Borba za vjeru

Obrana i utvrđivanje Evanđelja na slavu Božiju

Aleksandar Trajkovski

Danas ćemo govoriti o obrani i utvrđivanju Evanđelja na slavu Božiju. Ova bi se propovijed mogla nazvati i kršćanska apologetika. Postoji par problema u vezi ove propovijedi, ozbiljnih problema. Prvi problem je što je borba za vjeru u potpunosti odbačena u modernom evanđeoskom pokretu. Borba je odbačena svjesno, planski i otvoreno. Osnivači modernog evanđeoskog pokretu se rekli da se oni neće boriti za vjeru (u onom smislu u kojem to Biblija naučava i zapovijeda). Kako se neko može smatrati kršćaninom i kršćanskim vođom, a svjesno odbacivati Božiju zapovijed? Meni to nije jasno. Hvala Bogu da svi nisu prihvatili ovu pogubnu doktrinu, nego se kao lavovi bore za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima. Ugledajmo se na njih, a ne na dezertere koji su davno napustili bitku. Boriš li se za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima?

Drugi problem je moderna definicija apologetike. Šta je to kršćanska apologetika? Moje pitanje za studente teologije je: šta je apologetika? Pitanje za profesore i one koji možda predaju apologetiku: šta je apologetika? Ovo pitam zato što sam malo zbunjen, zato što mislim da se većina onoga što se danas naziva apologetikom nije niti A od apologetike. Ni A!!! A vi ćete mi pomoći i razuvjeriti me. Apologetika se obično označava kao obrana vjere. A šta to danas praktično znači?

Poznati kršćanski apologeta William Lane Craig apologetiku definira ovako: To je grana kršćanske teologije koja pokušava dati razumno opravdanje za tvrdnje kršćanstva. Volio bih vidjeti tu egzegezu iz koje je proizišla ovakva definicija. Drugi teolog, puno bolji od prije navedenog, apologetiku opisuje ovako: Znati šta vjeruješ, zašto vjeruješ, i moći to komunicirati na prihvatljiv i efektivan način drugima. Ova definicija se temelji na Prvoj Petrovoj 3:15. Nipošto nisam siguran da i ova definicija uzima u obzir kontekst teksta na kojem se navodno temelji.

Ja mislim da bi svaki ozbiljan profesor trebao dati lošu ocjenu studentu koji bi dao ovakvu ili sličnu definiciju apologetike. Imamo problem. Pitate zašto? Zato što bi se ozbiljna definicija trebala temeljiti na temeljitoj egzegezi svakog teksta u kojem se koristi navedeni pojam. I ne samo to, potrebno je analizirati i sve druge tekstove u kojima se koriste sinonimi, antonimi i isti koncepti, pa na temelju ozbiljnog proučavanja izreći definiciju.

Predlažem da niti jedna definicija apologetike koja se temelji na tekstu iz 1 Pet 3:15, pritom izvađenom iz konteksta, nipošto nije dobra definicija. Mislim da imamo problem. Pa bih zamolio studente, teologe i profesore da mi ovdje pomognu. Da mi kažu (nakon što analiziraju moje primjedbe) da li je moja zabrinutost opravdana i, ako nije, da mi objasne zašto nije; ako jeste, da predlože definiciju koja uzima u obzir sve relevantne podatke.

Ja danas neću dati nikakvu definiciju apologetike, nego ću govoriti o nekim važnim elementima koji treba da sačinjavaju ovu „teološku disciplinu”. Govorit ćemo o obrani vjere, o borbi za vjeru ili, preciznije, o obrani i utvrđivanju Evanđelja na slavu Božiju. I to ćemo učiniti na temelju Poslanice Filipljanima.

Šta Pavao misli kada spominje obranu i utvrđivanje Evanđelja?

Neki misle da se to odnosi na Pavlovu obranu pred sudom, jer se radi o legalnim terminima. Iako je moguće da se ovi izrazi djelimično koriste u tom smislu, ipak mislim da ih je potpuno pogrešno ograničiti na Pavlovo suđenje. Obrana i utvrđivanje Evanđelja nije samo ono što Pavao čini na sudu, nego je to njegova životna misija. I ne samo to nego je to misija svih vjernika.

Postoji nekoliko razloga zašto mislim da je obrana i utvrđivanje Evanđelja puno više od Pavlovog pojavljivanja na sudu. Prvi razlog je što nije Evanđelje ono koje je optuženo, nego Pavao. Pavao pred sudom brani sebe, ne Evanđelje, kao što možemo vidjeti iz nekih drugih tekstova. Drugo, sama poslanica govori o tome da nije samo Pavao uključen u obranu i utvrđivanje Evanđelja, nego i Filipljani.

I pravo je da tako osjećam o svima vama! Ta ja vas nosim u srcu jer u okovima mojim i u obrani i utvrđivanju evanđelja svi ste vi suzajedničari moje milosti. (Fil 1:7)

Neki će reći da se ovo odnosi na pomoć koju Filipljani pružaju Pavlu dok je u zatvoru i dok se brani pred sudom. Moguće da je i ta ideja prisutna, ali teško da je to sve što Pavao misli. 27-30. stih pokazuju da on ima na umu puno više od toga.

Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa - došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama - da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru ne plašeći se ni u čemu protivnika. To je njima najava njihove propasti, a vašega spasenja, i to od Boga. Jer vama je dana milost: "za Krista", ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti, isti boj bijući koji na meni vidjeste i sada o meni čujete. (Fil 1:27-30)

Pavao tvrdi da se oni bore za evanđeosku vjeru. Trpe za Krista. Biju isti boj koji su vidjeli na njemu i sada o njemu čuju. Dakle i oni su ti koji brane i utvrđuju Evanđelje. Treće, ovo potvrđuju i drugi novozavjetni tekstovi.

Ljubljeni! Dok sam u svojoj brižljivosti kanio pisati vam o našem zajedničkom spasenju, osjetio sam potrebu da vas pismom potaknem da vojujete za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima. (Jud 1:3)

Jasno je da se svi vjernici trebaju boriti za vjeru. Kada Petar piše Crkvama čak koristi istu riječ koju koristi Pavao.

Naprotiv, Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju. (1 Pt 3:15-16)

Evo famoznog stiha koji vole apologeti. Kada Petar kaže: „budite uvijek spremni na odgovor svakomu...” riječ odgovor je ista riječ koju Pavao koristi u Filipljanima 1:7 i koja je prevedena kao obrana. To je grčka riječ apologia, od koje dolazi riječ apologetika, grana teologije koja se bavi obranom vjere.

Prema tome, jasno je da obrana i utvrđivanje vjere nije samo trenutna Pavlova potreba i dužnost, nego je to njegova cjelokupna služba, ali ne samo njegova nego i služba svih vjernika, jer svi trebaju biti spremni za „apologetiku”.

Šta onda Pavao misli kada govori o obrani i utvrđivanju Evanđelja? Jedan teolog je to ovako sročio: „Odbrana Evanđelja označava obranu od napada koji dolaze izvana. Kršćani moraju biti spremni braniti vjeru i dati razlog nade koja je u njima. Utvrđivanje Evanđelja je izgrađivanje njegove snage iznutra, odnosno izgradnja vjernika. Kršćani moraju služiti Evanđelju braneći ga od neprijatelja i izgrađujući vjeru i predanje prijatelja.”¹ (I jedno i drugo, obrana vjere ima dva dijela)

To je prilično dobar opis apologetike, puno bolji od prije navedenih definicija. To je upravo ono što Pavao radi u Poslanici: brani nauku i izgrađuje crkvu opremajući je za istu službu. To uključuje propovijedanje, poučavanje, ohrabrivanje, opominjanje, discipliniranje i sve drugo što je potrebno. Nije dovoljno samo napisati poslanice ili knjige u kojima se iznosi nauka, nego je potrebno tu nauku sprovesti u praksi, kako u osobnom životu tako i u životu crkve. Život Crkve treba biti svjedočanstvo koje utvrđuje i potvrđuje Evanđelje (jer riječ utvrđivanje ima smisao učvršćivanja i potvrđivanja).

Borba za vjeru u Filipljanima (apologtika po Filipljanima)

1. Borba u molitvi (1:3,4)

3 Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim. 4 Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim 5 zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada -(Fil 1:3-5)

9 I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju... (Fil 1:9)

Biblija nas jasno uči da bez Krista ne možemo ništa učiniti. To svakako uključuje i borbu za Evanđelje. I budući da bez Njega ne možemo vojevati za vjeru jednom zauvijek predanu svetima, prvi korak treba biti molitva, molitva za Božiju snagu, mudrost, vodstvo, blagoslov i pomoć u svemu što činimo i želimo postići. Molitva je sastavni dio obrane vjere (apologetike). Oko toga mislim da neće biti diskusije.

2. Borba u evangelizaciji (1:3-5; 12-14)

Pavao svoju molitvu za Filipljane, od 3. do 5. stiha započinje s osvrtom na njihov udio u Evanđelju. Od 12. stiha on govori specifično o evangelizaciji.

12 A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pače okrenuo u napredovanje evanđelja 13 tako da se moji okovi u Kristu razglasiše u svem pretoriju i među svima drugima, 14 a većina braće u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, još se više usuđuje neustrašivo zboriti Riječ. 15 Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje: 16 ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanđelja; (Fil 1:12-16)

Iz odlomka jasno vidimo da Pavao napredovanje Evanđelja (12-15. stih), odnosno evangelizaciju povezuje s obranom Evanđelja (16. stih). Bez evangelizacije nema obrane i utvrđivanja Evanđelja. Danas se apologetika definira i kao pred evangelizacija. Ovdje jasno vidimo da apologetika itekako ima veze s evangelizacijom, usko je povezana i gotovo poistovjećena s evangelizacijom. Zašto je evangelizacija važna za obranu i utvrđivanje Evanđelja? Zato što kroz evangelizaciju mi ustvari regrutiramo vojsku koja će se boriti za Evanđelje. Ako ne evangeliziramo i Crkva se brojčano ne povećava, s posljednjim vjernikom će izumrijeti i Evanđelje. Evanđelje branimo i utvrđujemo tako što stvaramo ljude koji će ga nastaviti širiti i braniti.

Danas se evangelizacija želi redefinirati, zamijeniti razvodnjenim Evanđeljem, socijalnim radom odnosno potpuno odbaciti. Potpisuju se dokumenti s drugim denominacijama u kojima se evanđeoske vođe obavezuju da neće prozelitizirati ili (u zagradi) evangelizirati. To je napad na samo srce Evanđelja. Braniti Evanđelje znači braniti evangelizaciju, evangelizirati, propovijedati istinito biblijsko Evanđelje i ništa manje od toga. To je biblijska apologetika.

3. Borba za rast u vjeri (1:9-11; 2:12-18)

Rast u vjeri se sastoji iz rasta u znanju i rasta u posvećenju.

Borba za rast u znanju (1:9)

9 I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju (Fil 1:9)

Ovdje nam Pavao ustvari kaže o rastu u ljubavi, ali, kako vidimo, taj rast je usko povezan s rastom u znanju i pronicanju. Svaki pravi pastor i učitelj se trudi da vjernicima komunicira znanje. Bez rasta u znanju nema rasta u vjeri. Bez rasta u znanju nema obrane i utvrđivanja Evanđelja na slavu Božiju. Dio rješenja problema vjernika u Crkvi (dio) je riješiti problem njihovog neznanja. Biblija sasvim jasno otkriva da je neznanje uzrok pogibije mnogih. Sam Bog je po proroku ovako rekao:

6 Moj narod gine: nema znanja; jer si ti znanje odbacio, i ja odbacujem tebe iz svećenstva svoga; jer si Zakon svoga Boga zaboravio, i ja ću tvoje zaboraviti sinove. (Hoš 4:6)

U Izraelu su bili svećenici čija dužnost je bila da poučavaju narod Božijem zakonu. Oni su tu službu zanemarili i upropastili i sebe i narod. Neki će reći: „Meni ne treba znanje, meni ne treba teologija. Jedino je važna da ja ljubim Gospoda." A kojeg Gospoda ljubiš? Da li onog koji je rekao: „Moj narod gine jer nema znanja.” Ili nekog drugog?

Ako želimo braniti vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima, moramo rasti i napredovati u znanju istine, inače ne možemo ispuniti svoju dužnost u obrani Evanđelja. Rast u znanju je sastavni dio borbe za obranu i utvrđivanje Evanđelja.

Borba za rast u posvećenju (1:9; 2:12-18)

Pavao ne govori samo o rastu u znanju nego i u rastu u svetosti. Pogledajmo stih još jednom.

9 I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju 10 te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov, 11 puni ploda pravednosti po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju. (Fil 1:9-11)

Čistoća, besprijekornost i pravednost. Tako se brani Evanđelje, a ne tako što ćemo ateistima dokazivati da Bog postoji. Crkva koja ne napreduje u svetosti ne može braniti Evanđelje jer se nimalo ne razlikuje od svijeta. Ona tako ustvari sramoti, zamračuje i izopačuje Evanđelje. Nipošto ga ne brani. Rast u svetosti je sastavni dio apologetike. (Što potvrđuje i sljedeća tačka)

4. Borba za jedinstvo crkve (1:27)

27 Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa – došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama – da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru (Fil 1:27)

Evo ponovo Pavao govori o borbi za vjeru. Ali, što je zanimljivo, on govori o jednodušnoj i zajedničkoj borbi za vjeru. Danas se samo rijetki pojedinci smatraju apologetima. Ili samo rijetki pojedinci smatraju da je njihova dužnost braniti vjeru. To nema puno veze s Biblijom jer je borba za vjeru naša zajednička dužnost.

Ako se hoćemo boriti zajedno, moramo biti zajedno, moramo biti jedinstveni. Zato borba za vjeru uključuje rad na jedinstvu, borbu za jedinstvo. Pavao dalje objašnjava šta je preduslov za to jedinstvo i govori o poniznosti. Suparništvo, umišljenost i oholost nemaju ništa zajedničko s poniznošću, i neprijatelji su jedinstvu i samom Evanđelju. Jesmo li neprijatelji Evanđelja ili se borimo za Evanđelje?

1 Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, 2 ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; 3 nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; 4 ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! 5 Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: (Fil 2:1-5)

To je borba za Evanđelje. To je sastavni dio apologetike.

5. Borba za propovjednike (1:16; 2:19-22)

Peto, borba za Evanđelje je borba za propovjednike.

14 I većina braće u Gospodinu, ohrabrena okovima mojim, usuđujem se još revnije, bez straha navješćivati riječ Božju. 15 Jedni doduše iz zavisti i svađe, ali drugi od dobre volje propovijedaju Krista. 16 Ovi iz ljubavi znajući, da sam postavljen za obranu evanđelja. (Fil 1:14-16)

Crkvi je zapovjeđeno da brani Evanđelje a ovdje Pavao sam za sebe kaže da je postavljen za obranu Evanđelja. Za Evanđelje se borimo kada se borimo za one koji se bore za Evanđelje. To su propovjednici, učitelji i evangelizatori.

Pavao se borio za Evanđelje, propovijedao ga je, branio i borio se za Crkvu. On Filipljanima šalje Timoteja da se pobrine za Crkvu. A Crkva Pavlu šalje Epafrodita da se pobrine za Pavla. Filipljani su se borili za Evanđelje tako što su se borili za Pavla koji se borio za Evanđelje.

25 Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i suborca moga kojega ste poslali da mi poslužuje u potrebi. (Fil 2:25)

Filipljani su se za Pavla borili fizički, materijalno a vjerujem i duhovno. Fizički: praktično su mu služili – poslali su Epafrodita da mu služi. Materijalno: sa Epafroditom su mu poslali i novac. I duhovno, obradovali su ga s onim što su učinili i sigurno su se i molili za njega.

Borimo li se za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima? Za vjeru se ne borimo tako što ćemo nevjernike uvjeravati da postoji Bog, nego tako što ćemo se boriti za propovjednike. Brinut ćemo se za njih fizički, duhovno i materijalno. Pitanje je radimo li to?

Prošlog ljeta smo bili na pastorskom kampu na Ćinti. Bilo je zanimljivo i jako vruće. Tamo sam od nekog pastora čuo strašno priču o poznatom propovjedniku u bivšoj Jugoslaviji, Neki stranci su ga našli na ulici, bio je beskućnik. Smjestili su ga u neki dom. Toliko o našoj borbi za Evanđelje.

6. Borba za čistoću nauke (3)

U trećem poglavlju Poslanice Pavao govori o borbi za vjeru kao o borbi za istinu Evanđelja, za čistoću nauke. Specifično navodi samu srž Evanđelja: opravdanje po vjeri.

8 Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem 9 i u njemu se nađem - ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj (Fil 3:8-9)

Kako se borimo za čistoću nauke? Tako što se učimo zdravoj nauci, što poučavamo druge zdravoj nauci i što se čvrsto držimo zdrave nauke vršeći je i ustrajavajući u njoj. A ne tako što uvjeravamo nevjernike da postoji Bog. (Strašne li apologetike!!) Borba za čistoću nauke u Crkvi i za čistoću propovijedane nauke je sastavni dio borbe za vjeru.

7. Borba za čistoću Crkve (3:2, 18,19)

Na kraju imamo i borbu za čistoću Crkve, ne samo u smislu borbe za svetost nego borbe protiv lažnih učitelja i nazovi vjernika koji se ne obraćaju od svojih grijeha. Pogledajmo kojim riječima obilježava lažne učitelje:

2 Čuvajte se tih pasa, čuvajte se tih opakih radnika, čuvajte se te osakaćenosti! (Fil 3:2)

Borba za Evanđelje nije ubjeđivanje ateista da postoji Bog, nego borba protiv pasa, vukova u ovijem runu, lažnih učitelja i proroka. Pavao tri puta kaže: „čuvajte se, čuvajte se, čuvajte se”. Čuvanje sebe i Crkve od pasa i vukova je sastavni dio borbe za vjeru, sastavni dio apologetike.

Zaključak

Vidjeli smo da Biblija puno govori o obrani vjere, o borbi za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima. Mislim da ovu borbu slobodno možemo nazvati i apologetika. A ako je tako, onda apologetika nije grana teologije, nije uvjeravanje nevjernika da postoji Bog ili da je Isus Krist stvarna povijesna osoba i sl. Apologetika je puno, puno više od toga. To je zajednička služba Crkve, to je život Crkve, to je dužnost Crkve, svakog pojedinog člana Crkve, to je obrana i utvrđivanje Evanđelja na slavu Božiju.

Borba za Evanđelje je borba u molitvi, borba u evangelizaciji, Borba za rast u znanju i posvećenju, Borba za jedinstvo Crkve, Borba za propovjednike, borba za čistoću nauke i borba za čistoću Crkve.

Kako ćemo najbolje dokazati ljudima da postoji Bog? Da li tako što ćemo ih uz pomoć filozofskih argumenata uvjeravati da postoji Bog, ili tako što ćemo živjeti dostojno poziva kojim smo pozvani? Ja mislim da je odgovor očit. Ako živimo dostojno poziva kojim smo pozvani, bit ćemo kao grad koji leži na gori i koji se ne može sakriti. Bit ćemo kao svjetiljka koja je upaljena da svijetli svima u kući. Bit ćemo sol zemlji i svjetlo svijetu.

Božiji ljudi su se uvijek borili za čistoću vjere i čistoću Crkve. Uvijek su se borili protiv pasa i petljanaca, protiv lažnih proroka, vukova u ovčijem runu. Uvijek su narod pozivali na pokajanje i povratak Bogu. Svoje živote su izlagali opasnosti i gubili glave u borbi za vjeru. Nasljedujmo prave Božije sluge, a ne dezertere.

1 William Barclay.