Objašnjenje i dokazivanje posebnog poziva

Lekcija 8

1. Narav posebnog poziva

2. Tekstovi koji naučavaju posebni poziv

Rimljanima 1:1-7

Rimljanima 8:28-30

1 Korinćanima 1:21-31

Luka 14:15-24

Rimljanima 11:25-29

Izaija 55:10,11 i Rimljanima 4:17

Čovječanstvo je u takvom stanju da ne voli i ne želi svjetlo. Evanđelje je za njih ludost. U stanju su potpune nemogućnosti da dođu Kristu i povjeruju u Njega. Pa ko se onda može spasiti? Kako to da neki ipak dođu Kristu u pokajanju i vjeri? Prvi dio odgovora je u doktrini o bezuslovnom izboru, drugi je u posebnom pozivu. Šta je posebni poziv? Postoji opći i posebni poziv. Opći se još zove i vanjski, a posebni – unutrašnji. Opći poziv je kada propovijedamo Evanđelje i sve ljude pozivamo na pokajanje i vjeru. Posebni je kada Bog Duhom Svetim djeluje u srcima izabranih i omogućava im da povjeruju u propovijedanu riječ. Mijenja njihovo srce, njihove „težnje i sklonosti”. Na nadnaravan način u njima „proizvodi želju za svjetlom koje su do sada mrzili, a mržnju prema grijehu koji su do sada voljeli”.[1] Proizvodi htjenje i djelovanje, želju i snagu za pokajanje i vjeru. Bog ne samo da poziva grešnika nego čini da on može i hoće odgovoriti na poziv. To je posebni poziv. U Bibliji se još naziva i nebeski poziv, poziv Božiji, sveti poziv. To je poziv u zajedništvo sa Isusom Kristom, poziv na svjetlo, poziv na milost, poziv na slobodu, poziv na nadu, poziv na mir, poziv na svetost, poziv u kraljevstvo, poziv na slavu, poziv na vječni život, poziv na baštinu, poziv na Janjetovu svadbu i poziv u službu. Svrha poziva je dakle spasenje, posvećenje, proslavljenje, služba i proslavljanje. Posebni poziv se još naziva i nanovo rođenje. Međutim, pojam nanovo rođenje možemo shvatiti i u širem smislu pa ga u tom slučaju možemo razlikovati od posebnog poziva.[2]

1.    Narav posebnog poziva

Posebni poziv je neopoziv i neodoljiv. Šta znači kada kažemo da je neodoljiv? To znači da mu se grešnik ne može oduprijeti. Koliko god čovjek mrzio Boga i koliko god se odupirao, ipak na kraju mora popustiti, ipak na kraju dolazi do obraćenja i vjere. Posebni poziv nas sigurno i neizostavno dovodi do „prvog spasonosnog čina naše duše – obraćenja i vjere”. (Berkhof)

Neopoziv je zato što onaj koji je pozvan neće biti opozvan. Poziv ne osigurava samo njegov dolazak Kristu nego i proslavljenje. Tako slijedi da izraz poseban poziv može imati uže i šire značenje. U užem smislu označava ono djelo Duha koje osobi omogućava i osigurava da dođe Kristu i primi spasenje. U širem smislu označava kompletno spasenje.

2.    Tekstovi koji naučavaju posebni poziv

Mnogi ne vjeruju u postojanje posebnog poziva. Ne vjeruju da to Biblija naučava. Zato ćemo razmotriti ključne biblijske tekstove.

Rimljanima 1:1-7

(1) Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje –  (2)  koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim  (3)  o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu,  (4)  postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu,  (5)  po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane  (6)  među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista:  (7)  svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista. (Rim 1:1-7)

Pavao tri puta spominje poziv. On je pozvan za apostola. To je poziv u službu. To je poziv koji podrazumijeva i odziv. Pavao nije samo pozvan da bude apostol, nego apostol i jeste. Pozvan ustvari znači učinjen apostolom. U njegovom slučaju poziv u službu se desio istovremeno kad i poziv na spasenje. Osim toga, vjernike u Rimu naziva pozvanicima Isusa Krista i pozvanicima da budu sveti. Ovo nije poziv u vezi kojeg se oni odlučuju hoće li ga prihvatiti ili neće (opći poziv), nego poziv koji ih je učinio pripadnicima Isusa Krista i svetima.

Rimljanima 8:28-30

(28) Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.  (29)  Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom.  (30)  Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. (Rim 8:28-30)

U 28. retku Pavao kaže da Bog na dobro surađuje s onima koji ga ljube. I za njih kaže da su odlukom Njegovom pozvani. Da li je Bog pozvao one koji su prvo Njega ljubili? Ili je pozvao sve, a samo su Ga neki ljubili i odazvali se? Ili je ljude pozvao da Ga ljube? U Rimljanima 3 Pavao otkriva da su svi sagriješili, nema nikog da čini dobro, nema pravednog niti jednog, nema nikoga da traži Boga. To znači da nema nikog koji ljubi Boga. Koji su onda ovi koji ljube Boga? Oni koje je Bog pozvao da Ga ljube, a prije Ga nisu ljubili.

Pogledajmo još jednom retke 29. i 30. U 29. retku piše da je Bog one koji Ga ljube predvidio i predodredio da budu suobličeni slici Njegova Sina. Koje je predodredio, te je i pozvao, koje je pozvao, te je i opravdao. Vidimo da poziv prethodi opravdanju (tj. spasenju), a predodređenje prethodi pozivu. Svi koji su predodređeni, jesu i pozvani, a koji su pozvani, ti su i opravdani. To može značiti samo jedno a to je da ovaj poziv o kome Pavao govori nije običan opći poziv koji je upućivao svima dok je propovijedao Evanđelje. Zašto nije? Zato što svi koji su pozvani općim pozivom nisu ni predodređeni niti opravdani. Ovdje apostol misli na neki poseban poziv. To je poziv koji nije uputio tek samo Pavao, nego sam Bog. To je poziv koji osigurava i odziv i za posljedicu ima opravdanje.

1 Korinćanima 1:21-31

(21) Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike.  (22)  Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže,  (23)  a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost,  (24)  pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost.  (25)  Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.  (26)  Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih.  (27)  Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake;  (28)  i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest,  (29)  da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.  (30)  Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje,  (31)  da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali. (1 Kor 1:21-31)

Ko su pozvani u ovom odlomku? Da li svi kojima je Pavao propovijedao? Pogledajmo pažljivo 23. redak. Apostol kaže da je njegova propovijed Židovima bila na sablazan a poganima ludost. Propovijedao im je Evanđelje, pozivao ih je na pokajanje i vjeru, ali oni su poziv odbacili. Iako ih je pozvao, ne naziva ih pozvanima. Pozvani su samo oni koji su se pozivu i odazvali. To može značiti samo jedno: da pozvani nisu svi kojima je upućen opći poziv, nego samo oni kojima je upućen poseban poziv. Ovdje vidimo da Pavao poziv povezuje sa izborom i zaključuje da je od Boga to što su vjernici kojima piše u Kristu. Bog je ljude izabrao, pozvao posebnim pozivom i zato su u Kristu, ne zato što je odluka njihove volje presudila. Volja postoji, i oni su voljno došli Kristu. Međutim, njihovoj odluci je prethodila Božija odluka i Božije djelovanje. Pavao Filipljanima piše ovako:

(12) Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!  (13)  Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati. (Fil 2:12-13)

Uzrok htjenja i djelovanja ne možemo pripisati čovjeku. Božije je to djelo. Ovdje se Pavao obraća vjernicima i govori o posvećenju. Ali ako je to slučaj sa vjernicima, koliko će više biti sa nevjernicima koji dolaze k vjeri?

Luka 14:15-24

(15) Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!"  (16)  A on mu reče: "Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge.  (17)  I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!'  (18)  A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.'  (19)  Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.'  (20)  Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.'"  (21)  "Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.'  (22)  I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.'  (23)  Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.'  (24)  A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere." (Lk 14:15-24)  

Usporedba jasno govori o postojanju dva poziva. Jedan je onaj koji su pozvani mogli odbaciti, a drugi onaj koji niko nije mogao odbiti i koji ne samo da je prenio informacije nego je i osigurao da pozvani dođu na večeru.

Rimljanima 11:25-29

(25) Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe.  (26)  I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doći će sa Siona Otkupitelj, odvratit će bezbožnost od Jakova.  (27)  I to će biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove.  (28)  U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca.  (29)  Ta neopozivi su dari i poziv Božji! (Rim 11:25-29) 

Ovaj poziv Božiji (redak 29.) nije isti kao i posebni poziv o kojem govorimo, ali u tekstu vidimo i posebni poziv. Tekst kaže da će se cio Izrael obratiti. Bog će odvratiti bezbožnost od Jakova i ukloniti njihove grijehe. Kako to da su Izraelci čitavo vrijeme neprijatelji Evanđelja, a evo sad će se odjedanput svi obratiti? Kakve će se to metode evangelizacije koristiti pa će svi oni prihvatiti Evanđelje? Mislim da je jasno da će doći Otkupitelj koji će ih obratiti. On će ih pozvati posebnim pozivom i spasiti. Nema drugog objašnjenja. Sljedeći tekstovi govore o moćnom i stvaralačkom učinku Božije riječi.

Izaija 55:10,11 i Rimljanima 4:17

(10) "Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo,  (11)  tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah." (Iz 55:10-11) 

Djelovanje Riječi Božije nije prepušteno slučaju. Ona je stvaralačka i sigurno ostvaruje ono za šta je poslana. Tako i u slučaju onih koje Bog poziva. Riječ osigurava da se oni i odazovu.

(17)… kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam – pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije. (Rim 4:17) 

Tekst jasno kaže da Bog zove (poziva) da bude ono što nije. Drugim riječima, Riječ ima silu, ostvaruje svoju svrhu, oživljuje one koji su duhovno mrtvi i dovodi ih do spasenja.

Idi na devetu lekciju: Pokušaj preciznijeg definiranja posebnog poziva

Idi na Sadržaj

[1] Berkhof.

[2] Neki nanovo rođenje definiraju usko, ali ga ipak razlikuju od posebnog poziva. Vidi John Murray, Redemption – Accomplished and Applied, Grand Rapids, Eerdmans, 1955, 93,94. Wayne Grudem, Systematic Theology, Grand Rapids, Zondervan, 1994, 700.