Parenje, izlaganje i njega pasa

Besplatna knjiga za download

Sitemap

Link na Forum Šapice

Što sve trebate znati prije negoli se odlučite pariti vašu kuju?

Uvod

Ukoliko se radi o rasnom psu pretpostavljam da imate sve potrebne papire, dakle rodovnicu i cijepnu knjižicu. Ako se želite baviti uzgojem najbolje bi bilo da registrirate uzgajivačnicu. Procedura nije komplicirana. Potrebno je da ste član nekog kinološkog kluba na području na kojem živite te da ste član Hrvatskog kinološkog saveza (HKS). Za registraciju uzgajivačnice potrebno se obratiti HKS-u sa zamolbom i prijedlogom tri imena kako bi željeli da se vaša uzgajivačnica zove. Ukoliko je sve sa rodovnicom vaše kuje ispravno i imena koja ste predložili za registraciju uzgajivačnice slobodna, dobit ćete potvrdu od FCI o vašoj registraciji. Papirološku stranu ste riješili.

Slijedi daljnji korak. Vašu kujicu je najbolje pariti između trećeg i četvrtog tjeranja i bilo bi jako dobro da to ne učinite prije. Može se desiti da kuja neće biti zainteresirana za štence i da ćete ih sami morati podići. Mužjaka ne birajte po eksterijeru ni blizini stanovanja. Ukoliko sami niste dovoljno educirani po pitanju pasmine posavjetujte se sa uzgajivačem od kojeg ste nabavili kujicu ili sa drugim uzgajivačima iste pasmine. Također matični klub u vašem mjestu stanovanja ima osobu zaduženu za uzgoj pa joj se možete obratiti za savjet, a kad se odlučite pariti obavezni ste joj to najaviti. Zacrtajte si cilj koji želite ostvariti parenjem vaše kujice i xy mužjaka. Da li želite poraditi na zdravlju, kompletnom eksterijeru ili idete na neki određeni detalj? Kad to budete znali lakše ćete si i pronaći mužjaka. Morate unaprijed znati da parenje nije jeftino kao niti cijela trudnoća i ono što nakon toga slijedi. Cijena parnjaka za TT (tibetanski terijer)  je u EU 500 €, ukalkulirate li tu i put i troškove noćenja,cijena raste. Vlasnik parnjaka ima pravo tražiti i štene po vlastitom izboru.

Odabrali ste mužjaka za vašu ženku. Da bi sve bilo valjano morate to popratiti papirima. Dakle, ono što vam je vlasnik mužjaka dužan dati je sljedeće: presliku rodovnice, presliku nalaza kukova, patela, očiju, Uvjerenje o obavljenom uzgojnom pregledu, šapionate ukoliko ih ima. Isto ste i vi dužni dati njemu. Zajednički potpisujete potvrdu o parenju koja ostaje kod vas i koju kasnije s papirima legla dostavljate osobi zaduženoj za uzgoj u vašem klubu.

Kuju nemojte pariti niti premalo niti previše puta. Ukoliko ste na vrijeme uočili prvi dan tjeranja idealni dani za parenje bi bili između 9 i 12 dana. Ako je kuja parena više puta može doći do velikog broja štenaca s velikim rasponom u težini. Kuji je takvo leglo teže othraniti, ali nije nemoguće.

Ako je vaša kuja ostala skotna vrlo brzo ćete početi zamječivati promjene u njenom ponašanju. Uglavnom se umire, ne igraju se kao prije. Sredinom trudnoće znaju po nekoliko dana slabije jesti. Da bi štenci dobro napredovali kuju je potrebno dobro hraniti. Postoje razne vrste briketa namjenjene skotnim kujama.

Nakon 30 dana napravite UTZ koji će vam potvrditi da li je kuja skotna ili nije. Neki se uzgajivači iza 54 dana odlučuju na rengen tako da bi znali koliko štenaca očekuju. No i taj pregled ne mora uvijek pokazati točan broj.

Nekoliko dana prije kočenja pripremite sve potrebno za mamu i bebe. Osigurajte neki kutak u vašem stanu gdje će kuja i štenci biti na miru. Prostor mora biti svijetao i bez propuha. Očistite ga najbolje što možete. Pripremite kotilicu (drvenu, plastičnu, kartonsku kutiju), dovoljno iskuhanih krpa i ručnika, škarice, jod, tekućinu za dezinficiranje, gazicu, manju košaricu ili kartonsku kutiju u koju ćete odlagati štence dok se drugi kote, vagu, tablicu u koju ćete upisivati podatke, končiće za označiti štence. Nemojte paničariti. Priroda je to tako napravila da će vaša kuja uglavnom bez vaše pomoći sve obaviti.

Desetak dana prije kočenja okupajte vašu kujicu i ošišajte joj dlaku oko sisa i spolovila. Preostalu dlaku možete dva do tri dana prije povezati gumicama kako bi se što manje uprljala i zamrsila.

Prije negoli se počne kotiti kuji padne temperatura ispod 37 stupnjeva. Postaje nemirna, traži mokriti, kopa rupu ukoliko je pustite van, namješta se na tepihu, ulazi u već pripremljenu kotilicu, plače. To će biti prvi znakovi koji će vam reći da je krenulo kočenje. Ukoliko pukne vodenjak okot je tu. Budite smireni, mazite vašu kuju i mirno joj govorite. Udaljite ukućane kako bi bila sigurna. Kad se kuja bude počela napinjati znači da su trudovi krenuli. Ukoliko vam dozvoli da joj pomognete kad štene izađe, skinite opnu sa njega, dozvolite kuji da odgrize pupkovinu i dajte joj da liže štene. Pupkovina koja se prereže škarama obično više krvari. Ukoliko štene ima vode u nosu iscjedite je nježno ga tresući prema dolje. Nakon što ga je mama očistila dobro ga obirišite mekim ručnikom i stavite ga kuji na sise. Sisanje šteneta pokrenut će trudove. Vidite li da nailazi drugo štene odmaknite prvo sa sise i stavite ga u kutiju predviđenu za to. Pokrijte ga. Morate znati da prve dane njihova termoregulacija nije dobra. Nakon što izađe i zadnje štene, a vi ste u međuvremenu sve očistili i obrisali, dajte ih kuji. Ona će ih još očistiti i dati im da jedu.

Za vrijeme koćenja u intervalima između dva šteneta najbolje je očišćeno štene izvagati i u tablicu napisati oznake i sve ostalo što je potrebno.

Napokon je sve gotovo. Donesite vašoj kuji hranu i vodu u neposrednu blizinu da ne mora puno hodati. Odnesite je da se pomokri. U ovom periodu teško da će se odvajati od štenaca.

Ovisno o godišnjem dobu bilo bi dobro prostoriju grijati barem prvih nekoliko dana.

U periodu od prva tri dana dužni ste se javiti osobi iz kluba zaduženoj za uzgoj i prijaviti leglo.

Ukoliko su štenci okočeni sa petim prstom preporuča se isti odstraniti u roku prva tri dana.

 

Parnjak

Prije nego se odlučite za određenog parnjaka proučite njegovu rodovnicu i provjerite da li ima sve potrebne papire. Da bi leglo mogli prijaviti i mužjak kao i ženka mora imati Uzgojnu dozvolu. Dobro razmislite kakov leglo želite. Cilj dobrog uzgoja je dobiti štence koji će što više odgovarati standardu određene pasmine.

Konkretno u slučaju TT (čiji sam vlasnik) to znači da dobiveno potomstvo ne smije biti niže visine od 33,5 cm i više od 43 cm (mužjaci). Nos, oči i područje oko očiju mora biti crne boje. Pas mora biti dobro odlakavljen. Idealno bi bilo da je njegova visina u donosu na duljinu 1:1, no rijetki su tako idealni primjerci. Najčešće psi odstupaju koji cm, no to je dozvoljeno i nije greška. Također važno je da štene TT ima škarasto zubalo. Dozvoljene su obrnute škare, mada se same škare više preferiraju. U posljednje vrijeme primjećeno je da se visina pasa malo po malo sve više povećava, zato treba jako paziti kakvog ćemo parnjaka odabrati.

Dobro se pridržavati preporuke uzgojne komisije koja na Uzgojnoj dozvoli daje opis (kod ženki) kakav mužjak treba pariti dotičnu ženku, odnosno (kod mužjaka) kakve ženke se preporuča da pari. Ako je parnjak jako velik ne preporuča se da ide na veliku kuju jer je samim tim veća mogućnost da će i štenci biti veći i izaći iz standarda. Isto tako maloj kuji se ne preporuča mali mužjak već se nastoji da se postigne idealna visina od 38 cm za ženke odnosno 40 za mužjake TT-a. Također je važno paziti na pigmentaciju nosa, očiju i područja oko očiju. Ako kuja ima dobar pigment tada je može pariti mužjak sa malo lošijim pigmentom, no ukoliko oba roditelja imaju loš pigment to će se prenijeti i na štence. Uzgajivači rjeđe pare svijetle pse međusobno jer postoji mogućnost da se dobije više svijetlih štenaca. Tada postoji mogućnost naljedne gluhoće i potrebno je obavezno za takve štence napraviti Baer test - elektronsko testiranje sluha, naročito ako ih se planira koristiti u uzgoju.

Odabrali ste parnjaka. Sada je potrebno kontaktirati vlasnika i dogovoriti parenje. Pravilo je da vlasnik ženke dovodi ženku k mužjaku. U pravilu se psi pare dva puta u razmaku od jednog dana. Kao što je rečeno ne preporuča se višestruko ponovljeno parenje jer tada kuja ostaje skotna u nekoliko navrata pa po kočenju dobivamo štence sa velikom razlikom u gramaži. Prije nego li parite kuju utanačite sa vlasnikom parnjaka uvjete parenja. Vlasnik parnjaka ima pravo zahtjevati novac ili može postaviti uvjet prvoizbora šteneta po viđenju. Ukoliko se okoti samo jedno štene vlasnik parnjaka ima pravo na njega. Stvar je dogovora hoćete li se dogovoriti drukčije. Skok se plaća po obavljenom poslu, no neki uzgajivači ne žele naplatiti skok dok ne vide rezultate parenja. Ukoliko kuja ostane prazna imate pravo tražiti da pri sljedećem tjeranju besplatno ponovite parenje. Nije na odmet o tome odmah razgovarati sa vlasnikom parnjaka.

Ukoliko se odlučite ostaviti svoju kuju kod parnjaka morate biti sigurni da imate povjerenja u osobu kojoj ste ostavili vašeg psa. Možda će nekom čitatelju sa strane to izgledati okrutno, ali često puta vlasnici kuja nisu u mogućnosti za vrijeme plodnih dana biti sa svojom kujom pa se takvi načini dogovora često prakticiraju. Vlasnici parnjaka obično takav aranžman ne naplaćuju, ali je to samo stvar njihove dobre volje i nije pravilo. Ono što biste vi u takvom slučaju trebali napraviti je to da sa sobom donesete hranu za svoju kuju, igračke, ručnike, boks kako biste čim više rasteretili vlasnika parnjaka. Morate imati na umu da vam čini uslugu.

Ukoliko ste u mogućnosti biti sa svojom kujom za vrijeme parenja nemojte se iznenaditi onome što ćete vidjeti. Često puta kuje znaju biti jako agresivne i ne dozvoljavaju mužjaku da ih pare. Isto tako neki mužjaci u namjeri da napare kuju znaju biti jako grubi. Morate biti spremni na takve reakcije. U slučaju da se ženka ne da spariti, obično je netko pridržava.

Nakon uvodnog udvaranja mužjaka i ženke, parenje počinje skokom mužjaka. Nakon što pari kuju, mužjak prebacuje prednje noge preko nje i okreće se za 180 stupnjeva tako da ostaju spojeni tako da su leđima okrenuti jedan drugome. Sljubljeni psi ostaju od 2 do 60 minuta i ne smije ih se prekidati.





Životni ciklus kuje

Ovisno o pasmini pasa, kuje se počinju tjerati od svog 6 mjeseca života pa do iza navršenih godinu dana. Većina kuja se tjera dva puta godišnje no to nije pravilo. Dobro je znati koliko se kuja često tjera da bi već unaprijed mogli planirati kad ćemo je moći pariti. Ne preporuča se kuju pariti prije trećeg tjeranja a preporučeno doba je treće ili četvrto tjeranje. Mnogi se uzgajivači bez obzira na periode tjeranja ne odlučuju dati pariti svoje kuje prije navršene druge godine života. Osim u fizičkom smislu kuja mora i psihički biti spremna na dolazak legla. Ukoliko imate kuju koju mislite koristiti u uzgoju važno je znati da ona u toku svog životnog vijeka ne bi smjela imati više od 3 - 4 legla. Ako uzmemo u obzir podatak da kuja godišnje smije imati samo jedno leglo, iznimno jednom u životu dva legla uzastopno tada se zaista ozbiljno treba posvetiti planu parenja kuje za njenog životnog vijeka. Govorimo o skotnosti kuja u kojima je trudnoća i porod prošla uredno. No, treba znati da se u broj legala računa i ukoliko je ženka imala pobačaj ili su štenci uginuli. Ženka koja je dva puta bila podvrgnuta carskom rezu ne smije više biti korištena u uzgoju. Kao što nije dobro da kuja prerano ima štence, tako nije dobro ni da ih ima stara kuja.

 

Imate li uvjeta za podići leglo?

Prije nego odlučite pariti vašu kuju, razmislite imate li uvjeta za podići leglo? Sve ono što je navedeno u prijašnjem tekstu moguće je izrealizirati, ali što nakon toga? Morate biti svjesni da u periodu od kada štenci ugledaju svjetlo dana pa do odlaska u novi dom trebaju imati adekvatnu pažnju. To znači da bi barem prvih tjedan dana netko trebao 24 sata biti kod kuće i s vremena na vrijeme ih nadgledati. Da li ste spremni „žrtvovati“ svoj godišnji za to. Ukoliko je ljetno doba zaboravite ljetovanje.

Postorija i kotilica u kojoj se nalazi leglo moraju biti stalno čisti kako bi se izbjeglo stvaranje bakterija i samim tim spriječio nastanak bolesti. Kako štenci rastu i obaveze vlasnika postaju sve veće. Čim se osove na noge štenci počinju istraživati prostor oko sebe. Malo pomalo pronaći će način kako da izađu iz kotilice i tada će ih biti svuda. Ono što možete napraviti je da ih ogradite ili stavite u žičani boks. Mada osobno nisam pristalica istoga, nameće se potreba zagrađivanja štenaca. Kako rastu tako i njihov interes za otkrivanjem svega što ih okružuje postaje sve veći. Što god im se nađe na dohvat probat će gricnuti i poigrati se s tim. Često će u svojoj igri vlasnicima napraviti štetu i to je rizik na koji unaprijed morate računati.

Vrlo je važno i gdje podižete štence. Idealno bi bilo da imate svoju kuću, no ako nije tako, trebate znati da tijekom odrastanja štenaca, počinju i prva lajanja i zavijanja, te igra pri kojoj štenci stvaraju popriličnu buku. Ukoliko vaši susjedi nisu tolerantni imajte to u vidu.

Sa rastom štenaca povećavaju se i troškovi. Više nije dovoljno da ih kuja podoji, već se s vremenom treba uvoditi ljudska hrana u obliku pripravaka za dojenčad. Ovisno o broju štenaca jedna kutija npr. rižolina trajati će dva dana. Ukoliko kupujete u pet centrima adaptirano mlijeko za štence ili kašu za štence tada će taj trošak još više porasti. Vrlo brzo štenci će preći na dehidrat za štence koji je ovisno od marke nekih 40-ak kn/kg. Uzgajivači osim suhe hrane kuhaju štencima i juhe, pa su neki od prvih krutih obroka i meso i povrće iz juhe. Cijelo to vrijeme i kuja mora biti na adekvatnoj hrani. U cijeloj ovoj priči do sada nismo spomenuli troškove čišćenja od parazita, cijepljenje, tetoviranje, mikročipiranje, prijava legla, izradu rodovnica,..

U perodu sa 7 - 8 tjedana kad štenci već gotovo prestaju sisati, pred vama je naporan period. Tokom noći štenci će se buditi i biti će im potrebno noćno hranjenje. Bilo bi idealno da ih tada iznesete van da obave fiziološke potrebe. Kako rastu tako će se i vrijeme spavanja tijekom noći produžiti. No, dok taj period ne prođe nemojte se iznenaditi ako vas u 2 ili 3 sata ujutro probudi njihova igra.

Došao je dan kad su vaši štenci spremni za odlazak u nove domove. Hoće li svi uspjeti pronaći svoj novi dom ovisi o mnogo čimbenika. Koliko je trenutno atraktivna vaša pasmina, koje je godišnje doba, koliko tražite za vaše štence, imate li više mužjaka ili ženki, koliko je brojčano stanje legla, boja štenaca, ima li trenutno i drugih legala...

Ako ste o svemu napisanom razmislili i smatrate da se možete suočiti sa svim izazovima uzgoja, sretan vam početak.

 

Kako prodati štence ?

Dugo vremena treba proći dok se od uzgajivača početnika ne postane ozbiljan uzgajivač koji iza sebe ima mnoga dobra legla, dobre kuje i parnjake i o kojem se govori u superlativima. Uzgajivač koji ima liste čekanja za štence i onaj tko dođe na listu smatra se povlaštenim kupcem. Mi smo još jako daleko na tom putu, a možda nikad ni ne dođemo do tog cilja. Ako težimo k tome bilo bi jako dobro da raspolažemo sa vrhunskim primjercima pasmine bilo mužjacima ili ženkama, te da za iste odabiremo vrhunske kuje ili parnjake. Kako obično mali uzgajivači počinju sa psom kojeg su kupili za ljubimca njihov put je jako trnovit. Upitno je kakvog ste psa kupili onog trena kad ste nabavljali svog najboljeg prijatelja. Tada vam vjerovatno uzgoj nije bio na pameti. I premda je vaš pas najljepši, najbolji, najvjerniji; pitanje je koliko je dobar uzgojni primjerak. Ako se ipak odlučite krenuti s njim u uzgoj, dobro proučite standard pasmine, rodovnicu svoj psa i razmislite kakvo leglo želite. Kad si zacrtate taj cilj krenite u potragu za najboljim mogućim mužjakom koji odgovara tipu i pedigreu vaše ženke. Time ste ostvarili prvi korak ka prodaji budućeg legla. Kontaktirajte s vlasnicima uzgajivačnica pasmine koju imate da bi vidjeli imaju li kakav interes za vaše buduće leglo. To će vam biti prvi pokazatelj koliko je interesantan vaš uzgoj. Najavite vaše leglo i na internetskoj stranici vaše uzgajivačnice (ukoliko je imate). U oglasnicima raznog tipa možete navesti da se u tom i tom periodu očekuje leglo toga i toga i da primate predbilježbe. Time ćete također vidjeti ima li uopće interesa. Prikupljajte predbilježbe. Već unaprijed možete zainteresirane pitati koji bi ih spol interesirao, tako da već pri okotu od prilike znate za koliko štenaca imate izgleda za prodaju. Čim se štenci okote javite potencijalnim vlasnicima o njihovom dolasku na svijet. Ako su kupci ozbiljni tražiti će od vas mogućnost da vas posjete i da vide leglo. Ukoliko se odluče za koje štene obavezno tražite da vam ga kapariraju. No, na žalost ni kapara nije garancija da će štene na kraju biti uzeto. Tu se tada javlja moralna dvojba vratiti kaparu ili ne. Provjerite dobro kupce. Često se desi da i oni od kojih ste najviše očekivali i vjerovali kako su oni “pravi” doživite razočarenje. Osobno sam se to na svojoj koži osvjedočila kad mi je nakon nepunih tjedan dana vraćeno štene. To je svakako šok koji treba znat prebroditi. U svakom slučaju ako se takvo što mora dogoditi bolje je da se štene vrati dok je još malo, nego da vam neko vrati psa sa nekoliko mjeseci kad je već usvojio navike novih vlasnika. Na kraju, prije samog parenja kuje, dobro razmislite da li ste spremni suočiti se sa činjenicom da vam koje štene može ostati.

Sve u svemu recepta za prodaju nema, rizik je velik, a na vama je da razmislite da li se vaša obitelj može povećati za kojeg člana, jer to je stvarnost.

 

Kako sačuvati kuju nakon okota?

Da bi vaša kuja nakon okota imala prijašnji sjaj o tome treba voditi računa i prije okota. Kuju za cijelo vrijeme skotnosti treba održavati u kondiciji. Nemojte joj smanjivati šetnje. One joj neće štetiti, dapače pridonijet će održavanju njene kondicije koja će joj itekako dobro doći pri kočenju i kasnije sa štencima. Cijelo vrijeme skotnosti hranite je hranom za skotne kuje tzv. starterima. Ukoliko kuja ne unosi dovoljno energetske vrijednosti putem hrane, troši vlastite zalihe pa to predstavlja dodatno opterećenje za nju. Naročitu pažnju prehrani treba posvetiti u zadnja 2 tjedna kad je razvoj štenaca najintenzivniji. Nakon okota i u cijelom periodu laktacije najbolje bi bilo da je kuji hrana dostupna 24 sata, voda također.

Ukoliko imate izložbenu kuju i želite završiti neke šapinonate, računajte da će joj nakon okota trebati bar 6 mjeseci da dođe u prijašnju formu. Mnogi faktori mogu utjecati na njen izgled nakon okota; godišnje doba, prehrana, dnevno svjetlo, temperatura okruženja u kojem se nalazi, hormoni, stres nakon okota, genetika. Za sve ostalo pobrinut će se i štenci kojima će biti jedna od glavnih preokupacija uređenje njihove mame. Tako često strada dlaka na glavi i nogama kuje. S obzirom da se trbuh oko sisa šiša, dugodlakim kujama oporavak traje još i duže. Ako znamo da dlaka raste otprilike 1 cm mjesečno nije teško izračunati koliko je vremena potrebno da dlaka dođe na svoje.

Idealno bi bilo da svoju kuju nakon okota čim je prije moguće počnete češljati. Tako ćete spriječiti mršenje dlake i njeno daljnje uništavanje. Odvojite par minuta kad štenci spavaju i prođite kroz istu. Pričekajte barem desetak dana da okupate vašu kuju. Nemojte je ostavljati mokru već je osušite. Dok je sušite dozvolite joj da si odabere najudobniji položaj. Vrijeme spavanja štenaca iskoristite za šetnje koje ćete sa vremenom povećavati. Kako štenci rastu tako će i kuja imati potrebu za odvajanjem od njih. Nemojte joj to braniti. Ona će svako malo otići ih vidjeti i ako procjeni da je trebaju otići će k njima. Premda su štenci prekrasna mala bića nemojte zaboraviti da i vaša kuja treba pažnju pa joj posvetite svaki svoj slobodan trenutak.

 

Kotilica

Kotilica mora biti dovoljno velika tako da kad se kuja ispruži ima dovoljno mjesta. Kotilicu možete izraditi sami, dati je napraviti ili kupiti gotovu. Materijali od kojih je izrađena mogu biti drvo, plastika, stiropor, karton. Važno je da pri odabiru vodite računa da bude dovoljno prostrana za štence i kuju. Obratite pozornost na visinu kotilice. Ovisno o pasmini dimenzije se povećavaju pa tako uz širinu raste i visina.

Sama riječ kotilica kaže čemu služi. Ona mora biti dovoljno niska (za male pasmine) da kad čučnete ili kleknete pored nje za vrijeme okota možete neometano doći do kuje i štenaca. Isto tako kod većih pasmina (ukoliko je visoka), bilo bi dobro da je i adekvatne širine tako da i vi možete stati u nju i pomoći vašoj kuji pri okotu.

Bez obzira o kojem se materijalu radi on u sebi ne smije zadržavati vlagu. Ukoliko se radi o drvenoj kotilici preporuka je da bude od dobro izblanjanih dasaka bez iverja koje bi moglo povrijediti kuju i štence. Također se preporuča da je drvo prelakirano. Plastične kotilice (one kupljene) uglavnom su na dnu hrapave tako da sprečavaju klizanje štenaca prilikom prvih podizanja na noge.

Kod izradite kotilicu računajte na njenu visinu. Ukoliko je jako niska štenci će iz nje izlaziti čim prohodaju. Ako kotilicu dajete izraditi tada možete zatražiti da vam se napravi produžetak (jedan ili više) kojim se visina kotilice povećava. Na kotilici predvidite izlaz dovoljno velik da kuja bez problema može u nju ulaziti i iz nje izlaziti. U početku vrata mogu biti otvorena, ali sa rastom štenaca dobro ih je zatvarati.

Neposredno prije okota dobro obrišite kotilicu nekim dezinfekcijskim sredstvom. Ukoliko ga nemate, poslužiti će i domaća rakija. Pokrijte dno kotilice plahtama ili ručnicima koje ste iskuhali. Prekrijte kotilicu. Sada je sve spremeno za dolazak štenaca.

 

Skotna kuja i aplikacija sredstava zaštite od krpelja

Ako znamo da su sredstva zašte od krpelja dosta agresivna i da često znaju izazvati alergijske reakcije na psima, postavlja se pitanje što učiniti kad je kuja skotna. Nanošenjem sredstava protiv krpelja na vrat, u krvotok kuje ulazi preparat kojem je cilj da ubije nametnika koji se nađe na kuji. S obzirom da sve ono što se resorbira u krv dolazi i u krvotok štenaca upitno je koliko je to dobro. No, sa druge strane, ako znamo da je kuja koju ugrize zaraženi krpelj životno ugrožena, onda je manje zlo aplicirati neko sredstvo kojim ćemo prevenirati isto. Sve ovisi i o kraju u kojem živite. U nekim područjima krpelji uopće nisu opasni dok su u nekim područjima njihovi ubodi ukoliko se ne otkriju i ne reagira na vrijeme smrtonosni.

Neki uzgajivači se za vrijeme skotnosti kuje služe alternativnim rješenjima. Neka od njih su tablete Canina češnjaka ili svježi češnjak režnjić do dva dnevno i Biotox biljni pripravak.

Kuja koja je jednom oboljela od piroplazmoze ostaje nosilac ovog uzročnika. Uzročnik miruje u slezeni i jetri sve do pada imuniteta organizma ili stresa, kada recidivira. Na žalost i skotnost i okot se tu ubrajaju. S obzirom da kuja koja je jednom preboljela piroplazmozu ostaje nosilac, upitno je koji postotak rizika se prenosi na štence?


Kako parnjaku pronaći kuju?

Kupivši psa vlasnici često smatraju da je on odmah potencijalni parnjak. No, to nije tako. Da bi netko uzeo u obzir vašeg psa za parnjaka, vaš pas bi morao zadovoljiti nekoliko kriterija. Prvi od njih je da je čistokrvan pas, da za njega posjedujete rodovnicu, knjižicu cijepljenja iz koje je vidljivo da je uredno cijepljen, obavljen uzgojni pregled, pregled kukova, očiju, te ostali propisani pregledi ovisno o pasmini.

Njegova rodovnica bi trebala biti „čista“, odnosno da u njoj nema prenositelja nasljednih bolesti. Ako sve to imate prvi kriterij ste zadovoljili. No, ako ne izlažete svoga psa, ne krečete se u krugovima izlagača i uzgajivača, nemate psa nigdje oglašenog, teško da će itko doći do vas. To ne znači da vaš pas nema sve potrebne kvalitete, već se jednostavno za njegovo postojanje uopće ni ne zna.

Prvo što možete učiniti je da kontaktirate uzgajivače pasmine i kažete im da imate mužjaka te i te linije i da ukoliko im bude trebao u uzgoju mogu računati na njega. Zatim se možete registrirati u pasminskom klubu bilo u zemlji ili inozemstvu i na taj način doći do potencijalnih ženki.

Pas nužno ne mora biti izložbeni, a da je često korišten mužjak. To najviše ovisi o rodovnici koja ukoliko je rijetka, predstavlja pravi izbor za širenje pasmine.

S obzirom da su na našem području rodovnice nekih pasa a i samih pasmina dosta rijetke pravo je bogatstvo imati takvog psa u svom vlasništvu. Stoga pokrenite se, upoznajte ljubitelje vaše pasmine, upoznajte vlasnike potencijalnih ženki. I na kraju želim da i vi postanete ponosni vlasnici štenca koji je potekao od vašeg psa.

 

Okot

Kuja nosi svoje štence dva mjeseca. U periodu od 58 - 64 dana štenci dolaze na svijet. U manjih pasmina broj štenaca je mali, dok kod velikih pasmina štenaca bude toliko da ih kuja sama bez vaše pomoći neće moći prehraniti.

Na dan okota kuja postaje nemirna, vrpolji se, ne može si naći mjesto, kopa košaru ili prostirku na kojoj obično leži, dolazi do vlasnika, plače, traži ići van, pomokri se ali za nekoliko minuta opet pita van, zbunjena je, ulazi i zlazi iz kotilice…

U početku će kuja jednostavno biti nemirnija nego inače. Leći će, da bi se nakon kratkom vremena ustala i tražila si drugo mjesto gdje će leći, ali ni to joj neće odgovarati. To je prvi znak koji će vam ukazati da se je okot krenuo. Ukoliko je i temperatura počela padati i bliži se 37 ili pada ispod 37 stupnjeva okot je u narednih 12 do 24 sata. To će biti napet period i za vas i za vašu kuju. U tom periodu provjerite da li ste sve pripremili za dolazak štenaca; iskuhane krpe i ručnike, kutiju, škarice, jod, vagu, tablice,.. Možete i sebi pripremiti neku prostirku kraj kotilice jer kad kuja počne kotiti najlakše vam je kraj nje biti u klečećem položaju. Ukoliko vam je kotilica previsoka ili ne možete stati u nju, donesite kraj nje jastuk ili košaru na kojem kuja inače leži i nek vam to bude mjesto na kojem će kuja donijeti na svijet svoje štence. Ukoliko imate djecu objasnite im da kad okot krene ne mogu biti uz vas jer da će se sve odvijati brzinom munje i da je dobro da imate dosta slobodnog prostora oko vas i kuje kako biste mogli manevrirati. Bilo bi jako dobro ako sa vama može biti još jedna osoba koja će vam pomagati pri okotu.

Prošlo je neko vrijeme i vaša je kuja sve nemirnija. Ukoliko joj iscuri plodna voda okot je u tijeku, no ne mora uvijek početi tako. Početak kočenja najčešće ćete zapaziti kad se kuja počnje napinjati, no to je već doba kad istiskuje štence i trebate je što prije odnijeti u prostoriju namjenjenu za kočenje. Ukoliko se kuja u periodu kočenja zatekne sama, a nema pripremljenu kotilicu, potražiti će neko skrovito mjesto (ispod kreveta, iza fotelje, u ormaru) gdje će na svijet donijeti svoje štence.

Prvi okot je najgori i vama i kuji jer niti vi niti ona ne znate što očekujete. Nastojte biti što mirniji. Pričajte sa svojom kujom i mazite je. Vaša blizina i vaše riječi će je umiriti.

Neke kuje kote ležeći na boku dok neke svoje štence na svijet donose stojeći. Pustite kuji da odabere koji joj položaj više odgovara.

Došao je i taj čas. Kuja se napela i na svijet je došlo prvo štene. Premda ćete biti u panici pokušajte što smirenije odreagirati. Prihvatite štene u ruke. Skinite opnu sa njega i dajte kuji da odgrize pupkovinu. Ukoliko ona to ne uradi ili ne zna ili neće, prerežite pupkovinu škarama ili je zgnječite i prekinite prstima. Niti vi niti kuja ne smijete previše štene natezati za pupkovinu jer tada štene može dobiti kilu. Nakon što ste riješili pupkovinu, provjerite da li štene pokazuje vitalne znakove života. Ukoliko ne reagira, lagano ga potresite prema dolje da mu iz usta i nosa iscuri plodana voda. Dajte ga majci da mu poliže glavu. Do tada bi već štene trebalo reagirati, ukoliko nije tako probalte ga lagano masirati u području srca i upuhivati mu zrak. Neka netko nazove veterinara.

Ukoliko je sve u redu i štene pokazuje znakove života, omotajte ga u meki ručnik i dobro ga posušite. Štene će biti hladno, ali neka vas to ne brine. Štenci u početku nemaju dobru termoregulaciju. Očišćeno štene dajte kuji da ga ponovno poliže i nakon toga ga pokušajte staviti na sisu. Neko štene je odmah prihvati, a neko ne zna šta da radi. Pratite je li štene uspjelo uhvatiti sisu i da li sisa. Možete istisnuti i kap mlijeka na njegovu njuškicu. Toplina majke i slatkast okus mlijeka umirit će štene i ono će nakon nekog vremena početi sisati. Ostavite štene na kuji dok ne vidite da se kuja napreže i da dolazi novo. Kad počne nadolaziti novo štene, ono prethodno odložite u za to pripremljenu kutiju i pokrijte ga. Postupak je jedanak sa svim štencima dok ne izađe i zadnji. Kuja nakon što pregrize pupkovinu pojede posteljicu. Nemojte joj to braniti.

Prilikom okota morate biti spremni da kuja može okotiti mrtvorođeno štene ili da neko štene može neposredno nakon okota uginuti. To je jedna od najgorih stvari koja se može desiti vlasniku, ali na žalost dešava se.

Nakon što je i zadnji štenac ugledao svjetlo dana, pokupite sve uprljane krpe. Ili ih bacite ili ih odmah stavite prati kako bi se spriječio razvoj bakterija. U čistu i pripremljenu kotilicu odložite štence, a kuju koliko možete obrišite i očistite od krvi. Odnesite je da se pomokri. Nakon toga vratite je u kotilicu. Pripremite joj vode. Možete joj ponuditi kefir ili neki drugi tečni mliječni proizvod koji će potaknuti laktaciju, a i lakši će joj biti za probavu.

Ukoliko niste uspjeli u periodu između dva štenca izmjeriti težinu štenaca sada to učinite. Ako nemate već tipizirane tablice na komadu papira napišite sljedeće podatke. Dan rođenja, vrijeme rođenja pojedinog štenca, spol, gramaža, oznake, koji je po redu. Ta će vam tablica trebati do navršenih 5 tjedana života štenaca. U prvo vrijeme štenci se važu ujutro i uvečer, a nakon petog tjedna možete ih vagati jednom tjedno. Vrlo je važno da unosite u tablicu težinu štenaca prvih dana, da bi mogli vidjeti da li dobivaju dovoljno na težini. Obično nakon okota prvi dan štenci malo padnu na težini, ali već drugi dan počinju dobivati. Za tjedan dana štene bi trebalo udvostručiti porođajnu težinu i to neka vam bude pokazatelj napretka.

Od kad dođu na svijet kuja svoje štence liže. Tako ih čisti i potiče njihovu probavu. Sve što štenci popiške ili pokake kuja će pjesti. Koliko god vas to zgrozilo, nemojte to kuji braniti, to je njeno normalno ponašanje. Kuja će tako čistiti za štencima sve do 8. tjedna starosti, a neke nastave i dalje. Tada bi već to ponašanje trebalo korigirati.

Ukoliko je zimsko doba i imate mogućnosti grijanja barem nekoliko dana grijete prostoriju u kojoj se nalaze štenci. Bilo bi idealno da grijete cijelo vrijeme. Blizu kuje ostavite posude sa hranom i vodom koja će joj stalno biti na dohvatu. Kuja izuzetno puno jede u periodu nakon okota i nemojte joj to braniti.

Kad je sve gotovo pozovite vašu djecu da vide štence. Djeca nemaju osjećaja za krhkost tih malih bića, pa ih ne ostavljajte same bez nadzora. Ukoliko i odlučite djeci dati štence neka sjednu, u krilo im stavite čistu prostirku (krpu ili ručnik) i položite djetetu štene u krilo. Neka ga malo gleda. Objasnite mu da ga može pomaziti vrškom jagodica i to vrlo nježno, objašnjavajući mu kako je štene malo i krhko i kako će se naigrati sa njim kad poraste. Dogovorite se s djetetom da može dobiti štene svaki put kad ste vi u blizini, ali da se ne usudi ga dirati samo.

Neke kuje će bez problema dozvoliti da obitelj, prijatelji i nepoznati ljudi dođu i vide njene štence, dok će druge kuje to uznemiriti i one se neće osjećati sigurno. Zato će pokušati premjestiti štence i naći im drugo, sigurnije mjesto. Vi najbolje poznajete svoju kuju pa procijenite koliko će stresno na nju utjecati posjete. Ukoliko vidite da joj to smeta, zamolite prijatelje da se strpe dok štenci malo ne porastu.

Bilo bi idealno ako prvo vrijeme možete spavati u prostoriji u kojoj se nalaze kuja i štenci. Tako ćete čuti svaki njihov šum i moći na vrijeme reagirati. Štenci su gluhi i slijepi po okotu i mogu se orijentirati samo uz pomoć osjetila koje imaju na nosu koje reagira na toplinu i na slatkast okus mlijeka koje će ih potaći na sisanje. Ukoliko se udalje od majke plakat će zazivajući je. Tada nastupate vi da štene vratite nazad na sise. Nakon što se najedu štenci spavaju. Ukoliko majka nije u blizini oni se grupiraju jedan uz drugog i tako se griju. Ukoliko je štencima dovoljno toplo oni se raštrkaju.

Da bi znali da li je sa štencem sve u redu promatrajte ga. Ukoliko je sve u redu štenac će bar jednom u roku od 2 minute „zatitrati“. Naime dok spavaju njihovo tijelo se doslovno zatrese. Ne bojte se, to je normalno.

Ukoliko na štencima vidite da imaju krmelja očistite ih mekom gazicom ili vatom natopljenom u prokuhanu vodu.

Iza vas je jedno nezaboravno iskustvo, a pred vama veselje koje prati odrastanje štenaca.

Čestitam vam, uspjeli ste.

 

Skotna kuja, UTZ, RTG da ili ne?

Da li je vaša kuja skotna vrlo lako ćete znati jer će promjene na njoj nakon negog vremena biti vidljive, no koliko plodova nosi ostat će prekriveno velom tajne. Uzgajajući upoznala sam uzgajivače koji obavezno rade UTZ i rentgen preglede svojih skotnih kuja, a bilo je i onih drugih koji su se uzdali u Boga i prirodu. Kako recepta nema, a odluka je vaša, mogu samo reći neke stvari za i protiv prvih i drugih. Ukoliko sa kujom obavimo UTZ pregled on će nam potvrditi naše sumnje, a to je da je kujica skotna.

Često će veterinar dijagnosticirati skotnost ograđujući se od broja plodova koje kuja nosi. Zašto? Iz nekoliko prostih razloga. Da bi veterinar napravio UTZ kuju mora obrijati jer je jedino tako moguće da plodove vidi. Ovisno o položaju kuje na UTZ neki plodovi se međusobno mogu pokrivati pa se pravi broj ne može dijagnosticirati. Osim toga kuja ima dva roga i teško je oba vidjeti, osobito ako su štenci u njihovom vrhu. Dakle, UTZ nalaz vam može biti okvirni pokazatelj brojčanog stanja štenaca ali ne i 100 posto pouzdan. Iz tog razloga uzgajivači pribjegavaju RTG pregledu. Na njemu se vidi skelet štenaca i dobro oko stručnjaka može bez pogreške odrediti broj štenaca. No pogreške se i tu događaju. U svakom slučaju ovaj pregled vam sa puno više sigurnosti može reći na čemu ste. Sad se javlja dvojba koliko je takav pregled nužno učiniti. Ukoliko ste neiskusni ili vam je to prvo leglo, manja je šteta koju će RTG pregled napraviti na već formiranim štencima, nego da kojim slučajem neko štene ostane u kuji, a da vi za njega uopće ne znate.

Rijetko, ali dešavalo se da kuja okoti živo štene i nakon 24 sata. Lijepa sreća i za vlasnika i za štene. No, što ako je štene ostalo u kuji, nerazvijeno, mrtvo, a vi za njegovo postojanje ne znate. Tada ćete na žalost najvjerovatnije ostati bez kuje. Ako želite biti sigurni da je sve što je bilo u kuji izašlo van, možete zatražiti od veterinara lijekove koji izbacuje sve zaostalo iz kuje. Tim se postupkom često koriste vlasnici ukoliko ne znaju jesu li sve posteljice izašle van. Zbog toga ih je za vrijeme okota vrlo važno brojati i paziti da li je za svakim štenetom izašla njegova. S druge pak strane, skotnost i okot nisu bolest pa prema tome ne treba gledati odmah sve sa crne strane i računati na najgori mogući svršetak. Osobno sa svojom kujom radim i UTZ i RTG jer smatram da nisam dovoljno iskusan uzgajivač koji bi mogao sa sigurnošću utvrditi da je i posljednje štene izašlo van iz kuje. Možda sa godinama i iskustvom to budem mogla ustanoviti, no do tada, mirnije spavam znajući bar otprilike koliko štenaca očekujemo.


Razvoj štenaca u prva dva mjeseca

Razvoj štenaca možemo podijeliti u nekoliko faza. Prva faza započinje dolaskom šteneta na svijet i traje do njegovog navršenog drugog tjedna života. Štene se rađa slijepo i gluho i jedino osjetilo pomoću kojeg se služi je njegov nos koji je u mogućnosti prepoznati izvor topline pa se tako štene zahvaljujući tom svom instinktu gura uz majku, braću i sestre. Ono što mu je priroda još dala je nagon za sisanjem koji ga drži na životu. Fiziološke potrebe još nije u mogućnosti samo obavljati bez poticajnog djelovanja njegove majke. Ona ga liže po spolovilu i trbuhu potičući tako njegovu probavu. Njegov život se svodi na jelo i spavanje i na sve druge podražaje iz vana ne reagira. Bez kuje ili ljudske zamjene nije sposobno preživjeti.

Druga faza počinje iza navršenog drugog tjedna života. U toj fazi štenci postaju otvoreni za svijet. Njihova osjetila se bude, pa tako počinju čuti i gledati. U početku njihov vidokrug je smanjen no polako počinju vidjeti sve više. U toj fazi počinju se i dizati na noge.

Nakon 28 dana njihovog života počinje se sa uvođenjem krute hrane. Najbolje je u početku početi sa nekim pripravkom za dojenčad. Veći je broj pripravaka za djecu koji u sebi već sadrže mlijeko pa ih je samo potrebno razmutiti sa vodom. Osobno se ne koristimo s tim pripravcima, već kupujemo one koji su bez mlijeka. Kao mlijeko koristimo adaptirano mlijeko za štence koje se može kupiti u svakom većem pet centru. Također se u njemu može nabaviti i kaša za štence. Na osnovu vlastitog iskustva mogu zaključiti da štenci radije jedu pripravke za djecu nego hranu za štence. Da bi ih se privolilo da i to pojedu moguće je u jednom dijelu pomiješati i jedan i drugi pripravak. Hrana za štence je daleko skuplja nego hrana za djecu, pa je na vama da ocjenite što vam se više isplati. U to doba neki uzgajivači kao jedan od prvih obroka svojim štencima nude, svježe ispasiranu junetinu. Tek toliko da licnu jednu malešnu kuglicu. O ispravnosti takvog čina i hranjenja svježom hranom ne želim raspravljati. Nakon što štenci usvoje navike samostalnog jela, veselit će se svakom vašem dolasku sa zdjelicom. Novi okusi ih privlače i rado eksperimentiraju. U to vrijeme možete započeti i s kuhanjem juha za štence. Bilo bi dobro da meso koje im budete dali bude čisto, bez masnoće. Preporuča se piletina ili junetina. Kad je juha skuhana odvojite meso i povrće i smiksajte ga ili iskosajte jako sitno. S obzirom da štenci u to doba još nemaju zube, morate paziti da ne gutaju velike komade koji bi im mogli naškoditi.

U drugoj fazi osim navikavanja na nov način prehrane, štenci uče ponašanje unutar čopora. U interakciji sa majkom, braćom i sestrama usvajaju se poželjna ponašanja. Majka ih cijelo vrijeme nadzire i usmjerava. U ovoj fazi je vrlo važno da štenci imaju kontakt i s ljudima. Njihova socijalizacija uveliko ovisi i o tome. Štenci koji nisu u prilici komunicirati s vanjskim svijetom često su zatvoreni, nepovjerljivi. Dobro je u toj fazi dozvoliti vašim gostima da se poigraju sa štencima i da ih maze. Sve to utječe na njihov pravilan razvoj.

Treća faza je prelomna za štene. U tom periodu štene napušta svoj dom. Ostaje bez majke, braće i sestara. Mada mu je to i u prirodi tako određeno, za njega je to velika promjena. Važno je da štene u novoj obitelji bude dobro primljeno. Da ima mogućnost upoznavanja novog prostora, životinja koje sa njim djele suživot. U ovoj fazi jako brzo uči, a zahvaljujući nagradi koja se daje za dobro obavljen zadatak, poželjna ponašanja se vrlo brzo usvajaju. Koliko će štene naučiti ovisi od volje vlasnika. Ovaj za štene najvažniji period života po pitanju učenja trajno će ga definirati. Kakvo štene odgojite takvo će i biti.


Prijava legla

Da bi vaše leglo uredno mogli prijaviti potrebno je ispoštovati sve zakonske odredbe i priložiti za to potrebnu dokumentaciju.

Prije svega morate biti član nekog kinološkog kluba na području gdje živite. Učlanjenjem u matični klub ujedno postajete i član Hrvatskog kinološkog saveza (HKS). Prijaviti se možete klubu ukoliko je vaš pas čistokrvan i za to imate dokaz u obliku rodovnice.

Nakon što dobijete člansku iskaznicu HKS-a možete započeti sa sređivanjem ostalih dokumenata. Za vašu kuju pripremite rodovnicu, preglede propisane pasminom, Uzgojnu dozvolu. Od vlasnika parnjaka zatražite iste papire. Prilikom parenja zajedno sa vlasnikom parnjaka potpisujete potvrdu o parenju koju zajedno sa prijavom legla dostavljate osobi zaduženoj za uzgoj. Prvi dio ste odradili.

Prije parenja dužni ste vođi uzgoja vašeg matičnog kluba najaviti parenje. Vođa uzgoja dužan vam je ponuditi tri parnjaka, ukoliko si vi na preporuku istog ne nađete sami.

Nakon okota u roku od 3 dana dužni ste javiti vođi uzgoja o dolasku legla na svijet. Vođa uzgoja će vas u toku tog prvog tjedna posjetiti. Ukoliko je koje štene uginulu ili je mrtvo rođeno obavezni ste o tome izvijestiti vođu uzgoja. Ako se to na žalost kojim slučajem dogodi pokušajte identificirajte spol uginulog šteneta jer je to podatak koji se upisuje u prijavu legla.

Navršenih šest tjedana života štenaca je najranije doba kada možete prijaviti vaše leglo. Obično se prakticira iza osmog tjedna.

Da bi mogli registrirati vaše leglo obavezno je štence ili tetovirati ili mikročipirati. U prvoj polovini ove godine HKS je donio odluku da tetoviranje više nije obavezno, već je na vlasniku da odluči da li će štence tetovirati ili mikročipirati. Ne isključuje se mogućnost i jednog i drugog. Prije nego vođa uzgoja dođe ispuniti prijavu legla obavezni ste dakle štence ili mikročipirati ili tetovirati. Ukoliko se odlučite samo za tetoviranje, tada niste u mogućnosti prelaska granice sa vašim psom jer se na granici očitava mikročip psa. Da bi psa mogli mikročipirati potrebno vam je nabaviti Izvješće o mikročipiranju. Moguće ga je isprintati na stranicama HKS-a. Izvješće o mikročipiranju

S tim obrascem odlazite kod ovlaštenog veterinara koji prilikom mikročipiranja psa uz njegovo ime na izvješću lijepi jednu markicu sa brojem mikročipa. Ujedno štenetu otvara knjižicu cijepljenja u koju također lijepi jednu markicu. Preostale četiri markice daje vama. Jednu da kasnije nalijepiti na rodovnicu, jednu možete ostaviti sebi, a dvije preostale dati sa štencem budućim vlasnicima.

Ukoliko se odlučite za tetoviranje, osoba zadužena za tetoviranje u matičnom klubu ispunit će obrazac sa podatcima o tetoviranju štenaca koju će proslijediti HKS-u. Formular Izvješća o tetoviranju također možete naći na stranicama HKS-a. Izvješće o tetoviranju

Nakon što ste obavili mikročipiranje ili tetoviranje imate sve potrebne uvijete za prijavu legla. Obavezni ste nazvati osobu zaduženu za uzgoj u vašem klubu i ona će vas posjetiti. Ovlaštena osoba tada ispunjava obrazac Prijave legla. U njemu se nalaze podatci o broju štenaca, spolu, datumu rođenja, podatci o ocu i majci, pretcima, svim šampionatima ili radnim ispitima ukoliko ih roditelji imaju, ime uzgajivača, ime uzgajivačnice. Popunjene formulare potpisuje vlasnik uzgajivačnice i osoba zadužena za uzgoj. Sve napisano u prijavi mora biti popraćeno i dokumentacijom pa je najbolje sve te papire unaprijed imati pripremljene. Cijena izrade rodovnice iznosi po psu 100,00 kn. Ukoliko odmah zatražite eksportnu rodovnicu njena cijena je 200,00 kn. Ako sa sigurnošću znate da će vam neko štene ići u inozemstvo najbolje je odmah zatražiti eksportnu rodovnicu. Ukoliko to odmah ne učinite HKS će vam izdati rodovnicu. Da bi je zamijenili za eksportnu dužni ste “običnu” rodovnicu vratiti HKS-u uz pismenu zamolbu za izdavanjem eksportne rodovnice. U dopisu ste dužni navesti ime i prezime budućeg vlasnika, adresu i zemlju u koju štene ide. Stoga vam je puno jednostavnije, a cijena je ista da si skratite administrativne muke. Formular za eksportnu rodovnicu možete također naći na stranicama HKS-a. Eksportna rodovnica

Vrijeme čekanja na izradu rodovnica je poprilično dugo. Stoga to napomenite budućim vlasnicima. Ukoliko će se to njima činiti sumnjivo slobodno ih uputite na HKS.

 

Zdravlje štenaca - obveze uzgajivača

Vaša briga za zdravlje štenaca počinje već danom parenja kuje. Dobrom prehranom, adekvatnim njegom kuje stvarate potrebne preduvjete za zdravlje budućih štenaca. Skotnu kuju treba hraniti kvalitetnom dehidriranom hranom namjenjenom baš za skotne kuje tzv. starterima. Također kuji možete davati Pfizer VMP tablete. Tablete se sastoje od vitamina, minerala i proteina pa im odatle i naziv VMP. Kuji se daje jedna tableta dnevno koja zadovoljava potrebe organizma.

U zadnja dva tjedna skotnosti kuje, dolazi do najintenzivnijeg rasta štenaca i u tom periodu kuja mora dobivati dovoljnu količinu kvalitetne hrane.

Nakon okota štenci su imunološki zaštićeni sisanjem mlijeka svoje majke. Vaše je da kotilicu i prostoriju u kojoj se štenci nalaze održavate čistom i ukoliko je to tako nikakvih problema ne bi trebalo biti.

Kako štenci rastu, rastu i njihovi noktići. Često će vrlo brzo prerasti dopuštenu dužinu. Ne čekajte odlazak veterinaru već ih sami pokušajte skratiti. Kod pasa koji imaju bijele nokte lakše je vidjeti živac pa samim tim i odrezati nokte. Ukoliko se nokti štenaca ne režu postoji mogućnost da će zapeti za ručnik, pelenu, krpu... i tada se mogu saviti, iskrenuti i puknuti. S obzirom da su nokti tada još jako mekani može doći do nezgodnih povreda. Osim toga, dok su štenci mali plaze jedan po drugome pa je tako i veća mogućnost da povrijede jedan drugom oko.

S navršena četiri tjedna štenci se čiste od parazita prvi put. U svakom pet centru ili kod veterinara za to možete nabaviti Badminth pastu. Pasta se daje u omjeru 1 kg težine psa, dva cm paste. Kutija paste na sebi ima iscrtane cm tako da nije problem izmjeriti količinu. Kad dajete pastu štencima pazite da je date svima. Često štenci ne vole uzeti pastu. Nakon što im je stavite u usta znaju se stresiti ili je pokušavaju izbaciti van iz usta. Najbolje je štencu jednom rukom otvoriti usta, a drugom već pripremljenu pastu staviti što dalje u grlo. Zapišite si u tablicu u kojoj pratite težinu štenaca kad ste štence čistili. Postupak se ponavlja nakon 15 dana i tako do 4 puta.

Na prvo cijepljenje štence vodite s 8 tjedana starosti. Drugo cijepljenje je za mjesec dana od dana prvog cijepljenja. Nakon drugog dolazi i treće cijepljenje koje se također preporuča za mjesec dana. Neki veterinari smatraju da je dovoljno da štenci dobiju prva dva cjepiva i ne žele cijepiti treće, dok drugi obavezno preporučuju i treće cjepivo. Treće cjepivo nije obvezno, a na vama je hoćete li se za njega odlučiti ili ne.


Odabir kupca

Koliko god se trudili u svojim nastojanjima da štencima omogućimo najbolji mogući dom, često to na kraju ne završi tako.

Prilikom oglašavanja vaših štenaca navedite osnovne podatke potrebne za jedan ozbiljan oglas. Onaj tko će vas htjeti kontaktirati učinit će to. U razgovoru sa potencijalnim kupcem recite mu sve što ga zanima i pozovite ga da vas slobodno posjeti. Ukoliko kupac vidi da ste ozbiljan uzgajivač, kojem se može vjerovati, koji svoje pse ima kod kuće i ne ustručava ih se pokazati na dobrom ste putu k prodaji. Ako se dogovorite da vas kupac dođe posjetiti pripremite se, ukoliko niste dobro upoznati sa pasminom koju uzgajate, pročitajte sve što možete naći o njima jer kupci često postavljaju puno pitanja i nije zgodno da vas zateknu sa nekim. Možete ih i sami pitati da li žele da ih malo upoznate sa porijeklom pasmine, zdravljem, bolestima pasmine, linijama, uzgajivačima, pregledima, izložbama. Ne valja iznostiti previše informacija jer tada „davite“ kupca, no isto tako totalna nezainteresiranost za upoznavanjem sa pasminom može vam se obiti o glavu.

Pokažite kupcu što se kod pasmine koju uzgajate gleda, kakvo mora biti zubalo, visina... Napomenite mu da su zubi trenutno dobri, no da se sa promjenom može dogoditi da se promijene. Ukoliko kupac želi izložbenog psa, bilo bi pošteno sa vaše strane da mu predložite po vama najperspektivnije štene. Na kraju, to je za vas besplatna reklama, jer izlažući čut će se za vas. Nemojte ogovarati druge uzgajivače. Upoznajte kupce sa svojim uzgojem i eventualno usporedite razlike u linijama (da se ne bi stekla slika „svaki cigo svoga konja hvali“). Također prilikom telefonskih razgovora sa kupcima budite oprezni u razgovoru. Često uzgajivači iste pasmine zamole nekog drugog da za njih „ispipaju“ kolika je cijena konkurentskih pasa, da li spominju druge uzgajivače, da li o njima govore, da li ih ogovaraju... Ozbiljan uzgajivač se ne bavi pričama „trla baba lan“, već je njegov uzgoj i ono čim doprinosi svojoj pasmini reklama za njega.

Kupcu dozvolite da pogleda sve štence, ukoliko su zatvoreni otvorite ih i pustite da kupac sam ocjeni njihov karakter. Štenci koji su stalno u boksu ili nisu u kontaktu sa vlasnicima i drugim ljudima, mogu prilikom takvog susreta biti uplašeni i nevoljko se dati dirati od nepoznatih ljudi. Pripazite i na vašu kuju da ne bi krivo shvatila namjere kupaca da pomiluju štene, pa agresivno nastupila. Ukoliko kuja vjeruje vama (a trebala bi) onda će dozvoliti da u vašem prisustvu strani ljudi diraju njene štence.

Desit će se da kupci često navrate tek toliko da vide o kakvoj se pasmini radi i da li im se štenci uopće sviđaju. Nemojte na to negativno gledati. Već samim tim što nekoga upoznate sa pasminom učinili ste dobro po pitanju njene promocije. Ukoliko se kupci ipak odluče za kupnju psa, ozbiljno porazgovarajte sa njima. Ukoliko pasmina ima nekih svojih karakternih mana, nemojte to sakrivati, već otvoreno porazgovarajte o tome. Neki uzgajivači o svojoj pasmini uvijek govore u superlativima (mada se zna da nije tako). Ako ste o svemu popričali, kažite kupcu da želite potpisati ugovor sa njim koji osim što ga obvezuje, garantira da ste mu prodali štene sa svim potrebnim papirima i što je najvažnije zdravo. Ukažite na neke uvjete ugovora i objasnite zašto ste ih naveli. Na žalost ni kapara, ni ugovor, ni poznanstvo nisu garancija da će vaše štene biti sretno, odnosno da ne postoji mogućnost da će se vratiti vama. I oko toga postoji fama. Uzgajivači često šute o tome, mada se zna da su im štenci vraćeni ili da ih jednostavno nisu uspjeli prodati. I sama sam se našla u situaciji da mi je štene kaparirano pa ljudi odustali od njega, pa zatim štene kupljeno pa vraćeno. To su situacije koje se dešavaju i na njih treba biti spreman.

Zbog svih situacija koje prate uzgoj nastali su ovi tekstovi. O uzgajivačima vlada “fama” kao ljudima koji zarađuju silne novce na svojim psima, a pozadina toga se ne zna (ovdje govorimo o savjesnim uzgajivačima, a ne štancerima). Zato zaista prije samog uzgoja treba razmisliti o svim mogućim situacijama i gledati s najgore strane što se može desiti da na kraju ne bi ostali razočarani.

Prilog: špranca ugovora po kojoj možete izradi svoj



Priprema šteneta za odlazak u novi dom

 Došao je i taj dan kad će vaše štene napustiti svoj dom. Prvi rastanci su najteži. Neizbježne su suze. Koliko god se radovali što štene odlazi u novi dom za svakim ostaje praznina.

Dan prije nego će vaše štene otići u novi dom okupajte ga. Štene odnesite u kadu. Stavite ga na podloga za kadu, lavor ili kakvu drugu posudu u koju stane. Pričajte sa njim da se ne boji. Polako napravite vodu koju isprobajte na svom dlanu. Ukoliko je dobra možete početi. Nemojte činiti nagle pokrete koji bi mogli još više preplašiti štene.

Počnite ga lagano polijevati vodom . Dobro mu natopite dlaku. Već unaprijed možete pripremiti šampon sa kojim i inače perete vašu kuju, razrijeđen u preporučenom omjeru. Za to možete upotrijebiti biciklističku bocu ili bilo koju drugu. Šampon dijelomično izlijte na dio tijela koji najprije želite oprati. Prati štene možete rukom, trljačicom ili spužvom. Neki vlasnici pri pranju ne nanose šampon na psa već zamute u maloj posudi tekućinu (kao za pranje suđa) i spužvom je nanose na psa. Kod manjih pasmina je ipak možda bolje to činiti golom rukom. Istrljavši jedan dio psa nastavite dalje redom dok ne dođete do kraja. Obavezno operite i uši psa. Prilikom pranja nastojte da što manje šampona ide štenetu u oči, nos i usta. Nakon što ste ga cijelog oprali isperite ga i ukoliko još nije dovoljno čist operite ga još jednom. Kod odraslih pasa šamponiranje dva puta je obavezno, no štenci se uglavnom ne zaprljaju u toj mjeri. Nakon što ste psa okupali, dobro ga osušite ručnikom.

Sušenje će vam možda ići najlakše ako si štene položite u krilo (naravno manje pasmine) i polako ga počnete suštiti. Imajte razumijevanja za štenetovu nelagodu i njegovo otimanje. Hvalite ga kako je dobro. Ukoliko niste sami u mogućnosti sušti i pridržavati štene zamolite nekoga od ukućana da vam pomogne.

Kupanje i sušenje ste obavili, pogledajte da li treba odrezati noktiće i počupati dlaku iz ušiju. Ako je potrebno učinite to.

Vaše štene je spremno, sad još možete pripremiti neke sitnice koje će ponijeti sa sobom u novi dom. Da bi štene što bezbolnije prebrodilo odvajanje od majke preporuča se uzeti ručnik koji će se staviti pod majku, braću i sestre kako bi poprimio njihov miris. Ručnik ne mora biti jako velik. Dovoljno je da stane u njegovu novu košaru ili prostirku na kojoj će spavati u novom domu. Ručnik možete staviti pod vaše pse nekoliko sati prije odlaska šteneta. Nastojte da ostane čist. Budućem vlasniku preporučite da ga opere što kasnije bude moguće.

Pored ručnika koji ćete dati sa svojim štenetom u paket stavite i hranu koju je vaše štene u leglu jelo. Ukoliko niste nabavili vrećice od jedne ili dvije kile, izvadite hranu iz vreće iz koje hranite vaše pse i odvadite štenetu hrane barem za tjedan dana, da vlasnik ukoliko želi promijeniti hranu ima sa čime napraviti postepen prijelaz. Osim hrane sa štenetom možete dati igračku, četke, češalj, CD sa slikama, posudicu za jelo i vodu, lajnu, ogrlicu.

Bilo bi lijepo da si date truda pa za svako štene izradite jedanu malu brošuricu. U njoj možete napisati osnovne podatke o vama, vašoj uzgajivačnici ukoliko je imate. Staviti sliku majke i oca šteneta, njegove braće i sestara. Napisati koliko je teško štene bilo po rođenju s tjedan, dva itd. Dati uputu novom vlasniku kako hraniti štene, kako prebroditi prvu noć, nešto o navikama šteneta. Zapravo sve ono što smatrate da bi vlasniku šteneta moglo biti poučno možete napisati u toj maloj skripti. Osim navedenih stvari pripremite štenetovu knjižicu cijepljenja i brojeve mikročipa koji su kod vas. Objasnite mu da rodovnica još nije gotova i da čim je dobijete da ćete mu je proslijediti.

Upozorite vlasnika da bi prvi dan štene moglo biti nemirno, plakati, da ne želi jesti, te da mu se prvi dan malo više posveti. Da bi štene lakše prebrodilo odvajanje od majke možete savjetovati vlasniku da u košaricu gdje će štene biti osim već navedenog ručnika stavi termofor ili sat. Termofor štene potsjeća na toplinu majke, a sat na otkucaje njenog srca. To su mali trikovi kojima budući vlasnici mogu pomoći svom ljubimcu. Zamolite vlasnika da vas makar povremeno kontaktira i obaviještava o napretku šteneta. Recite mu da vam se u svako doba dana može obratiti za savjet. I ono najvažnije da štene i kad ode, smatrate i dalje „svojim“ i da ćete voditi računa o njegovoj dobrobiti.

 

Kupnja šteneta

Tko može kupiti odnosno, kome prodati štene je pitanje koje bi svaki iole savjestan uzgajivač trebao uzeti u obzir? Dobrobit šteneta bi tu trebala biti na prvom mjestu. Ukoliko je uzgajivaču namjera samo nekome “uvaliti” štene tada ne vidim veliku razliku između njega i štancera (osim u broju pasa kojim ovaj drugi stalno raspolaže). Nije svatko dovoljno dobar kupac, ali je vrlo teško procijeniti koji je pravi. Iz svog osobnog iskustva mogu zaključiti da garancije nema. Štene su mi uzeli jako dobro poznati ljudi, da bi ga nakon nepunih tjedan dana vratili. Ne želim raspravljati o tom slučaju, ali želim ukazati na poteškoće prilikom dobrog odabira kupca.

Prije svega da bi štene zaista bilo željeno i voljeno, to mora biti odluka cijele obitelji koja ga nabavlja. Ne može se kupiti psa, a da ona druga strana to ne želi. Prije svega pas osjeti da je nevoljen, a strana koja ga nije željela neće propustiti priliku da mu se osveti za njegov dolazak. Što se tiče darivanja pasa; pas se može darovati savjesnoj, odgovornoj osobi. Pas nije poklon koji dobiva dijete za pod bor. Pas uopće nije poklon za djete ukoliko roditelj nije spreman odraditi dio djetetovih obaveza. Svoj djeci je bilo koja mala životinjica slatka. Prvih dan, dva štene maze i paze, gnjave i sve ostalo što uz to ide, da bi se vrlo brzo kad djete treba preuzeti kakve obaveze vezane uz čišćenje ili šetnje odriče sve ljubavi prema štenetu.

Po mojoj osobnoj procjeni štene se može pokloniti jedino ljubitelju pasa koji si psa priželjkuje, a nije u materijalnoj mogućnosti si priuštiti isto, sva druga poklanja tipa cura dečku, dečko curi na kraju znaju ružno završiti pucanjem veze između dvoje ljudi. I na kraju tko se tu nađe povrijeđen. Pas koji ničim nije to zaslužio.



Izvor: Topik s Foruma Šapice - Što sve trebate znati prije negoli se odlučite pariti vašu kuju?

Autor: Članica foruma Šapice pod forumskim nickom Pevaljka, suvlasnica NAMBA-NIMA uzgajivačnice tibetskih terijera Lamleh linije.

Copyright: Tekst i slike su vlasništvo autora teksta te prenošenje i korištenje istih nije dopušteno bez pisane suglasnosti samog autora.