KASTRACIJA KUĆNIH LJUBIMACA

Jedan od ciljeva osnivača Foruma Šapice (sapice.shorturl.com) je promoviranje kastracije kao vrlo korisne operacije za kućne ljubimce koji nisu predviđeni za kontroliran i odgovoran uzgoj. Iskustva mnogih članova foruma su kroz nekoliko godina postojanja foruma ukazala na ispravnost takvog promišljanja i drugima olakšala donošenje odluke o kastraciji. Ova stranica je napravljena zato da se na jednom mjestu pokuša prikazati temu kastracije ljubimaca kroz nekoliko osnovnih činjenica i puno korisnih linkova. Uvjereni smo da svaki vlasnik kućnog ljubimca treba kastraciju kao opciju barem ozbiljno proučiti, a ovom stranicom  želimo takvim vlasnicima olakšati donošenje odluke da li i kada kastrirati svog kućnog ljubimca.


Što je to kastracija i zašto nije dobar izraz sterilizacija

Kastracija životinja je operativno uklanjanje spolnih organa - kod ženke jajnika, jajovoda i maternice, a kod mužjaka testisa.

"Vlasnici životinja, a i poneki veterinari, često za kastraciju koriste izraz sterilizacija. To je pogrešno. Sterilizacija znači da neki organ postoji, ali nije u funkciji. Mi operativno uklanjamo spolne organe, kod ženke jajnike, jajovode i maternicu, a kod mužjaka testise, pa je ispravno reći kastracija ženke i kastracija mužjaka." - doc. dr. sc. Tomislav Dobranić s Klinike za porodništvo i reprodukciju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

 Kastracija je danas rutinski operativni zahvat koji se izvodi u praktički svim ambulantama male prakse. Životinja mora biti natašte (prije operacije mora postiti barem 12 sati). Kastracija se radi u punoj narkozi.


Kastracija ženke: ovariotomija ili ovariohisterektomija?

Kastracija ženke može biti izvedena na dva načina. Jedan je uklanjanje samo jajnika - ovariotomija, a drugi uklanjanje jajnika, jajovoda i maternice - ovariohisterektomija. Oba načina imaju svoje pobornike među veterinarima.  Neki veterinari smatraju da je ovariotomija optimalan način kastracije mladih i zdravih ženki iz razloga što maternica bez utjecaja hormona koje proizvode jajnici vrlo rijetko pravi probleme, a sam zahvat je manje invazivan, oporavak životinje brži i s manje eventualnih komplikacija (uključujući i mogućnost inkontinencije). Neki pak veterinari zastupaju teoriju da je bolje odmah izvaditi sve jer i takva zakržljala maternica ponekad može uzrokovati teške bolesti kao što su piometra ili karcinom maternice, a sama operacija ako je izvedena stručno i pažljivo vrlo rijetko završi s komplikacijama.


Informirajte se prije odluke o kastraciji i preuzmite odgovornost

Prije samog zahvata bitno je da svaki vlasnik procijeni što je najbolje za njegovog ljubimca, a to može samo ako ima dovoljno znanja o kastraciji te ako od veterinara operatera traži potpunu i točnu informaciju o svim elementima samog zahvata. Uporan i zainteresiran vlasnik rijetko će ostati uskraćen za informacije. U slučaju da niste zadovoljni s objašnjenjem i sigurni u ono što radite, potražite još informacija i drugo veterinarsko mišljenje prije konačne odluke. Popričajte s vlasnicima kastriranih i nekastriranih kućnih ljubimaca, prijavite se na forume o kućnim ljubimcima i pitajte druge za savjet i mišljenje. Odvagnite sve što ste čuli i pročitali, razmislite što u biti želite za svog kućnog ljubimca jer nemojte zaboraviti da ste vi ti koji morate donijeti odluku u njegovo ime i imajte na umu da je i nečinjenje (ne kastrirati) isto preuzimanje odgovornosti kao i činjenje (kastrirati). I nemojte sebe zavaravati pričom o „prirodnosti“ života vašeg nekastriranog ljubimca jer ste onog trenutka kad ste ga uzeli za kućnog ljubimca raskrstili s njegovim „prirodnim“ životom. U slučaju da odaberete opciju ne kastrirati, poduzmite sve da spolni život svog ljubimca i sva ponašanja i stanja koja donose hormoni držite pod potpunom kontrolom i pravodobno reagirate na sve eventualne probleme.

 

Razlozi za kastraciju (zdravlje, ponašanje i kontrola razmnožavanja)

Razloge za kastraciju možemo podijeliti u tri veće cjeline. Prva je njen povoljan utjecaj na zdravlje ljubimaca, druga na ponašanje, a treća je sprječavanje nekontroliranog povećavanja uglavnom neželjene populacije pasa i mačaka.


1) ZDRAVLJE

Statistike pokazuju da je prosječan životni vijek kastriranih životinja dulji od nekastriranih za dvije do tri godine i da su u tom životnom vijeku boljeg zdravlja.

Ranom kastracijom ženki značajno je reducirana pojava tumora mliječnih žlijezda koji su česti kod kuja (maligno ih je 60-70%), a nešto rjeđi kod mačaka (maligno ih je 95%). Statistički gledano karcinom mliječne žlijezde čini 50% svih malignih oboljenja u pasa. Kastracija prije prvog tjeranja ostavlja minimalnih 0.05% da će kuja oboliti od ovog tumora. Kastracija nakon prvog tjeranja, ali prije drugog taj postotak povećava na 8%. Nakon drugog tjeranja, a prije trećeg postotak raste na 26%. Nakon toga kastracija više ne može utjecati na smanjenje oboljenja od tumora mliječnih žlijezda.

Kastracijom možemo spriječiti čestu bolest kod kuja - gnojnu upalu maternice ili piometru. Terapija piometre je skupa i dugotrajna i najčešće podrazumijeva uklanjanje jajnika i maternice pod upalom (što je puno rizičnija operacija od elektivne kastracije), hospitalizaciju i dugotrajno liječenje, a u nekim slučajevima završetak je fatalan. Piometra se javlja mjesec i pol do dva nakon tjeranja, a češća je kod kuja koje su imale učestale lažne trudnoće. Najčešća je kod kuja oko 6-7 godina starosti, ali se može pojaviti i kod vrlo mladih kao i kod vrlo starih kuja. Piometra je moguća i kod mačaka, ali nije toliko česta kao kod kuja.

Postoje i neke druge bolesti koje se kastracijom mogu spriječiti ili ublažiti (npr. alergije, hormonski uvjetovan dijabetes...).

Ženke koje boluju od bolesti kao sto je na primjer dijabetes, epilepsija, bolesti štitnjače... treba kastrirati kao dio tretmana ovih oboljenja.

Kastriranje mužjaka poništava rizik pojave zločudnog tumora testisa, a može spriječiti i bolesti prostate (povećanje, adenome i karcinom).

Treba obvezno kastrirati mužjake čiji se jedan ili oba testisa nisu spustili u skrotalnu vrećicu (jednostrani ili obostrani kriptorhizam) zbog sklonosti da zaostali testisi razviju tumore. Kastraciju svakako treba izvršiti i u cilju preventive oboljenja na čiji razvoj imaju utjecaja muški spolni hormoni (hepatoidni adenomi, perinealna hernija itd.). Isto tako treba kastrirati mužjake s oboljenjima prostate ili oboljenjima samih testisa, kao i FIV pozitivne mužjake mačke.


2) PONAŠANJE

Kastrirana životinja postaje bolji kućni ljubimac jer joj spolni nagon više nije smetnja u odnosu prema vlasniku. Kao dobar i slikovit primjer možemo navesti veterinarsku studiju (UC Davis, USA) koja pokazuje da se kastracijom mužjaka psa za 94% smanjuje bježanje i lutanje za kujama, za 66% se smanjuje naskakivanje, za 63% se smanjuje istospolna agresija i za 59% se smanjuje obilježavanje teritorija mokraćom.

Promjene u ponašanju nabolje su još očitije kod mužjaka mačke. Kućni mužjaci mačke nakon kastracije prestaju neprestano mjukati u potrazi za ženkom i obilježavati stan urinom izuzetno neugodnog mirisa, prestaju pokušavati pobjeći i pronaći tjerajuću ženku, prestaju biti mršavi, iscrpljeni, razdražljivi i zlovoljni uslijed uzaludnog gubitka energije, te postaju prave umiljate kućne mačke. Mužjaci mačke koji imaju pristup van prestaju izbivati danima od kuće u potrazi za ženkama, a kući se vračati iscrpljeni, ranjavi i bolesni zahvaljujući neprestanim borbama s drugim mužjacima. Statistike govore da je život nekastriranog vanjskog mužjaka mačke toliko rizičan (promet, bolesti, ozljede...) da mu je prosječan životni vijek skraćen na svega dvije do tri godine.

Mačke kastracijom ne prestaju biti zaigrane i dobri lovci, a psi dobri čuvari, sportski ili radni psi. Dapače takve životinje se puno bolje mogu koncentrirati na igru, rad i vlasnika.


3) KONTROLA RAZMNOŽAVANJA

Nekontroliranim razmnožavanjem stvaramo nove generacije uglavnom neželjenih životinja koje su osuđene na lutanje, patnju i bol. Lutalice rijetko prežive više od nekoliko godina, prepušteni sami sebi žive na cestama, ulicama i parkovima i uglavnom umiru od gladi, žeđi, bolesti, smrzavanja ili stradavaju u prometu. Jedan dio biva uhvaćen i eutanaziran u veterinarsko-higijenskim servisima ili provede ostatak života u hladnom i bezličnom boksu nekog azila jer jednostavno nema dovoljno ljudi koji bi se odgovorno i na zadovoljavajući način brinuli za njih tijekom cijelog njihovog života.

Kastriranjem se, kod kolonija uličnih mačaka, osim razmnožavanja, pod kontrolu stavljaju i teške smrtonosne bolesti kao što su mačja imunodeficijencija (Feline Immunodeficiency Virus - FIV) poznatija kao mačja sida i mačja leukemija (Feline Leukemia Virus - FeLV).


Moguće komplikacije pri i nakon kastracije

Iako je kastracija rutinski operativni zahvat, uvijek postoji mogućnost komplikacija pri izvođenju operacije, kao i mogućnost postoperativnih problema vezanih uz cijeljenje rane.

Problem koji se može rijetko (podaci govore od 1 do 4 %) javiti nakon kastracije kuja je inkontinencija i to pretežno kod kuja težih od 20 kg zbog toga što nedostatak ženskih spolnih hormona ponekad dovede do slabljenja mišića koji kontrolira uretru, ali se to može riješiti davanjem lijekova. Lijekove kuja mora uzimati do kraja života.

Drugi problem kod nekih kastriranih životinja (i ženki i mužjaka), a zbog nešto sporijeg metabolizma, može biti debljanje, ali samo ako vlasnik ne poduzme potrebne korake kao što su primjerena prehrana i dovoljno kretanja. Naime ne deblja se zbog kastracije nego zbog prekomjernog uzimanja hrane i nedovoljne fizičke aktivnosti.


Kada kastrirati ljubimca

Veterinari specijalisti ginekolozi svakako preporučuju kastraciju kujice i mačke prije prvog tjeranja. Kod ženke kastrirane prije prvog tjeranja mogućnost da u kasnijoj dobi oboli od tumora mliječne žlijezde je gotovo jednaka nuli. Kod ženke kastrirane poslije jednog ili dva tjeranja, mogućnost tog tumora ipak je moguća iako mnogo rjeđa nego kod nekastriranih ženki (8% i 26%). Nakon tri tjeranja kastracija vise ne prevenira ovu tešku i često fatalnu bolest. Treba ponovo napomenuti da karcinom mliječne žlijezde čini 50% svih malignih oboljenja u pasa, a da je od svih tumora mliječne žlijezde kod kuja maligno njih 60-70%. Kod mačaka je ovaj tumor rjeđi, ali je zato postotak malignosti veći, čak 95%. Kastrirana ženka neće zaostati u rastu, neće promijeniti narav, štoviše, bit će umiljatija i zaigranija.

Dok je kod ženki pravovremena kastracija primarno zdravstveno korisna, kod mužjaka je primarna korist u pozitivnim promjenama u ponašanju. Poznato je da će mužjak psa ako ga se kastrira prije nego što počne dizati nogu pri mokrenju, sigurno biti 'blaže' naravi u odnosu prema psima jer hormoni tada neće upravljati njegovim nagonima za čuvanje i zaštitu teritorija od drugih mužjaka. Isto tako će se kastracijom eliminirati lutanje i bježanje za kujama koje se tjeraju te smanjiti teritorijalno obilježavanje.

Kod muških mačaka su pozitivne promjene u ponašanju nakon kastracije još izraženije nego kod pasa. Glasno neugodno mjaukanje, obilježavanja teritorija urinom izuzetno neugodnog mirisa, razdražljivost... sve to nestaje kastracijom odnosno niti ne počinje ako se mačak kastrira prije spolnog sazrijevanja. Kod mačaka koje izlaze van pravovremenom kastracijom preveniraju se zarazne bolesti koje se prenose spolnim kontaktom ili još češće zadobivanjem ozljeda u borbama (FIV i FeLV), smanjuje se rizik od stradavanja u prometu jer se mačke zadražavaju u blizini kuće.

Pse i mačke u azilima bi trebalo obvezno kastrirati po dolasku u azil, a najkasnije prije udomljenja. Planska kastracija mačaka lutalica bi spriječila daljnje nekontrolirano razmnožavanje i prenošenje zaraznih bolesti.