Božija srdžba i strašni sud

Aleksandar Trajkovski

Božija srdžba

Kako čovjek može naučiti nešto o Bogu? Kako može saznati ko je Bog, kakav je, šta voli, a šta ne voli? Jedan način je kroz promatranje Božijeg stvorenja. Promatrajući ono što je stvoreno shvaćamo da On postoji i uviđamo Njegovu moć i božanstvo. Međutim, to je veoma ograničen i nesiguran izvor spoznaje. Primarni način spoznaje je kroz proučavane onoga što je Bog sam rekao o sebi. Njegova riječ jeste Biblija. Proučavajući Božiju riječ saznajemo ko je i kakav je Bog. Biblija nam govori o Božijem djelovanju kroz povijest. Iz onoga što je Bog činio i čini učimo mnogo o Njemu. Otkriva nam i razna Božija imena koja nam govore o tome ko je i kakav je Bog. Biblija nam otkriva i Božije osobine. Neke od njih su: svemoć, sveznanje, sveprisutnost, nepromjenljivost, svetost, pravednost, milost i ljubav. Proučavanje Božijih osobina je dobar način da naučimo nešto o Bogu.

U ovoj brošuri ćemo govoriti o Božijoj srdžbi i Božijem sudu. Danas ljudi vjeruju u Boga kojeg su sami zamislili i vrlo često taj Bog nije srdit ili gnjevan na ljude. Jedino što njihov bog čini i može činiti je da nas voli i čini nam dobro. A je li tako?

Srdi li se Bog na ljude? (Je li gnjevan?) Kako izgleda Božija srdžba? (U čemu je vidimo?). Pogledajmo biblijski tekst:

(18) Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. (19) Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. (20) Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. (21) Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. (22) Gradeći se mudrima, poludješe i (23) zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. (24) Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, (25) oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. (26) Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, (27) a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. (28) I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, (29) puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, (30) klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, (31) nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. (32) Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine. (Rim 1:18-32)

Biblija uči da je Bog ljut, da se gnjevi na ljudski grijeh, na svaku bezbožnost i nepravednost (stih 18.). Bog se ne srdi samo tako što nam okrene leđa i neće s nama da se druži. Božija srdžba je aktivna i očituje se kroz nevolje i kazne koje izlijeva na ljude.

Primjeri Božijeg gnjeva

(1) Pristupite, puci, da čujete, pomno slušajte, narodi; čuj, zemljo, i sve što te ispunja, kruže zemaljski i sve što raste po tebi! (2) Jer razgnjevi se Jahve na sve narode, razjari se na svu vojsku njihovu. Izruči ih uništenju, pokolju ih predade. (3) Leže njihovi pobijeni, smrad se diže od trupla mnogih, krv gorama proteče, (4) raspade se sva vojska nebeska. Nebesa se sviše kao knjiga i pada sva njihova vojska k'o što lozov list otpada, k'o što se trusi lišće smokovo. (Iz 34:1-4)

(8) Riječ Jahvina dođe Zahariji: (9) "Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Sudite istinito i budite dobrostivi i milosrdni jedni drugima. (10) Ne tlačite udovu ni sirotu, ni došljaka ni uboga, i ne snujte u srcu pakosti jedan prema drugom.' (11) Ali oni ne htjedoše poslušati, već prkosno okrenuše leđa; zatisnuše uši da ne bi čuli; (12) otvrdnuše srcem kao kremen, da ne bi čuli Zakon i riječi koje im je slao Jahve nad Vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka. I Jahve nad Vojskama silno se tad razgnjevi. (13) I zato, kao što je on zvao a oni ga ne slušaše, tako su sad oni zvali a ja ih nisam slušao - riječ je Jahve nad Vojskama. (14) I razmeo sam ih među sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja iza njih bi opustošena, te nitko nije njome prolazio niti se vraćao. Tako su zemlju blagostanja obratili u pustoš!" (Zah 7:8-14)

Vidimo da Božija srdžba dolazi zbog toga što su ljudi neposlušni Bogu i Njegovom Zakonu a očituje se u kažnjavanju ljudi. U prvom primjeru smo vidjeli da Bog u srdžbi ubija ljude i uništava planetu. U drugom primjeru ljude raseljava i uništava im zemlju.

U biblijskoj knjizi Brojevi 11:1 vidimo da se Božiji gnjev očitovao tako što je oganj spalio dio izraelskog tabora. U Brojevima 25:3 Jahve je planuo gnjevom i zapovjedio da se neki ljudi povješaju. U Brojevima 32:10 Bog je bio gnjevan na Izraelce i zato mnogi nisu mogli ući u obećanu zemlju nego su umrli u pustinji. U Sucima 3:8 Bog se razgnjevio na Izraelce i predao ih neprijateljskom kralju da vlada nad njima. Isto se desilo u Sucima 10:7. U Brojevima 11:33 Bog se razgnjevio i udario ljude strašnim pomorom. U Psalmu 78:31 Bog u srdžbi ubija glavare i mladiće. U Bibliji postoji još mnogo primjera Božije srdžbe koje se očituje kroz bolest, glad i smrt, kako pojedinaca, tako i čitavih naroda.

Pogledat ćemo još par primjera. Evo kako biblijska knjiga Otkrivenje slikovitim jezikom opisuje Božiju srdžbu koja se treba izliti na planetu zemlju i njene stanovnike.

(1) I začujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anđela: "Hajdete, izlijte sedam čaša gnjeva Božjega na zemlju!" (2) Ode prvi i izli svoju čašu na zemlju. I pojavi se čir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu. (3) Drugi izli svoju čašu na more. I ono posta krv kao krv mrtvačeva te izginu sve živo u moru. (4) Treći izli svoju čašu na rijeke i izvore voda. I postadoše krv. (5) I začujem anđela voda gdje govori: "Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što si tako dosudio! (6) Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napajaš! Zavrijedili su!" (7) I začujem žrtvenik kako govori: "Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!" (8) Četvrti izli svoju čašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem. (9) I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu. (10) Peti izli svoju čašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke (11) i hulili Boga nebeskoga zbog muka i čireva, ali se ne obratiše od djela svojih. (12) Šesti izli svoju čašu na Eufrat, rijeku veliku (...). (17) I sedmi izli svoju čašu na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, iziđe jak glas i viknu: "Svršeno je!" (18) I udariše munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva ne bijaše otkako je ljudi - tako bijaše silan potres taj. (19) I prasnu natroje grad veliki i gradovi naroda padoše. Spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz čaše vina gnjevne srdžbe Božje. (20) I pobjegoše svi otoci, iščezoše gore, (21) a iz neba se spusti na ljude tuča velika, poput talenta. Ljudi su hulili Boga zbog zla tuče jer zlo njezino bijaše silno veliko. (Otk 16:1-21)

Pogledat ćemo samo još jedan primjer a to je konačno očitovanje Božije srdžbe u paklu:

(9) Za njima eto i trećeg anđela koji vikaše iza glasa: "Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na čelo ili ruku, (10) pit će vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natočeno već u čaši srdžbe njegove! I bit će udaren na muke u ognju i sumporu svetim anđelima naočigled i naočigled Jaganjcu. (11) Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim." (Otk 14:9-11)

Bog je strašan i nije se s Njim igrati. Ideje koje ljudi danas imaju o Bogu su daleko od istine.

Božiji gnjev u Poslanici Rimljanima

Tekst koji smo čitali na početku puno govori o Božijem gnjevu. U osamnaestom stihu piše da se Božija srdžba očituje na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednosšću, koji znaju istinu ali je odbacuju, koji su spoznali da Bog postoji ali Mu nisu iskazali ni slavu ni zahvalnost (stih 21). Umjesto toga slavu su neraspadljivog Boga zamijenili obličjem raspadljivog čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova (stih 23). Oni su Istinu – Boga, zamijenili lažju u častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja (stih 25). Drugim riječima, oni su sami sebi zamislili bogove.

Kako Bog reagira na ljude koji Mu okreću leđa i sami sebi izmišljaju bogove i slave stvorenje umjesto Stvoritelja? (stih 24) Bog ih preko pohota njihovih srca predaje nečistoći da sami obeščašćuju svoja tjelesa. Šta to znači? To znači da im je Bog pustio da rade kako žele.

(9) Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti: o, da me poslušaš, Izraele! (10) Nek' ne bude u tebe drugog boga i ne klanjaj se bogu tuđem! (11) Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izvedoh iz Egipta: otvori svoja usta da ih napunim!" (12) "Ali moj narod ne slušaše glasa moga, Izrael me ne posluša. (13) Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: neka hodi kako mu se hoće! (Ps 81:9-13)

Govoreći Izraelcima o Mojsiju Stjepan je u Djelima apostolskim rekao:

(39) Njemu se ne htjedoše pokoriti oci naši, nego ga odbiše i u srcima se svojima vratiše u Egipat (40) rekavši Aronu: 'Napravi nam bogove koji će ići pred nama! Ta ne znamo što se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.' (41) Tele načiniše u dane one, prinesoše žrtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih. (42) Bog se pak odvrati i prepusti ih da časte vojsku nebesku, kao što piše u Knjizi proročkoj: Prinosiste li mi žrtve i prinose četrdeset godina u pustinji, dome Izraelov? (Dj 7:39-42)

Bog je pustio ljude neka rade kako hoće, ali neće dokle hoće. Da vidimo šta nam to tekst dalje kaže o ljudima koji su okrenuli leđa Bogu.

(26) Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, (27) a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.

Vidimo da su ljudi vođeni požudama postali homoseksualci. Pogledajmo šta se još dešava.

(28) I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, (29) puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, (30) klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, (31) nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. (32) Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine. (Rim 1:26-32)

Ovdje želim da se podsjetimo još jedne Božije osobine koju nam Biblija otkriva. On je spor na srdžbu ali krivca ne ostavlja nekažnjenog.

(3) Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moći. Ne, Jahve neće pustiti krivca nekažnjena. U vihoru i oluji put je njegov, oblaci su prašina koju podižu njegovi koraci. (Nah 1:3)

To što Bog odmah ne kažnjava grijehe nipošto ne znači da ih neće kazniti. On je ljude prepustio njihovom okorjelom srcu ali dobro pazi da zabilježi svaki njihov grijeh kako bi im na dan strašnog suda mogao odmjeriti pravednu kaznu za sve.

(5) Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga (6) koji će uzvratiti svakom po djelima: (Rim 2:5-6)

Ovdje je dobro da zastanemo i razmislimo. Vidimo da ljudi čine razna zla i i izgleda nam kao da napreduju i žive bolje od onih koji se trude da žive pošteno i čine dobro. Zbog toga mladi ljudi gledaju na njih i zaključuju da je bolje živjeti bezbožno, grešno i nepravedno. I tako imamo da ljudi u našoj zemlji zapadaju u sve veću nepravdu i bezbožništvo. Ovo nipošto nije nešto novo. Poslušajte kako je prije nekoliko tisuća godina razmišljao čovjek po imenu Asaf.

(1) Psalam. Asafov Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca! (2) A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše, (3) jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika. (4) Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo. (5) Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju. (6) Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva. (7) Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama. (8) Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo. (9) Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju. (10) Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode (11) pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?" (12) Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću. (13) Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke... (Ps 73:1-13)

Bezbožnici napreduju samo prividno. Bog je ljude prepustio njihovim grijesima, ali to nipošto ne znači da On ne kažnjava i da neće kazniti. On je svet i pravedan i krivca ne ostavlja nekažnjenog.

Možemo naučiti dvije stvari: Bog sigurno ljude kažnjava sada bolestima, nevoljama i smrću, a kaznit će ih i u budućnosti u paklu. Bog na dva osnovna načina ljude kažnjava sada. Prvi je da On sam na njih šalje nevolje i drugi je da Bog ljude pušta da žive kako hoće i onda sami upadaju u nevolje.

U kakve nevolje zapadaju bludnici i homoseksualci? Odmah nam padaju na pamet spolne bolesti: gonoreja, sifilis, SIDA, odbačenost od ljudi, rastave brakova, depresije, samoubojstva.

U kakve nevolje zapadaju banditi i kriminalci? Strah, batine, robija, smrt. Možemo razmišljati i o svakom drugom grijehu koji ljudi čine i vidjeti da svaki ima negativne posljedice.

Jasno vidimo da se Božija srdžba izlijeva sada na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi. Biblija govori i o konačnom danu kada će Bog izliti svoj gnjev na sve koji se ne žele pokajati. Radi se o paklenim mukama koje će trajati zauvijek.

Riječ Božija nas uči da je pravi, istinski i jedini Bog svet, pravedan, milostiv i milosrdan, ali taj isti Bog koji je milostiv i milosrdan jeste gnjevan. Njegova srdžba uništava pojedince i narode i ima potencijal da traje vječno. Šta ćemo učiniti? Hoćemo li okrenuti leđa Božijoj objavi Bibliji i zamišljati sebi boga? Ili ćemo vjerovati da je Bog onakav kakvim se objavio u svojoj Riječi? Ako vjerujemo da je Bog onakav kakvim Ga Biblija opisuje onda bismo se trebali dobro zamisliti i zapitati:

Kako možemo izbjeći Božiji gnjev koji se izljeva na nas danas? Kako možemo izbjeći Božiji gnjev u budućnosti, odnosno kako možemo izbjeći pakao?

Jedni zamišljaju da Božiji gnjev možemo odvratiti nekim religioznim obredima ili dobrim djelima, što nipošto nije istina. Drugi misle da oni nisu grešni i ne zaslužuju Božiji gnjev. Ni to nije istina. Biblija veoma jasno uči da su svi ljudi sagriješili i da su svi zaslužili Božiji gnjev.

(23) Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; (Rim 3:23)

Ovo „svi“ sigurno uključuje i mene i tebe. Biblija nam govori da postoji samo jedna mogućnost kako od sebe možemo odvratiti Božiji gnjev sada i u vječnosti. Samo Isus izbavlja od Božijeg gnjeva. On je žrtva pomirnica kroz koju možemo imati mir s Bogom. Pišući vjernicima u Solunu, apostol Pavao je napisao ovako:

(9) Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu (10) i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi. (1Sol 1:9-10)

Rimljanima je napisao ovako:

(8) A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. (9) Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? (Rim 5:8-9)

Samo Isus nas može izbaviti od Božijeg gnjeva odnosno Božije srdžbe. Isus je je Božiji gnjev koji smo mi zaslužili primio na sebe. Svakome koji vjeruje da je Isus umro na križu za njegove grijehe i prihvaća Ga za Gospodara i Spasitelja, Bog oprašta grijehe i tako Božiji gnjev nad njim prestaje. Isus ga oslobađa i od gnjeva koji dolazi. Mnoge religije i sekte uče da nas samo one mogu voditi do spasenja. Biblija uči da nam samo Isus Krist može dati spasenje. On ga daje odmah sada svima koji se pokaju za svoje grijehe i obrate direktno Njemu, ne nekoj religiji ili sekti, nego Isusu Kristu, i prihvate Ga za svog Gospodara i Spasitelja.

(35) Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. (36) Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu." (Iv 3:35-36)

Otac ljubi Sina i sve je predao u Njegove ruke. Sin nas oslobađa od Božijeg gnjeva svojom smrću na križu. Duh Sveti nas uvjerava da su riječi Božije istinite i otvara nam srce da možemo vjerovati i spasiti se.

Božiji sud

I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj: pred licem njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne nađe. I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim. More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim. A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno - to je druga smrt: tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno. (Otk 20:11-15)

Pitanje je da li smo ikome odgovorni za ono šta radimo, za šta i kako živimo, šta govorimo, kako koristimo svoje vrijeme i novac i sl.? Biblija nas jasno uči da je Bog stvorio čovjeka i da će čovjek za svoj život odgovarati pred Stvoriteljem. Govori nam o Božijem sudu pred koji ćemo svi stati.

Ali šta se danas dešava? Ljudi žive kao da nikada nikome neće odgovarati za svoje grijehe. Potpuno su zadovoljni ukoliko uspiju izbjeći policiji i ovozemaljskim sudovima. Ne pada im na pamet da će morati odgovarati pred Onim pred kojim ništa ne možemo sakriti. Ako neko i pomisli na Božiji sud, odmah se trudi da tu misao i odbaci.

1. Vrste sudova

U Bibliji riječ sud ima nekoliko značenja, a nas danas zanima jedno značenje a to je konačni Božiji sud. Neki tumači Biblije, kada govore o Božijem sudu, govore o tri, četiri, pet ili više vrsta sudova. Postoji dosta rasprava i diskusija o tome kada i kako će se sud izvršavati. Nas danas neće zanima razne diskusije i špekulacije, nego ćemo probati da vidimo ono što je očigledno i oko čega ne treba puno diskutirati. Biblija zasigurno govori o tri vrste suda ili bar o tri vrste osoba kojima će se suditi, sudit će se vjernicima, nevjernicima i demonima.

2. Sud nevjernicima

Kada? Ko sudi? Ko je osuđen i na temelju čega?

Tekst nam kaže da će ovaj sud biti nakon hiljadugodišnjeg kraljevstva. Uskrsnut će svi preostali mrtvi i bit će im suđeno pred velikim bijelim prijestoljem.

Ko će suditi?

Onaj ko će im suditi bit će Isus Krist.

"On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!" (Dj 10:42)

...jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih." (Dj 17:31)

To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima. (Rim 2:16)

Zanimljivo je primijetiti da je Isus Krist prvi put došao i propovijedao, liječio, pomagao, hranio, te podnio ruganja i zlostavljanja. Ali, sad vidimo Isusa Krista koji sjedi na prijestolju i sudi. Kako li će On suditi? Hoće li gledati kroz prste? Hoće li opraštati? Na temelju čega će suditi?

Zanimljivo je primijetiti kako Biblija uči da Isus neće sam suditi. Bit će i neka vrsta porote ili svjedoka. A ko će biti u poroti? Vjernici.

Ljudi iz Ninive pojavit će se s tim rodom pred sudom i osudit će ga, jer se oni obratiše na propovijed Joninu. A ovdje je više nego Jona! Kraljica juga pojavit će se s tim rodom pred sudom i osudit će ga, jer ona dođe s krajeva svijeta, da čuje mudrost Salomonovu. A ovdje je više nego Salomon! (Mt 12:41-42, Šarić)

Ili zar ne znate da će sveti suditi svijet? Pa ako ćete vi suditi svijet, zar niste vrijedni suditi sitnice? Ne znate li da ćemo suditi anđele, kamo li ne ono svagdanje? (1Kor 6:2-3)

Ovo je zanimljivo. Razmislite o tome.

Na temelju čega Isus sudi?

Ovo je veoma važno. Isus ne sudi subjektivno, nego objektivno sudi ljudska djela. Ta ljudska djela su zapisana u knjigama. Sve što su ljudi činili, od samog rođenja pa do smrti, zapisano je u knjizi djela. U njoj je svaki grijeh koji su ljudi učinili.

Ovdje se osim knjige djela, da je tako nazovemo, spominje i knjiga života. U Otkrivenju 13:8 se naziva knjiga života zaklanog Jaganjca. To je knjiga u kojoj se nalaze imena onih koji su spašeni, koji su se pokajali za svoje grijehe i prihvatili Isusa za svog Gospodara i Spasitelja.

Je li moje ime u knjizi života? Je li tvoje ime u knjizi života? Možemo li to znati? Ima ljudi koji se prave veoma pametni. Sve živo znaju. A kada ih upitamo jesu li spašeni, je li im ime u knjizi života, onda ne znaju. To je, navodno, toliko teško ili nemoguće znati. Smiješno, ili žalosno. Šta će ti svo znanje ovoga svijeta ako ne znaš jesi li spašen? Ne radi se o nekoj sporednoj stvari, nego o vječnosti, hoćeš li je provesti u raju ili u paklu. Vrlo lako možemo znati je li nam ime u knjizi života. Tu ne treba posebna mudrost niti doktorat iz teologije. Jesi li povjerovao u Krista? Jesi li se pokajao za svoje grijehe i prihvatio Ga za Gospodara i Spasitelja? Da li u svom životu prepoznaješ znakove spasenja? Ako da, onda si spašen, onda je tvoje ime u knjizi života. Ako ne, onda nisi spašen i tvoje ime nije u knjizi života.

Iz teksta se da vidjeti da niko od onih koji stoje pred velikim bijelim prijestoljem nije upisan u knjizi života. Zbog toga će biti suđen po svojim djelima i osuđen na vječnu propast.

Osim knjige djela i knjige života to će biti još jedna knjiga, a to je Biblija, odnosno Božiji zakon. Ljudska djela će se suditi u odnosu na zakon.

Budući da postoji sud i da Bog sudi po djelima, slijedi da u paklu neće svima biti ista muka. Pogledajte šta nam kaže riječ Božija:

Tada stane prekoravati gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih čudesa, a oni se ne obratiše: "Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se već oni u kostrijeti i pepelu bili obratili. Ali kažem vam: Tiru i Sidonu bit će na Dan sudnji lakše negoli vama." "I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas. Ali kažem vam: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi." (Mt 11:20-24)

Ovi koje Isus spominje završit će u paklu, ali nekima će biti lakše a nekima teže. Ali na kraju krajeva kazna svih koji budu u ognjenom jezeru moći će se opisati riječima: muka vječita, plač i škrgut zuba.

Otežavajuće okolnosti

U Bibliji sam vidio da postoje neke otežavajuće okolnosti za ljude. To je jasno iz teksta koji sam prije naveo. Zašto će teže biti Korozainu i Betsaidi nego Tiru i Sidonu? Zato što je u njima propovijedao Isus i činio čudesa. U Ivanovom Evanđelju Isus je rekao:

Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan. (Iv 12:48)

Ovo nam govori da će na sudu biti puno teže ljudima koji su čuli Evanđelje i vidjeli Božija djela u životima onih koji su povjerovali. Bolje bi im bilo da nisu čuli istine, nego što su je odbacili nakon što su je čuli (2 Pt 2:21). Biće još gore kada na sudu u poroti vide svoje prijatelje i poznanike, članove porodica i susjede koji su im govorili, pozivali ih na pokajanje i propovijedali Riječ za koju oni nisu marili. Kada vide ljude koji su slušali isto Evanđelje spasenja kao i oni i ponizili se pred Bogom, a oni sami to nisu učinili zbog svoje oholosti, kukavičluka ili požude. Bit će strašno stajati pred živim Bogom i biti svjestan da nade više nema. Bit će strašno čuti riječi: Idite od mene prokleti u oganj vječni pripravljen Đavlu i anđelima njegovim.

Kakvi problemi, kakve nevolje ovog svijeta, kakva neimaština i bolesti, kakvi horori. Ovo je horor nad hororima: biti izgubljen za vječnost. Biti bačen van u krajnju tamu, u vječne muke.

Kako će Isus suditi? Hoće li gledati kroz prste? Hoće li opraštati? Ne!!! Nema više gledanje kroz prste. Nema opraštanja. Isus je htio oprostiti. Ljude je zvao na pokajanje, ali ljudi nisu marili. Sve što mogu očekivati je pravedan sud i sigurna osuda. Zar ovo nije dovoljno jasno i ozbiljno upozorenje za sve koji se dvoume? Mudri će se pokajati i obratiti već danas, sutra može biti kasno.

3. Sud vjernicima

Ovdje ćemo razmisliti o par stvari. Prvo,

Vjernici nisu u opasnosti od paklene osude

I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je suditi - i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina. Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo uskrsnuće. Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina. (Otk 20:4-6)

Ovaj tekst i njegov kontekst je bogat i iz njega možemo vidjeti puno toga. Vidimo da se u kontekstu suda govori o dva različita uskrsnuća. Prvo uskrsnuće je uskrsnuće vjernika. Iz toga možemo zaključiti da će sud vjernicima biti prije suda nevjernicima. Za vjernike, koji su uskrsnuli za vrijeme prvog uskrsnuće se kaže da nad njima druga smrt nema vlasti. Druga smrt se spominje dalje u tekstu i odnosi se na kaznu u ognjenom jezeru odnosno u paklu.

A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno - to je druga smrt: tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno. (Otk 20:14-15)

Ova druga smrt je dakle osuda kojom su osuđeni oni koji su uskrsnuli za vrijeme drugog uskrsnuća. Iz toga vidimo da vjernici nisu u opasnosti od ognjenog jezera i druge smrti, odnosno pakla.

Niko ne bi trebao pomisliti da druga smrt označava prestanak postojanja. Biblija za ljude koji žive u grijehu kaže da su mrtvi iako su itekako živi. Oni su duhovno mrtvi odnosno odvojeni od Boga. Smrt ovdje, dakle, ne označava nikakav prestanak postojanja, nego stanje vječne odvojenosti od Boga, vječne muke. U Otkrivenju piše:

A njihov zavodnik, Đavao, bačen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova. (Otk 20:10)

Ognjeno jezero je druga smrt, a to je ustvari mjesto vječnih muka. Tamo će se ljudi, zajedno sa Sotonom, mučiti danju i noću u vijeke vjekova.

Iz svega smo vidjeli dvije važne stvari: prvo, uskrsnuće vjernika će biti prije uskrsnuća nevjernika (Iv 5:29, Lk 14:14, 1 Kor 5:23). I drugo, vjernici nisu u opasnosti od paklene osude. Ovo nam potvrđuju i drugi biblijski tekstovi. Npr.

"Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. (Iv 5:24)

U ovom je savršenstvo naše uzajamne ljubavi: imamo pouzdanje na Sudnji dan jer kakav je on, takvi smo i mi u ovom svijetu. (1Iv 4:17)

Vjernici će biti suđeni po djelima

Iako vjernici nisu u opasnosti od paklene osude, ipak će biti suđeni. Iako će svi vjernici ići u raj, neće imati iste nagrade. Prema tome, iako se vjernici ne trebaju bojati paklene osude, ipak se trebaju na (neki način) bojati Božijeg suda, jeć će Bog suditi naša djela.

Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo. (2Kor 5:9-10)

Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga. (1Kor 4:5)

svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj. (1Kor 3:13-15)

Može se desiti da sve što smo radili na ovom svijetu na Božijem sudu izgori i da u raju ostanemo bez ikakve nagrade. Vrijedi li dakle da vjernik bude poslušan Bogu, da se odriče mnogih stvari i trudi se da Mu ugodi? Itekako vrijedi. Korisno je za sadašnji život ali, što je još važnije, ima veliki značaj za vječnost. Hoćemo li onda preispitati svoje živote, svoje misli, riječi i djela? Hoćemo li se truditi da ih uskladimo s Božijom voljom? Hoćemo li se truditi i ulagati u napredak kraljevstva Božijeg?

Vidjeli smo da postoji Božiji sud i za vjernike. Na ovom sudu se vjernicima ne sudi o tome hoće li ići u raj ili neće, raj im je zagarantovan. Sudi se za to da bi se odredile nagrade. Neki će ih dobiti, a neki ne. U svakom slučaju, konačna presuda za sve vjernike će biti: radost vječita.

Ova poruka je i upozorenje vjernicima. Bez obzira što je njihovo spasenje sigurno, moramo imati na umu da će još uvijek Bog suditi djela. Zakon na temelju kojeg svima biti suđeno je Božiji zakon, Biblija.

A jesi li vjernik ili nevjernik? Jesi li spašen? Hoćeš li izbjeći strašni sud?

Svojim dobrovoljnim prilozima možete omogućiti proširenje i unapređenje naše službe te pomoći da mnogi budu evangelizirani i poučeni. Broj računa ovdje.

[1] Vidi brošuru: „Znaci spasenja“.

Google Sites

Report abuse