Lekcija 25

13. Proslavljenje

1. Faze spasenja

2. Faze proslavljenja

3. Buduće proslavljenje

Proslavljenje duše

Proslavljenje tijela

4. Primjena doktrine na sadašnji život

Pomoć pri suočavanju s kušnjama

Pomoć pri suočavaju s progonstvima

Poticaj na evangelizaciju

Kao djeca voljeli smo stripove i filmove o super junacima. Jedan od najjačih i najmoćnijih junaka sigurno je bio Supermen. Mogao je da leti i imao je nevjerovatnu snagu. Njegova jedina slabost bio je kriptonit. Ali i kao djeca znali smo da se tu radi o bujnoj mašti i da Supermen ne postoji. Ili možda postoji? Biblija nas veoma jasno uči da će svaki vjernik postati ono o čemu bi Supermen mogao samo sanjati. O tome govori doktrina o proslavljenju.

To je doktrina o kojoj se veoma malo govori. U crkvama se ponekad govori o uskrsnuću, o Kristu koji je uskrsnuo i o tome da ćemo i mi uskrsnuti, ali vrlo rijetko se naučava sve što Biblija o uskrsnuću govori. Zašto je to tako? Vjerujem da je jedan razlog u tome što je to najčudnija doktrina u koju malo ko može vjerovati. Kada je Pavao propovijedao o uskrsnuću, ljudi su mu se počeli rugati. Kada govorimo o proslavljenju, ustvari govorimo o uskrsnuću i svemu što prati uskrsnuće. Govorimo o tome da će svi vjernici postati besmrtni supermeni. Ko to može vjerovati?  

Glorifikacija. Posljednja faza u procesu spasenja, uskrsnuće tijela pri drugom dolasku Isusa Krista i ulasku u vječno kraljevstvo Božje. U proslavljenju vjernici postižu potpunu usklađenost sa likom i prilikom proslavljenog Krista i oslobađaju se i fizičkih i duhovnih nedostataka. Glorifikacija osigurava da vjernici nikada više neće doživjeti tjelesno propadanje, smrt ili bolest i da se nikada više neće boriti s grijehom.[1]

Riječ proslavljenje na grčkom je δοξάζω (doksázo). Dolazi od riječi δόξα (dóksa), što znači slava. Hebrejska riječ je כבוד (kâbôd).[2] Označava slavu, čast, obilje, bogatstvo, dostojanstvo, reputaciju, poštovanje.[3] Slavu mogu imati (ili zaslužiti) ljudi zbog svog položaja, moći, bogatstva, hrabrosti (karaktera) i sl. Kada analiziramo tekstove u kojima se koristi riječ slava u vezi s Bogom, primjećujemo nekoliko važnih momenata:

(1)   „Slava Božija” je često neka vidljiva manifestacija ili očitovanje Boga, npr. u obliku oblaka ili ognja i sl.[4]

(2)   Povezana je sa objavljivanjem Božije veličine, moći i karaktera.

(3)   To je i glas ili reputacija koju On ima ili je stekao. (Ps 79:9).[5] Itd.[6]

Kada Biblija govori o Božijoj slavi, često govori o nekakvoj vidljivoj manifestaciji Njegove veličine, moći i božanstva (oganj, oblak i sl.). Tako i kada govorimo o našem proslavljenju, u biti govorimo o vidljivom očitovanju Božije slave u nama i kroz nas, ali i puno više od toga. Ustvari govorimo o konačnoj fazi našeg spasenja ili dovršenju procesa spasenja kada će se na vidljiv način u nama i kroz nas očitovati Božija slava i ispuniti sve ono što nam je objavljeno i čemu se nadamo, uključujući nagrade, baštinu i obnovu svijeta.

1. Faze spasenja

Iz dosadašnjeg proučavanja spasenja saznali smo da se spasenje odvija kroz nekoliko događaja i faza. O tome govore mnogi biblijski tekstovi među kojima je i sljedeći:

(28)  Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.  (29)  Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom.  (30)  Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. (Rim 8:28-30) 

Pavao najprije navodi predviđanje i predodređenje, drugim riječima izabranje. Njime započinje naše spasenje. Nakon predodređenja navodi poziv. Ovdje se sigurno ne radi o općem, nego o posebnom pozivu, onom koji omogućava i osigurava i odziv – obraćenje i vjeru. To je otvaranje ili promjena srca kojom nam Bog ustvari daje pokajanje i vjeru. Nakon toga slijedi opravdanje. Pavao ne navodi posinjenje i posvećenje jer se dešavaju kada i opravdanje. Na kraju dolazi i proslavljenje.

Iz ovog vidimo da proces našeg spasenja nipošto ne započinje obraćenjem i vjerom. To je samo faza u jednom puno većem procesu koji započinje izborom a završava proslavljenjem. Međutim, suštinski je važno da uočimo kako je proces neraskidiv. Oni koji su izabrani i predodređeni bit će i proslavljeni. Tako možemo reći da će oni koji su predodređeni biti i proslavljeni, oni koji su pozvani bit će i proslavljeni, oni koji su opravdani bit će i proslavljeni. Tako, bez svake sumnje, imamo pravo da za one koji su se pokajali i obratili kažemo da su spašeni, iako još nisu primili sve blagoslove spasenja. (Govorimo o onima koji su se istinski pokajali i obratili.)

O fazama spasenja govori se i na drugi način. Npr. kada se govori o spasenju, nekada se koristi prošlo, nekad sadašnje, a nekad buduće vrijeme.

(8)  Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! (Ef 2:8)

(1)  Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite,  (2)  po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. (1 Kor 15:1-2) 

(11)  To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. (Rim 13:11) 

Ovo ne znači da Pavao nije siguran kada i kako se spasenje postiže, nego da spasenje ima različite aspekte i faze. Oni koji su opravdani primili su spasenje, ali još ne u svoj punini. Ali ako su primili opravdanje, sigurno će primiti i proslavljenje. Zato možemo reći da su spašeni. Ali o spasenju možemo govoriti i u budućem vremenu jer ima tu još puno blagoslova koje tek trebamo primiti.

2. Faze proslavljenja

Ne govori se samo o spasenju u prošlom, sadašnjem i budućem vremenu, nego i o posinjenju, posvećenju ali i proslavljenju.[7] Neki tekstovi nam govori o našoj slavi već sada:

(18)  A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu. (2 Kor 3:18) 

(22)  I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – (Iv 17:22) 

Iz prvog teksta vidimo da već sada odrazujemo slavu Gospodnju. Iz drugog vidimo da nam je Krist već sada dao slavu. Sam tekst iz Rimljana 8 o proslavljenju govori u prošlom vremenu: koje opravda, te i proslavi.[8]

Osim ovih tekstova imamo i druge koji govore da je Krist uskrsnuo i da je uznesen (Lk 24:51; 1 Tim 3:16). To je također važan podatak za temu koju proučavamo. Jer u našem jedinstvu s Kristom nama pripada sve što je On ostvario. Mi smo prilikom obraćenja s Kristom umrli, uskrsli i uzneseni (Ef 2:6). Tako možemo reći da smo u jednom smislu i proslavljeni. Ali o proslavljenju se osim u prošlom i sadašnjem, puno češće govori u budućem vremenu.

3. Buduće proslavljenje

Buduće proslavljenje sastoji se iz dva dijela. Jedno je usavršenje duše a drugo usavršenje tijela. U teologiji se pojam proslavljenje uglavnom koristi da se označi proslavljenje tijela prilikom uskrsnuća i uznesenja, jer to je ustvari posljednji događaj u procesu spasenja. Međutim, Biblija jasno uči da su i naše duše učinjene savršenim (u moralnom smislu), ne samo prilikom uskrsnuća (kada su naša tijela preobražena i usavršena) nego prilikom same smrti.

Proslavljenje duše

Kada smo govorili o posvećenju i duhovnom rastu, vidjeli smo da u ovom životu nikada ne postižemo bezgrešno savršenstvo niti uzrastamo do apsolutnog savršenstva.[9] To savršenstvo duše postiže se nakon smrti.[10] Pitanje je kada se to dešava: odmah nakon smrti, ili prilikom uskrsnuća? Biblija jasno uči da vjernici nakon smrti odlaze u nebo, u prisutnost Isusa Krista (2 Kor 5:8; Fil 1:23). Tvrdnja da su vjernici koji su umrli i otišli u nebo još uvijek duhovno nesavršeni čini se neodrživa.[11] Jer kako bi neko nesavršen mogao biti s Kristom u nebu? Sljedeći tekst potvrđuje ovakav zaključak:

(22) Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu,  (23)  Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika  (24)  i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove. (Heb 12:22-24)

Tekst govori o našem pristupu nebeskom Jeruzalemu i, između ostalog, dusima savršenih pravednika. Ovo se ne odnosi na duhovnu zrelost, nego na duhovno savršenstvo, stanje u koje su dospjeli vjernici nakon smrti.

Sljedeće pitanje je u čemu se očituje ovo usavršavanje duše nakon smrti? Pogledajmo nekoliko tekstova:

(22)  sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, sa sobom izmiri da vas k sebi privede svete, bez mane i besprigovorne. (Kol 1:22) 

(4)  Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; Ef 1:4) 

(24)  Onomu koji vas može očuvati od pada i besprijekorne postaviti pred svoju Slavu u klicanju – (Jud 1:24) 

Budući da su preminuli vjernici otišli da budu s Kristom u slavi, slijedi da su postali besprijekorni, sveti i bez mane.[12] Osim moralne savršenosti, umrli vjernici su postali i savršeni u spoznaji.[13]

(9) Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.  (10)  A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.  (11)  Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.  (12)  Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! (1 Kor 13:9-12)

Tekst nam kaže da savršeno znanje dolazi kada dođe što je savršeno, odnosno kada Krista budemo gledali licem u lice. Možemo diskutirati o tome na šta Pavao misli kada govori o dolasku savršenog, ali do sada smo vidjeli da vjernici nakon smrti odlaze Gospodinu i gledaju Ga licem u lice. Tako možemo zaključiti da je i njihova spoznaja Krista u nebu usavršena.  

Proslavljenje tijela

Ovdje dolazimo do konačne faze našeg proslavljenja. Jer usavršena duša, iako je savršena u svetosti i spoznaji, još nije potpuno savršena bez savršenog tijela. Zato o proslavljenju tijela govorimo kao o proslavljenju u pravom smislu te riječi. Kada se ovo dešava? Za vrijeme uskrsnuća i uznesenja, a to se dešava prilikom drugog Kristovog dolaska. To nam kažu sljedeći tekstovi:

(20)  Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista:  (21)  snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu. (Fil 3:20-21) 

(14)  Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime.  (15)  Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli.  (16)  Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje - sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu,  (17)  a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. (1 Sol 4:14-17) 

Sljedeće pitanje koje se postavlja je: kako uskršavaju mrtvi? S kakvim li će tijelom doći? Pavao odgovara u petnaestom poglavlju Prve poslanice Korinćanima.

(35)  Ali reći će netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći?  ... (42)  Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti;  (43)  sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi;  (44)  sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno. Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno.  (45)  Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam - duh životvorni.  (46)  Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno.  (47)  Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek – s neba.  (48)  Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski.  (49)  I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.  (50)  A ovo, braćo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti.  (51)  Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti.  (52)  Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju - jer zatrubit će - i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti.  (53)  Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.  (54)  A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt. (1 Kor 15:35-54) 

Pavo uspoređuje ovozemaljsko s uskrslim. Zemaljsko je raspadljivo, a uskrslo neraspadljivo (42. redak). Zemaljsko završava u sramoti (u grobu i truleži), a uskrslo je slavno (43. redak). Zemaljsko je slabo, a uskrslo je snažno (43. redak). Zemaljsko je naravno, uskrslo je duhovno (44. redak). Zemaljsko je slično Adamovom, nebesko je slično Kristovom uskrslom tijelu (45. – 49. redak).

Kakvo će, dakle, naše uskrslo tijelo biti? Neraspadljivo, slavno, snažno, duhovno i nalik Kristovom proslavljenom tijelu.

Neraspadljivo je besmrtno: Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost. Ovo nam potvrđuju i drugi tekstovi:

(35)  No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. (36)  Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća." (Lk 20:35-36) 

Ovdje smo već moćniji od Supermena, jer on može umrijeti.

Riječ slavno vjerovatno označava njegovu ljepotu, sjaj, moć, savršenstvo i sve druge njegove osobine. Kada kažem sjaj, mislim na doslovni sjaj koji će izbijati iz našeg tijela.[14]

Na šta misli kada kaže snažno? Jedan komentar to ovako pokušava objasniti:

Ovo ne označava moć poput Božje, niti poput anđela. Ne potvrđuje da će biti obdareno izuzetnom i golemom fizičkom snagom ili da će imati moć izvođenja onoga što bi se sada smatralo čudesnim. Riječ treba smatrati suprotnošću riječi "slabost", i znači da više neće biti podložno bolesti; više ga ne svladavaju napadi bolesti; ne podliježe više nedostacima i slabostima koje ovdje doživljava. Neće biti oboreno bolešću niti svladano umorom. Bit će sposobno za službu Božju bez umora i klonulosti; neće trebati odmor kao što je ovdje (vidi Otk 7:15; usporedi Otk 22:5); ali to će biti u svijetu u kojem neće biti umora, malaksalosti, bolesti; ali gdje će biti dovoljno snage da se zauvijek uključi u službu Božju. Međutim, nije nevjerovatna ni pretpostavka da se fizičke moći čovjeka, kao i njegove intelektualne, mogu znatno povećati na nebu. Ali po ovom pitanju nema otkrivenja.[15]

Barnes tvrdi da proslavljeno tijelo neće biti podložno slabostima, bolestima, nedostacima i umoru; ali smatra da nam nije objavljeno da li će njegova fizička snaga biti uvećana i čudesna (iako nije nevjerovatno pretpostaviti da će biti). Složit ću se s Barnsom što se tiče slabosti, bolesti, nedostataka i umora. Grudem ovako tumači:

Naša će tijela također biti podignuta "u snazi (grč. dynamis)" (1 Kor 15,43). Ovo je u suprotnosti sa "slabošću" koju sada vidimo u našim tijelima. Naša tijela nakon uskrsnuća ne samo da će biti slobodna od bolesti i starenja, već će im biti dana i punina snage i moći – ne beskonačne moći poput Božije, naravno, i vjerojatno ne onoga što bismo smatrali "nadljudskom" moći u smislu u kojem je posjeduju "superheroji" u modernim fiktivnim djelima, na primjer, ali bez obzira na to posjedovat ćemo punu i potpunu ljudsku moć i snagu, snagu koju je Bog htio da ljudska bića imaju u svojim tijelima kad ih je stvarao. Stoga će snaga biti dovoljna da učinimo sve što želimo učiniti u skladu s Božjom voljom.[16]

Ne slažem se s Grudemom po pitanju sile i snage koju ćemo posjedovati. Jer kada promatramo ljude u Bibliji, vidimo da su neki u običnim smrtnim ljudskim tijelima činili silne i čudesne stvari. Bili su kadri sami pobiti stotine ljudi (kao Davidovi junaci), trčati brže od konja (kao Ilija, 1 Kr 18:46) i podizati višetonske terete (kao Samson). Hoćete mi reći da mi u savršenom zajedništvu s Bogom i u proslavljenim tijelima nećemo moći raditi ono što su oni mogli u smrtnim zemaljskim tijelima? Osim toga, Isus je u zemaljskom tijelu mogao hodati po vodi, u sekundi prijeći kilometre i ući u kuću kroz zatvorena vrata.[17] Hoćete mi reći da mi to nećemo moći ni u proslavljenim tijelima?

Još tri argumenta ću iznijeti u prilog tvrdnji da ćemo u proslavljenim tijelima imati nadljudsku snagu i moć. Prvo, Biblija nam objavljuje da će naši stanovi biti u nebu. Isus je prilikom odlaska u nebo rekao da ide da nam pripravi mjesto u domu svoga Oca, pa će poslije doći da nas uzme k sebi da budemo gdje i On – na nebu (Iv 14:2,3).[18] Međutim, Biblija nam također otkriva da će nas posao biti i na zemlji.

(26)  Pobjedniku, onomu što do kraja bude vršio moja djela, dat ću vlast nad narodima  (27)  i vladat će njima palicom gvozdenom, kao posuđe glineno satirati ih… (Otk 2:26-27).

Iz ovoga ja zaključujem da ćemo stanovati na nebu, a raditi i na zemlji. To znači da ćemo na posao morati vozariti s neba na zemlju i obratno. Za to će nam trebati ili svemirske letjelice ili će naša tijela imati sposobnost letenja ili teleportacije.

Imamo biblijsku osnovu da zaključimo kako ćemo imati sposobnost brzog leta. Otkuda mi pravo da izjavljujem takvo nešto? Na temelju tekstova koji govore o kretanju i letu anđela. To su Danijel 9:21, Izaija 6:2; Otkrivenje 14:6; Ezekiel 1:4-28. Razne vrste anđela se kreću i lete brzinom munje. Ako oni mogu letjeti, vjerujem da ćemo moći i mi. Zašto to vjerujem? Sam Isus je izjavio da ćemo biti jednaki anđelima:

(34)  Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju.  (35)  No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju.  (36)  Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća" (Lk 20:34-36).[19]

To dalje može značiti i da ćemo biti jaki poput anđela, jer u Bibliji anđeli su opisani kao bića velike snage. Mi smo bića većeg ranga od anđela pa je nerealno očekivati da u nečemu budemo manji od njih (Heb 1:14).[20] Dakle, letjet ćemo bez letjelica i bit ćemo jaki poput anđela.[21]

Drugi argument je narav naše službe na zemlji. Imat ćemo vlast nad narodima, vladat ćemo gvozdenom palicom i satirati ih kao sudove lončarske. Da bismo vršili ovaj posao, bit će neophodno da imamo veliku snagu i moć.

Treći argument je da ćemo imati tijelo kao i sam Gospodin Isus. Zar će neko tvrditi da je Njegovo tijelo manje moćno od tijela anđela?

Koliko mi je poznato, ne postoji niti jedan dokaz niti argument u prilog tvrdnji da će naše proslavljeno tijelo biti slabije od tijela anđela, a postoji nekoliko argumenata i dokaza za tvrdnju da će biti jednako ili snažnije od tijela anđela.[22] Dakle, imamo biblijsku osnovu da zaključimo kako ćemo u proslavljenim tijelima biti više od Supermena. Ne samo da ćemo biti bolji od njega, jer ćemo biti besmrtni i nećemo se bojati kriptonita, nego ćemo biti i brži i jači.

Na kraju, Pavao kaže da će naše proslavljeno tijelo biti duhovno. To ne znači da ćemo biti duhovi bez tijela. Biblija jasno kaže da će naše duše biti ujedinjene s uskrslim tijelom, odnosno da će se tijela onih koji preostanu živi biti preobražena. Duhovno tijelo je, dakle, tijelo koje će biti pogodno za naš život na nebu ali i za službu na zemlji. Ne raspadljivo meso, nego neuništiva materija.[23]  

Proslavljenje stvorenja

Ne samo da će naša tijela biti preobražena nego će biti preobraženo i sve ono što je stvoreno. O tome nam posebno govore Poslanica Rimljanima, Otkrivenje i druge biblijske knjige.

(18)  Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.  (19)  Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih:  (20)  stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi.  (21)  Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje.  (22)  Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada.  (23)  Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. (Rim 8:18-23) 

Čitajući 22. i 23. poglavlje Otkrivenja, možemo dobiti veoma dobar uvid u promjene koje će se dogoditi u svemu što je stvoreno. Treba primijetiti da se potpuna preobrazba stvorenja neće dogoditi odmah nakon uskrsnuća, nego tek nakon hiljadugodišnjeg kraljevstva, iako će dosta promjena biti i u samom kraljevstvu.

4. Primjena doktrine na sadašnji život

Doktrina o proslavljenju posjeduje potencijal da nam da velike blagoslove već danas, u našem zemaljskom životu. Zato je neprihvatljivo da se ona zapostavlja i zanemaruje. Kada apostoli govore o proslavljenju, doktrinu povezuju s našim praktičnim životom, sa odupiranjem kušnjama, podnošenjem nevolja, problema i progonstava ali i s evengelizacijom. Pogledajmo samo neke tekstove.

Pomoć pri suočavanju s kušnjama

Poznavanja biblijske nauke o proslavljenju pomaže nam da se odupremo grešnim požudama i zavodljivostima ovog svijeta jer shvaćamo vrijednost i ljepotu onog što dolazi. Ovo sada i ovdje je ništa u usporedbi s onim što će biti. Isti princip vidimo i u suočavanju s nevoljama, problemima i progonstvima.

(1)  Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu!  (2)  Za onim gore težite, ne za zemaljskim!  (3)  Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu!  (4)  Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.  (5)  Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu - to idolopoklonstvo! (Kol 3:1-5) 

(17)  Braćo! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama.  (18)  Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova.  (19)  Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti - jer misle na zemaljsko.  (20)  Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista:  (21)  snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu. (Fil 3:17-21) 

Pomoć pri suočavaju s progonstvima

(16)  Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja;  (17)  ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.  (18)  Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. (Rim 8:16-18) 

(12)  Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa štogod neobično!  (13)  Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. (1 Pt 4:12-13) [24] 

Poticaj na evangelizaciju

Radujemo se što smo dionici tako divnih obećanih blagoslova, ali isto tako želimo da nam se i drugi pridruže u slavi. Ne samo da imamo poticaj s negativne strane, jer ne želimo da naši bližnji završe u vječnim mukama, nego nas i nada očekivane slave potiče na evangelizaciju.

(8) Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova - po mojem evanđelju.  (9)  Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana!  (10)  Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom. (2 Tim 2:8-10) 

[1] Stanley Grenz, David Guretzki, and Cherith Fee Nordling, Pocket Dictionary of Theological Terms, Downers Grove, InterVarsity Press, 1999, 55.

[2] Od kabad. Prevodioci Septuaginte su kabod (obično) prevodili sa doksa, a i u Novom Zavjetu doksa u osnovi ima isto značenje (V. S. Aalen, „Glory, Honour,“ u The New International Dictionary of New Testament Theology, Colin Brown ur., Grand Rapids, Zondervan, 1981, vol. 2:44,45).

[3] 3519 u J. Strong, The exhaustive concordance of the Bible, Woodside Bible Fellowship Ontario, 1996, el. ed.  Logos Library System.

[4] Pojam slava (kabod) četrdeset pet puta se odnosi na vidljivu manifestaciju Boga, i „kada god se spominje 'slava Božija' ovo značenje se mora uzeti u obzir“. (943e u TWOT).

[5] V. 934 u TWOT. Pojmovi „slava“ i „ime“ nekad su povezani sa reputacijom ili ugledom. (Ps 79:9).

[6] Dio teksta preuzet iz moje knjige: „Poruka proroka Malahije današnjoj Crkvi.“

[7] John M. Frame, Salvation Belongs to the Lord: An Introduction to Systematic Theology, Phillipsburg, P&R Publishing, 2006, 230.

[8] U grčkom tekstu koristi se aorist.

[9] Urastamo do zrelosti, ne do savršenstva kakvo ćemo postići u nebu.

[10] Ili prilikom uznesenja za one koji će dočekati Kristov ponovni dolazak.

[11] V. Millard Erickson, Christian Theology, 997.

[12] Riječi besprijekorni i besprigovorni prevod su iste grčke riječi.

[13] Erickson, 1000.

[14] Vidi Wayne Grudem, Systematic Theology, 2010, 1022. Tekstovi koji navoda na takav zaključak su: Mt 13:43; Dn 12:3; Otk 1:16; Otk 21:23; Dj 26:13 itd.)

[15] Albert Barnes' Notes on the Bible, s. v. „1 Kor 15:43”.

[16] Wayne Grudem, Systematic Theology, 2020, 1022.

[17] Mnogi smatraju da je Krist po uskrsnuću dobio proslavljeno tijelo. Ali to ne može biti istina iz barem četiri razloga. Prvo, na njemu su se vidjeli svježi tragovi rana. Drugo, Kristovo tijelo opisano u Otkrivenju i Krist koga je Pavao vidio na putu za Damask puno se razlikuje od onog što vidimo u Evanđeljima. Treće, Ivan kaže da ćemo Mu biti slični jer ćemo Ga vidjeti kao što jest (1 Iv 3:2). Ovo se nije ispunilo neposredno nakon uskrsnuća. Četvrto, Isus u Luki 24:39 pokazuje da ima tijelo i kosti. Tako zaključujem da je Kristovo tijelo preobraženo prilikom uznesenja. Vidi i A. T. Robertson, Word Pictures in the New Testament, E-Sword, s.v. „Lk 24:39“.

[18] Vidi i Iv 17:24.

[19] Naravno, možemo diskutirati o tome u čemu ćemo biti jednaki anđelima. Sigurno je da se radi o barem dvije stvari o kojima govori ovaj i paralelni tekstovi. Ali zbog argumenata koji slijede zaključujem da će sličnosti biti puno više. 

[20] Trenutno smo manji po položaju, ali ćemo po uskrsnuću biti veći od njih (Heb 2:5-18).

[21] We will not be the same as angels, but will be “like” them in that we too will be perfectly equipped and suited for heavenly, spiritual, supernatural, living. John F. MacArthur, Jr. 1 Corinthians, „MacArthur New Testament Commentary,“ Chicago: Moody Press, 1984, 438.

[22] Heb 1:14 kaže da su anđeli službujući duhovi. To ne znači da nemaju duhovna tijela (vidi 1 Kor 15:40-44).

[23] Vidi: Anthony C. Thiselton, „The First Epistle to the Corinthians: A Commentary on the Greek Text,” New International Greek Testament Commentary, Grand Rapids, Eerdmans, 2000, 1276 i dalje.

[24] Vidi i 2 Sol 1:3-12.