Gajnice 3.e

Pretraži ovu web-lokaciju

Grički top, lektira i oko nje

objavio 24. svi 2011. 11:04 Karmen Hlad   [ ažurirano 25. svi 2011. 04:54 ]

   Svoju priču razvijamo dalje. U ponedjeljak, 23. svibnja u razgovoru o obilasku Gornjeg grada  nije moglo, a da se ne krene s pričom o Gričkom topu, Dubravka Horvatića. Od legendi koje se u toj knjizi mogu pronaći mi smo se bavili baš Gričkim topom.
  Podijelili smo se u skupine pa zajedno pročitali legendu. Zadatak je bio izrditi legendu vremena. (tema za ovaj zadatak preuzeta je iz knjige Kratke aktivnosti za rad nakon čitanja, 50 aktivnosti i grafičkih organizatora, zabavnih i spremnih za uporabu uz svaku knjigu - za pomoć djeci u samostalnom čitanju i svladavanju važnih vještina čitanja, Laura Witmer, Ostvarenje, Buševec, 2008.)
Učenici su dobili upute za rad i listić s lentom. Trebali su porazgovarati o važnim događajima u legendi, zapisati ih redoslijedom kojim su se dogodili. Uz navođenje vremena događaja trebali su upisati i kratak opis toga događaja.







Nije bilo ni najmanje lako, ali trudili smo se. Mislim da slike govore sve. Neki su bili vrlo uspješni i složni, a nekima je ovaj rad bio poput noćne more. Prosudite sami tko je tko.
 
  U prezentaciji radova pokazali smo koliko smo uspješno odradili zadatak.

  U utorak 24. svibnja 2011. prvi sat, 8,00. Još spavamo, a u razred ulazi Maksova mama.



Pozdravljamo se krećemo s razgovorom. Teta Višnja je kao učiteljica, nema milosti, od ranoga jutra priča i nešto pita. Ali je i zanimljiva i ne da mislima da još malo odrijemaju. Ona je bibliotekarka, radi u jednoj od Gradskih knjižnica i ponekad nam bude roditelj - gost - učitelj. Uvijek nas nasmije i zabavi pa je tako bilo i danas.
 Počela je s "oštrim" pitanjem o tome što je legenda. Pitanje smo "otupili" točnim odgovorom. Ili smo samo mislili da je točan. Zapravo, bio je djelomično točan. Mi smo rekli da je to priča o nekoj osobi ili događaju koji se ne može  provjeriti i dokazati jer nema povijesnih (ili kakvih drugih) dokaza i da je sačuvana tako što je išla s koljena na koljjeno. I tu smo "fulali"! Nema koljena nego NARODNA PREDAJA. OK, pa to smo i mi mislili!
Dubravko Horavatić je zapisao legendu.
Zatim su pitanja postala sve opasnija i opasnije. Npr. zašto u ovoj legendi nema razgovora među likovima? No, i mi igrača za igru imamo pa je Eleonora spasila obraz odgovorom da legendu priča pripovjedač pa onda nema razgovora likova. To je naša Elica! Uvijek nas izvuče kad je frka.
Zatim nas je teta Višnja zatekla pitanjem na kojoj je to obali Save bio Hasan paša Predojević? Lijeva! - netko je viknuo. Odmah se čulo: Desna! Teta Višnja je zamolila da se dogovorimo koja je strana pa smo mi brzinom svjetlosti prokopali po našem znanju o vodama zavičaja i sjetili se da smo mi na lijevoj obali pa je onda Predojević bio na desnoj. Uf! Izvukli smo se i ovaj puta.
Onda su uslijedila pitanja o tome što su Turci radili u taboru, kakvi su bili ratnici, što su iza sebe ostavljali nakon osvajačkih pohoda..... Znali smo sve odgovore!
A onda priča o Zagrepčanima! Jesu li bili spremni za bitku s Turcima? Što su poduzimali? Od kuda im top? Kakav je to bio top? Što znači da je bio dalekometan? Jesu li Zagrepčani znali do kuda će odletjeti topovska kugla?
Opet smo se vratili na Hasan pašu. Pokušali smo odrediti kakve su njegove osobine i vrlo malo smo griješili. Vidjeli smo da je teti Višnji drago što dosta toga znamo.
Ovako smo odlučili:
Hasan paša Predojević je bio: zloban, pohlepan, bešćutan, ohol, okrutan, nemilosrdan, opasan ali je bio i kukavica.

Kakvi su bili Zagrepčani?
Oni su bili: mudri, bojažljivi, odlučni da obrane grad, hrabri jer su se suprostavili moćnom Hasan paši, oprezni.

Vidi se kako su se Zagrepčani odnosili prema svojemu gradu - voljeli su ga i brinuli o njemu. Danas pucanj topa točno u podne pokazuje kako Zagerpčani vole svoj grad i kako su ponosni na svoju povijest.

  Sada je trebalo zamisliti da Zagrepčani nisu uspjeli kupiti top ili da topovska kugla nije odletjela dalje od prvih gradskih polja. Što bi tada bilo?
Marcel je rekao da ne bi bilo ovako lijepe legende. Vranko je rekao da ne bi bilo hrvatskoga jezika.
 
Teta Višnja je zadala završni zadatak: Kako bi ti riješio/la problem obrane Zagreba da nije kupljen top?

  Priče su bile zaista maštovite:
 - sakrili bi se u šume Medvednice pa od tamo organizirali napad iznenađenja,
 - izgradio bi katapult pa gađali kuglama,
 - ispaljivali bi zapaljene strijele,
 - branili bi grad svim što bi im se našlo pri ruci,
 - izmislili bi neki stroj koji bi pomogao u obrani,
 - zaronili bi u Savu pa prišli Turcima s leđa i napali ih,
 - oženili bi Hasan pašu za neku lijepu Zagrepčanku pa ga tako dovukli
   u grad, a onda ubili.....

  Eto, ideja ne manjka. Za domaći rad napravit ćemo priču u stripu kako bismo mi spasili Zagreb. Čekajte nove priloge! Do tada uživajte u čitanju naše stranice.


Stripovi: Kako sam spasio/la Zagreb od Hasan paše













Comments

Brojimo od 16.7.2010.