog, Adam je stvoren prvi. Vidjeli smo da su to biblijski argumenti. Drugi razlog, Eva je stvorena kao pomoćnica Adamu. Treći razlog, Adam je imenovao Evu. Četvti razlog, Bog je ljudski rod nazvao čovjek, a ne žena. I dan danas se ljudski rod naziva čovjek, ne žena. Peti razlog, zmija je došla prvo Evi. Šesti, Bog je nakon pada prvo progovorio Adamu, njega je pozvao na odgovornost. Sedmi, Adam je savezni predstavnik ljudskog roda, a ne Eva. Po Adamu je došao grijeh, po Kristu dolazi spasenje. Osmi razlog, kletva je izobličila prijašnje uloge, ali nije uvela nove. Devet, otkupljenje u Kristu potvrđuje božanski red od samog stvaranja. Misli na ovaj tekst koji danas proučavamo.

Zbog vremena ćemo ovdje stati. Nismo puno uspjeli reći, nismo puno obradili. Samo smo postavili temelje. Nekima je jasno, nekima nije. Zašto se dakle žene trebaju pokoravati muževima? Jer je muž glava žene kao što je Krist glava Crkve. Tako nas je Bog stvorio i tako je On odredio. Ko se ovoj zapovijedi protivi, protivi se samom Bogu. A ko se protivi Bogu, neće dobro proći. Ko drugačije naučava, pogrešno naučava. Želio bih reći još samo par napomena za kraj.

4. Pokornost ne znači inferiornost

To što muž i žena imaju različite uloge u braku, i što je jednom dan autoritet, a drugom zapovjeđena podložnost, ne znači da muž i žena imaju različitu vrijednost pred Bogom, da je žena manje vrijedna od muža. Kako to znamo? Kad je Bog stvorio čovjeka kaže: „Muško i žensko stvori ih, na svoju sliku.” Čovjek i žena, muž i žena, oboje su stvoreni na sliku Božju. U Kristu svi imamo isti slobodan pristup Bogu. Ne treba žena preko muža ići Bogu niti muž preko žene. Svi imamo direktan i slobodan pristup Bogu po Kristu Isusu. I u mnogim stvarima smo jednaki i ravnopravni.

Možemo promotriti i Sveto Trojstvo. Znamo da u Svetom Trojstvu imamo tri božanske osobe. Znate li da su sve osobe jednake po božanstvu, slavi i moći? Znate li da se svaka pokorava jedna drugoj? Otac se ne pokorava nikom. Sin se pokorava Ocu, Duh Sveti se pokorava Ocu i Sinu. Iako su potpuno jednaki u božanstvu, imaju različite uloge. Tako je isto u braku. Muž i žena su jednaki, imaju različite uloge.

5. Blagoslov pokornosti

Pokornost je blagoslov za ženu. Bog je s nje digao teret odgovornosti i stavio ga na muža. Muž je dobio tu privilegiju da bude autoritet u porodici, ali to je i privilegija i odgovornost. I zato kad se desi problem, koga će Bog pozvat na odgovornost? Muža. „Adame, gdje si?” Taj teret je skinut s leđa žene. To je veliki blagoslov.

Puno toga bih vam još rekao, ali idući put.

Pokoravanje u obitelji 2

Nastavljamo naše proučavanje biblijskog učenja o pokoravanju. Prošli put smo stali na pitanju: Zašto se žena treba pokoravati mužu? Vidjeli smo da je to zato to je muž glava ženi. Drugim riječima: zato što mu je Bog dao autoritet nad ženom. Danas idemo dalje. Prije nego što pogledamo biblijsko učenje o ulozi muža u braku, odnosno o odnosu muža prema ženi, vratit ćemo se na pitanje zašto se žena treba pokoravati mužu? Da li nam tekst otkriva još neki razlog? Da.

1. Svrha muževljevog autoriteta

Pogledajmo pažljivo 23. stih. Riječ nam kaže ovako:

(23) Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela. (Ef 5:23)

Muž je glava ženi kao i Krist Crkvi, i onda dolazi zanimljiva i čudna izjava: „On, Spasitelj tijela.” Misli se na Krista Spasitelja tijela – Crkve. Zašto Pavao odnosno Duh Sveti ubacuje ovaj dodatak? Neki smatraju da ova izjava nema značenje s obzirom na odnos muža i žene, jer Krist jeste Spasitelj Crkve, ali muž nije spasitelj žene. Ili možda jeste?

Ako kažemo da je ova izjava ovdje tek tako ubačena i nema veze s odnosnom muža i žene, onda vadimo tekst iz konteksta, zanemarujemo čitav odlomak koji slijedi. Čudno je kako neki ozbiljni biblijski tumači to mogu učiniti. Odlomak koji slijedi ne govori ni o čemu drugom nego o Kristovom spasonosnom djelovanju u odnosu na Crkvu.

(25) Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju (26) da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ (27) te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. (28) Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. (Ef 5:25-28)

Pavao ovdje podsjeća da je Krist ljubio Crkvu i dao sebe za nju da je očisti, posveti i privede sebi. Teološkim i biblijskim rječnikom govorimo o otkupljenju, oproštenju, opravdanju, posvećenju i proslavljenju. Ali. Što na prvi pogled izgleda čudno, zapovijeda muževima da na isti način ljube svoje žene.

Prema tome, kada Pavao kaže: On Spasitelj Tijela, to nije izjava koja je ovdje tek tako ubačena. Spasitelj Krist je, koliko god vam to čudno zvučalo, uzor za spasitelja muža.

Dakle, zašto se žena treba pokoravati mužu kao Gospodinu? Jer je muž glava ženi kao i Krist Crkvi. Vidjeli smo da to znači barem dvije stvari. Prvo, sam Bog mu je dao autoritet nad ženom. I, drugo, Bog mu je dao autoritet nad ženom sa svrhom. Muž nije isto što i Krist, Spasitelj od pakla, ali je spasitelj u određenom smislu. A u kojem smislu? Vidjet ćemo u daljnjem proučavanju. I tako kada se žena ne pokorava mužu, ona se time ne pokorava samom Bogu i priječi dolazak Božijih blagoslova koje joj je Bog namijenio dati preko muža.

2. Kako muž treba ljubiti ženu?

U tekstu koji smo maloprije čitali uočavamo veoma jasnu zapovijed za muževe: „Muževi, ljubite svoje žene kao što je i Krist ljubio Crkvu...” U nastavku propovijedi odgovaramo na pitanje: Kako to muž treba da ljubi ženu kao Krist Crkvu? Prvo, treba je ljubiti:

Požrtvovanom ljubavlju

(25) Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju... (Ef 5:25)

Krist je samog sebe predao za Crkvu. Na taj način i muževi trebaju ljubiti svoje žene. Krist je sebe predao (žrtvovao) zato da bi Crkvu spasio za vječnost. Muževi to ne mogu uraditi za ženu. Nemaju taj mandat i tu moć. Kako onda oni mogu i trebaju iskazati svoju požrtvovanu ljubav prema ženama? Na razne načine, a dio odgovora leži u samom nastavku teksta.

Nesebičnom ljubavlju

Požrtvovana ljubav je nesebična ljubav. Krist se žrtvovao za Crkvu a muževi se žrtvuju za ženu. Nema govora o sebičnosti.

Posvećujućom ljubavlju

Krist Crkvu ljubi tako što je čisti i posvećuje. Tako i muževi trebaju ljubiti svoje žene. Šta to praktično znači? Prvo, to znači da niti jedan muž, koliko god sretan bio, nije oženio ženu savršenu u znanju, karakteru i ponašanju. Svaka ima mane i nedostatke. Drugo, kada muž vidi ove mane i nedostatke, ne smije se iznenaditi, obeshrabriti i razočarati. Ne smije pomisliti da mu je život uništen, da mu je brak propao ili da je oženio pogrešnu ženu (kao što neki pomisle). Nego, šta? Mora znati da njegov posao i jeste da pomogne ženi u procesu posvećenja. Pažnja!!! Njegov posao nije da on mijenja ženu, nego da joj pomogne u procesu posvećenja. Bog je taj koji je mijenja. Muževljev zadatak je, prvo, da upravlja obitelji u skladu s riječju Božijom kako bi ženi i djeci omogućio najbolju klimu za duhovni rast odnosno posvećenje. Drugo, što je dio prvog, da poučava ženu i djecu riječi Božijoj. I, treće, da sam u svemu bude primjer duhovnosti odnosno svega onoga što želi vidjeti u ženi i djeci. Jošua je jednom prilikom rekao Izraelcima: „Vi odlučite kome ćete služiti. Ja i moj dom služit ćemo Jahvi.” Jošua nije rekao: „Ja ću služiti Jahvi, a žena i djeca kako žele.” Nego: „Ja i moj dom služit ćemo Jahvi.” On je znao da je pred Bogom on glava obitelji i da je odgovoran za sva dešavanja i odluke u obitelji. Dakle, Jošua upravlja obitelji u skladu s Riječju Božijom.

U poslanici Korinćanima Pavao nam otkriva i učiteljsku ulogu muža:

(33) ... Kao u svim Crkvama svetih, žene na Sastancima neka šute. (34) Nije im dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori. (35) Žele li što saznati, neka kod kuće pitaju svoje muževe jer ružno je da žena govori na Sastanku. (1 Kor 14:33-35)

Vidite li šta je autoritet i vodstvo muža? Žena pita muža duhovna pitanja, a on treba biti poučen i spreman dati ispravne odgovore. On mora dobro poznavati Bibliju da bi mogao poučiti ženu i djecu i upravljati obitelj Božijim putevima.

Neki će reći: „Ali ja ne poznajem dobro Bibliju.” Ili: „Moja žena je pametnija od mene.” I šta sad? To bi trebali biti izgovori koji će te osloboditi tvojih dužnosti? Ne budi smiješan. Ako nisi sposoban za brak, onda se nemoj ženiti. Ako si se već oženio, a nesposoban si, onda sa strahom i drhtanjam prioni svom osposobljavanju. Uzmi i dobro zagrij stolicu kako bi se poučio i osposobio za ulogu muža koju si preuzeo. Šta??? Teško ti je? Mrsko ti je? Nemaš vremena? Onda ti ne ljubiš ženu požrtvovanom ljubavlju, onda ti ne ljubiš ženu posvećujućom ljubavlju, onda si ti neposlušan Bogu. I licemjer si, jer tražiš od žene da bude poslušna i podložna, a ti sam si nemaran i neposlušan.

I još smo rekli da muževi moraju voditi i svojim primjerom. Od licemjernog vođe niko nema koristi. Takav nikom neće biti na blagoslov. Muž mora činiti ono što propovijeda, mora raditi ono što kaže da vjeruje, u svemu mora biti uzor ženi i djeci. Tu je tajna muževljevog autoriteta.

Brižnom ljubavlju

Muž se brine za potrebe žene i djece. To uključuje hranu, odjeću, krov nad glavom, odmor, zaštitu... On ide i radi da bi ženi i djeci obezbjedio ove stvari. Ako nema posla ide i traži ga. Ako ne može naći posao koji voli, radi onaj koji ne voli, kako bi ispunio svoju dužnost. On nije lijenčina, pijanica i kockar. Žena ima valjanu osnovu da se uz njega osjeća sigurno i zaštićeno. I to je izraz njegove požrtvovane ljubavi.

Velikom ljubavlju

Muževi moraju ljubiti žene kao svoja tjelesa, kao same sebe. A to znači jako puno. Danas je popularna ideja da mi trebamo učiti ljubiti same sebe (kako bismo onda, navodno, mogli ljubiti i druge). Biblija nas nigdje ne uči i ne potiče da učimo ljubiti sebe, nego da ljubimo druge kao sebe. Drugim riječima pretpostavlja da mi jako dobro ljubimo sebe. Problem nije nedostatak, nego višak sebeljublja. Dakle, muževi žene trebaju ljubiti velikom ljubavlju.

Posebnom ljubavlju

(31) Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. (Ef 5:31)

Ovdje vidimo i posebnu ljubav. Čovjek ostavlja oca i majku da bi prionuo uz svoju ženu. Njih dvoje postaju jedno tijelo.

Ovo što smo vidjeli je opis Kristove ljubavi prema Crkvi i uzor za ljubav muža prema ženi. Muževi, ljubite svoje žene, ne onako kao se vama sviđa ili čini zgodno, nego onako kako je Krist ljubio Crkvu: požrtvovano, nesebično, posvećujuće, brižno, puno i posebno.

3. Narav odnosa muža i žene

Ovdje dolazimo do pitanja same naravi odnosa muža i žene. Da bismo ispravno razumjeli uloge muškarca i žene u braku, moramo ispravno razumjeti narav njihovog odnosa. Da bismo ispravno razumjeli narav podložnosti žene u braku, moramo ispravno razumjeti narav odnosa muža i žene.

Kada smo razmatrali biblijsko učenje o pokoravanju, vidjeli smo da postoji nekoliko institucija kojima se trebamo pokoravati. Trebamo se pokoravati vlastima, starješinama, muževima, roditeljima i gospodarima. Svaki spomenuti odnos ima različitu dinamiku. Nije isti odnos roba i gospodara s odnosnom roditelja prema djetetu. Različite su naravi tih odnosa. Rob je gospodarevo vlasništvo. Gospodar ne mora imati nikakav poseban odnos niti posebne osjećaje prema robu. Dijete je roditeljski blagoslov i radost. Prirodno je da roditelji imaju velike osjećaje prema djetetu. Pokornost djeteta nije iste naravi kao pokornost roba. Ona postoji i mora postojati, ali narav odnosa je puno drugačija. Tako i u odnosu muža i žene, da bismo ispravno razumjeli narav pokornosti, moramo ispravno. razumjeti narav njihovog odnosa. Odnos muža i žene nije odnos roba i gospodara, iako je uspoređen s odnosnom roba i gospodara, iako je muž nazvan gospodarem. Rob je gospodarevo vlasništvo, žena je muževljevo tijelo. Velika je to razlika. Odnos muža i žene nije odnos roditelja i djeteta iako je sličan. Muževi ljube žene i roditelji ljube djecu, ali je ljubav muža prema ženi na neki način starija i važnija od ljubavi prema djetetu. Muž i žena su u savezu, a roditelji i djeca nisu. Muž je ljubio ženu i prije nego što su djeca došla, i treba je ljubiti nakon što djeca odu.

Dakle, kada Biblija kaže: Žene, pokoravajte se svojim muževima u svemu, kao Gospodinu, time ne spušta ženu na nivo roba, niti na nivo malog djeteta. Ovu zapovijed moramo razumjeti u svjetlu cjelokupnog biblijskog učenja o braku. Pokoravanje da, ali pokoravanje koje priliči naravi odnosa. Maltretiranje, ogorčavanje, provociranje i zlostavljanje bilo koje vrste je isključeno. To je ono što nam jasno potvrđuje i ostatak odlomka. Vidjeli smo kako Bog zapovijeda djeci da se pokoravaju roditeljima, ali isto tako roditeljima da ne ogorčuju ili razdražuju djecu. Ako roditelj ne smije ogorčavati i srditi djecu, muž ženu još manje. Tekst zapovijeda i robovima da se pokoravaju gospodarima, ali zapovijeda i gospodarima da su klone prijetnji odnosno zastrašivanja. Ako gospodar ne smije zastrašivati roba, muž ženu još manje. Ne samo da muž ne smije ogorčavati i zastrašivati ženu nego je treba ljubiti požrtvovanom, nesebičnom, posvećujućom, brižnom, velikom i posebnom ljubavlju.

4. Zaključak odlomka

(33) Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža. (Ef 5:33)

Pavao ovdje sumira ono što je rekao i što smo djelimično proučili. Ja bih ovdje htio ukazati na jednu zanimljivost u ovom tekstu. To se ne vidi u našem prevodu niti u većini drugih prevoda, ali je očigledno u izvornom tekstu. Kada Pavao kaže: Žena neka poštuje svoga muža, on koristi grčku riječ fobeo, imenica je fobos. Šta znači riječ fobos? Strah. Doslovno, dakle, Pavao kaže: Žena neka se boji svoga muža. Neki naši i engleski prevodi tako i prevode, ali većina prevodi sa: Neka poštuje.

Postavlja se pitanje da li je poštovanje ispravan prevod riječi fobos? Ja bih rekao da je riječ poštovanje preslaba i ne prenosi dobro izvorni smisao riječi. Jedan Grčki rječnik daje sljedeću definiciju:

(Fobeomai znači) Imati takvo poštovanje prema nekoj osobi koje uključuje određenu dozu straha...² Drugi stručnjak, tumačeći ovaj tekst, kaže ovako: Ovaj strah sigurno uključuje poštovanje, ali i više od poštovanja, premda ne i strah kakav ima rob.³ Dalje citira Robinsona koji kaže ovako: Strah Crkve prema Kristu, koji je model za strah žene prema mužu, nije ropski strah nego strah poštovanja.⁴ Prema tome riječ poštovanje je preslaba riječ i ne prenosi u potpunosti izvorni smisao. Riječ strahopoštovanje bi bila nešto bliža izvorniku. Naš prevod u 5:33 ima poštovanje, a u 6:5 strahopoštovanje. Iz konteksta je kristalno jasno da ovo poštovanje (ili strahopoštovanje) uključuje pokornost. Tako kada čitamo zapovijed da žene poštuju muževe, trebamo znati da je ovdje grčka riječ za poštovanje puno snažnija od naše riječi. Trebamo zapaziti i to da čitav odlomak započinje pozivom na pokornost u strahu pred Gospodinom:

(21) Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! (Ef 5:21)

Nakon toga pojašnjava ko se kome treba podlagati u strahu Kristovu i između ostalog zapovijeda da se žene pokoravaju muževima i da imaju strahopoštovanje prema njima. Trebalo bi biti jasno da je ovo strahopoštovanje prema mužu ustvari strahopoštovanje prema samom Kristu. Žena koja ne poštuje muža i ne pokorava mu se, ne poštuje samog Krista i ne boji Ga se. Muž koji ne ljubi ženu ustvari ne ljubi ni sebe ni Krista, jer se ne pokorava Njegovim zapovijedima.

5. Rješavanje bračnih problema

Bračni problemi postoje tamo gdje muž, žena ili oboje ne vrše svoje bračne obaveze i dužnosti uspostavljene od samog Boga. Tamo gdje muž ne ljubi ženu a žena se ne pokorava mužu, odnosno gdje se jedno i ili drugo ne pokoravaju Gospodinu.

Kako riješiti bračne probleme? Bračni problemi se trebaju rješavati puno prije nego što se dogode, puno prije samog braka. Roditelji trebaju odgajati svoju djecu tako da ih pripremaju za brak. Žensku djecu trebaju odgajati tako da ih pripremaju za ulogu majke, kućanice i žene koja će biti podložna svome mužu. Mušku djecu trebaju pripremati za ulogu glave obitelji, muža koji će ljubiti svoju ženu i ispunjavati Bogom danu ulogu muža. I ne samo to, i mušku i žensku djecu treba odgajati u vjeri i pobožnosti.

Moje pitanje roditeljima: Da li odgajate svoju djecu tako da ih pripremate za život i brak ugodan Bogu?

Čuo sam istinitu priču koju ću pokušati prenijeti prema sjećaju. Jedan mladić se zaljubio u djevojku i otišao je njenim roditeljima da traži da mu je daju za ženu. Roditelji su mu rekli da je ne može oženiti jer ona nije spremna za brak, ne zna kuvati. Mladić je rekao da to nema veze i da će oni peći jaja. I nakon nekog vremena došlo je do problema u braku. Muž je otišao da se žali ženinim roditeljima. Jedan od njegovih prigovora je bio i taj da ona ništa ne kuva. Roditelji su ga saslušali i posavjetovali. Rekli su mu: „Pecite jaja.”

Jednom prilikom sam sreo čovjeka koga nisam dugo vidio. Pitao sam ga za obitelj, za ženu i djecu. Pričao je o obitelji i o kćerki. Između ostalog je rekao i ovo: „Jadan je onaj koji nju oženi.”

Očigledno je da su spomenuti roditelji bili svjesni da svoju djecu trebaju odgojiti i pripremiti za brak. Njihov zaključak je bio da je priprema bila neuspješna, i da će u braku biti ozbiljnih problema.

Dakle, bračne probleme treba rješavati prije nego što se dogode. Ali budući da u mnogim slučajevima nisu riješeni prije braka, moramo ih rješavati u braku. Poslije obitelji, drugo najvažnije mjesto za rješavanje problema je Crkva. Tekstove koje proučavamo napisao je apostol Pavao Crkvi u Efezu. On ovom odlomkom rješava bračne probleme vjernika u Crkvi. Možemo reći da se bračni problemi rješavaju u Crkvi s propovjedaonice. Ovo što sada radimo je rješavanje bračnih problema. Rješenje je pouka a srž pouke: Žene, pokoravajte se muževima. Muževi, ljubite žene. Osim propovjedaonice, u Crkvi postoje i drugi mehanizmi i alati za rješavanje bračnih problema. Pavao o tome (između ostalog) govori i u Poslanici Titu. Ali danas nemamo vremena da dalje to razrađujemo.

Zaključak

Žene, pokoravajte se svojim muževima u svemu kao Gospodinu. Muževi, ljubite svoje žene kao što je i Krist ljubio Crkvu i samog sebe predao za nju. A je li to sve moguće? Sve je moguće onom koji vjeruje. Pavao ove zapovijedi i piše onima koji vjeruju, koji su se pokajali za svoje grijehe i prihvatili Krista za Gospodara i Spasitelja. Oni ne samo da su primili oproštenje grijeha nego i silu Duha Svetoga da bi, živeći po Duhu, ispunili pravedni zahtjev zakona.

Predlažem da posjetite web stranice Izvori vjere i uz pomoć ponuđene literature i predavanja nastavite svoje proučavanje. Božiji blagoslov vam želim.

1(1) Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tlačiteljske; (2) koji uskraćuju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda, da oplijene udovice, da opljačkaju sirote! (Iz 10:1-2)

2 (87.14 φοβέομαι^b; τρέμω^c: to have such awe or respect for a person as to involve a measure of fear—‘to fear, to show great reverence for, to show great respect for.’) Louw, J. P., & Nida, E. A. (1996). Greek-English lexicon of the New Testament: based on semantic domains (electronic ed. of the 2nd edition., Vol. 1, p. 734). New York: United Bible Societies.

3 (This fear certainly includes having respect, but is stronger than this, though not the fear of a slave). Lincoln, A. T. (1990). Ephesians (Vol. 42, pp. 384–385). Dallas: Word, Incorporated.

4 (J. A. Robinson, 127 “the fear of the Church for Christ—which is the pattern of the fear of the wife for her husband—is no slavish fear, but a fear of reverence”) Lincoln, A. T. (1990). Ephesians (Vol. 42, p. 385). Dallas: Word, Incorporated.

Google Sites

Report abuse