Maturalni radovi‎ > ‎

Primjena telekomunikacije danas i u budućnosti

SREDNJA STRUKOVNA ŠKOLA

Velika Gorica
Kralja StjepanaTomaševića 21
http://public.srce.hr/obrt_skola_vg/

ELABORAT ZAVRŠNOG RADA

PRIMJENA TELEKOMUNIKACIJE DANAS I U BUDUĆNOSTI

Područje rada: ELEKTROTEHNIKA
Obrazovni profil: ELEKTROTEHNIČAR
Zanimanje: ELEKTROTEHNIKA
Stupanj: ČETVRTI

Školska godina : 2003/2004
Kandidat : Zvonimir Benko
Mentor : dipl.ing. Veljko Skočilić
veljko.skocilic@ka.t-com.hr
SADRŽAJ:

POVIJESNI RAZVOJ POŠTE U HRVATSKOJ
Povijest današnje pošte u Hrvatskoj…………………...……2 – 4 str.
Revolucija……………………………………………………….5 str.

ŠTO SU TELEKOMUNIKACIJE?………………...…………6 str.

OPĆENITO O POKRETNIM KOMUNIKACIJAMA
Povijesni aspekt…………………………………………..…7 – 8 str.
Generacije pokretnih sustava……………………………………8 str.

ISDN………………………………………………………….…9 str.
Prednosti i mane ISDN-a………………………………………10 str.

DSL……………………………………………………….……11 str.

SATELITSKI SUSTAVI………………...…………………...12 str.
Globalstar……………………………………………… ..13 – 18 str.

PREBACIVANJE U IP(Internet Protokol) POKRETNIM MREŽAMA…………………………..……………………….19 str.

HIPERLAN
Uvod………………………………………………………...…20 str.
Svrha…………………………… … .…………………………20 str.
Tehnički pristup………………………………………….…….21 str.
Rezultati………………………………………………….…….21 str.

ZAKLJUČAK……………………………………………22 – 33 str.

LITERATURA…………………………..………………...….24 str.
1. Povijesni razvoj pošte u Hrvatskoj ni
1.1. Povijest današnje pošte u Hrvatskoj seže još u doba Rimskog carstva. Car August smatra se osnivačem CURSUS PUBLICUS-a, prve prometne organizacije na hrvatskom tlu.

zv Nastala je u I. stoljeću poslije Krista, a osnovni zadatak bio je prijenos službene korespodencije i prijevoz službenih osoba. Unutar te složene transportne organizacije promet se odvijao između stanica smještenih na udaljenosti otprilike pola dana hoda. Stanice su se nazivale "stationes positae" iz čega je poslije nastala riječ "pošta". Održavanje Cursus publicusa predstavljalo je težak teret za stanovništvo koje je bilo dužno snabdjevati ga besplatnim davanjem kola, hrane za putnike i životinje, te održavati ceste i graditi postaje za odmor.
Po svojoj organizaciji Cursus publicus imao je sve elemente poštanske ustanove, bio je najveća i najsavršenija glasnička služba starog vijeka, ali se u poštu nije mogao pretvoriti jer nije imao element javnosti.
Propašću Zapadnorimskog carstva (479. god.) nestalo je i Cursus publicusa. U VII. stoljeću Hrvati naseljavaju prostor od rijeke Drave do Jadranskog mora i na tom prostoru formiraju ranu srednjovjekovnu državu. U uvjetima srednjovjekovne feudalne usitnjenosti država nije postojao niti interes a ni sredstva za organizirani prijenos vijesti. Međutim, razvojem zanatstva i trgovine, te porastom gradova počinje organizacija glasničke službe od strane crkvenih i samostanskih redova, sveučilišta, škola, feudalaca, kraljeva, trgovaca i obrtnika. Prijenos vijesti i pošiljaka obavljale su za to posebno određene osobe - glasnici-kuriri - pješice ili na konju.
Posebno su bili cijenjeni i poznati po svojoj savjesnosti i brzini glasnici Dubrovačke republike. Za njih je znala čitava negdašnja Europa, a Francuska, Španjolska i Austrija koristile su ih za prijenos svoje korespodencije na Levant. Zahvaljujući tome dubrovački su glasnici ostavili svoj trag u stvaranju međunarodnog poštanskog prometa između istoka i zapada.
Krajem XV. stoljeća, otkrićem Novog svijeta, napretkom znanosti i umjetnosti javlja se potreba za bržim prijenosom vijesti. Plemička obitelj Thurn - Taxis u službi njemačkih careva organizira poštanski promet iz Beča sa svim zemljama Habsburške monarhije. Oni su uz subvencije prvi pretvorili kurirsku službu u poštansku, tj. poštohod je imao određeni pravac i vrijeme kretanja, znao se organizator i financijer poštohoda, određena je poštarina za prijenos pošiljke i pošta je dobila elemenat javnosti, tj. prijenos pisama postao je dostupan svakome. To je i vrijeme prodora Turaka na naše prostore, pa Austrija, Njemačka, Ugarska i Venecija u pripremanju obrane od Turaka nastoje uspostaviti stalan i brz sustav prenošenja vijesti s ratišta. Stoga Austrija organizira vojno - kurirsku službu i na prostoru današnje Hrvatske. Kralj Ferdinand I. naložio je uspostavu prvog poštohoda u Hrvatskoj 1525. godine na relaciji Graz - Maribor - Celje - Jastrebarsko, a 1529. godine uveden je i poštohod Beč - Zagreb. Taj poštohod označio je početak odumiranja stare srednjovjekovne glasničke službe i uspostavu organizirane poštanske službe u Hrvatskoj.
Od XVII. stoljeća uspostavljaju se redovite poštanske veze i utvrđuju se cijene za prijevoz pošiljaka i putnika. Osoblje koje je u diližansama pratilo putnike i poštu nosilo je uniforme, a kao poštanski znak javlja se rog koji postaje simbolom poštanske službe. Osim obitelji Thurn - Taxis u Austrijskoj carevini, u čijem se sastavu nalazi i Hrvatska, u XVII. st. nasljedno pravo za organiziranje poštanskog prometa dobija i obitelj Paar.

Tijekom XVIII. stoljeća poštanska služba postupno prelazi iz ruku spomenutih obitelji u državnu nadležnost. 1722. godine po naredbi austrijskog cara Karla VI. veće poštanske urede preuzima država, a manji se ustupaju plemićima koji svojim obiteljskim grbovima dodaju i poštanski znak - rog.
Hrvatskom poštom se u XVIII. stoljeću upravlja iz tri središta: Varaždina, Osijeka i Karlovca, a ta su središta upravno podvrgnuta Beču (do 1822.) i Pešti (do 1848.). U XIX. stoljeću moderna organizacija pošte uređuje se zakonima, distribucija pošiljaka obavlja se iz poštanskih središta, veliki poštanski sustav zapošljava mnoštvo radnika, ukljućena je moderna mehanizacija, a pošiljke se prenose suvremenim prijevoznim sredstvima.
oj HYPERLINK "http://www.posta.hr/imgs_web/1905autoposta.jpg" INCLUDEPICTURE "http://www.posta.hr/imgs_web/1905autoposta200.jpg" \* MERGEFORMATINET
Poštanski autobus za prijevoz putnika i poštanskih pošiljaka
25. ožujka 1848. godine donesen je najznačajniji akt Narodne skupštine Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije: "Svekoliko pako pošte u trojednoj kraljevini neka se u svemu podlože našemu domaćemu ministeriju".
Odlukom bana Jelačića i Banskog vijeća 11. kolovoza 1848. osnovana je prva nacionalna poštanska uprava u Hrvatskoj sa sjedištem u Zagrebu pod nazivom VRHOVNO HRVATSKO - SLAVONSKO UPRAVITELJSTVO POŠTA. Prvi državni poštanski ured bio je smješten od 1831. godine u samostanu Klarisa u Opatičkoj ulici (danas muzej grada Zagreba).
Tu se 1848. uselilo Vrhovno hrvatsko - slavonsko upraviteljstvo pošta. Stalno povećanje poštanskog prometa, te uvođenje brzojava 1850. godine nametnulo je potrebu za izgradnjom nove poštanske zgrade. 1901. godine izgrađena je prva državna zgrada uz Glavni kolodvor. Izgradnja poštanske palače u Jurišićevoj 13 počinje 1902. godine.
Građevinske radove izveli su zagrebački obrtnici (Greiner i Varoing), te neka ugarska poduzeća.

Useljenje je započelo 29. kolovoza 1904. u tadašnju dvokatnicu. (Tijekom prve polovice XX. st. izvršeno je nekoliko adaptacija i rekonstrukcija, sve do 1958. kada je zgrada dobila današnji izgled).U daljnjem razvoju pošte nije bilo bitnih promjena do 1918. godine , kada je osnovana zajednička država - Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS). U travnju 1919. započinje s radom Ministarstvo pošta i telegrafa Kraljevine SHS u Beogradu, a državni teritorij bio je podijeljen na devet poštansko-telegrafskih direkcija. Sjedište hrvatske direkcije bilo je u Zagrebu. Do početka II. svjetskog rata obavljeno je nekoliko reorganizacija u PTT prometu. Tako je 1929. godine ukinuto Ministarstvo pošta i telegrafa, pa je PTT promet stavljen pod upravu Ministarstva građevina, od 1930. do 1935. bio je pod nadležnosti Ministarstva prometa (saobraćaja), a 1935. godine ponovno je uspostavljeno Ministarstvo pošta, telegrafa i telefona. Donesena je i nova "Uredba o organizaciji Ministarstva pošta, telegrafa i telefona" koja je osim nove organizacijske sheme donijela i "numerus clausus" za PTT radnike - žene. Po toj uredbi u PTT struci nisu mogle raditi fakultetski obrazovane žene, s nižom spremom moglo ih je biti 30%, a sa srednjom do 25% od ukupnog broja zaposlenih radnika.
Nakon II. svjetskog rata Direkcija PTT-a u Hrvatskoj funkcionirala je u okviru Zajednice jugoslavenskog PTT-a (JPTT).

Hr INCLUDEPICTURE "http://www.posta.hr/imgs_web/1904zgradaorig200.jpg" \* MERGEFORMATINET
Izgled glavne pošte u Jurišićevoj ulici 1904. Godine skoj

Zakonom koji je stupio na snagu 10. listopada 1990. godine Sabor Republike Hrvatske utemeljio je javno poduzeće -HPT- Hrvatsku poštu i telekomunikacije s osnovnom djelatnosti obavljanja poštanskih i telekomunikacijskih usluga. Poduzeće HPT bilo je pravni sljednik bivših trinaest poduzeća PTT prometa Republike Hrvatske, te je u tom smislu preuzelo prava i dužnosti tih poduzeća. Sjedište HPT-a bilo je u Zagrebu - Jurišićeva 13, a poduzećem je upravljao Upravni odbor od devet članova.
HPT se sastojao od Zajedničkih službi (Ured direktora; Sektor gospodarskih poslova; Sektor pravnih, kadrovskih i općih poslova; Služba unutarnje kontrole i revizije), te Direkcije pošta i Direkcije telekomunikacija koje su posebno organizirane radi organizacijskog i tehnološkog odvajanja poslova poštanskog i telekomunikacijskog sustava.Nepunu godinu dana kasnije, 25. lipnja 1991. godine Sabor RH proglasio je neovisnost Republike Hrvatske, temeljem rezultata provedenog referenduma o izdvajanju RH iz Jugoslavije. Uslijedila je oružana agresija tadašnje federalne jugoslavenske vojske i lokalnog srpskog pučanstva. I u tim teškim ratnim uvjetima djelatnici HPT-a su svojim zalaganjem i savjesnim radom dali velik doprinos razvitku poduzeća. Nakon rata Upravni odbor HPT-a nastojao je u okviru mogućnosti poduzeća ublažiti tešku materijalnu situaciju koja je uslijedila kao posljedica rata, te sanirati štete u imovini i poslovanju HPT-a. Usprkos ratu, HPT je u svojih osam godina postojanja postigao vrlo dobre rezultate poslovanja.
S obzirom na različitost djelatnosti i tehnološki već odvojenog funkcioniranja Direkcije pošta i Direkcije telekomunikacija, a u skladu sa svjetskim trendovima, 1. siječnja 1999. godine došlo je do razdvajanja HPT-a na Hrvatsku poštu d.d. i Hrvatske telekomunikacije d.d., te od tog datuma Hrvatska pošta posluje kao samostalno dioničko društvo, nastavljajući tradiciju i razvojni kontinuitet poštanske djelatnosti na području Republike Hrvatske.
1.2.REVOLUCIJA
3. ŠTO SU TELEKOMUNIKACIJE?

a) To su državni organi, koji propisima uređuju područje PTT prometa.
b) To su preduzeća koja se bave pružanjem usluga u domaćem i međunarodnom prometu .    

kao npr.: TELEKOM, MOBTEL itd.
c) Telekomunikacije su: radio stanice, modemi, telefoni i telefonske centrale te TV i radio .    

predajnici i prijemnici.
d) Telekomunikacije su svaki prenos, predaja ili prijem znakova, signala, pisanih reči, slika i .    
zvukova ili obaveštenja bilo koje prirode, pomoću žičnih, radio-sistema, optičkih ili

drugih elektromagnetnih sistema.

4. OPĆENITO O POKRETNIM KOMUNIKACIJAMA

Telekomunikacijske usluge postale su sastavni dio svakodnevnog života većine ljudi. Te usluge moguće su samo uz telekomunikacijsku infrastrukturu koja može biti kabelska i bežična. Obje, kabelska i bežična, sastavni su dio javne telekomunikacijske infrastrukture.
Bežična infrastruktura koristi radio frekvencijski spektar, koji je teoretski neograničen, ali se koristi samo jedan određeni dio spektra zbog fizičkih svojstava valova i postojeće tehnike koja ne podržava rad na višim frekvencijama. Taj odgovarajući dio radio frekvencijskog spektra je ograničeni prirodi resurs koji se mora koristiti na maksimalno učinkovit način. Razvoj tehnologije i tehnike pokretnih telekomunikacijskih sustava ovisi o raspoloživosti (ili nedostatku) tog frekvencijskog spektra.
Sa sve većim zahtjevima za pokretnim komunikacijama, novi pokretni sustavi mogu se uključivati proširenjem postojećeg spektra ili razvojem i uvođenjem tehnologija koje će omogućiti nekim pokretnim komunikacijskim sustavima rad u višim frekvencijskim pojasevima koji su manje zagušeni.
Sektor telekomunikacija postao je jedan od najvećih i najznačajnijih svjetskih gospodarskih djelatnosti. Godina 1992. može se smatrati svojevrsnom prekretnicom gdje je broj fiksnih telefonskih priključaka prestao rasti, dok je došlo do naglog rasta pokretnih telekomunikacijskih priključaka. Smatra se da su tri glavna čimbenika zaslužna za izvanredno brz i uspješan razvoj te široku rasprostranjenost pokretnih komunikacijskih sustava: korisnička potreba za pokretljivošću, izvanredan razvoj tehnoloških mogućnosti te stalna tržišna utakmica između proizvođača opreme i između operatora i davatelja usluga.
4.1. Povijesni aspekt

Mogućnost komuniciranja na udaljenost prvi je teoretski dokazao James Clerk Maxwell 1864 godine, kada je teoretski dokazao da jedna pojava (ometanje), koja se širi brzinom svjetlosti, može proizvesti određeni efekt na udaljenosti. Tu pojavu prvi je praktično primijenio Hertz 1880-tim godinama. On je demonstrirao komunikacije na udaljenosti od oko jednog metra pomoću prekida iskrenja.
Udaljenost se rapidno povećala 1901 godine kada je Marconi uspio u prenošenju Morseova koda preko Atlantskog oceana. Izum elektroničke cijevi omogućio je praktičnu primjenu prijenosa govora i 1915 godine tvrtaka AT&T (American Telephone & Telegraph) omogućila je prijenos govora od Washington D.C. do Pariza i Honolulua.
Prva praktična kopnena pokretna komunikacija izvedena je 1928.godine u Detroitu (SAD) radi aktiviranja prijamnika u službi policije, a 1933. godine razvijen je pokretni odašiljač, što je omogućilo prvu dvosmjernu komunikaciju u sustavu policije u Bayonneu, New Jersey (SAD).

Brzim razvojem industrije i sve većim potrebama za pokretnim komuniciranjem zahtijevalo se proširenje postojećeg frekvencijskog pojasa namijenjenog pokretnim komunikacijama, u UHF pojasu te na pojasevima od 800 i 900 MHz, budući da su niži frekvencijski pojasevi već bili popunjeni (to se naročito odnosi na frekvencijsko područje od 150 MHz gdje je počeo razvoj kopnene pokretne komunikacijske službe).
Tehnološkim napretkom u frekvencijskom upravljanju omogućeno je da se upotrebljeni frekvencijski pojas postavlja s razmakom kanala od 12,5 kHz za razliku od prijašnjih 25 kHz. Povezivanjem skupina radio kanala omogućen je rad s mnogom većom razinom opterećenja nego kod pojedinačnih kanala te s prihvatljivim pristupnim kašnjenjem.
Uvođenjem celularne radio telefonske službe 1981. godine pridonijelo se boljoj efikasnosti upotrebe spektra putem geografskog ponavljanja kanala na istom području pokrivanja.
4.2. Generacije pokretnih sustava

Sustave javne pokretne telefonije možemo svrstati u četiri generacije. Sustave prve generacije karakteriziraju analogni sustavi namijenjeni isključivo govornoj komunikaciji, jednoslojna ćelijska struktura te relativno veliki korisnički terminali. Tri su dominantna standarda prve generacije sustava javne pokretne telefonije:
- Nordic Mobile Telephone (NMT)
- Advanced Mobile Phone Service (AMPS)
- Total Access Communication System (TACS)
Zajednička karakteristika standarda prve generacije su frekvencijska modulacija audio signala te modulacija kontrolnih signala, dok su razlikuju po frekvencijskom području rada, broju i širini kanala, dupleksnom razmaku te još nekim parametrima.
Sustavi druge generacije pušteni su u rad 1992. godine. Tri su vodeća standarda druge generacije javne pokretne telefonije:
- Global System for Mobile (GSM)
- Digital - Advanced Mobile Phone Service (D-AMPS)
- Personal Digital Cellular (PDC)
Osnovna karakteristika sustava druge generacije je prelazak na digitalnu tehnologiju za razliku od analogne koja se koristila u sustavima prve generacije. Jedan od ciljeva sustava druge generacije je ostvarenje međunarodnog roaminga, što se osobiti odnosilo na Europu gdje je kod sustava prve generacije bio otežan međunarodni roaming zbog različitih frekvencijskih područja, stoga je razvijen sveeuropski standard GSM.
Sustavi 2,5 generacije zasnivaju se na koncepciji privatnih komunikacijskih usluga (Personal Communication Services PCS), a opisan je kao ¨široki spektar radijskih komunikacija koje ukidaju ograničenja žičane PSTN (Public Swiched Telephone Network) mreže i omogućuju komunikaciju korisnicima i kada su udaljeni od kućnog ili uredskog telefona¨ te kao ¨komunikacijska mreža u kojoj će isti pokretni telefon biti rabljen kao kućni, uredski ili telefon u javnoj mreži za dostup do korisnika putem jedinstvenog broja na bilo kojem mjestu¨.
Sustavi treće generacije temelje se na uzimanju i na unaprjeđenju najboljih karakteristika fiksnih i pokretnih komunikacijskih sustava i stopiti ih u jedan pokretni komunikacijski sustav koji će omogućiti bilo koju zahtijevanu komunikacijsku uslugu. FPLMTS (Future Public Mobile Telephone System) po okriljem ITU i UMTS (Universal Mobile Telecommunication Services) ustanovljen u okviru ETSI dvije su organizacije koje koordinirano rade na definiranju i razvoju treće generacije pokretnih komunikacijskih sustava. Sustavi treće generacije radit će u multimedijalnom okruženju, bitno drugačijem od dosadašnjeg telekomunikacijskog okruženja i upravljanja različitim čimbenicima s bitnim naglaskom na raznolikost aplikacija i usluga. Bitna razlika između sustava druge i treće generacije je u tome što sustavi treće generacije moraju biti širokopojasni, podržavajući različite usluge prijenosa podataka do brzina 2 Mbit/s.
Kao nadopuna sustavima treće generacije uvodi se pokretni širokopojasni sustav (MBS Moile Broadband System) koji će imati zadaću davanja usluga koje imaju veće zahtjeve za brzinom prijenosa što će omogućiti nove usluge u sklopu sustava treće generacije. Pokretni širokopojasni sustavi tema su ovog rada te će detaljnije značajke i opisi biti prikazani u nastavku.

5. ISDN

ISDN je kratica naziva Integrated Services Digital Network, što znači "digitalna mreža integriranih usluga". To je skup
usluga, pristupne opreme i standarda pristupanja nepokretnoj,
tj. fiksnoj digitalnoj telekomunikacijskoj mreži. ISDN možemo
shvatiti kao digitalnu nadogradnju postojeće telefonske linije.
Prednosti ISDN priključka su: dvije neovisne linije veće
kvalitete, spajanje na Internet većim brzinama te mnogobrojne
i raznolike usluge.

Malo tehnike...

ISDN linija se sastoji od kanala. Postoje dvije vrste kanala: 
1. B (bearer - nosioc) kanal, brzine 64 kbps, služi za
prijenos podataka
2. D (data - podatkovni) kanal brzine 16 ili 64 kbps, služi
za signalizaciju (uspostavljanje i prekid veze, prijenos
kontrolnih podataka i sl.)
B kanali se mogu koristiti odvojeno kao neovisne telefonske
linije.

Povezivanje na mrežu
INCLUDEPICTURE "E:\\SKOLA\\mature02\\M-Gavran\\index_files\\image009.gif" \* MERGEFORMATINET

5.1. PREDNOSTI I MANE ISDN-A

ISDN je evolutivni korak po izgrađenoj IDN mreži pa je time i
stvorena osnovica za realizaciju potpuno integrirane digitalne mreže i
usluga. Osnova prijenosa po jednom B kanalu proizišla je iz osnovnih
načela PCM ( Pulse Code Modulation) modulacije.

Tako dobivamo:
8 bita u sekundi ( ˝dubina˝ uzorkovanja)
x 8.000 Hz ( frekvencija uzorkovanja)
= 64.000 bita u sekundi

Tako se tvori osnovni prometni ISDN B kanal koji je jedinica za brzinu
prijenosa u ISDN-u. Upravo zbog PCM-a ISDN je otporniji na šumove i
nepravilnosti telefonske linije, za razliku od analogne linije kod koje svaki
šum smanjuje brzinu prijenosa ili pozadinskim ˝zvukovima˝ u slučaju
govorne veze. Tako je i realiziran konstantno stabilan prijenos podataka, te
čista govorna veza koja se uspoređuje s kvalitetom reprodukcije audio CD
zapisa. Primjena ISDN-a je za potrebe zahtjevnijih pojedinaca,
poduzetnika i poduzeća te velikih ustanova i vladinih organizacija.
Najočitija je primjena u telemedicini, radu ne daljini (TeleWorking),
učenju na daljini ( TeleLearning), te audio i video konferencijama
(VideoConferencing). Najveća mana ISDN-a je potreba za lokalnim
napajanjem. To znači: nema struje, nema ISDN-a. Znači nema
telefoniranja, faksiranja, interneta. Kod obične telefonske mreže ( PSTN)
navikli smo imati telefonsku vezu i kada nema struje, s obzirom da se
mreža napaja centralno-baterijski iz samo centrale. Ta se mana može
djelomično riješiti s UPS sustavima za besprekidno napajanje (kao i kod PC računala).
6. DSL

DSL se zasniva na ADSL tehnologiji - asimetričnoj digitalnoj pretplatničkoj
liniji (Asymetric Digital Subscriber Line). Spomenuta se "asimetričnost"
prepoznaje u nekoliko puta većoj brzini skidanja sadržaja (download) u
odnosu na brzinu slanja informacija (upload).

Brzina u skidanju je oko deset puta veća od dosadašnjeg 56k modema.
S najbržim paketom možemo postići brzinu veću od 1Mb u sekundi, što je
oko trideset puta brže nego do sada. Brzina, međutim, može varirati i ovisi
o mnogim parametrima: udaljenosti od matične komutacije, kvaliteti
parice, broju spojenih pretplatnika, broju korisnika ISP-a koji su u tom
trenutku na Internetu, ili najčešće o propusnosti servera na koji se spajate.
Djelitelj ima funkciju filtra i odvaja telefonske razgovore od podatkovnog
prometa s računala, pa se tako u isto vrijeme može i telefonirati i pristupati
Internetu. Pristup Internetu je 24-satni, što znači da nema više čekanja na
dobivanje veze, odnosno spojeni ste na Internet čim uključite računalo i
pokrenete Internet pretraživač. Ovisno o proizvođaču, postoje različite
izvedbe djelitelja i modema. Vanjski ADSL modemi izvedeni su tako da ih
se može priključiti ili na USB port na računalu ili na mrežnu Ethernet
karticu.

INCLUDEPICTURE "E:\\SKOLA\\mature02\\M-Gavran\\index_files\\image002.jpg" \* MERGEFORMATINET
Spajanje poslovnog korisnika

INCLUDEPICTURE "E:\\SKOLA\\mature02\\M-Gavran\\index_files\\image004.jpg" \* MERGEFORMATINET
Spajanje privatnog korisnika
IBM Compatible PC MAC OS Windows 95/98/2000/NT/Me 7.5, 8.0 CPU Pentium / 166 MHz G3 / 300 MHz RAM 32 MB 32 MB HD 25 MB sl. prostora 25 MB sl. prostora

7. SATELITSKI SUSTAVI
Satelitski sustav, koji ima mogućnost globalnog pokrivanja upotpunjavat će nedostatke zemaljske UMTS mreže, kako bi bila ostvarena potpuna pokrivenost. Predviđa se da će više od 80% pučanstva biti pokriveno s zemaljskim stanicama do 2010 godine. Razlika u cijeni između zemaljske i satelitske mreže igrat će važnu ulogu u upotrebi tih servisa, očekuje se da se ta razlika neće značajno mijenjati.
Podjela usluga pri satelitskim servisima je nešto drugačija od zemaljske. MSS usluge kategorizirane su kao:
Govor - kvalitetan osnovni govor pri 8/16 kbit/s
Prijenos podataka malom brzinom - e-mail (bez dodataka) brzinom 9,6/16 kbit/s
Asimetrične usluge - prijenos datoteka sa LAN mreža, Internet, e-mail (sa dodatcima), prijenos slika. Prijenos podataka brzinom do 144 kbit/s.
Interaktivna multimedija - videokonferencije i videotelefonija sa prijenosom podataka oko144 kbit/s.
Sateliti lete na visini od oko 20.000 km iznad zemlje. Ukoliko znamo razmake od nekoliko satelita, a zatim sa svakog od njih opišemo kružnicu čiji je promjer razmak do satelita, u presjeku ćemo dobiti našu poziciju. Pogledajte sljedeće slike:
INCLUDEPICTURE "G:\\SKOLA\\mature02\\Tomislav-Korenika\\index_files\\image004.gif" \* MERGEFORMATINET
Opišimo kružnicu čiji je promjer udaljenost od satelita do tražene točke. Ta točka se nalazi negdje na površini kružnice.
INCLUDEPICTURE "G:\\SKOLA\\mature02\\Tomislav-Korenika\\index_files\\image006.gif" \* MERGEFORMATINET
Ako se zatim opiše i kružnica oko drugog satelita, naš položaj biće smanjem na kružnicu nastalu kao presjek dve kružnice.
INCLUDEPICTURE "G:\\SKOLA\\mature02\\Tomislav-Korenika\\index_files\\image008.gif" \* MERGEFORMATINET
Presjekom kružnice opisane oko trećeg satelita, mogući položaj svodi se na samo dvije točke. Jedna od njih je obično negdje u svemiru, čime je isključena kao točan odgovor.Ovim je naš položaj precizno određen na osnovu presjeka dužina sa tri satelita.
U praksi, zbog tehničkih razloga, koristi se i četvrti satelit.

7.1. Globalstar
Globalstar sustav (LEO) omogućit će pouzdan rad ukoliko poneki satelit i prestane raditi, za razliku od geostacionarnih sustava gdje ukoliko dođe do kvara na satelitu cijeli sustav koji opslužuje taj satelit prestaje raditi.
Višestruki prijenos (Path diversity) je metoda prijema signala koja omogućuje kombiniranje višestrukog signala promjenljive snage u jedinstven koherentni signal. Pretplatnički uređaji omogućit će komunikaciju i s jednim satelitom, dok će 2-4 satelita biti dostupna.
Mobilne stanice će prema potrebi mijenjati nivoe disipirane snage zbog raznih interferencija ili mijenjanja snage polja, tako da će srednja izlazna snaga biti između 50-300mW.

S obzirom da je Globalstar sustav na niskoj orbiti (LEO) ophodno vrijeme satelita oko Zemlje je mnogo manje od Zemljinog, tako da sateliti nisu na fiksnom položaju u odnosu na točku na Zemlji kao kod geostacionarnih, nego neprestano kruže (ophodno vrijeme satelita je 113 minuta, 12.7 puta obiđe Zemlju za 24h). Međutim to mijenjanje položaja i aktivnog satelita neće primjetno utjecati na kvalitetu veze.
Simultana upotreba do tri satelita omogućit će kvalitetnu vezu, tako npr. pretplatnik koji se vozilom kreće između zgrada kod upotrebe samo jednog satelita zbog prirode mikrovalova veza bi bila prekinuta, međutim u ovom slučaju signal dolazi sa preostala dva satelita (Slika 26.).

MERGEFORMATINET

Ova tehnika prijenosa ima također prednosti u tome jer ukoliko dođe do kvara na satelitu, sustav će i dalje raditi.Globalstar sateliti dizajnirani su da troškovi proizvodnje i lansiranja budu minimalni, tako da spadaju u jeftinije satelitske sustave. Sateliti neće direktno spajati korisnike nego se nastoje iskoristiti postojeće javne telefonske mreže (PSTN), analogni i digitalni celularni sustavi, te će se prebacivati poziv između korisnika i zemaljske stanice ( gateway ) ili direktno preko satelita ukoliko je sugovornik korisnik Globalstara.

Sustav Globalstar je niskoorbitalni (LEO) i sastoji se od 56 satelita, gdje je 48 aktivnih i 8 rezervnih.
Sateliti će biti smješteni u 8 orbitalnih ravnina sa 6 satelita, visini 1414 km i kružnim orbitama pod kutom inklinacije od 52 stupnja (Slika 27.)
Sastoje se od stabilizatora za sve tri osi, glavni dio je trapezoidan (oblik je prilagođen tako da svemirsko vozilo može ponijeti više satelita), dvije solarne ploče i magnetometar na tijelu.
Masa satelita je oko 450 kg i potražuju za normalan rad oko 1100W električne energije. Predviđen životni vijek za prvu generaciju je 7.5 godina.

Sustav globalnog pozicioniranja (GPS) se koristi kod održavanja definirane putanje i visine. Također koriste se senzori za Sunce, Zemlju i magnetsko polje kao pomoć kod održavanja visine. Pokretanje satelita kod održavanja definirane pozicije vrši se posebnim potisnim motorima, koji se napajaju posebnim gorivom dostatnim za predviđen vijek trajanja.

Primarni izvor električne energije je sunčeva svjetlost koja se pretvara u električnu energiju putem dvaju solarnih ploča, dok za vrijeme zamračenja (satelit je u predjelu Zemljine sjene) električnu energiju osiguravaju akumulatorske baterije. Solarne ćelije osiguravaju 1100W energije te elektronički sklopovi za praćenje osiguravaju maksimalnu osvjetljenost ploča (Slika 28.)
Glavni dio Globalstar satelita je komunikacijski dio.

Sastoji se od niza antena za frekvencijska područja C (komunikacija s čvorištem), L i S (komunikacija s korisničkim uređajima).

Antene su tako dizajnirane da emitiraju snop od 16 zraka na Zemljinu površinu, pokrivajući područje u promjeru od nekoliko tisuća kilometara (Slika 29.).
INCLUDEPICTURE "http://www.telfon.net/satellite/61.gif" \* MERGEFORMATINET
INCLUDEPICTURE "http://www.telfon.net/satellite/62.gif" \* MERGEFORMATINET
Frekvencijska područja Frekvencijski raspon Veza L i S 1610 - 1626.5 MHz pretplatnik - satelit   2483.5 - 2500 MHz satelit - pretplatnik C 5091 - 5250 MHz zemaljska stanica - satelit   6875 - 7055 MHz satelit - zemaljska stanica Tablica 14: Frekvencije dozvoljene krajem 1996 za upotrebu u Globalstar sustavu. Rješenje je izdalo U.S. Federal Communications Commision (US.FCC). Do danas (8/98) ugovor o korištenju je potpisan u 29 zemalja svijeta.

Kod prijenosa signala koristi se kombinacija FDMA i CDMA tehnika višestrukog prijenosa, te u Globalstaru vjeruju da će takva tehnologija prijenosa kombinirana sa tehnikom višestrukog prijenosa (path diversity) rezultirati visokom kvalitetom signala (Slika 30., tablica 14).
Zemaljske stanice su sastavni dio Globalstar sustava na Zemlji, koji uključuje kontrolne centre za upravljanje putanjom satelita, bazama podataka i ostalim postrojenjima potrebnim za neometan rad sustava.

Zemaljske stanice priključuju se na postojeće javne telefonske mreže (PSTN), mobilne analogne (AMPS, NMT) i digitalne (GSM, PCS) mreže (Slike 31 i 32.).
Principi povezivanja su stan- dardizirani te se javne telefonske i mobilne mreže povezuju standardnim međusklopovljem T1/E1, i može se priključiti do 16 PSTN/PLMN mreža (Slika 33.).

Početkom 1998. prvi Globalstar sateliti lansirani su u svemir, te se komercijalna upotreba očekuje početkom 1999. godine.
Lansiranja vrše Boeing (Seattle, Washington, USA), NPO Yuzhnoye (Kiev, Ukraina) i Starsem (Sureness, Francuska). Prilikom svakog lansiranja svemirsko vozilo može ponijeti nekoliko satelita.

Globalstar usluge najviše će koristiti međunarodni putnici koji putuju u područja gdje nema celularnih GSM sustava ili je mreža slabo razvijena.
INCLUDEPICTURE "http://www.telfon.net/satellite/63.gif" \* MERGEFORMATINET
INCLUDEPICTURE "http://www.telfon.net/satellite/64.gif" \* MERGEFORMATINET
Slika 32: Parabolična antena zemaljske stanice

Sustav će koristiti svi koji mnogo putuju: istraživači, znanstvenici, političari, turisti itd. Omogućit će se upotreba solarnih telefonskih govornica u mjestima gdje bi uvođenje fiksne mobilne mreže bilo preskupo i neisplativo (npr. uz autoceste, na neprohodnim predjelima itd.).

INCLUDEPICTURE "http://www.telfon.net/satellite/65.gif" \* MERGEFORMATINET
Globalstar satelitska telefonija bit će mnogostruko jeftinija od današnjih skupih satelitskih telefona sa usmjerenom paraboličnom antenom.

8. PREBACIVANJE U IP (Internet Protokol) POKRETNIM MREŽAMA

U Internet protokolima (IP sute), IP adresa krajnjeg sustava identificira jedinstvenog domaćina, također i IP podmrežu na koju je korisnik spojen. Stoga značenje IP adrese je krajnja identifikacija i lokacijska identifikacija. Kada domaćin (host) mijenja svoju točku spajanja IP adresa mora biti modificirana kako bi se usmjerili paketi prema novoj pokretnoj podmreži. Na nesreću, izlazna TCP konekcija puca budući da IP adresa je dio TCP konekcijskog identifikatora i korištena za TCP uspostavu konekcije.
Tradicionalni IP bazirani pokretni pristup, kao što je IETF pokretni IP, dizajniran je prema zahtjevima horizontalnog prebacivanja. Stoga, vertikalno prebacivanje i druge nove usluge i mrežne arhitekture imaju nove zahtjeve na dizajn prebacivanja. U ovom istraživanju prebacivanja u svim IP pokretnim mrežama fokusiramo se na te zahtjeve i pokušavamo razviti nova riješena problema i izazova koji proizlaze iz njih.
Naš glavni cilj istraživanja u ovom području može se strukturirati u sljedeće kategorije:

ocjenjivanje postojećih pristupa

prebacivanje bazirano na višestrukom odašiljanju

problemi sigurnosti prebacivanja u slučajevima roaminga

nije potrebna specifična signalizacija i infrastruktura, umjesto toga višestruko odašiljanje se

9. HIPERLAN

9.1. Uvod
Očekuje se da će bežične lokalne mreže (WLAN) biti glavno rastuće tržište za komunikacijsku mrežnu industriju u sljedećim godinama. S obzirom na fleksibilnost koju će omogućavati kao jedna od najvažnijih komunikacijskih mreža za piko ćelijske slučajeve. Decentralizirana organizacija omogućava ¨ad-hoc¨ konfiguraciju malih WLAN mreža i garantira prilagodljivost različitim slučajevima i zahtjevima. HIPERLANA.

Radio Local Area Network - lokalna mreža sa visokim zahtjevima) je Europski standard za bežične LAN sustave. HIPERLAN će pružati brzine prijenosa od oko 20 Mbit/s i korištenje različitih frekvencijskih područja u susjednim sustavima. Standard obuhvaća funkcionalnosti za decentraliziranu organizaciju pristupa mediju i mrežnom upravljanju za usmjeravanje, zaštitu i korištenje prioriteta.

9.2. Svrha
Glavno usmjerenje istraživanje je optimizacija i daljnji razvoj HIPERLAN standarda. Dok se Type 1 uglavnom odnosi na bežični prijenos podataka uobičajenih LAN aplikacija, kod Type 2 počelo se sa razvojem standarda za prijenos bežičnog ATM i miješanog prometa. S obzirom na decentraliziranu organizaciju HIPERLAN-a ovi ciljevi zahtijevaju novi pristup u rješavanju problema naročito za pristup mediju i podatkovnim prioritetima. Nadalje, sakriveni problemi u čvorištima su značajniji u HIPERLAN mreži nego u drugim bežičnim komunikacijskim sustavima.

9.3. Tehnički pristup
Slika 5.6. prikazuje jedan, HIPERLAN Type 1, period pristupa kanalu prateći EY-NPMA (Elimination Yield Non Preemtiv Medium Access) algoritam. Terminali koji trebaju slati podatke, daju prednost jedan drugome (za različite prioritete podataka), eliminacija- i faza opterećenja (za izbjegavanje kolizije). Stoga, vjerojatnost za pojavu kolizije bez skrivenih čvorova je vrlo mala. Ovaj algoritam će biti početna točka za definiranje Type 2.

9.4. Rezultati
HIPERLAN simulator, razvijen u COMNETS, dozvoljava analizu pristupa mediju, prosljeđivanja, rutiranja i upravljačkih algoritama sa stohastičkom simulacijom različitih HIPERLAN topologija. Opširne simulacije su odredile da je HIPERLAN tip 1 pogodan za LAN aplikacije čak i u slučajevima malih skrivenih scenarija. Tip 1 nije u mogućnosti da podržava ATM promet.
HIPERLAN tip 2 je namijenjen da bude sastavni dio tipa 1 bez tako velikih signalizacijskih zaglavlja. Simulator će se koristiti za identificiranje razumnog rješenja i da optimizira integraciju

10. ZAKLJUČAK
Razmatrajući razvoj prve, druge i treće generacije pokretnih komunikacijskih sustava vidljivo je da je osnovni koncept razvoja povećanje propusnosti kanala odnosno brzine prijenosa podataka putem bežične komunikacijske mreže. Tim povećanjem kapaciteta pokušava se pružiti korisnicima stare usluge sa boljom kvalitetom usluge (QOS) i nove usluge koje bi korisnicima omogućile lakše poslovanje, nove oblike zabave te pomoć u svakodnevnom životu.
Ti zahtjevi korisnika djelomično bi bili ostvareni trećom generacijom bežičnih sustava (UMTS) koji bi podržavali prijenos podataka do 2 Mbit/s, no istraživanja su pokazala da je i ta brzina premala za neke usluge kao što je prijenos visokokvalitetnog videa, telerobotika, pristup multimedijalnim knjižnicama i drugim, stoga se prišlo razvijanju sustava koji bi nadopunio sustave treće generacije s obzirom na širinu prijenosnog kanala. Razvijani sustav koristio bi širokopojasne kanale sa brzinom prijenosa do 155 Mbit/s.
Za te sustave prihvaćena je ćelijska struktura sa piko ćelijama s obzirom na propagacijske karakteristike frekvencijskog spektra u kojem radio. Osnova sustava bit će B-ISDN sa ATM prijenosom ćelija. Budući da je B-ISDN sustav već standardiziran i implementiran u nekim telekomunikacijskim sustavima morat će se prilagoditi MBS sustav da podržava transparentni prijenos informacija (ATM ćelija) između B-ISDN i MBS mreže preko odgovarajućeg sučelja.
Uz veće brzina prijenosa podataka drugi glavni zahtjev korisnika je mogućnost pristupa širokopojasnim uslugama dok se korisnici kreću velikim brzinama (većim od 150 km/h). Postoje razna rješenja ali zbog propagacijskih karakteristika korištenog frekvencijskog spektra većina njih nije ekonomski opravdana. Za sada jedino rješenje je dano pomoću pokretnih baznih stanica.
MBS sustav mora opravdati ulaganja, odnosno moraju se ispitati zahtjevi tržišta kako bi odgovarajuće usluge bile pružene ciljanoj grupi korisnika. MBS bi se bazirao na osobnim komunikacijskim mrežama koje bi se međusobno spajale i podržavale mrežno prebacivanje među ćelijama. Važno je da je standardizirano odgovarajuće sučelje između korisnika i mreže (UNI) koje će dozvoljavati pristup raznim uređajima i mrežnim strukturama kako bi se mogle spajati dvije ili više udaljenih LAN mreža.
MBS sustav bi se temeljio na individualizaciji svakog pristupa, odnosno mrežne usluge bile bi optimizirane svakom korisniku kako bi se spriječilo neopravdano ulaganje u instaliranje nepotrebne mrežne infrastrukture a time i smanjenje troškova instalacije i održavanja.
Implementiranje MBS sustava očekuje se oko 2010. godine. Predviđa se da bi implementiranje takvih širokopojasnih sustava bilo prihvaćeno u početku od velike industrije i poslovnih kompanija za lakše stvaranje lokalnih računalnih veza unutar zgrade. Koncept bi se temeljio na osobnim komunikacijskim mrežama koje bi se zatim međusobno spajale. Daljnjim razvojem, smanjenjem cijene i ponudom odgovarajućih usluga očekuje se da bi i mali korisnici prihvatili širokopojasne sustave zbog njihovih velikih mogućnosti i velikog broja usluga, kojim bi se mogli koristiti. Za širokopojasne sustave važno je da podržavaju i niskobrzinske usluge kako bi se korisnici mogli služiti i tim uslugama preko istog terminala, bez potrebe za dodatnim uređajem.
Problemi koji se javljaju u širokopojasnim sustavima vezani su uz frekvencijski pojas na 60 GHz. Budući da se signali na tim frekvencijama ponašaju gotovo kao svjetlost, odnosno nemaju mogućnost zaobilaženja objekata i prepreka, potrebno je da je u svakom trenutku pokretna stanica ¨vidi¨ baznu stanicu. Rješenje tog problema našlo se u vezi dviju pokretnih stanica od kojih jedna ima direktnu vezu sa baznom stanicom, te ta pokretna stanica tada postaje relejna stanica. Uz taj dobitak povećanja područja vidljivosti javlja se i nedostatak u potrošnji energije relejne stanice jer ona mora preusmjeravati dodatni signal, i time crpi energiju terminala. Uz probleme vezene uz samu propagaciju valova javljaju se još i problemi vezani uz tehničku izvedbu elektroničkih elemenata koji rade na milimetarskom valnom području. Među tim problemima ističe se izvedba linearnog pojačala snage u milimetarskom valnom području, koja još u ovom trenutku nisu dostupna, ali očekuju se napredci u tehnologiji i tehnici.
Prva eksperimentalna uvođenja treće generacije pokretnih sustava su već počela u Japanu, dok se 2002. godine očekuje da će UMTS biti uveden u drugim zemljama. Nadopuna UMTS-a koji će se omogućiti širokopojasne usluge, predstavlja 3,5 generaciju pokretnih sustava, te se očekuje da će prva uvođenja tog sustava biti u 2010. godini.
11. Literatura

1. Draško MARIN
TEHNOLOGIJA TELEKOMUNIKACIJSKOG PROMETA III
Fakultet prometnih znanosti
Zagreb, 1997.
2. Ivan BOŠNJAK
TEHNOLOGIJA TELEKOMUNIKACIJSKOG PROMETA II
Fakultet prometnih znanosti
Zagreb, 1997.
3. PC CHIP časopis izdanje 40

Priručnik za uporabu ISDN-a
Comments