Emerging crkva

Emerging crkva

Aleksandar Trajkovski

Jedan poznati pastor[1] je svoje predavanje o Emerging crkvi počeo citiranjem teksta iz Judine poslanice:

(3) Ljubljeni! Dok sam u svojoj brižljivosti kanio pisati vam o našem zajedničkom spasenju, osjetio sam potrebu da vas pismom potaknem da vojujete za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima. (4) Jer ušuljali se neki, odavna već zapisani za ovaj sud, bezbožnici koji milost Boga našega promeću u razuzdanost i niječu jedinoga gospodara i Gospodina našega Isusa Krista. (Jud 1:3-4)

Juda govori o bezbožnicima koji su se ušuljali u crkve. Oni se nisu krišom, da ih niko ne vidi, ušuljali u crkvene zgrade. Oni su ušli na glavna vrata, da ih svi vide ali da ne znaju da su bezbožnici nego da misle da su pravi vjernici i propovjednici. To je upravo slučaj s mnogim propovjednicima u Emerging pokretu. Kažem s mnogim jer je Emerging pokret veoma širok i šaren. Kažu da u njemu ima svega, od onih konzervativnih i pravovjernih propovjednika pa sve do potpuno liberalnih i bezbožnih.[2] Iz onog što govore i pišu i rade ovi liberalci možemo slobodno reći da su to bezbožnici koji su se ušuljali tako da ih mnogi smatraju pravim vjernicima. Poznate kršćanske izdavačke kuće u Americi (Zondervan, Thomas Nelson ..) Izdaju i distribuiraju njihove knjige. Postoji realna opasnost da njihov otrov zarazi i mnoge naše crkve. Zato govorim o Emerging crkvi i želim ljude upozoriti na njihova učenja i prakse.

1. Šta je Emerging crkva?

Riječ „emerging“[3] znači izranjanje, nastajanje. Tako izraz Emerging church znači crkva koja izranja, koja nastaje. Neki smatraju da više ne trebamo koristiti izraz Emerging church jer je ta crkva već nastala.[4] Drugi smatraju da se uopće ne radi o crkvi nego o pokretu: Emergent Movement (pokret, kretanje, micanje). Treći opet kažu da se ne radi o ckvi ili o pokretu nego o razgovoru: Emerging conversation. Prema jednom članku izgleda da se se svi slažu da ovaj posljednji izraz najbolje opisuje ono što nazivamo Emerging crkvom.[5]

Šta je onda Emerging crkva? To je nejasno, nedefinirano, ni za glavu ni za rep uhvatljivo nešto (što se često predstavlja kao vjerski pokret ili crkva). To nešto ću probati da razotkrijem.

Pripadnici ove crkve ili pokreta se mogu označiti kao protestanti, post protestanti, katolici, evanđeoski kršćani, post-evanđelisti, liberali, post liberali, konzervativci, post konzervativci, anabaptisti, adventisti, reformirani, karizmatici, neokarizmatici, postkarizmatici.[6] Dakle, imamo nešto što nije ništa, samo razgovor, što je nešto, pokret ili crkva i što je svašta, nema šta nije. To ništa, nešto i svašta može biti neka neovisna crkva, kućna grupa, ili neka grupa unutar postojeće crkve ili crkva unutar postojeće denominacije koja je poprimila ideje i učenja Emerging crkava.[7]

2. Učenja i praksa Emerging crkava

Do sada sam spomenuo da Emerging crkvu karakterizira jedna nedefiniranost i nejasnoća. Ovo isto se očituje u naučavanju i praksi crkava. Šta vjeruju vođe i vjernici Emerging crkve? Lakše je reći šta ne vjeruju, nego šta vjeruju. Ne postoji neko zajedničko vjerovanje. Možda nije pogrešno reći da svako vjeruje i naučava šta hoće. Svaki pastor ima svoju nauku. Zato je bolje govoriti o tome šta ne vjeruju ili koje su karakteristike njihovih naučavanja.

Protest

Poznati teolog Donald Carson je napisao knjigo o Emerging crkvi i kao primarnu karakteristiku ove crkve navodi protest. To je u principu protest protiv prakse, uređenja i naučavanja tradicionalnih protestansko-evanđeoskih crkava.

Nekada su protestanti „protestovali“ protiv naučavanja i prakse Rimokatoličke crkve, a današnji „emerging“ kršćani protestuju protiv Protestantskih crkava. U koliko želimo da shvatimo i razumijemo Emerging crkvu, Carson nas upućuje da čitamo knjigu Stories of Emergence[8] u kojoj su opisana svjedočanstva ljudi koji su bili nezadovoljni svojim protestantskim crkvama i pronašli se u Emerging crkvama. Carson prepričava nekoliko „svjedočanstava“ opisanih u knjizi. Njegov zaključak je da u svjedočanstvima dominira protest protiv konzervativnih formi evađeoskog kršćanstva. Mene ove priče i protesti neodoljivo podsjećaju na mnoge otpadnike iz naših crkava. Ljude koji su uvijek nečim nezadovoljni, kojima uvijek nešto smeta i koji na kraju nisu niti bili istinski obraćeni.

Druga vrsta protesta, prema Carsonu, je protiv modernizma, a treća protiv seeker sensitive pokreta odnosno protiv megacrkava.

Postmodernizam

Druga karakteristika vjerovanja i naučavanja Emerging crkava je protest protiv modernizma koji je iskazan u prihvaćanju postmodernističke filozofije odnosno postmodernizma. Osnovne karakteristike postmodernizma a time i vjerovanja i naučavanja Emerging crkve su:

Negiranje mogućnosti spoznaje krajnje istine. Profesor Todd M. Dick, u knjižici „Postmodernizam: evangelizacija u postmodernističkoj kulturi“[9], je napisao ovako: „Postmodernisti nisu baš sigurni da li objektivna istina uopće postoji, ali su prilično sigurni da se ne može spoznati.“[10] Ovakvo shvaćanje vidimo u učenju glasnogovornika Emerging crkve. Oni se suprotstavljaju sustavnoj teologiji i naučavanju biblijskih doktrina.[11] Zašto? Jedan razlog koji iznosi njihov vlastiti teolog je otprilike ovaj: da se teologije razlikuju i nije se pronašao neki koncenzus. (...) Ni jedan jezik nije u stanju da obuhvati apsolutnu istinu koja je sam Bog.[12] Moj prijedlog bi bio da je to zato što oni koji propovijedaju biblijske doktrine, biblijsku nauku, propovijedaju jasno i glasno ono što Biblija uči, šta je dobro a šta zlo, šta je grijeh a šta nije, a to veoma smeta nekim liderima Emerging crkve i njihovim sljedbenicima koji bi i dalje htjeli živjeti po svojoj volji, svojim požudama i samovoljnom mišljenju.

Kada je jedan od glavnih lidera pokreta, Brian Mclaren, govorio o homoseksualizmu, rekao je da on ne zna šta tačno Biblija o tome kaže. (A budući da on to ne zna, kako bismo mi, obični smrtnici mogli znati) Brian nam predlaže da odvojimo pet godina i da za to vrijeme svako proučava ovu temu, pa ćemo onda vidjeti jesmo li razumjeli. Ako ni za pet godina ne razumijemo, čekat ćemo još pet godina, i tako u nedogled. Ovo nam dobro ilustrira kakav je stav Emerging crkve po pitanju biblijskih doktrina i naučavanja.[13]

Osim što lideri Emerging crkve negiraju da biblijsko učenje o homoseksualizmu, oni negiraju i samu srž biblijske poruke, negiraju Evanđelje. Alex Jones je, u knjizi Reimagining Christianity, napisao ovako:

Naglasak Crkve na Isusovoj smrti kao univerzalnom činu spasenja mora prestati, i mjesto križa u kršćanskoj vjeri se mora drugačije osmisliti. Zašto? Zbog kulta patnje i osvetoljubivog Boga koji stoji iza svega.[14]

Drugim riječima, govor o križu trebamo maknuti i zamijeniti ga nečim drugim. Na 168. strani učenje o Kristovoj zamjenskoj žrtvi koja je bila za naše grijehe naziva zlim učenjem. Brian Mclaren, koga sam maloprije spominjao, hvali Jonesovu knjigu i kaže da ga njegovo djelo stimulira i ohrabruje duboko.[15] Vodeću ličnost u Emerging crkvi ohrabruje i stimulira djelo šarlatana koji niječe Evanđelje. Strašno.

Druga vodeća ličnost pokreta, Tony Jones, se otvoreno ruga Evanđelju koje mi propovijedamo, odnosno učenju da je Krist na križu umro za naše grijehe.[16]

Osim navedenog, propovjednici Emerging crkve niječu i druge biblijske doktrine. Richard L. Mayhue je pisao da je „emerging“ ustvari emerging sumnja, emerging nesigurnost, emerging pogreška koja vodi emerging herezi i emerging krivovjerju.[17] Neki kažu da u pokretu postoje i oni koji imaju pravovjernu teologiju. Ako takvih ima, neka se sami brane.

Prema tome, budući da Emerging nazovi kršćani niječu da se istina može spoznati ili izraziti ljudskim jezikom slijedi da je njihovo vjerovanje veoma nejasno. Lakše je reći šta ne vjeruju, nego šta vjeruju. A ne vjeruju gotovo ništa od onoga što mi vjerujemo uključujući temeljne kršćanske doktrine.

Misticizam. Druga karakteristika postmodernizma ali i Emerging crkve je misticizam. Evo šta o misticizmu kaže Wikipedia:

Misticizam (prema grčkom μυστικός, tajanstven) je ekstatično stanje u kojem se u unutrašnjem osjećaju pojedinca objavljuje neposredna božja prisutnost. Misticizam je i vjerska doktrina, koja tajanstveno iskustvo sjedinjenja s božanstvom pretpostavlja svakom racionalnom uvidu. Mistik je produhovljena osoba koja vlastitim naporom, kroz doživljaj neposredne božje prisutnosti, dolazi do spoznaje o postojanju Boga. Izvor misticizma je na osjećajima zasnovano vjerovanje u natprirodna bića koja upravljaju prirodom i ljudskim životom. Mistici o religijskim sadržaju i o postojanju Boga govore iz vlastitih doživljaja. Tako se misticizam javlja u svim religijama i na gotovo svim razinama religiozne svijesti.[18]

Prakse povezane s misticizmom uključuju meditaciju i kontemplativne molitve. Misticizam se može razlikovati od običnih religijskih vjerovanja svojim naglaskom na izravnom osobnom iskustvu posebnih stanja svijesti, posebno onih transcendentalno blaženog karaktera.[19]

Richard Bennet, bivši katolički svećenik koji se istinski obratio Kristu, o misticizmu kaže ovo: Misticizam tvrdi da je moguće imati direktno, intimno zajedništvo s Bogom koje mimoilazi um i koje mimoilazi Isus Krista kao posrednika.[20]

Budući da Emerging crkva želi biti postmoderna, slijedi da možemo očekivati da se u njoj susretnemo s raznim oblicima misticizma. Nažalost, to se i događa.

Pripadnici Emerging crkve vole koristiti elemente bogoštovlja iz različitih crkvenih tradicija, uključujući Rimokatoličku, anglikansku, Pravoslavnu, Keltsku. Iz ovih i drugih vjerskih tradicija Emerging crkva preuzima, adaptira i miksa različite povijesne crkvene prakse, uključujući liturgiju, krunice, ikone, duhovno vodstvo, labirinte i Lectio divinu. Emerging Crkva se ponekad naziva i "drevno-buduća" Crkva.[21]

Postavlja se pitanje gdje nalazimo sve navedene crkvene prakse: liturgiju, ikone, duhovno vodstvo, labirinte i lectio divinu? U Rimokatoličkoj crkvi. Znamo šta je liturgija, šta su krunice i ikone, ali šta je duhovno vodstvo, šta su labirinti i lectio divina?

U katoličkoj crkvi se od svih odraslih članova očekuje da se podlože duhovnom vodstvu. Duhovni direktori ili voditelji su svećenici kojima se ispovijeda i koji određuju pokoru. Oni su i direktori/voditelji savjesti.[22]

Labirinti su poganskog porijekla i korišteni su u religiozne svrhe, plesove i obrede. U Rimokatoličkoj tradiciji labirinti se posebno pojavljuju u srednjem vijeku na zidovima i podovima katedrala. Postoje podaci da su ih svećenici koristili za uskršnje ritualne plesove i obrede. Neki smatraju da su se koristili i kao zamjena za hodočašće. Suvremeni mistici koriste labirinte kako bi postigli kontemplativno stanje. Hodom kroz labirint čovjek gubi vezu s vanjskim svijetom i smiruje um.[23]

Kakve li sve ovo ima veze s Biblijom? U Bibliji ne vidimo labirinte. Zašto ih onda danas koriste oni koji se nazivaju kršćanima? U Hrvatskoj su prisutni već duže vrijeme i promovira ih udruga Mladi za Krista.

Spomenuo sam još jednu duhovnu praksu a to je lectio divina. To je Rimokatolička duhovna vježba koja vodi porijeklo od Benediktinskih monaha. Ona uključuje čitanje Božije riječi, meditaciju, molitvu ili govor i kontemplaciju. Ta duhovna vježba nema za cilj razumsko teološko analiziranje teksta, kao što nam neki na internetu žele reći, nego mistično, neracionalno iskustvo s Bogom. Evo kako Mike Perschon opisuje svoje iskustvo s lectio divinom i kontemplativnom molitvom.

Počeo sam s korištenjem fraze slušajuća molitva kada sam govorio o svom vlastitom iskustvu u meditaciji. Sagradio sam sebi molitvenu sobu, malo svetište u podrumu, prostor ispunjen knjigama o duhovnim discciplinama, konteplativnoj molitvi i kršćanskom misticizmu. U toj prostoriji sam palio svijeće i kad, povješao krunice i slušao kasete benediktinskih monaha. Meditirao sam satima o riječima i slikama i zvukovima. Došao sam do tačke gdje sam dostigao stanje alfa moždanih uzoraka (valova). Stanje u kojem se dešavaju snovi dok sam još budan i meditiram.[24]

Kave li tek ovo ima veze s Biblijom? Malo ću vam pojasniti pojam kontemplativna molitva. To nije molitva koju mi poznajemo i o kojoj govorimo. Kontemplativna molitva je molitva bez riječi. To je tzv. molitva u kojoj čovjek, umjesto da govori Bogu, šuti i kroz samo hipnozu se oslobađa svih misli. Ponavlja religiozne riječi ili fraze dok ne postigne određeno stanje svijesti. Može i zamišljati Boga ili nekog sveca ili čovjeka, npr papu. Evo šta jedan kršćanski web sajt kaže o kontemplativnoj molitvi:

Kontemplativna molitva koja je poznata i kao molitva centriranja (ili je bolje reći započinje s molitvom centriranja) (koja) je meditativna tehnika u kojoj se molilac usredsređuje na reč koju stalno ponavlja do kraja vežbe. Iako se kontemplativna molitva razlikuje kod raznih grupa koje je praktikuju, postoje i sličnosti. U takvoj molitvi izabire se sveta reč kao simbol nečijeg pristanka na Božiju prisutnost i njegovo delovanje. Molilac udobno sedi i zatvorenih očiju kratko izgovara svetu reč u sebi. Kada kontemplativni molilac postane svestan svojih misli, on se blago vraća svetoj reči ... Namena kontemplativne molitve je da se doživi mističko iskustvo s Bogom. ... Kontemplativna molitva nije ništa drugačija od meditativnih vežbi koje se praktikuju u istočnjačkim religijama i nju ejdžu. Većina onih koji prihvataju ovakvu molitvu otvoreni su i za duhovnost iz svih religija, promovišući ideju da se spasenje nalazi na mnogim putevima, iako je Isus Hristos rekao da spasenje dolazi samo kroz njega (Jovan 14:6). Kontemplativna molitva kakva se praktikuje u savremenom molitvenom pokretu ne podudara se sa biblijskim hrišćanstvom i definitivno je treba izbegavati.[25]

Jedan od glavnih vođa Emerging crkve, Rob Bel, u jednom svom predavanju je govorio ovako:

Jednu ruku stavite na stomak, drugu ruku stavite na prsa. (duboki uzdah) Dišimo jedan moment, hoćemo li? Fini, veliki, duboki uzdasi. ... U kršćanskoj tradiciji stoljećima discipline meditacije, refleksije, tišine i disanja su bile centrale stvari. Sada, kada se vratimo unazad, kada su naši preci razumjeli da postoji nešto božansko u vezi našeg daha. Odvojite trenutak, dok dišete duboko, da pozovete Boga koji je stvorio svemir u svoj dah. [26]

Molim? Šta je ovo? Misticizam. New age. Daleko od biblijskog kršćanstva.

Želim vas posebnu upozoriti na ovaj misticizam koji nema nikakvu biblijsku osnovu. Emerging crkva prihvaća rimokatolički misticizam koji u biti i nije rimokatolički nego poganski. Mistične prakse koje pogani koriste za komunikacije sa demonima post moderni, isto kao i srednjovjekovni, kršćani koriste za komunikaciju s Bogom. Ima li to smisla? Za pomračeni ljudski um ima, ali čovjek koji je prosvjetljen i obraćen takve stvari smatra odvratnim i duboko ih prezire.

Negiranje postojanja konačnog autoriteta. Sljedeća karakteristika postmodernizma ali i Emerging crkve je negiranje postojanja krajnjeg autoritreta. Za njih Božija riječ Biblija nije vrhovni autoritet. Oni se postavljaju iznad Biblije i imaju ključeve da otključavaju značenje biblijskog teksta. A kada se čovjek postavi iznad Božije riječi, onda su otvorena sva vrata za sve izopačenosti ljudskog uma i tijela i samo pakao je granica. Osim što negiraju i preziru vrhovni autoritet Biblije, negiraju i sve druge autoritete.

Ekumenizam

Zadnja karakteristika Emerging crkve koju ću spomenuti je Ekumenizam. I ovo je vid protesta protiv protestantizma i evanđeoskog kršćanstva. Vođe Emerging crkve svoje vjerovanje i praksu ne temelje na Bibliji. Oni iz svih, kršćanskih i poganskih religija biraju šta im paše i odgovara i onda to ugrađuju u svoje vjerovanje i naučavanje. Ne samo da prisvajaju učenja drugih crkava i religija, nego prihvaćaju i vjernike iz drugih religija. Evo šta kaže Scot McKnight, koji je i sam Emerging vjernik:

Jedan kontraverzan element post-evangelikalizma je taj da su mnogi u emerging pokretu skeptični prema „unutra nasuprot van“ mentalitetu koji je karakterističan za evanđeosko kršćanstvo. Čak i one koji su ekskluzivisti (tj. oni koji vjeruju da postoji neka linija koja dijeli kršćane i ne kršćane) muči pitanje pitanje ko je u a ko je izvan. Neki Emerging kršćani upućuju na riječi Isusa Krista: „Ko nije protiv vas, za vas je“ (Mk 9:40) Drugi pozajmljuju riječi stare himne, ukazujući na „širinu Božijeg milosrđa“. Treći opet ... kažu da je ono što je stvarno važno jeste ortopraksija (ispravno življanje) i da nije važno kojoj religiji neko pripada sve dok voli Boga i bližnjeg svoga.[27]

Zaključak

Šta reći na kraju? Emerging pokret (ovdje mislim na liberalni dio koji vjerovatno zahvaća većinu pokreta, ako ne i čitav pokret)[28] nije protestantski nego post-protestantski pokret. To nije Evanđeoski nego post-evanđeoski. I to nije kršćanski nego post-kršćanski pokret. Protestanski pokret je nastao iz protesta protiv teologije i prakse Rimokatoličke crkve i vodio je ljude prema svjetlu, spoznaji i spasenju, a Emerging pokret je nastao iz protesta protiv teologije i prakse protestansko-evanđeoskog kršćanstva i vodi ljude nazad u Rimokatolicizam.

Za nas je poseban problem što se mnogi od emerging propovjednika svrstavaju među evanđeoske kršćane a to nipošto nisu. Brian Mclaren je od strane Time magazina proglašen jednim od 25 najutjecajnijih evanđeoskih kršćana iako nije evanđeoski kršćanin. Naučavanja Emerging lidera imaju tendenciju da se krišom uvuku u mnoge evanđeoske crkve i zaraze čitavo mnoštvo.

Zato kada čujete imena: Rob Bell, Brian Mclaren, Tony Jones, Phyllis Tickle, Alan Jones, Dallas Willard, Mike Peschon, Thomas Merton, Richard Foster .... bježite od toga. Kada čujete za kontemplativnu molitvu, labirinte, lectio divinu i bilo šta mistično, bježite od toga. Kada čujete za pristup Bogu bez pokajanja i vjere, bez Kristova križa i krvi prolivene za naše grijehe, bježite od toga. Kada čujete za omalovažavanje Biblije, sumnju i nejasnoću, bježite od toga.

Čitajte i proučavajte Bibliju. Težite da se dobro upoznate sa starom reformiranom teologijom. Bdijte i molite da ne padnete u napast i da ne budete zavedeni od strane mnogih šarlatana i sotonskih sluga.

[1] Phil Johnson, What is the Emerging Church Movement, and why is it a problem? http://www.thegracelifepulpit.com/Sermons.aspx?code=2006-07-01-PJ

[2] Mark Driscoll, „A Pastoral Perspective on the Emergent Church“, Criswell Theological Review, 3/2 (Spring 2006) 87-93. Upitno je koliko su ti navodno teološki konzervativni stvarno konzervativni i gdje stoji sam Driscoll (vidi bilješku 28).

[3] Neki kao sinonim koriste riječ „Emergent“, dok drugi ovu riječ koriste da označe organiziraniji dio pokreta.

[4] D.A. Carson, Becomming Corvensant With the Emerging Church, Zondervan, 14.

[5] Jack Zavada, What is the Emerging Church? http://christianity.about.com/od/Emerging-Church/a/JZ-Emerging-Church.htm, 7.11.2013.

[6] http://en.wikipedia.org/wiki/Emerging_church#History, 7.11.2013.

[7] Emerging Church Trend Expands, Diversifies, http://www.religionlink.com/source-guides/emerging-church-trend-expands-diversifies/, 7.11.2013.

[8] Mike Yaconelli ur., Stories of Emergence: Moving from Absollute to Authentic, (El Cajon, CA: EmergentYS / Grand Rapids: Zondervan, 2003).

[9] 2006, Izdavač nije naznačen.

[10] Str. 26.

[11] Scot McKnight, „Five Streams of the Emerging Church“, Christianity Today, http://www.christianitytoday.com/ct/2007/february/11.35.html?paging=off

[12] Isto.

[13] Navedeno u izlaganju Phila Johnsona, vidi bilješku 1.

[14] "The church's fixation on the death of Jesus as a universal saving act must end, and the place of the cross must be reimagined in Christian faith. Why? Because of the cult of suffering and the vindictive God behind it" (p. 132). Navedeno u članku Matta Slicka, „Reimagining Christianity“CARM, http://carm.org/reimagining-christianity-alan-jones 7.11.2013.

[15] Isto.

[16] Vidi npr. Tony Jones and Drew Sumrall on the Atonement pt.2, http://www.youtube.com/watch?v=DYFVEf1-nPI

[17] Richard L. Mayhue, „The Emerging Church: Generous Orthodoxy or General Obfuscation?“ TMSJ 17/2 (Fall 2006) 191-205, 201.

[18] http://hr.wikipedia.org/wiki/Misticizam, 7.11.2013.

[19] http://en.wikipedia.org/wiki/Mysticism, 7.11.2013.

[20] Catholic Mysticism and the Emerging Church Reexamined, http://www.youtube.com/watch?v=OfI9H1ZajLs

[21] http://en.wikipedia.org/wiki/Emerging_church#History, 7.11.2013

[22] http://www.newadvent.org/cathen/05024a.htm, 7.11.2013.

[23] http://en.wikipedia.org/wiki/Labyrinth, 7.11.2013.

[24] http://gotthammer.blogspot.com/2007/09/mike-perschon-isinto-witchcraft.html, 7.11.2013.

[25] http://www.gotquestions.org/Srpski/kontemplativna-molitva.html, 7.11.2013.

[26] Rob Bell, The Theology of Breathing, Sermon, May 29. 2005. Navedeno u videu: Contemplative Prayer, Mysticism & Kundalini, http://www.youtube.com/watch?v=d7Y_M3rGgpI, 8.11.2013.

[27] An admittedly controversial element of post-evangelicalism is that many in the emerging movement are skeptical about the "in versus out" mentality of much of evangelicalism. Even if one is an exclusivist (believing that there is a dividing line between Christians and non-Christians), the issue of who is in and who is out pains the emerging generation. Some emerging Christians point to the words of Jesus: "Whoever is not against us is for us" (Mark 9:40). Others, borrowing the words of the old hymn, point to a "wideness in God's mercy." Still others take postmodernity's crushing of metanarratives and extend that to master theological narratives—like Christianity. They say what really matters is orthopraxy and that it doesn't matter which religion one belongs to, as long as one loves God and one's neighbor as one's self. Some even accept Spencer Burke's unbiblical contention in A Heretic's Guide to Eternity(Jossey-Bass, 2006) that all are born "in" and only some "opt out." Scot Mcknight, „Five Streams of the Emerging Church“, Christianity Today, http://www.christianitytoday.com/ct/2007/february/11.35.html?paging=off

[28] Mark Driscoll, kojeg smatraju doktrinarno pravovjernim, u članku: Obedience, http://theresurgence.com/2008/09/05/obedience, reklamira Richarda Fostera (između ostalih) i njegovu knjigu: Celebration of Discipline, u kojoj Foster promovira rimokatoličke mistike i misticizam.