Kristološka krivovjerja

Kristološka krivovjerja

Osim o Svetom Trojstvu, u povijesti se mnogo se raspravljalo i o osobi Isusa Krista. Ovdje ćemo se fokusirat na rasprave o odnosu Kristovog božanstva i čovještva. Biblija je jasna u pogledu Kristove osobe. On je Bog i čovjek, a samo jedna osoba.¹ Ipak, bilo je onih koji su naglašavali Kristovo božanstvo, a zanemarivali Njegovu ljudskost, ili su naglašavali Njegovu ljudskost, a zanemarivali Njegovo božanstvo. Osim toga. Bilo je i onih koji su govorili da je Krist ne jedna, nego dvije osobe. Bilo je i drugih krivovjerja.

Ako se vratimo unazad, do prvog stoljeća, vidjećemo da već tada postoje krivovjerja o Kristovoj osobi. Apostol Ivan piše protiv onih koji su govorili da Krist nije došao u tijelu. Oni su se zvali doketisti (od riječi dokeo, što znači izgledati), jer su govorili da je Kristovo tijelo samo izgledalo kao ljudsko, ali nije bilo. Postojali su i ebioniti koji su nijekali Kristovo božanstvo. Ali pogledajmo kasnije rasprave.

Nakon prvih nekoliko stoljeća najveće rasprave i sukobi su bili između nestorijanizma i monofizitizma. Monofizitizam (mono = jedan, physis = priroda) je nauka u kojoj se tvrdi da je Krist imao samo jednu prirodu (božansku, ili božanskočovječju).

Ćiril Aleksandrijski (412. postao biskup u Aleksandriji), je povezivao dvije Kristove naravi i govorio o jednoj naravi Logosa koji je postao tijelom. Nakon sjedinjenja obiju naravi, nastaje jedna jedna "božanskočovječja" narav. Težio je naglašavanju Isusovog božanstva na račun Njegove čovječnosti. To je karakteristika Aleksandrijske teološke škole.

Eutih (378 – 454), koji je bio vođa jednog manastira kraj Carigrada, učio je da je Kristova božanska priroda na neki način apsorbirala ljudsku prirodu, tako da više nije imao ljudsku prirodu poput nas, nego su se obje prirode pomiješale tvoreći nešto treće.

Nestorije, koji je od 428. biskup u Carigradu, učio je o dvije naravi u Kristu: božanskoj i čovječijoj. Usprotivio se nazivu ''Majka Božja'' koji su neki počeli koristiti za Mariju. Govorio je da Marija majka Isusove ljudske naravi, a ne i božanske. Nestorija se optužuje da je, govoreći o dvije naravi u Kristu, razdvojio Krista na dvije osobe. Nije sigurno da li je Nestorije uopće naučavao takvu nauku ili su ga protivnici krivo tumačili. Došlo je do velikih sukoba između Ćirila i Nestorija, te njihovih pristaša. Krivo učenje koje Krista razdvaja na ne samo dvije prirode, nego na dvije osobe, po Nestoriju se zove nestorijanizam.

Osim nestorijanizma i monofizitizma, postojale su i druge ideje. Apolinarije (biskup u Laodiceji, 361.) naučavao je da je Krist imao ljudsko tijelo ali ne i ljudski um ili duh. Sergije Carigradski (610 – 638) je učio da je Krist imao samo jednu volju – božansku. To učenje se zove monoteletstvo. Naravno da su, osim onih koji su zastupali krive nauke, postojali i oni koji su učili biblijsku nauku. Govorili su o Kristu kao o Bogu i čovjeku sjedinjenom u jednoj osobi (hipostatsko jedinstvo). Sudeći po koncilu u Kalcedonu, ovo shvaćanje je ustvari bilo najviše zastupljeno.

Kako je crkva reagovala na krive nauke? Bilo je mnogo polemika i sukoba, a stvari su djelimično riješene na koncilu u Kalcedonu (451.god.). Tamo je donesena i usvojena Kalcedonska definicija. Pogledajmo veći dio te definicije:

Slijedeći svete oce svi mi jednodušno učimo ljude ispovijedati jednoga istoga Sina, savršenog u božanstvu i savršenog u čovještvu, pravoga Boga i pravoga čovjeka s racionalnom dušom i tijelom, koji je istobitan s Ocem s obzirom na božanstvo, a istobitan s nama s obzirom na čovještvo, koji je u svemu nama sličan osim grijeha; rođen od Oca prije vjekova s obzirom na božanstvo, a s obzirom na čovještvo, u ovim poslijednjim danima nas i našeg spasenja radi, rođen od djevice Marije, majke Božje;

jedan isti Krist, Sin, Gospodin, Jedinorođenac, kojeg treba ispovijedati u dvije naravi nesmiješane, nepromijenjene, nepodijeljene, nerazdvojne; razlika u naravima se ne ukida jedinstvom, nego se karakteristike svake sjedinjuju u jednu osobu (prosopon) i jedno biće (hypostasin), koje nije razdvojeno i razdijeljeno u dvije osobe ...

Dakle, u Kalcedonu su se jasno suprotstavili krivim naukama o odnosu Kristove božanske i ljudske prirode. Međutim, šteta je da se u Kalcedonu nisu suprotstavili nazivu ''Majka Božja'', koji se počeo koristiti. Ali treba znati da u to vrijeme još nije bilo razvijeno štovanje Marije, kako je to danas. Krive nauke o Mariji kao suspasiteljici ili zagovornici, nekom kome se treba moliti, nisu postojale u službenom učenju crkve.

1https://sites.google.com/site/izvorivjere/tekstovi-1/sveto-trojstvo/bogocovjek-isus-krist