Crkvena disciplina

Prva Ivanova Poslanica

Vječni život

Vječni život i grijeh 5

Crkvena disciplina

Kroz proučavanje Prve Ivanove poslanice naučili smo da spašen, nanovo rođen vjernik, ne može ostati u grijehu.

Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest. I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist. Tko god čini grijeh, čini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje. I znate: on se pojavi da odnese grijehe i grijeha nema u njemu. Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit upoznao. (1 Iv 3:1-6)

Nanovo rođeni vjernik pogriješi, ali ne može ostati trajno u tom stanju. Vrlo brzo mora doći do pokajanja. Gledali smo i razloge zašto je to tako. Vidjeli smo da sama narav novog života i zajedništvo s Bogom vjerniku ne dozvoljavaju da ostane u grijehu. U prethodnoj propovjedi smo vidjeli kako sam Bog djeluje i šibom disciplinira vjernika kako bi ga odvratio od grijeha. U današnjoj propovijedi ćemo vidjeti koja je dužnost nas kao vjernika i članova crkve u održavanju moralne čistoće Crkve.

"Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik." "Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu." "Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima." (Mt 18:15-20)

Kada Bog nešto čini, On to vrlo često čini kroz sredstva. Kada Bog vjernika čuva od grijeha, On to čini pomoću raznih sredstava. Jedno od sredstava koje koristi jesu drugi vjernici. Iz teksta jasno vidimo da Isus koristi druge vjernike kako bi onoga koji je upao u grijeh vratio na pravi put. Ovo možemo nazvati crkvena disciplina.

1. Šta je crkvena disciplina?

Kada kažemo crkvena disciplina, mnogi će pomisliti na isključivanje nekoga iz članstva Crkve. Sigurno je da crkvena disciplina ponekad može i treba ukljičivati isključivanje osobe iz crkvenog članstva. Međutim, to je samo jedan djelić crkvene discipline. Enciklopedija disciplinu opisuje ovako: U općenitom smislu, disciplina se odnosi na sistematsku pouku ili instrukciju učenika. Disciplinirati znači poučiti ili uputiti osobu da slijedi određeni način ponašanja ili reda.¹ Jedan riječnik disciplinu definira ovako:

Trening /ili pouka/ kojemu je svrha da proizvede određeni karakter ili način ponašanja, posebno trening koji proizvodi moralni ili mentalni napredak.²

Ovo bismo mogli nazvati učeništvo. Međutim, u užem smislu crkvenu disiplinu možemo definirati kao odgovor ili reakciju Crkve na nedoslijedno ponašanje nekog njenog člana. Iz teksta smo vidjeli da reakcija Crkve treba da bude pouka, opomena i isključenje u slučaju neposlušnosti. Ali to ćemo preciznije vidjeti u daljnjem proučavanju.

2. Koga treba disciplinirati?

Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo...

Tekst je jasan, trebamo disciplinirati brata u Kristu, vjernika s kojim zajedno idemo u Crkvu. Ovo se ne odnosi na brata po krvi, nego na brata po vjeri, što bi trebalo biti jasno iz tekstova koji predhode tekstu koji proučavamo. Dakle, ne discipliniramo neke neprijatelje ili ljude koji nas mrze, nego discipliniramo one koje volimo.

Naš tekst je još specifičniji. Ne discipliniramo svakog brata, nego brata ili sestru koja pogriješi odnosno sagriješi protiv Boga (Pogriješi li tvoj brat). Da bismo znali je li neko pogriješio, moramo poznavati Božiju riječ. Čovjek je pogriješio kada učini nešto što Božija riječ zabranjuje. Ne discipliniramo onoga koji je sagriješio protiv naših standarda ili našeg mišljenja, nego protiv jasne Božije zapovijedi.

Ovdje želim da napomenem da ne trebamo i ne smijemo disciplinirati i opominjati ljude za svaku pogrešnu riječ koju kažu, pogotovo ukoliko vidimo ili znamo da su i oni sami svjesni da su pogriješili i da im je žao. Nije dobro niti vaditi trun iz oka bratova dok je brvno u našem oku. Dakle, ne opominjemo ljude za svaku sitnicu, nego za konkretne i jasne grijehe protiv Božije riječi.

Ko čita više prevoda može primjetiti da neki prevodi kažu: „Pogriješi li tvoj brat protiv tebe.” Dakle, ne općenito, pogriješi li protiv Boga, nego specifično protiv tebe. Teško je reći koji prevod je ispravniji (odnosno koja varijanta teksta). Čini se kristalno jasno da tekst ima prvenstveno općeniti smisao, odnosno da se odnosi na grijeh protiv Boga. To je jasno iz tekstova koji predhode, ali ćemo se na to vratiti kasnije. Sigurno je da se tekst može primjeniti i na osobne odnose, ali i ovdje stoji ono upozorenje o sitnicama i stvarnim grijesima.

Koga, dakle, treba disciplinirati? Brata ili sestru, vjernike koji pripadaju Crkvi u koju idemo.

3. Ko treba disciplinirati?

Crkvena disciplina nije samo stvar pastora ili neke posebne disciplinske grupe, nego dužnost svakog člana Crkve. Isus se u tekstu ne obraća starješinama Crkve ili nekoj crkvenoj komisiji, nego svojim učenicima. On govori nama svima: „Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo.” Riječ Božija kaže ovako:

Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega. (Lz 19:17)

Jasno je, dakle, da je dužnost svakog člana Crkve da opominje i disciplinira onoga koji sagriješi.

3. Kako se crkvena disciplina provodi?

Nažalost u mnogim Crkvama crkvena disciplina se ne provodi ili se provodi samo djelimično. Čak i oni koji žele doslijedno provoditi crkvenu disciplinu ne rade to uvijek kako treba. Često možemo pasti u dvije krajnosti: da ne radimo dovoljno ili da pretjerivamo.

Pogledajmo sada kako treba provoditi crkvenu disciplinu. Postoje četiri stepena ili koraka crkvene discipline.

Prvi korak je opomena jednoga. Tekst nam kaže ovako: Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ovo su riječi samog Gospodina Isusa i naša je dužnost da ih poslušamo i učinimo upravo onako kako nam Gospodin zapovjeda. On nam zapovjeda da idemo i ukorimo onoga koji je sagriješio. Slušamo li mi Gospodina i Njegove zapovjedi? Jesmo li spremni poslušati ovo što nam ovdje zapovjeda.

Koliko god izgledalo jednostavno ovo je jedna od težih stvari za učiniti. To ćete sami iskusiti ako ozbiljno poslušate Isusovu zapovijed. U praksi se ova zapovijed redovito krši. Zapovijed se krši na dva načina. Prvo, vjernici ne opominju onoga koga su vidjeli da je sagriješio. I drugo, idu i pričaju okolo umjesto da kažu onome kome trebaju. Tekst kaže „ idi i pokaraj ga nasamo”, a ne „idi pričaj okolo”. Riječ Božija strogo zabranuje klevetanje. Ukoliko ne opominjemo one koji su sagriješili i još idemo i pričamo okolo, onda smo mi klevetnici koji vrše volju sotone i služe njemu. Poslušajmo riječ Božiju:

Ne raznosi klevete među svojim narodom; ne izvrgavaj pogibli krv svoga bližnjega. Ja sam Jahve! Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega. (Lz 19:16-17)

Ne smijemo klevetati i ogovarati, nego moramo koriti onoga koji je sagriješio. Kada vidimo da je neko sagriješio, moramo otići do njega nasamo i opomenuti ga za njegov grijeh. Ukoliko mu nije jasno u čemu je njegova krivnja, trebamo mu pokazati biblijske tekstove i poučiti ga. Tada ga trebamo pozvati na pokajanje. Trebamo tražiti od brata da se izjasni da li se kaje ili ne. Ukoliko se kaje, riješili smo problem. Ukoliko se ne kaje i obraća od svoga grijeha, idemo na drugi korak crkvene discipline.

Prije nego što objasnim drugi korak, spomenut ću i način na koji pristupamo sestri ili bratu koji je sagriješio. Pristupamo mu u poniznosti i ljubavi. Cilj nam je da zadobijemo brata na pokajanje. Cilj, dakle, nije osuda i odbacivanje, nego pridobivanje.

Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata.

Ovdje bih dodao i važnu pouku za nas kada nas opominju. Bez obzira kako nas opominjali, u nježnosti ili u grubosti, u poniznosti ili oholosti, strpljivosti ili nestrpljivosti, naša je dužnost da poslušamo opomenu i pokajemo se za svoje grijehe. Pred Bogom nećemo imati izgovora. Ako bi Gospodin pitao zašto se nismo pokajali kada su nas opominjali? Da li bi imalo smisla odgovoriti: „Pa nisu baš bili nježni i pažljivi”? Nikakav izgovor ne bi imao smisla. Naša je dužnost da se pokajemo za svoj grijeh, a ne da okrivljavamo druge za svoj nemar i tvrdoglavost.

Drugi korak discipline je da, ukoliko se brat nije pokajao, pozovemo još jednog ili dvojicu sa sobom.

Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja.

Vidimo da se prilikom ovog koraka grijeh brata još uvijek drži u tajnosti. Tekst kaže da pozovemo jednog ili dvojicu, a ne petoricu ili šestoricu. Dvojica ili trojica grešnika moraju suočiti s njegovim grijehom i pozvati ga na pokajanje. Ukoliko brat koji je sagriješio ne posluša dvojicu ili trojicu, onda slijedi treći korak a to je da se njegov slučaj iznese pred Crkvu. Ukoliko grešnik ne posluša Crkve, odnosno odbije pokajati se pred Crkvom, onda slijedi četvrti korak, a to je isključenje iz Crkve.

Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.

Onaj na koga smo nekada gledali kao na brata, sada gledamo kao na nevjernika. On više nije član Crkve i prema njemu se tako treba i odnositi. Neka niko ne pomisli da može imati zajedništvo s Bogom bez obzira na to što ga je Crkva isključila. Pogledajte šta Isus kaže dalje u tekstu:

"Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu." (Mt 18:18)

Crkva ne isključuje ljude iz članstva neovisno o Bogu, nego ih isključuje slijedeći Božije zapovjedi. Ukoliko je Crkva postupila ispravno i s razlogom isključila grešnika, onda trebamo biti sigurni da ga je i Bog isključio iz zajedništva sa sobom. Odluka Crkve neće biti valjana jedino ako je čovjek isključen bez osnove.

2. Disciplina lijenčina

Biblija nam govori i o jednom posbnom slučaju crkvena discipline, to je disciplina lijenčina. Ona je opisana u 2 Solunjanima 3:6-15. Sam tekst nam daje potrebno objašnjenje:

(6) Zapovijedamo vam pak, braćo, u ime Gospoda našega Isusa Hrista, da se odvojite od svakoga brata koji živi neuredno, a ne po uredbi koju primiše od nas. (7) Jer sami znate kako treba da se ugledate na nas, jer ne življesmo neuredno među vama, (8) Niti zabadava hljeb jedosmo u koga, nego u trudu i u poslu, dan i noć radeći, da ne budemo na dosadu nikome od vas. (9) Ne kao da nemamo vlasti, nego da sebe damo vama za ugled, da budete kao i mi. (10) Jer kad bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo da ako ko neće da radi da i ne jede. (11) Jer čujemo da neki neuredno žive među vama, ništa ne radeći, nego okrajče i miješaju se u tuđe poslove. (12) Takovima zapovijedamo i molimo ih u Gospodu našemu Isusu Hristu da mirno radeći svoj hljeb jedu. (13) A vama, braćo, da ne dotuži dobro činiti. (14) A ako ko ne posluša riječi naše, onoga poslanicom naznačite, i ne miješajte se s njim, da se posrami. (15) Ali ga ne držite kao neprijatelja, nego ga svjetujte kao brata. (2 Sol 3:6-15)

3. Važnost ili korist crkvene discipline

Zašto je važna crkvena disciplina i možemo li je izostaviti? (1) Crkvena disciplina je važna zato što je zapovjeda sam Isus Krist. Ukolko ništa drugo o tome ne bismo rekli ovo bi nam trebali biti dovoljno. Ali idemo vidjeti zašto je crkvena diciplina toliko važna Isusu. Prje nego što je rekao riječi koje proučavamo, Isus je ispričao sljedeću priču:

Jer Sin je čovječiji da spasi ono što je izgubljeno. "Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? Posreći li mu se te je nađe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih." "Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. (Mt 18:11-15)

U ovoj priči Isus upoređuje vjernika koji je sagriješio s ovcom koja je zalutala. Svaki ovčar kome zaluta ovca želi je pronaći i vratiti natrag. Tako i Isus želi vratiti zalutalog vjernika. Mnogi koji čitaju ovu ili druge slične Isusove priče misle da je zalutali vjernik onaj koji je prestao dolaziti u Crkvu. To može biti istina, ali u većini slučajeva nije. Vjernik je zalutao onda kada upadne u grijeh. On može dolaziti u Crkvu i svaki dan, ali je zalutala ovca. On će prestati da bude izgubljen ili zalutao onda i samo onda kada se pokaje i obrati od svog grijeha.

Pitajmo se kako Isus traži svoju izgubljenu ovcu odnosno izgubljenog vjernika? Odgovor je jasan: pomoću crkvene discipline, tj. pomoću opomene koju mu šalje preko vjernika, jer je to ono što kaže dalje u tekstu. Dakle, crkvena disciplina je veoma važna i korisna jer je (2) sredstvo pomoću kojega Bog izgubljenu ovcu vraća u stado. Zanemarivanje crkvene discipline je sabotaža Božijeg djela. (3) Crkvena disciplina je važna i korisna jer omogućava održavanje čistoće Crkve. Riječ Božija nam ovako zapovjeda:

Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Božje, da kakav gorki korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge, da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo. (Heb 12:15-16)

Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega. (Lz 19:17)

Crkvena disciplina sprečava epidemiju grijeha u Crkvi. Suprotno tome, zanemarivanje crkvene discipline ohrabruje bujanje grijeha u Crkvi. (4) Četvrto, Crkvena disciplina je važna i korisna jer pomaže da Crkva ostane svijetlo svijetu i sol zemlji. Ukoliko se ne prakticira, guši svjedočanstvo Crkve u svijetu. (5) Peto, crkvena disciplina je važna i korisna jer sprečava strašne posljedice u životima vjernika. Riječ Božija kaže:

Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi. Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suđeni. A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuđeni. (1 Kor 11:30-32)

Ukoliko mi ne vratimo brata s puta grijeha, Bog će ga vratiti šibama nevolja i bolesti ili će ga udariti smrću. Sad prosudite da li činimo dobro kada zanemarujemo crkvenu disciplinu ili činimo zlo? Da li postupamo u ljubavi ili je to ustvari mržnja? Jakov je napisao:

Braćo moja, odluta li tko od vas od istine pa ga tkogod vrati, znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha. (Jk 5:19-20)

Zaključak

Onaj koji je rođen od Boga ne ostaje u grijehu. Ali kako? Zašto? Kako ga Bog vraća iz grijeha? Jedan način je crkvena disciplina. Crkvena disciplina je dužnost čitave Crkve. Ona se mora provoditi po redoslijedu i pravilima (strogo paziti na opasnost klevete). Ona se mora provoditi jer je grešniku puno bolje da iskusi crkvenu diciplinu, nego strašnije posljedice grijeha. I za Crkvu je puno bolje da jedan bude discipliniran, nego da čitava zajednica trpi posljedice.

1 In its most general sense, discipline refers to systematic instruction given to a disciple. To discipline thus means to instruct a person to follow a particular code of conduct or "order". http://en.wikipedia.org/wiki/Discipline#Church_discipline, 11.2.2011.

2 Training expected to produce a specific character or pattern of behavior, especially training that produces moral or mental improvement. http://www.answers.com/topic/discipline, 11.2.2011.