Rijeka Jadova

IZVOR
    U Gornjoj Ploči iz malog planinskog jezera, podno Pločanskog klanca, izvire rijeka Jadova, najveća pritoka rijeke Like. Dužina rijeke Jadove je 41,2 km. Izvire na nadmorskoj visini od 640 m. U samoj Ploči rijeka teče krivudavo u smjeru juga i zamočvaruje okolno zemljište između sela Ploča i Vranik gdje naglo mijenja smjer prema sjeverozapadu obavijajući selo Ploča i dalje teče prema Donjoj Ploči i Mogoriću. Putujući svojim riječnim tokom kroz ravno Bjelopolje i sjevernim rubnim dijelom Ličkog polja, od istoka prema zapadu, Jadova povezuje Ploču sa selima: Mogorić, Pavlovac, Zavođe, Vrebac i Barlete, a kod Kulice utječe u rijeku Liku
    Uz izvorno jezero, u Jadovu utječu potoci sa sjevera iz Srednje Gore, a iz Mutilić sela se u nju ulijeva potok Mutilić. U selu Vranik u Jadovu se ulijeva potok Grabovac. Na području mogorićkog atara u Jadovu utiču potoci Kovačica i Pločica. Kovačica je osjetno bogatija vodom od Pločice. Na sjevernom dijelu Jadove, ispod Sredogorja, javljaju se izvori čija se voda sliva prema Jadovi. Oni su, međutim, kratkog toka i u sušama većina presušuje. Kada su oborine obilnije i visok vodostaj, Jadova ima puno vode, ali u sušnijim razdobljima, njen vodostaj je vrlo nizak, zato i nosi poznati epitet „Jaruga“. 

NAZIV
    Ime je vjerovatno dobila po jednom od narodnih predanja. Za vrijeme turske vladavine Pločom, odnosno Likom, beg Alaga Vrebo je imao sina, koji je često odlazio na obalu rijeke. Jednog dana nesrećni dječak se utopio. Njegova majka je, navodno, svakog dana odlazila do rijeke i stalno plakala i jadikovala (jadovala). Tako je po njenom jadovanju rijeka i dobila današnje ime – Jadova. Takođe, po narodnom predanju ova rijeka se u dalekoj prošlosti zvala Milava. Pločani, kao i mještani sela kroz koja i protječe, češće je zovu Jaruga, nego Jadova. Jaruga je zovu jer za vrijeme ljetnih sušnih perioda u njoj nema vode.

O JADOVI
    U Ploči na Jadovi su izrađeni mostovi: kod zaseoka Kljajića – most Kljajića; u centru Ploče, kod zaseoka Pavlica – dva Pavličina mosta i most Pod Jadovom.
    Jadova u proljeće zna da prelije svoje korito i poplavi dio Bjelopolja i kuće u zaseoku Budimlija i Pavlica, koje se nalaze uz put. U ljetnom periodu Jadova presuši, pa bi Pločani odlazili na kupanje u Jezero ili pod most Kljajića ili kod zaselka Petkovića.
    Jadova je uglavnom služila kao pojilište za blago, kupanje, navodnjavanje, gašenje kreča (klaka), kiseljenje konoplje, pranja veša, zaparivanje kaca, ulov ribe, kao i za piće.

RIBE JADOVE
    Jadova je poznata po dvije endemske vrste riba koje ima samo u Jadovi. To su Jadovski Pijor i Vijun poznat u selu pod imenom Cijuk zato što cijuče kad se izvadi iz vode. Tu je još bila i potočna pastrva, danas je skoro istrebljena, možda se još nađe po koji primjerak. Od ostalih vrsta koje su naseljene su Sunčanica, Karas, Linjak, Klen, Žutooka, Crvenperka, Šaran i možda po koja Kalifornijska Pastrva. Nekada je bilo i rakova.
    Jadovski vijun (Cobitis jadovensis) otriven je 2006. godine u rijeci Jadovi, pritoci rijeke Like. Živi u izolovanom staništu posebno osjetljivom na ljudski utjecaj. Vijun iz Jadove je mala riba, duga je do 10 cm vitkog izduženog tijela. Tijelom dominiraju nizovi uzdužnih pjega. Živi samo u ovoj rijeci. Za sušnog razdoblja preživljava u podzemlju.
    U rijeci Jadovi u Ploči živi endemski jadovski pijor ili gaovica (Phoxinellus jadovensis), gdje je i otkriven. Postoji i krbavski pijor (Phoxinellus krbavensis) otkriven je u Vukovoj izvor - pećini na području Krbavskog polja. Pijori su dugački od 7 do 10 centimetara i nastanjuju uska područja u slivovima dinarskih rijeka, mahom jadranskog sliva. Oba su, kao i sve gaovice, relikti, tj. preživjele su geološke i klimatske promjene tokom serije ledenih doba prije nekoliko stotina hiljada godina. Te su ih promjene ograničile na usko područje krških rijeka, a najveći dio godine provode u podzemnim vodama s kojima su te rijeke u vezi. Ključni dio života provodile su u sezonskim blatima koja nastaju od potapanja krških polja. Izgradnje hidrocentrala i vještačkih jezera uvelike su onemogućile prirodni krug života gaovica.
    Zbog ljetnih suša i presušivanja rijeke mnoge vrste izumiru, a ljeta postaju sve sušnija i toplija.

VODE
    Osim Jadove Ploča ima i veći broj vrela i bunara, sa živom vodom, koja nikad ne presušuju: vrelo Kljajića „Salakovac“; vrelo – bunari „kod mosta Kljajića“; vrelo bunar Petković; vrelo – bunari Pavličini; vrelo bunar u „Crkvenim dolovima“; vrelo Miljkovića; vrelo Popovića; vrelo – pećina Štulića i potok Nenada; vrelo – pećina Orlovića i vrelo „Pijuk Đukića“ – međa između sela Ploče i Mogorića. Mještani Gornje Ploče često su po vodu odlazili preko Bukanjskog klanca u Bukanju, a naročito kad su se pravila i polijevala guvna, pred početak vršidbe žita.
    Pločansko jezero, smješteno podno Pločanskog klanca i ispod visokih stijena i litica brda Nikolskog, površine oko 200 metara kvadratnih, a dubine oko 7 metara, ipak je nepresušni izvor hladne i bistre vode, bogate ribom pastrvom i rakovima. Pločani, i područje oko Jezera, zovu Jezerom (izvor Jadove, Dubljanik, dio toka Jadove), a samo Jezero zovu Kotlina.

Creative Commons licenca
Ovo delo je licencirano pod uslovima licenceCreative Commons Autorstvo 3.0 Unported .