Duhovni rast

11. Duhovni rast

1. Uvod

2. Analiza Poslanice Efežanima 4:7-16

Termini kojima se označava duhovni rast

Narav duhovnog rasta

Izvor duhovnog rasta

Sredstva duhovnog rasta

Nivoi i važnost duhovnog rasta

Cilj duhovnog rasta

3. Zaključak

1. Uvod

Duhovni rast[1] ili izgradnja[2] ili preobraženje[3] ili obnavljanje[4] je rast u zrelosti, znanju, vjeri, ljubavi (i drugim vrlinama koje u vjerniku proizvodi Duh Sveti), službi i sličnosti Isusu Kristu. Tekstovi na kojima se temelji ovo što je rečeno su: Ef 4:1-16; Gal 5:22; 2 Pt 1:5-10; zatim Rim 8:29; 12:2; 2 Kor 3:18.

Biblija jako Puno govori o spasenju, posvećenju i duhovnom rastu. Možemo reći da je to ustvari i glavna tema mnogih poslanica. Jedna od poslanica koja jako puno govori o posvećenju i duhovnom rastu je Poslanica Efežanima. U prva tri poglavlja apostol iznosi doktrinu, nauk Evanđelja. Zadnja tri poglavlja govori o praktičnom životu, doktrini u praksi, odnosno posvećenju i duhovnom rastu.

Tri su glavna teksta koja nam otkrivaju istine o duhovnom rastu. Prvi je 1:15-23. Drugi je 3:14-21. I oni se nalaze u doktrinarnom djelu poslanice i ustvari su zapis Pavlovih molitava za duhovni rast Efežana. Treći tekst je 4:1-16. i njime započinje „praktični” dio, dio koji se bavi praktičnim kršćanskim životom, posvećenjem i duhovnim rastom.

Prije nego što uđemo u detaljniju analizu Efežana 4:7-16, kratko ćemo pogledati prva dva teksta, Pavlove molitve za duhovni rast Efežana, i vidjeti o čemu govore. Pavao u tekstu koji prethodi molitvama objašnjava doktrinu, a u molitvama moli za njih u skladu s naukom koju im je objasnio.

(15) Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, (16) ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: (17) Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; (18) prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima (19) i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove (20) koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima (21) iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. (22) Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi, (23) koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja. (Ef 1:15-23)

Pavao 15. redak započinje s onim što je čuo, a čuo je za njihovu vjeru i ljubav prema svetima. Ovo su dva važna znaka istinskog obraćenja i spasenja. Dalje nastavlja sa zahvalama i molitvama. Moli za njihov duhovni rast. Moli za Duha mudrosti i objave kojim će spoznati Boga. To ne znači da Ga oni nisu upoznali, jer spasenje se sastoji u tome da čovjek upozna Boga, nego moli da napreduju u spoznaji. Vrtarić tekst prevodi ovako: Da vam Bog našega Gospodina Isusa Krista, Otac slave, dade duha mudrosti i otkrivenja u poznavanju njega... Riječ poznavanje ili spoznaje u izvornom tekstu je epignōsis (ἐπίγνωσις) i označava precizno i ispravno znanje.[5] Dalje vidimo da moli za spoznaju nade koja je u Božijem pozivu, bogatstva slave u baštini i veličine moći Njegove prema nama. Iz ovog vidimo da se duhovni rast i napredak između ostalog sastoji od rasta u spoznaji Boga i blagoslova koje imamo u Kristu (usporedi Ef 1:3). Pogledajmo i drugu molitvu:

(14) Zato prigibam koljena pred Ocem, (15) od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji: (16) neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka (17) da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni (18) mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina (19) te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje. (Ef 3:14-19)

Ovdje vidimo da se duhovni rast sastoji od jačanja unutarnjeg čovjeka, napretka u shvaćanju Dužine, Širene, Visine i Dubine, spoznaja nadspoznatljive ljubavi Kristove i ispunjavanja do sve punine Božije. Vidimo da riječi znanje i spoznaja dominiraju molitvama za duhovni rast. Dalje imamo ljubav, ukorijenjenost, utemeljenost, jačanje, ispunjenje, puninu, mudrost, objavu, prosvjetljenje. Sada možemo na Efežane 4:7-16.

2. Analiza Efežana 4:7-16

(7) A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. (8) Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima. (9) Ono "uzađe" - što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? (10) Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. (11) On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje (12) da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova (13) dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: (14) da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. (15) Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, (16) od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi. (Ef 4:7-16)

Iz ovog teksta možemo iščitati nekoliko važnih istina o duhovnom rastu.

Termini kojima se označava duhovni rast

U 12. retku Pavao koristi riječ izgrađivanje (οἰκοδομή). U 15. govori o uzrastanju (αὐξάνω). U 16. o rastu (αὔξησις) i saziđivanju (οἰκοδομή). Osim toga koristi izraze nejače (νήπιος) i savršen čovjek (ἀνήρ τέλειος). Ovo se odnosi na nivoe duhovnog uzrasta.

Narav duhovnog rasta

U čemu se sastoji duhovni rast koji Pavao opisuje? Šta to ustvari raste? Tekst kaže: dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega… Rastemo u jedinstvu vjere i spoznaje Krista, odnosno u vjeri i spoznaji.

Šta Pavao misli kada kaže vjera? Da li se riječ odnosi na osobnu vjeru odnosno naše pouzdanje u Krista? Da i ne. Vjeru spominje na početku poglavlja i riječ se koristi u kontekstu govora o jedinstvu.

(1) Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! (2) Podnosite jedni druge u ljubavi; (3) trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! (4) Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! (5) Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! (Ef 4:1-5)

Riječ vjera u 13. retku mora imati isto značenje kao i vjera u 5. retku, jer se i u 5. i u 13. retku govori o jedinstvu. Možemo reći da se riječ primarno odnosi na sadržaj vjere, ono što vjerujemo, na nauk u koji vjerujemo.[6] To možemo zaključiti na temelju sljedećih činjenica. Prvo, izraz jedinstvo vjere teško se može odnositi na naše subjektivno iskustvo, naše pouzdanje ili našu vjernost. Ima smisla jedino ako se odnosi na sadržaj vjere, na nauk koji vjerujemo. Trebamo postati jedinstveni u onome šta vjerujemo. Drugo, Pavao povezuje vjeru sa spoznajom: “Dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega.” Čini se da pojmove koristi na način da nadopunjavaju i objašnjavaju jedan drugi. Treće, Pavao jasno kaže da se duhovni rast događa kroz službu pastira i učitelja. Iz toga slijedi da se izraz vjera odnosi na nauk koji oni poučavaju i koji mi vjerujemo. Četvrto, duhovno zrela osoba je suprotstavljena nezreloj, koju nosi svaki vjetar nauka. Ponovo vidimo da je govor o nauci. Prema tome, riječ vjera svakako se odnosi na nauku koju vjerujemo. Do istog zaključka došao je i Andrew Lincoln, koji kaže: „Ne gleda se prvenstveno na ispoljavanje vjere od strane vjernika, već na sadržaj te vjere (usp. također Kol 1,23; 2,7).”[7]

Možemo reći da Pavao riječ vjera ovdje koristi u istom smislu u kojem je koristi Juda kada kaže: Ljubljeni! Dok sam u svojoj brižljivosti kanio pisati vam o našem zajedničkom spasenju, osjetio sam potrebu da vas pismom potaknem da vojujete za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima (Juda 1:3). Ovdje se riječ vjera nikako ne može odnositi na naše ispoljavanje vjere, nego na nauku u koju vjerujemo i za koji trebamo vojevati.

Iz svega rečenog slijedi da je naš duhovni rast ustvari rast u znanju i razumijevanju nauke Evanđelja, ali ne samo to nego i u praktičnoj primjeni i iskustvu te nauke. Jer Pavao ne govori samo o rastu u vjeri nego i o rastu u spoznaji Sina Božijeg. Ne kaže da rastemo u znanju o Sinu Božijem, nego u spoznaji Njega.

Riječ znanje ili spoznaja u izvornom tekstu je ἐπίγνωσις, i već smo je susreli u Efežanima 1:17.

Ovo je složeni grčki izraz ... koji podrazumijeva potpuno iskustveno znanje. Radi se o očiglednom odbacivanju naglaska gnostičkih lažnih učitelja na tajnom, ekskluzivnom znanju. Znanje vjernika je potpuno u Kristu. Ovo može biti povezano s hebrejskim konceptom 'znati' koji označava osobni odnos (usp. Post 4:1; Jr 1:5; Fil 3:8; Fil 3:10) nasuprot grčkom konceptu poznatom kao kognitivne informacije. I jedno i drugo je potrebno za zrelo hrišćanstvo.[8]

Potrebno je, dakle, da rastemo u znanju i razumijevanju informacija, nauke Evanđelja, ali i u iskustvu i primjeni toga znanja koje vodi u dublje iskustvo i spoznaju samog Gospodina. Rastući u znanju i spoznaji Krista, vjernici se mijenjaju i postaju sličniji Kristu po karakteru i vrlinama. To nam detaljnije objašnjava Petar kada kaže:

(5) Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznaje, (6) spoznanjem uzdržljivost, uzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, (7) pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav. (8) Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista. (2 Pt 1:5-8)

Petar govori o znanju i spoznanju (ἐπίγνωσις) Isusa Krista, ali spominje i druge vrline u kojima vjernik mora rasti: krepost, uzdržljivost, postojanost, pobožnost, bratoljublje i ljubav. To je jačanje i rast nutarnjeg čovjeka. To je ono što raste kada vjernik raste.

Iz teksta (Ef 4) učimo još jednu važnu istinu o duhovnom rastu a to je da se on dešava u kontekstu Crkve. Da, rastemo pojedinačno, ali i zajedno; raste vjernik, ali raste i Crkva (Ef 4: 12,13,16): Da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega… Govorimo, dakle, o rastu pojedinca unutar rastuće Crkve.

Izvor duhovnog rasta

Od 7. do 11. retka čitamo o Kristu koji je izvor duhovnog rasta. (7) A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. ... (11) On i "dade"... Jasno je, dakle, da je Krist taj koji kroz milosne darove omogućava i osigurava duhovni rast. Ako pogledamo molitve koje smo prije spominjali, vidimo Oca i Duha kao izvore duhovnog rasta (Ef 1:17; 3:14-16). Tako možemo zaključiti da se radi o djelu Trojedinog Boga.

Ali, kao i kod posvećenja, mi nismo pasivni, nego aktivni, jer piše: Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist,... Bog radi, ali i mi smo aktivni. O tome ćemo više kasnije.

Sredstva duhovnog rasta

Kako duhovno rasti i dostići duhovnu zrelost? Koja sredstva koristimo Gospodin i mi da bismo došli do duhovne zrelosti? Šta treba da radimo kako bismo rasli? Od sedmog do jedanaestog retka čitamo o milosti, darovima odnosno službama danim Crkvi.

Isus Krist je dao darove vjernicima i službe u Crkvi koje imaju za cilj da opreme vjernike za službu izgrađivanja (rasta) Crkve. Darovi koji se posebno navode su apostoli, proroci, evanđelisti te pastiri i učitelji. Zbog načina na koji se izrazio, čini se da Pavao želi reći kako pastiri i učitelji nisu dvije, nego jedna služba. Neki kažu da to nisu darovi, nego službe. Niko ne može imati službu bez dara. Službe su darovi pojedincima i Crkvi.

Ovdje imamo jedan problem. U nekim crkvama kažu da osim evanđelista i pastira učitelja imaju apostole i proroke, dok u drugim nemaju. Da li, dakle, Pavao ovom izjavom tvrdi da danas u Crkvi postoje apostoli i proroci, ili imamo samo evanđeliste i pastire, kao što tvrde neki drugi? Drugim riječima, da li i danas postoje svi darovi i službe koje su postojale u ranoj Crkvi? Ili su neki darovi prestali?

Nedavno je jedan pastor održao predavanje na određenu temu. Nekoliko fotografija sa tog predavanja našlo se i na Facebooku. Na jednoj fotografiji je prikazan crtež čovjeka bez ruke, noge, oka i prekriženih usta. Pored njega je bio spisak darova od kojih su apostoli, proroci, čudesa iscjeljenja i jezici bili prekriženi. Naslov slike je bio Reformirana teologija – Calvin. Na dnu slike je pisalo: Crkva prema ovom učenju. Na temelju slike možemo zaključiti da je predavač govorio o tome kako reformirana teologija naučava da danas u Crkvi nemamo apostole, proroke i druge prekrižene darove. Drugim riječima, neki darovi su prestali. Ali budući da je na slici bio čovjek invalid, zaključujem da je predavač govorio kako je to učenje invalidno, odnosno da je Crkva takvim naučavanjem osakaćena.

Čini se da spomenuti predavač ne zna (kao ni mnogi današnji vjernici) da ne postoji ozbiljan teolog, bilo reformirani – kalvinista, bilo pentekostalac ili karizmatik, koji naučava da danas postoje potpuno isti darovi i službe kao u ranoj Crkvi. Dakle, ozbiljni teolozi naučavaju da su neki darovi ili aspekti tih darova prestali.[9] Sam Pavo u Poslanici Efežanima podrazumijeva prestanak nekih darova i službi, odnosno prestanak određenih aspekata tih darova.

(19) Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji (20) nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. (21) U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. (22) U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu. (Ef 2:19-22)

Danas imamo Krista, apostole i proroke koji su pisali Bibliju, ali su na nebu. Mi smo nazidani na njihovom temelju. Ali oni nisu fizički prisutni među nama. Naravno da postoje određeni aspekti apostolskog i proročkog dara i danas. Oni su uglavnom prisutni u pastirsko-učiteljskoj i evangelizatorskoj službi, ali mogu biti prisutni i u službama ostalih članova Crkve. A da li je Crkva osakaćena zato što su apostoli i proroci pomrli? Nipošto, jer i premda mrtvi, oni i danas govore (Heb 11:4; 2 Pt 1:12-15).

Osim darova i službi, postoje i druge stvari koje Gospodin koristi u našoj izgradnji. Iz prvog poglavlja saznajemo da On daje duha mudrosti i objave, prosvjetljava oči srca te daje silu i snagu (Ef 1:17-19). Iz Poslanice Hebrejima vidimo da koristi šibe (Heb 12:7, vidi i Ps 32.) itd.

Osim onoga što Bog radi, ima i ono što mi treba da radimo kako bismo duhovno rasli. Vidjeli smo da je Bog dao apostole, proroke, pastire i učitelje, ali i mi ne smijemo biti pasivni. Moramo čitati i proučavati ono što su napisali apostoli i proroci. Moramo dolaziti u crkvu i biti izloženi službi pastira i učitelja.

Ne smijemo zaboraviti ni sedmi redak, koji kaže ovako: A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova (Ef 4:7). To znači da nisu samo apostoli, proroci, evenđelisti, pastiri i učitelji primili darove, nego svi vjernici. Svi treba da rade na rastu i izgradnji Crkve. To znači da duhovno rastemo ne samo tako što primamo služenje drugih nego i služeći drugima: da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova (Ef 4:12).

Iz Pavlovih molitava u Efežanima (i drugim poslanicama) učimo da je i molitva sredstvo duhovnog rasta. Molimo za sebe i svoj duhovni rast, ali i za druge i njihov duhovni rast (Ef 1:15,16; 3:14-16).

Ali i sve što je rečeno za posvećenje i što važi za posvećenje, važi i za duhovni rast. Vidjeli smo i da je posvećenje osnova za duhovni rast. Bez svetosti nema rasta. To je upravo ono što Pavao i piše dalje u poslenici Efežanima.

Nivoi i važnost duhovnog rasta

(13) dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: (14) da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. (Ef 4:13-14)

Tekst nam spominje čovjeka savršena i nejačad (djecu). Savršen čovjek (zreo vjernik) je onaj koji je uznapredovao u znanju i spoznaji, dok je dijete u vjeri podložno svakovrsnom zavođenju, može biti žrtva svakakvih prevara i lažnih nauka. Iz drugih tekstova čitamo da dijete ne samo da nema znanja nego nije ni kadro razumijevati dublja učenja. Kadro je hraniti se samo duhovnim mlijekom, osnovnim istinama Evanđelja (Heb 6:1,2; 1 Pt 2:2). Zato je veoma važno da se drži zajednice vjernika i koristi potrebna sredstva kako bi se što prije učvrstilo i utvrdilo u nauci. To, naravno, važi i za one koji su zreli, jer „ko misli da stoji, neka pazi da ne padne“.

Cilj duhovnog rasta

(13) dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: (Ef 4:13)

Cilj izgradnje pojedinca i Crkve je jedinstvo u vjeri i spoznaji. To je i duhovna zrelost koja ima veoma visok standard: mjeru uzrasta punine Kristove. ...Te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje. (Ef 3:19) Punina Božija ili punina Kristova je cilj. Rastemo prema sličnosti Isus Kristu.

3. Zaključak

Vidjeli smo šta je duhovni rast, kakva je narav rasta, ko je izvor, koja sredstva se koriste, kakva je naša uloga i šta treba da činimo (kako da rastemo). Vidjeli smo da postoje nivoi rasta i zašto je važno da rastemo. Iz svega je potrebno da uzmemo pouku i potrudimo se da nam se ne dogodi ono što se dogodilo nekima kojima je Pavao uputio Poslanicu Hebrejima:

(11) O tome nas čeka besjeda velika, ali teško ju je riječima izložiti jer ste tvrdih ušiju. (12) Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena već budete učitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno poučava početnička počela kazivanja Božjih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane. (13) Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer - nejače je. (14) A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za rasuđivanje dobra i zla. (Heb 5:11-14)

[1] αὔξησις (G838), αὐξάνω (G837), (Kol 2:19, 1 Pt 2:2).

[2] ἐποικοδομέω (G2026), οἰκοδομή (G3619) (Jud 1:20, Dj 20:32, Ef 4:12).

[3] συμμορφός (G4832), μεταμορφόω (G3339), (Rim 8:29, 12:2).

[4] ἀνακαινόω (G341), (Kol 3:10, 2 Kor 4:16)

[5] Thayer's Greek Definitions, s.v. G1922.

[6] Suprotno Robertsonu u Word Pictures in the New Testament, s.v. „Ef 4:5”.

[7] Andrew T. Lincoln, „Ephesians,” vol. 42, Word biblical Commentary, Dallas, Word, Incorporated, 1990, 255. Također Peter Thomas O’Brien, „The Letter to the Ephesians,” The Pillar New Testament Commentary, Grand Rapids, Eerdmans, 1999, 306.

[8] Bob Utley, You Can Understand the Bible: Study Guide Commentary Series, E-Sword, s.v. „Ef 4:13”.

[9] Vidi npr. Wayne Grudem, Systematic Theology, 2 izd. Grand Rapids, Zondervan Academic, 2020, 1300.

Google Sites

Report abuse