O radosti

Aleksandar Trajkovski

O radosti

Jednom prilikom, dok sam još bio dijete, mama mi je rekla ovako: “Lako je tebi sada, nemaš nikakvih briga. Možeš se radovati i uživati, ali vidjet ćeš kad dođu brige.” Nisu mi se svidjele te riječi i nisam se složio s njom. Zašto ne bih uživao i kada odrastem? Zar je radost samo za dijete? Zar su brige toliko strašne?

Zanimljivo je da se ni danas ne slažem s onim što je mama rekla. Mislim da brige nisu toliko strašne i da se i sada trebam i mogu radovati isto ili čak više nego s pet ili deset godina.

Radujete li se vi? Uživate li u životu koji vam je Bog dao? Ako je odgovor negativan, onda imam još jedno pitanje za vas: šta vam je potrebno da biste mogli uživati i radovati se? Zastanite i odgovorite na ovo pitanje. Jeste li odgovorili? Jeste li sigurni da je vaš odgovor ispravan?

Ja ne znam kakav je vaš odgovor ali dopustite mi da ponudim odgovor. Želim da se zapitamo ima li radost kakve veze s vjerom, s Biblijom ili s Bogom? Itekako! Sam Bog želi da se radujemo i uživamo. Jeste li to znali? Pogledajmo sljedeće tekstove:

Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! (Fil 4:4)

To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. (Iv 15:11)

Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna! (Iv 16:24)

Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome. (Rim 14:17)

Ovi stihovi jasno pokazuju kako Gospodin želi da se radujemo. Ono što nam preostaje jeste da ih stavimo u odgovarajući kontekst, te da otkrijemo pravu narav radosti i kako je istinski iskusiti. Naravno, ova lekcija nije iscrpan studij, ali daje osnovne smjernice.

1. Radost u kontekstu

Kada govorim o radosti u kontekstu, time mislim da radost nije sve što Bog ima i želi od nas. Na primjer, Božija volja je i da trpimo, a to baš i nije radosno. U Njegovom naumu je da podnosimo i nevolje. Ni to, na prvi pogled, nije nešto što nas raduje. Ponekad nas Pismo poziva da plačemo, ali ne od radosti, nego od tuge. Prema tome, ne stoje tvrdnje nekih da vjernik mora uvijek biti radostan ili imati osmijeh na licu. Radost mora ispunjavati naše srce, ali nije uvijek u prvom planu ili uvijek očigledna. Radost je puno više negoli neko površno ushićenje ili lijep osjećaj. Imajmo to na umu dok promatramo preostali tekst.

2. Čimbenici istinske radosti

Ponovit ću pitanje s početka: šta vam je potrebno da biste mogli uživati i radovati se? Neki će reći da bi bili radosniji kad bi imali veću plaću. Drugi, ako bi ozdravili od bolesti. Treći bi bili radosni ako bi se oženili, a četvrti pak ako bi se razveli. Pete bi ispunila radost ako bi dobili na Lotu i tako dalje.

Ovakvi ili slični odgovori su pogrešni. Mnogi imaju veliku plaću i zdravi su, ali nisu radosni. Mnogi su oženjeni ili razvedeni, a ipak nisu radosni. Oni koji su napokon dobili na Lotu, tek tad su se rastužili. Ukoliko smatramo da su ovozemaljske okolnosti osnova za radost onda ne razumijemo šta je to istinska radost i sreća. Postoje ljudi koji su sretni i radosni iako su sve okolnosti protiv njih. Kako su došli do te radosti? Odakle je crpe? Čemu se raduju?

Jednom prilikom su apostol Pavao i Sila propovijedali u Filipima i doživjeli protivljenje od strane vlasti. Uhićeni su, išibani i zatvoreni, a evo kako cijeli slučaj opisuje Luka:

Privedoše ih pretorima i rekoše: "Ovi ljudi uznemiruju naš grad. Židovi su te šire običaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni držati." Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva. Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade. Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali. Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi. (Dj 16:20-26)

Ovdje vidimo ljude koji su poniženi, išibani, izranjavani, u tamnici i okovima. Ali, začudo, nema ogorčenja i suza, nema žaljenja i mrmljanja, nego pjesma hvale Bogu. Tekst ne kaže direktno da su bili radosni, ali se teško oteti dojmu da je neka natprirodna i tajanstvena radost ispunjala njihova srca te se zato s njihovih usana vinula pjesma hvale Gospodinu. Okolnosti su bile mučne, ali je pjesma izvirala iz srca. Očigledno je da su oni znali nešto što mnogi danas ne znaju, a to je da radost ne zavisi od ovozemaljskih okolnosti.

Prorok Habakuk nam također govori o takvoj radosti:

Jer smokvino drvo neće više cvasti niti će na lozi biti ploda, maslina će uskratiti rod, polja neće donijeti hrane, ovaca će nestati iz tora, u oborima neće biti ni goveda. Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju. Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih i vodi me na visine. (Hab 3:17-19)

Ukoliko radost spomenutih ljudi ne dolazi od okolnosti i čak ih nadilazi, odakle onda proističe? Šta ili ko je izvor takve radosti? U slučaju Pavla i Sile izvor radosti je morao biti Onaj koga su hvalili pjesmom: sam Bog. On im je dao radost koja nadilazi razum i okolnosti. Prorok Habakuk to isto potvrđuje: „ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju.“ Prema tome, postoji istinski izvor radosti, a to je Bog.

Da ne biste krivo shvatili, želim naglasiti da ja volim dobre okolnosti i radujem se u njima. I sam Gospodin želi da se radujemo u dobrim okolnostima i darovima koje nam daje. Međutim, ako ne poznajemo Gospodina koji je izvor radosti onda ne znamo šta je istinska radost. Radost je u Gospodu! To vidimo i iz Pavlovih riječi koje iz tamnice upućuje vjernicima:

Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! (Fil 4:4)

Znamo li šta je to radost u Gospodinu? To je radost u Duhu Svetom, u Isusu Kristu, u Riječi Božijoj, u Evanđelju, u Božijoj milosti, u Božijem spasenju. Poznaješ li takvu radost?

Prvo, da bismo upoznali i iskusili ovu radost i napredovali u njoj, neophodno je upoznati Boga i to po vjeri u Isusa Krista. Istinska radost dolazi od Boga i zato ga moramo upoznati. Njega može upoznati svaki koji se pokaje za svoje grijehe i obrati Bogu prihvaćajući Isusa Krista za svoga Spasitelja i Gospodina.

Prva promjena koju sam primjetio u svom životu kada sam upoznao Gospodina Isusa Krista jeste radost. Prije toga sam u srcu osjećao mrak, tjeskobu, ispraznost, tugu. Ali nakon večeri kada sam upoznao Isusa počeo sam u srcu osjećati radost. To je za mene bilo nešto čudesno, nešto konkretno, objektivno i neporecivo. Otkud najednom radost u mom srcu? Radost koje tamo dugo nije bilo? Ona nije bila slučajnost, niti proizvod okolnosti već nešto nadnaravno. Ko želi iskusiti radost mora upoznati Gospodina.

Drugo, ako želimo napredovati u radosti moramo slušati i slijediti Gospodina. Bez poslušnosti je smiješno govoriti o radosti. Čovjek koji ne umire sebi i grijehu o radosti može samo slušati, ali je neće iskusiti. Radost se oblikuje i sazrijeva kroz poslušnost, trpljenje i samoodricanje.

3. Radost u okolnostima

Osim što istinska radost ne zavisi od okolnosti, Biblija uči da se radujemo i u dobrim okolnostima, odnosno da uživamo u Božijim darovima. Knjiga Propovjednika o tome dosta govori:

Nema čovjeku ništa bolje, nego da jede i pije, i da gleda da mu bude dobro od truda njegova. Ja vidjeh, da i to dolazi iz ruke Božje. Jer tko može jesti i uživati bez njega? Jer onome, koji je u milosti kod njega, daje mudrost, znanje i radost. (Prop 2:24-26)

Spoznadoh: Ništa bolje nema za njih, nego da se vesele i uživaju u životu. A i da čovjek jede i pije i uživa život uza svu muku svoju, dar je to Božji. (Prop 3:12-13)

Ovo, stoga, zaključujem: prava je sreća čovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muči pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuđena. Pa ako je čovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga. Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli. (Prop 5:18-20)

Zato s radošću jedi svoj kruh i vesela srca pij svoje vino, jer se Bogu već prije svidjelo tvoje djelo. U svako doba nosi haljine bijele i ulja nek' ne ponestane na tvojoj glavi. Uživaj život sa ženom koju ljubiš u sve dane svojega ispraznog vijeka koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u životu i u trudu kojim se trudiš pod suncem. (Prop 9:7-9)

Vidimo kako nas Pismo uči da uživamo u Božijim darovima. Neko ima više i ima bolje okolnosti, neko ima manje ili vrlo malo, ali svejedno može uživati, ako zna kako. Mudra izreka kaže:

Bolji je obrok povrća gdje je ljubav nego od utovljena vola gdje je mržnja. (Izr 15:17)

Znaš li uživati u Božijim darovima? Uživati u suncu, prirodi, kavi, prijateljima, mužu ili ženi i drugim blagoslovima? Neki imaju veoma mnogo ovozemaljskih dobara, ali u njima uopće ne znaju uživati, drugi imaju vrlo malo, skoro ništa, ali uživaju u tome.

4. Kradljivci radosti

Ukratko ću navesti nekoliko smjernica koje će vam pomoći da se radujete, da uživate u dobrima koje vam Bog daje i budete istinski zahvalni Bogu. Ukazat ću i na neke stvari koje kradu vašu radost i sreću a da toga niste ni svjesni. Kada biste se toga oslobodili, mogli biste puno više uživati u jednostavnim stvarima u životu. Pohlepa i briga su nešto što zasigurno oduzima i krade radost.

"Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce." "Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi - tamna, kolika će istom tama biti?" "Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu." "Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?" "Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?" "Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?' Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova." (Mt 6:19-34)

Isus u ovom odlomku uči o štetnosti ljubavi prema novcu i štetnosti briga. Zanimljivo je da je to dvoje povezano. Ljubav prema novcu je jedna strana medalje a brige druga.

Čovjek koji ima neprestanu težnju za ovosvjetskim bogatstvom nikad nije zadovoljan onim što ima. Nije zadovoljan ni onaj koji brine. Uz ljubav prema novcu su povezane mnoge druge loše osobine odnosno grijesi kao na primjer: zavist, sebičnost, mržnja, ali i mnogi drugi. Svi ovi grijesi uništavaju radost. Zar je moguće da u srcu istovremeno prebivaju radost i pohlepa ili radost i mržnja? Te osobine se međusobno isključuju. Isus je jasan u tome da pohlepa isključuje ljubav prema Bogu, a ukoliko nema ljubavi prema Bogu ne može biti ni istinske radosti.

A radost i briga? Šta im je zajedničko? Ništa! Zamislite čovjeka koji zna da će za dva mjeseca izgubiti posao. Hoće li biti radostan i miran? Hoće li na isti način uživati u onome u čemu je uživao prije nego što je saznao da ostaje bez posla? Da li će mu jutarnja kava ili partija šaha biti ista radost kao prije mjesec dana? Ili će zabrinutost zamračiti sve ono u čemu je uživao prije nego što je saznao za otkaz? On se sada pita: “Šta ću jesti, šta ću obući, kako djecu nahraniti?” U čovjeku koji nema pouzdanja u Gospodina raste tjeskobna briga. Kolika je radost u srcima onih koji se tjeskobno brinu? Vrlo mala ili nepostojeća. Oni koji se tjeskobno brinu jednostavno ne mogu uživati u mnogim dobrima koje im Gospodin daje na uživanje. Briga crpi i izjeda svu njihovu radost i energiju

Ali zanimljivo je to da Isus brigu osuđuje jednako kao i pohlepu. Neki brigu i pohlepu hvale i potiču. Smatraju ih vrlinama. Isus ih smatra manama ili, još bolje, grijesima. Iz teksta je očito da je pohlepa grijeh koji vodi direktno u propast. Ako želimo istinsku radost, onda se ozbiljno moramo suočiti s grijehom u svom životu. Pažljivo ispitajmo što nam je u srcu i ne oklijevajmo odbaciti pohlepu, mržnju, zavist i brigu.

Kakvo je tvoje duhovno stanje? Da li mirno i bezbrižno gledaš na grijehe u svom srcu ili se boriš i odbacuješ ih?

Briga postoji tamo gdje nema pouzdanja u Boga. Drugim riječima, to je nevjera. Briga, nepouzdanje i nevjera dobivaju snagu kroz neposlušnost, a pouzdanje i vjera jačaju kroz poslušnost i potpuno predanje Gospodinu. Ako sam svoj život i sve što imam predao Gospodinu u ruke, zašto onda brinem za sutra i prekosutra? Moj život pripada Njemu i On brine za mene, a moja jedina briga je da Mu ugodim.

Pouzdanje u Boga je veoma važan faktor u životima onih koji imaju radost. Bez takvog pouzdanja nemože biti istinske radosti. Pavao je to ovako sročio:

Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. (Fil 4:4-7)

Ako se boriš silom Duha Svetog i odbacuješ (ili nadvladavaš) brigu, pohlepu zavist i druge grešne želje, onda si slobodan radovati se i uživati u darovima koje ti Bog daje.

Zaključak

Istinska radost dolazi samo i jedino od Boga i ne mora imati nikakve veze s okolnostima, bilo dobrim, bilo lošim. Može biti natprirodna i dolaziti direktno od Duha Svetog ili kroz Riječ Božiju koja nam otkriva i objavljuje Božiju ljepotu, milost, spasenje i sve darove koje nam je pripremio u nebesima i u kojima se radujemo i uživamo ih vjerom.

Uz to, Bog nam daje i ovozemaljske okolnosti ili darove zbog kojih želi da budemo zahvalni i u njima uživamo. To može biti malo ili puno, ali svejedno imamo potencijal da uživamo i u najmanjim sitnicama. Ako se oslobodimo pohlepe, zavisti i brige, možemo se istinski radovati i uživati u svemu onom što imamo u današnjem danu - u suncu, hrani, vodi, prijateljima, braći i sestrama, obitelji, šetnji i mnogim drugim stvarima. Bez obzira na trenutne teškoće i probleme, moći ćemo radosno zahvaljivati Gospodinu za ono što nam daje sada, ali i za sve blagoslove koji su za nas spremni u vječnosti.