Jalova i spasonosna vjera

Kako se pripremiti za nevolje?

(Jalova i spasonosna vjera)

Mat 7:21-27 Croatian ST (KS)  (21)  "Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.  (22)  Mnogi će me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?'  (23)  Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'"  (24)  "Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni.  (25)  Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni."  (26)  "Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku.  (27)  Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika."

Uvod

Nevolje su sastavni dio života. S njima se suočavamo ili ćemo se suočiti prije ili kasnije. Postoje razne vrste nevolja. Progonstvo, odbačenost, prezir, siromaštvo, bolesti, ratovi, glad, smrt i druge raznorazne krize i svakovrsne nevolje. Mnogi nisu spremni da se suoče s nevoljama i kada one dođu, reagiraju pogrešno tako da još više povećaju negativne posljedice nevolje i sami sebi proizvedu još više nevolja. Od malih nevolja s kojima se ne znaju nositi, sami sebi naprave velike nevolje koje ih na kraju unište. Neki se snađu u malim nevoljama, ali za velike nisu spremni. Pa tako znamo da neki u krizama jednostavno polude. Pukne im srce. Ili se sami ubiju. Neki se razbole. Obitelji se posvađaju i rasture.

Biblija je puna primjera ljudi koji su zapali u nevolje i u nevoljama propali. Isto tako postoje primjeri ljudi koji su zapali u strašne nevolje, ali su iz njih izišli kao pobjednici. U koju grupu ti spadaš? Kako se suočavaš s malim nevoljama? Jesi li spreman za velike nevolje?

Na ovaj problem možemo gledati i sa jedne sasvim drugačije strane. Možemo postaviti pitanje imamo li vjeru? Kakve je kvalitete naša vjera? Je li dovoljno velika da nas provede i kroz najveće nevolje? Je li dovoljna da nas uvede u kraljevsko nebesko? (A to je na kraju najvažnije pitanje, zar ne?)

Naš današnji tekst opisuje jedno veoma veoma interesantnu situaciju. Mnogi stoje pred Kristom uvjereni da je njihova vjera istinska i dovoljno dobra da ih uvede u kraljevstvo nebesko, ali ostaju razočarani. Isus im kaže da oni u kraljevstvo nebesko ne mogu ući. Najgore od svega je što se tu više ništa ne može učiniti. Bit će prokleti i bačeni u oganj vječni.

Je li tvoja vjera prava? Je li dovoljno jaka da te provede i kroz najveće nevolje? Je li dovoljno dobra da te uvede u kraljevstvo nebesko?

Prije nego što nastavimo, želim da primijetite i zapamtite jednu stvar: ovi što stoje pred Kristom su uvjereni da je njihova vjera jaka i da je njihova vjera prava te da će ih uvesti u kraljevstvo nebesko. Ali su se prevarili. Zato te još jednom pitam: Šta je s tobom? U kojoj si ti grupi?

1. Karakteristike lažnih vjernika

Bili su uvjereni da su pravi vjernici

Do sada smo zapazili kako su oni uvjereni da su na pravom putu, da je njihova vjera prava i da su spremni za ulazak u kraljevstvo nebesko. Ali nisu bili. To je njihova prva karakteristika. Sada nas zanima zašto su bili tako uvjereni da su pravi, iako nisu?

Izgledali su kao vjernici

Prvo, vjerovali su da je Krist Gospodin. To vidimo iz toga što su Mu govorili: Gospodine, Gospodine. Jer ne bi Mu tako govorili da nisu vjerovali da je Gospodin, zar ne? I zamislite, imamo ljude koji vjeruju u Krista, zovu ga Gospodinom, a nisu spašeni. Kako je to moguće? Pa zar se spasenje ne postiže vjerom u Krista? Zar to što oni Krista nazivaju Gospodinom nije dokaz da su spašeni, jer u 1 Korinćanima 12:1 piše da niko ne može priznati Krista Gospodinom osim po djelovanju Duha Svetoga? 

Niko ne bi trebao pomisliti da ovi nisu imali ispravno vjerovanje. Istina je da mnogi od onih koji će u pakao nemaju ispravno vjerovanje. Međutim, mnogi od njih imaju sasvim ispravno vjerovanje. Isusova poenta ovdje nije ispravnost ili ne ispravnost njihovog vjerovanja.

Drugo, ne samo da su Krista nazivali Gospodinom nego su u Njegovo ime prorokovali, đavle izgonili i čudesa činili.

Mat 7:22 Croatian ST (KS)  (22)  Mnogi će me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?'

Zar je moguće da neko u Kristovo ime može učiniti ovako velike stvari, a ne biti spašen? Moguće je, itekako je moguće. To nam sam Isus kaže.

Mat 7:23 Croatian ST (KS)  (23)  Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'"

Treće, ne samo da su Krista zvali Gospodinom, ne samo da su u Njegovo ime činili silna djela, nego su slušali Njegovu riječ. Znači da su čitali Bibliju, slušali propovijedi, bili članovi crkve. A ipak ne spašeni.

Pogledajte šta ovdje imamo: imamo ljude koji za sebe misle da su vjernici, izgledaju kao vjernici, govore kao vjernici, imaju jake argumente zbog kojih smatraju da su vjernici, a nisu pravi vjernici jer ne ulaze u kraljevstvo nebesko. To znači da njihova vjera nije prava i spasonosna, nego lažna, kriva, uzaludna i jalova vjera.

To vam je kao kad imate viza kreditnu karticu. Na njoj piše viza, izgleda kao viza, paše u bankomat kao prava viza. A kad je ubacite da podignete pare, bankomat kaže da ne važi.

Izgledate kao vjernici, zovete se vjernicima, činite djela zbog kojih mislite da ste vjernici, a Isus vam kaže da ste nevjernici. Kakva će to za mnoge biti tragedija. Jesi li ti među tim mnogima? Kako možeš znati?

Sljedeća karakteristika koju vidimo u tekstu i koja ove lažne vjernike razlikuje od pravih je:

Nisu bili poslušni 

Mat 7:21 Croatian ST (KS)  (21)  "Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.

Mat 7:23 Croatian ST (KS)  (23)  Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'"

Nisu poslušni Božijoj volji. Božija volja je objavljena u Božijem zakonu. Zato ih Isus naziva i bezakonicima. Jeste li vi poslušni? Ako niste, šta vam daje pravo da se smatrate pravim vjernicima, onima koji će na kraju u kraljevstvo nebesko?

Kako je moguće da su se ovi o kojima Isus govori smatrali vjernicima, a nisu bili poslušni Bogu? Jedan razlog je sigurno i taj što su oni smatrali da su poslušni. Jer govorili su „Gospodine, Gospodine“ (gospodaru, mi se Tebi pokoravamo, Ti si naš Gospodar, mi vršimo Tvoju volju) i „u Tvoje ime činimo“ ( s Tvojim autoritetom, po tvojoj zapovijedi).

Kako je to moguće? Kako je moguće da su toliko obmanuti ili samoobmanuti? Ovo se Šaulov sindrom. Podsjeća na Šaula koji je dobio Božiju zapovijed, a nije je izvršio. Pa kad ga je Samuel pitao zašto nije izvršio, on je rekao da je izvršio.

1Sa 15:19-20 Croatian ST (KS)  (19)  Zašto nisi poslušao riječi Jahvine? Zašto si se bacio na plijen i učinio ono što je zlo u Jahvinim očima?"  (20)  Šaul odgovori Samuelu: "Ja sam poslušao riječ Jahvinu: poduzeo sam pohod kamo me poslao, doveo sam Agaga, amalečkoga kralja, i izvršio 'herem' na Amalečanima.

Jesmo li poslušni Bogu? Imamo li Šaulov sindrom?

Nemojte se igrati. Ulog je prevelik. Bog neće spasiti lažne nego prave vjernike. Otići ćete u pakao ako se istinski ne pokajete i ne počnete vršiti Božiju volju.

2. Karakteristike jalove vjere

Kako prepoznati lažnu, jalovu vjeru i izliječiti se od nje kako bismo na kraju uistinu ušli u kraljevstvo nebesko? Osim toga, prava vjera nam je potrebna i neophodna kako bismo se mogli suočavati s problemima i nevoljama na pravi način i iz njih izlazili kao pobjednici. Ako naša vjera ima karakteristike jalove vjere, onda će nakon nevolja i problema od našeg života ostati velika ruševina. A ako je naša vjera prava, nevolje i problemi će je još više ojačati.

Jalova vjera je:

Kriva vjera

Mnogi se smatraju vjernicima i vjeruju u Krista, ali ne onog pravog:

1Jn 2:22-24 Croatian ST (KS)  (22)  Tko je lažac, ako ne onaj koji tvrdi da Isus nije Krist? Antikrist je onaj  (23)  tko niječe Oca i Sina. Svaki koji niječe Sina, nema ni Oca, a tko priznaje Sina, ima i Oca.  (24)  A vi - što čuste od početka, u vama nek ostane. Ako u vama ostane što čuste od početka, i vi ćete ostati u Sinu i Ocu.

Čitaj Bibliju, proučavaj Bibliju. Idi u dobro crkvu i slušaj propovijedi i predavanja. Jer ako nemaš ispravno vjerovanje, propast ćeš.

1Co 15:12-14 Croatian ST (KS)  (12)  No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih?  (13)  Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo.  (14)  Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.

Kriva vjera, vjera koja negira temeljne istine evanđelja, je uzaludna vjera. Ona nikog ne spasava.

Jalova vjera je i

Nepotpuna vjera

Nema potpun i dovoljan sadržaj vjere

Joh 4:46-54 Croatian ST (KS)  (46)  Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu.  (47)  Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro.  (48)  Nato mu Isus reče: "Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!"  (49)  Kaže mu kraljevski službenik: "Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete."  (50)  Kaže mu Isus: "Idi, sin tvoj živi!" Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode.  (51)  Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi.  (52)  Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: "Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica."  (53)  Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov.  (54)  Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.

U tekstu imamo tri povjerova. Prvo povjerova nije naznačeno direktno. Ali čovjek je vjerovao da je Isus iscjelitelj. To je dobro, ali nije dovoljno. Takva vjera je nepotpuna, nije spasonosna. Vjerovao je i riječi koju mu reče Isus. To je još bolje, ali nije dovoljno, jer na kraju kaže: “I povjerova on…”

Joh 2:23-25 Croatian ST (KS)  (23)  Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio.  (24)  No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao  (25)  i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Nepotpuna vjera nije spasonosna. Potpuna vjera je ona koja vjeruje sva što je potrebno za spasenje. Vjeruje u istinitost i nepogrešivost Riječi Božije, u čevjekovu grešnost i nemogućnost da sam sebe spasi, u Krista koji Bog i čovjek, koji je potpuno pravedan na križu umro zamjenskom smrću, treći dan uskrsnuo, bio uznesen na nebo i ponovo će doći da sudi žive i mrtve i uspostavi svoje kraljevstvo. Sve ovo, a vidjet ćemo i više od toga.

Ne proizvodi djela

Ljudi u našem tekstu su imali vjeru, ali nisu imali djela. Vjerovali su dosta toga, doživjeli su dosta toga, ali sve to nije bilo dovoljno. Njihova vjera nije proizvela djela.

1Jn 1:6 Croatian ST (KS)  (6)  Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine.

1Jn 2:4 Croatian ST (KS)  (4)  Tko veli: "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine.

1Jn 2:9 Croatian ST (KS)  (9)  Tko veli da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je sve do sada.

Jas 2:14-20 Croatian ST (KS)  (14)  Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti?  (15)  Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje  (16)  pa im tkogod od vas rekne: "Hajdete u miru, grijte se i sitite", a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist?  (17)  Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi.  (18)  Inače, mogao bi tko reći: "Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru.  (19)  Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću."  (20)  Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djela jalova?

Ne proizvodi ustrajnost

Luk 8:11-15 Croatian ST (KS)  (11)  "A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja.  (12)  Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se.  (13)  A na kamenu - to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu.  (14)  A što pade u trnje - to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda.  (15)  Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti."

1Jn 2:18-19 Croatian ST (KS)  (18)  Djeco, posljednji je čas! I, kako ste čuli, dolazi Antikrist. I sad su se već mnogi antikristi pojavili. Odatle znamo da je posljednji čas.  (19)  Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas.

2Pe 2:20-22 Croatian ST (KS)  (20)  Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleću i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga.  (21)  Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leđa svetoj zapovijedi koja im je predana.  (22)  Dogodilo im se što veli istinita izreka: "Pas se vraća svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu."

Ne proizvodi javno priznanje

Joh 12:42-43 Croatian ST (KS)  (42)  Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge.  (43)  Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje.

Mat 10:32-33 Croatian ST (KS)  (32)  "Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima.  (33)  A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima."

Imaš li pravu ili krivu vjeru? Hoće li tvoja vjera nadvladati nevolje i probleme? Hoće li biti dovoljna za ulazak u Kraljevstvo?

Mat 7:21-27 Croatian ST (KS)  (21)  "Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.  (22)  Mnogi će me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?'  (23)  Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'"  (24)  "Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni.  (25)  Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni."  (26)  "Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku.  (27)  Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika."

Razmotrili smo  jalovu vjeru a sad nas zanima prava vjera. Ona je ključna jer bez nje ne možemo ući u kraljevstvo nebesko niti imamo potencijal da se u ovom životu adekvatno suočimo s problemima i nevoljama. Dakle, da bismo od problema i nevolja imali korist, a ne štetu, ključno je da imamo pravu vjeru.

3. Karakteristike prave vjere

Neke karakteristike prave vjere su da se ona temelji na Riječi Božijoj (ima pravi temelj), da je usmjerena na pravu osobu – Isusa Krista (ima pravi objekat). Da je mi ne proizvodimo, nego od Boga primamo (ima pravo porijeklo) i da je prate specifične posljedice (ima prave posljedice).

Pravi temelj

Nećemo detaljno analizirati svaki od ovih suštinski važnih sastojaka prave vjere, samo neke, a ostale ćemo tek spomenuti.

Prva važna stvar je da spasonosna vjera ima pravi temelj. Taj temelj može biti samo i jedino Riječ Božija. Pogledajmo par biblijskih tekstova:

1Co 15:1-4 Croatian ST (KS)  (1)  Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite,  (2)  po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste.  (3)  Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima;  (4)  bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima;

Evanđelje po kojem dolazi spasenje se temelji samo i jedino na Pismima svetim – Bibliji. Sve što nije u skladu i što je suprotno Bibliji nije pravo Evanđelje, i vjera u takvo „evanđelje“ ne može biti spasonosna vjera.

Rom 10:13-17 Croatian ST (KS)  (13)  Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.  (14)  Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika?  (15)  A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.  (16)  Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?  (17)  Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.

Tekst nam jasno govori da bez prave poruke nema prave vjere. Prava poruka je samo i jedino riječ Kristova. A šta je to ako ne poruka koja se temelji samo i jedino na Pismu?

Prema tome, ako nisi čuo pravu poruku, ne možeš imati pravu vjeru. Što ne znači da ćeš imati pravu vjeru ako si čuo pravu poruku. Za pravu vjeru je potrebno više od prave poruke, ali nipošto manje.

Primjer Bila Johnsona

Dakle, važno je znati da prava vjera ima pravi temelj: Riječ Božiju. Jer „vjera dolazi od propovijedanja a propovijedanje biva riječju Kristovom. Ako želiš pravu vjeru, onda slušaj propovijedanje Riječi Božije i sam čitaj Riječ Božiju. U protivnom se može desiti da se tvoja vjera pokaže lažnom.  

Pravi Krist

„Ja vjerujem u Boga“ – kažu. Ne, vjera u Boga nikoga ne spasava. Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se. „Ja vjerujem u Isusa“ – kažu, neki. Ali kojeg Isusa? Sam Isus je jednom prilikom rekao ovako: Mat 24:5 Croatian ST (KS)  (5)  Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: 'Ja sam Krist!' I mnoge će zavesti."

I malom djetetu bi trebalo biti jasno da nije dovoljno reći: „Ja vjerujem u Isusa“, jer očigledno nije svaki Isus pravi Isus. Mnogi su lažni. Kakav je Isus u koga ti vjeruješ, pravi ili lažni? Pravi Isus je samo onaj koji se obavio kroz Sveta pisma. Ako ti ne čitaš i ne proučavaš Svata pisma, velike su šanse da vjeruješ u krivog Isusa.

Jedan brat mi kaže da ne voli čitati, ali jako puno sluša propovijedi. Žao mi je, ali to nije dovoljno dobro. Vrlo lako ti se može desiti da vjeruješ u krivog Isusa, onoga koji ne spasava. Spasonosna vjera vjeruje samo i jedino u Isusa Svetih Pisama.

Neki kažu: „Ne možeš Isusu osim preko Marije“ ili „preko crkve“. Takav Isus je lažni Isus, jer pravi je rekao:

Mat 11:28 Croatian ST (KS)  (28)  "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.

Joh 7:37-38 Croatian ST (KS)  (37)  U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: "Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije  (38)  koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: 'Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!'"

Pravom Isusu se pristupa slobodno, bez posrednika, jer On je posrednik. Nema posrednika do posrednika. To je istina, drugo su hereze.

Pravi Isus je u potpunosti Bog. Ali i u potpunosti čovjek. On je na križu umro, bio pokopan i uskrsnuo. Uskrsnulo je isto ono tijelo koje je bilo ubijeno. Vjeruješ li u takvog Isusa. Isus je bio Židov, ne Hrvat ili Italijan. Vjeruješ li u takvog Isusa?

Pravi izvor

Ako je vjera nešto što vi proizvodite sami od sebe, onda to nipošto nije prava vjera. Prava vjera je dar Božiji. Niko ne može doći Kristu ako ga ne povuče Otac. On je onaj koji ljude poziva posebnim pozivom i daje im obraćenje i vjeru.

(24) A sluga Gospodnji treba da se ne svađa, nego da bude nježan prema svima, sposoban poučavati, zlo podnositi, (25) da s blagošću preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario obraćenjem te spoznaju istinu (2 Tim 2:24-25).

Tekst nam jasno kaže da Bog ljude podaruje obraćenjem. To nipošto nije neko njihovo postignuće. Neki će reći da se to odnosi samo na obraćenje ali ne i na vjeru. Obraćenje je ovdje sinonim za vjeru. Kao i u sljedećem tekstu:

Luk 16:29-31 Croatian ST (KS)  (29)  Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!'  (30)  A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.'  (31)  Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'"

„Obratiti se“ i „povjerovati“ su u ovom tekstu sinonimi i imaju identično značenje. Nekada im se značenje razlikuje. Npr. kada imamo obje riječi u istoj rečenici. Međutim, kada imamo jednu riječ, npr. obraćenje, onda je često možemo zamijeniti riječju vjera, kao što je slučaj u 2 Tim 2:24,25.

Dakle, prava vjera ima pravi izvor a to je sam Bog. Prava vjera dolazi od Boga, zato traži Boga i prizivaj Ga dok još možeš:

Isa 55:6-7 Croatian ST (KS)  (6)  Tražite Jahvu dok se može naći, zovite ga dok je blizu!  (7)  Nek' bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju.

Prave posljedice

Do sada smo vidjeli da prave posljedice jesu prava djela, djela poslušnosti i djela ljubavi; zatim ustrajnost i javno priznanje. Međutim, to nipošto nije sve niti je ono što je glavno. Glavne posljedice vjere se očituju u onom što Bog čini. Pa tako govorimo o oživljenju, oproštenju, opravdanju, osnaženju, pomirenju, posinjenju i posvećenju. Sve ovo se dešava u trenutku kada čovjek povjeruje u Krista, stim da nešto od toga logički prethodi a nešto slijedi vjeru. Međutim, sve nabrojano, bilo u potpunosti, bilo djelimično, slijedi vjeru, pa sam sve svrstao u posljedice vjere.

Ono što logički djelimično prethodi vjeri je jedan aspekt oživljenja. Nazivamo ga i nanovo rođenje ali i posebni poziv. Nanovo rođenje je često širi pojam te obuhvaća sve nabrojano: oživljenje, oproštenje, opravdanje, osnaženje, pomirenje, posinjenje i posvećenje. Kada pojam koristim u najužem smislu, onda ga poistovjećujem sa posebnim pozivom.

Prije vjere

Pogledajmo nekoliko tekstova koji nam govore o tome šta se to dešava odnosno šta to Bog radi kako bi čovjeku omogućio da povjeruje (osim propovijedanja evanđelja). Započnimo sa nekim starozavjetnim tekstovima koji nam daje naslutiti šta se to dešava:

Deu 29:4 Croatian ST (KS)  (4)  Ali vam ne dade Jahve do danas razuma da shvatite, očiju da vidite ni ušiju da čujete.

Isa 44:18 Croatian ST (KS)  (18)  Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oči pa ne vide, i srce pa ne shvaćaju.

Isa 6:8-10 Croatian ST (KS)  (8)  Tad čuh glas Gospodnji: "Koga da pošaljem? I tko će nam poći?" Ja rekoh: "Evo me, mene pošalji!"  (9)  On odgovori: "Idi i reci tom narodu: 'Slušajte dobro, al' nećete razumjeti, gledajte dobro, al' nećete spoznati.'  (10)  Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio."

Čini se da nam ovi tekstovi otkrivaju neke od glavnih karakteristika nevjernika: Razum, im je zaslijepljen, oči zatvorene, uši začepljene i srce usaljeno. Sad vi meni recite: može li čovjek koji se nalazi u ovakvom stanju povjerovati u Krista? Odgovor je jasan i daje nam ga sam biblijski tekst, a odgovor je: ne može, jer piše:

(10)  Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio.

Dakle, onaj koji ima začepljene oči, uši i zatvoreno srce ne može vjerovati i ne može se obratiti. Šta se onda mora dogoditi prije nego što čovjek povjeruje? Promjena srca, otvaranje uma, očju i ušiju. To mora učiniti Bog. I to je upravo ono što i piše u Djelima apostolskim:

Act 16:14 Croatian ST (KS)  (14)  Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio.

Ovo otvaranje srca se naziva i povlačenje:

Joh 6:44 Croatian ST (KS)  (44)  Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

Dakle, da bi neko povjerovao pravom spasonosnom vjerom, mora biti povučen od strane Boga oca, a to se dešava otvaranjem srca, uma, očiju i ušiju. Niko ko nije doživio ovu promjenu nema spasonosnu vjeru.

Zašto je to važno znati? Vjerovatno iz više razloga. Jedan je sigurno i taj da se možemo ispitati. Ukoliko je naša vjera nešto što smo mi postigli ili proizveli ili nalijedili, onda to sigurno nije prava vjera, jer takva vjera nije spasonosna i ne proizvodi prave plodove. Drugi razlog je da pravu vjeru tražimo na pravom mjestu: kod Boga, ne u sebi.

Neki će reći da ovo što govorim nema smisla, jer kako će nevjernici tražiti Boga? Oni su u stanju potpune pokvarenosti i potpune nemogućnosti. Oni ne traže Boga i ne mare za Njega. Dok ih Bog nanovo ne rodi, oni su duhovno mrtvi. I ja se slažem da je to tako, ali se ne slažem s primjenom tih istina. To što su ljudi u stanju potpune pokvarenosti i nemogućnosti ne znači da im ne trebamo propovijedati i pozivati ih na pokajanje i vjeru. Dakako da trebamo. To što niko ne može imati pravu vjeru dok je ne primi od Boga kroz posebni poziv, ne znači da Bog ne čini i druge stvari kako bi ljude privukao k sebi te da ljudi na Božije poticaje ne trebaju odgovoriti traženjem Boga i molitvom. Trebaju, i postoje dokazi da trebaju. Jedan je primjer Kornelija koji se molio Bogu i čiju molitvu je Bog uslišao tako što mu je poslao Petra da mu propovijeda Evanđelje kroz šta je Kornelije i primio spasonosnu vjeru.

Posljedice vjere: opravdanje, pomirenje, posinjenje i posvećenje

Rom 5:1 Croatian ST (KS)  (1)  Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu.

Tekst nas uči da opravdanje i pomirenje dolaze kao posljedica vjere. Mir postižemo po opravdanju a opravdanje po vjeri. Opravdanje je proglas Boga sudca u pogledu okrivljenog grešnika kojim mu se opraštaju grijesi i pripisuje Kristova pravednost. Pomirenje je prestanak osude i Božijeg gnjeva nad nama i uspostavljanje odnosa mira i zajedništva s Bogom. Evo šta nam Pavao u 1 Korinćanima govori o opravdanju i pomirenju:

2Co 5:14-21 Croatian ST (KS)  (14)  Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe;  (15)  i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu.  (16)  Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo.  (17)  Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!  (18)  A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja.  (19)  Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja.  (20)  Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!  (21)  Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.

Da li je Krist sagriješio? Nipošto, jer piše da On ne učini grijeha. A da li je sada postao grešan, jer piše da ga je Bog učinio grijehom? Nipošto nije postao grešan, nego Bog računa da je sagriješio iako nije. Pogledajmo 19. redak: (19)  Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući (ne uračunavajući) im opačina njihovih… Svijet je sagriješio i grešan je, a Bog računa da nije. Kako je to moguće? Tako što su naši grijesi uračanuti ili pripisani Njemu To znači da Ga je Bog učinio grijehom. Uračunao Mu je naše grijehe iako ih On nije učinio. A nama je uračunao Njegovu pravednost, iako smo nepravedni. To nam ilustrira i sljedeći tekst:

Mar 15:27-28 Croatian ST (KS)  (27)  A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.  (28)  Tako se ispuni riječ Pisma: "Ubrojen je među zločince."

Isus je ubrojen ili uračunat među zločince. Ali nije bio zločinac. To što su ga uračunali među zločince nije Njega zaprljalo ili zagadilo grijehom. I dalje ostaje potpuno pravedan iako ga računaju u grešnike. Tako je i na Božijem sudu. Krista, koji je potpuno pravedan, Bog računa u grešnike kako bi nas mogao uračunati u pravednike. To je suština opravdanja i pomirenja. Naši grijesi se računaju Njemu i On na križu plaća kaznu koju smo mi zaslužili. Njegova pravednost se uračunava nama i mi primamo blagoslove koje je On zaslužio. To je oproštenje, opravdanje i pomirenje.

Osim toga primamo i posinjenje. I to je blagoslov koji uživaju samo pravi vjernici. Pogledajmo nekoliko tekstova:

Joh 1:11-13 Croatian ST (KS)  (11)  K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.  (12)  A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime,  (13)  koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.

Rom 8:14-17 Croatian ST (KS)  (14)  Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji.  (15)  Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!"  (16)  Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja;  (17)  ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

Gal 3:26 Croatian ST (KS)  (26)  Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu.

Ali to nije sve. Postoji i osnaženje i posvećenje. Ne samo da nas Bog proglašava pravednim (opravdanje) nego nas i čini pravednim (posvećenje). Vjerom smo primili i Duha u čijoj sili sada možemo živjeti novim životom u pravednosti. Ko je u Kristu, novi je stvor, ne samo zato što je proglašen pravednim u Božijim knjigama i što je usvojen u Božiju obitelj nego i zato što je poučen Riječju Božijom i osnažen Duhom za novi život poslušnosti.

Rom 8:1-4 Croatian ST (KS)  (1)  Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu!  (2)  Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti.  (3)  Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu  (4)  da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu.

1Jn 3:1-10 Croatian ST (KS)  (1)  Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega.  (2)  Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.  (3)  I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist.  (4)  Tko god čini grijeh, čini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje.  (5)  I znate: on se pojavi da odnese grijehe i grijeha nema u njemu.  (6)  Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit upoznao.  (7)  Dječice, nitko neka vas ne zavede! Tko čini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan.  (8)  Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska.  (9)  Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga.  (10)  Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga.

Reći ću vam nešto: ako možete griješiti, živjeti u grijehu i mrziti vjernike onda niste Božija, nego đavolska djeca. Ali to ne kažem ja, nego Riječ Božija. To znači da se u životu Istinskog vjernika nešto promijenilo. Nije više isti kao što je bio. Prije je mogao griješiti i uživati u grijehu, ali sada to više ne može. Iako sagriješi, ne osjeća se dobro, osjeća žalost zbog grijeha te dolazi do pokajanja. To je znak da od takvog čovjeka ima „kruha“, da je u njegovom srcu prava vjera.

Zaključak

Dakle, kako se suočiti s problemina i nevoljama? Kako zadržati vjeru i u najtežim životnim situacijama i krizama? Kako se ispravno suočiti s problemima i kroz njih proći kao pobjednik? Prvi dio odgovora leži u naravi same vjere. Da bismo zadržali vjeru, moramo imati pravu spasonosnu vjeru. Drugi dio odgovora leži u pravoj upotrebi i istreniranosti te prave vjere. Za daljnju pouku vidi propovijed pod nazivom „Učeništvo“.