Poglavar Crkve je Isus Krist, a ne papa

Protestanti vjeruju u svećenstvo svetih tj. vjernika, iznad kojih je jedino Veliki Svećenik – Gospodin Isus Krist. On je ujedno i poglavar Crkve sukladno Svetom pismu. Jer je njemu dana (pobjedom nad Sotonom na križu) "sva vlast nebeska i Zemaljska" (Mt 28,18); "I sve mu je podložio pod noge, a njega dade za glavu nad svim u Crkvi" (Ef 1,22); "Krist je i glava Crkvi, zato što je Crkva njegovo tijelo". (Kol 1,18), "Ne dopustite da vas nazivaju vođama, jer imate samo jednog vođu: Krista!" (Mt 23,10), "Imate samo jednog učitelja, a svi ste braća" (Mt 23,8), "Tko se uzvisi bit će ponižen; a tko se ponizi bit će uzvišen" (Mt 23,12). Vjernici su "Sveto svećenstvo" (1. Pt 2,5), upravo oni su "izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglase slavna djela" (1.Pt 2,9) i među njima nema razlike u kvaliteti, već samo u pozivu.

Westminsterska ispovijest vjere iz 1646., sastavljena u kalvinističkom duhu, što ga je donio Sabor Anglikanske crkve, sadrži sljedeći tekst: "Nema druge glave crkve osim Gospodina Isusa Krista, niti Rimski papa, u bilo kojem slučaju, može biti glava, osim kao Antikrist, čovjek grijeha, sin vječno prokeletog, koji se uzdiže, nad crkvom, protiv Krista i svega što se zove Bog."

Razumijevanje Isusove izjave "Ti si Petar (kamen) i na ovoj stijeni sagradit ću Crkvu svoju"

Dakle, tekst kaže: "A ja tebi kažem: "Ti si Petar i na ovoj stijeni ..." Odnosno, ti si Kamen (m.r,) i na ovoj stijeni (ž. r.) sagradit ću crkvu svoju! Zapazimo da tekst ne kaže „Ti si Petar kamen“, „Ti si Petar stijena“, nego „Ti si Petar i na ovoj stijeni sagradit ću crkvu svoju“.

 

Petros označava "otkinuti kamen ili oblutak ili kamen koji se mogao baciti ili lako pomaknuti" (Vines, str. 321), dok petra označava "masivnu stijenu". Isto tako, sam Petar zapravo kaže da je Krist ta stijena (petra) na kojoj je izgrađena crkva:

 

[zato jer se radi o ž. r., Jeruzalemska Biblija prevodi to sa „na ovoj stijeni“, dok ostali katolički prijevodi (iz očitog razloga) u pravilu prevode sa „na toj stijeni“ ignorirajući činjenicu da grčki orginal govori u ž.r., a ne m.r.]

 

Obavezno pročitajte tekst pod naslovom „Da li je Kristova Crkva izgrađena na Petru?“, da bi ste vidjeli na kome je izgrađena Kristova Crkva.

Prije nego uđem u razumijevanje samog teksta bitno je napomenuti da je Petar bio skromni ribar iz Galileje, koji se nikada nije uzdizao nad ostalim učenicima, niti je sebe smatrao "nezabludivim" učiteljem ili poglavarom crkve. Protestanti smatraju da citat "Ti si Petar i na ovoj stijeni sagradit ću crkvu svoju" treba shvatiti onako kako sam tekst i piše, drugim riječima da je Crkva izgrađena na „ovoj stijeni“ tj. na Kristu, a ne na samom Petru.

Naime Krist je pitao svoje učenike "A vi, za koga me držite" (Mt 16,15) na to pitanje Petar izražavajući puninu svoje vjere u Krista odgovara "Ti si Krist, Sin Boga živoga!" (Mt 16,16), na te riječi Krist govori: "A ja tebi kažem: Ti si Petar i na ovoj stijeni sagradit ću crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati" (Mt 16,18).

Protestanti stoga vjeruju da Isusove riječi treba uzeti u kontekstu Petrovih riječi kojima on priznaje Krista „Sinom Boga živoga“, a ne uzeti iz konteksta Isusove riječi i tvrditi da je Isus izgradio Crkvu na apostolu Petru.

Isus Krist je temelj crkve, a ne Petar ("Nitko, naime, ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist" 1.Kor 3,11). Krist je stijena (duhovna), Pavao u 1. Kr 10,3 to jasno govori: “i svi su isto duhovno jelo jeli, i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist."

U suprotome bi Biblija proturiječila samoj sebi. Doduše, apostol Petar jest poslije Kristove smrti nastavio službu propovjedanja, i zahvaljujući radosnoj vijesti koju je on propovijedao, tisuće su se obratile, Crkva Božja (Zajednica spašenih vjernika) uistinu jest dijelom izgrađena uz njegovu pomoć, ali ne zahvaljujući njegovoj veličini ili moći, nego činjenici da je propovijedao radosnu vijest o Kristovom kraljevstvu i Njegovom dolasku.

Zapravo, oni su izgrađeni ne na Petru, nego na Kristu, i Kristovoj riječi, jer Petar nije propovjedao o sebi, niti su ti ljudi kršteni u njega ili njegovo ime – već u Krista. Isus se nije krivo izrazio, nego su mnogi nažalost krivo razumijeli te jednostavne riječi.

Svaka zajednica vjernika koja nije izgrađena na Kristu, te ima neki drugi „temelj“, stijenu“, „ugaoni kamen“ ili „glavu“ osim Krista, raspasti će se na kraju vremena kada se Krist vrati.

Petar ne propovjeda sebe, on propovjeda Krista!! Nažalost niti u vrijeme dok su apostoli bili živi mnogi to nisu mogli ili nisu htjeli shvatiti, zato Pavao govori:

Mislim to što svaki od vas govori: "Ja sam Pavlov", "A ja Apolonov", "A ja Kefin (Petrov)", "A ja Kristov". Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni? Hvala Bogu što ne krstih nikoga od vas, osim Krispa i Gaja,.da ne bi tko rekao da ste u moje ime kršteni. A da, krstih i Stefanin dom. Inaće ne znam krstih li koga drugoga. Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješæivati evanðelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.“ (1. Korinćanima 1, 12-17)

Katolički nauk o Petru kao papi dolazi tek mnogo godina nakon Petrove smrti. Protestanti smatraju da nauk o papinoj nezabludivosti nema Biblijskog utemeljenja, jer ni jedan čovjek na ovome svijetu ne može reči za sebe da ne može "zabluditi" u pitanjima vjere i moralnog nauka, bez obzira na to govorio li on ex cathedra ili na bilo koji drugi način. Naše misli naime nisu Božje već ljudske, bez obzira na to koliko smo nadahnuti duhom svetim. Sam Krist već u idućem poglavlju to jasno govori: "On se okrenu Petru i reče: Sotono, idi mi s očiju! Ti si sablazan za me, jer tvoje misli nisu Božje već ljudske." (Mt 16,23). Sam Petar bacivši se pred Spasiteljeve noge govori: "Udalji se od mene Gospodine, jer sam grešnik!" (Lk 5,8).

Očito je da Petar nije fizička stijena i temelj Kristove Crkve, zato jer ga i sam Krist nemalo poslje toga naziva Sotonom, a sam Petar tri puta ga se odriče. Kada bi Petar bio doslovni temelj Crkve Božje, to bi impliciralo da bi se sa Petrovom smrću i sama Crkva urušila jer bi ostala bez temelja. Tako isto Petar ne može biti niti „duhovna stijena“, jer je iz Svetog Pisma jasno da je duhovna stijena sam Krist.

Dakako katolička Crkva u biti priznaje da ta stijena nije Petar, iako pokušavaju doslovno shvatiti Isusovu izjavu, ali na isti takav način mogli bi smo shvatiti i Isusovu izjavu kada naziva Petra sotonom. Takvo razumijevanje Biblije bilo je nepoznato ranoj kršćanskoj Crkvi.

E sada dolazimo do ozbiljnog problema za katoličku Crkvu. Iako ona sama nerjetko priznaje da Petar nije i ne može biti temelj, ugaoni kamen, glava ili stijena Crkve, ona ipak tvrdi da je Petar bio prvi papa i poglavar Crkve, pozivajući se na gore navedenu Isusovu izjavu, iako ga sam Isus NIKADA ne naziva temeljem, papom ili poglavarom Crkve. Drugim riječima oni izvlače zaključak za kojeg uopće nemaju Biblijsku podlogu i to sa nekim polucitatom kojeg izvlače izvan kontkesta cijelog poglavlja i Novog Zavjeta općenito.

Apostol Pavao korio je Petra jer je zastupao neka kriva vjerska učenja, poput potrebe za obrezanjem pogana (u Djelima apostolskim) i ustrajanju na nekim židovskim obrednim propisima [A kad je Kefa (Petar na Aramejskom) došao u Antiohiju, ja sam mu se u lice suprotstavio jer je zavrijedio osudu ] - Galaćanima 2,11-14, iz čega je očito da ni on sam sebe, niti apostoli njega nisu smatrali Božjim namjesnikom na zemlji, crkvenim poglavarom, nepogrešivim učiteljem vjere, vrhovnim svećenikom ili bilo čemu tome sličnome.

Doduše, kako je Petar bio rječit, impulzivan i ekstrovertiran on se vjerojatno jest isticao iznad ostalih učenika (gledano iz vana), koji su bili manje rječiti od njega, međutim ne na način da je on hijerarhijski bio iznad ostalih učenika, a oni njemu podređeni.

Zapazimo, Crkva ima samo jednog vođu (Mt 23,10) i učitelja (Mt 23,8), a to je Krist, a ne Petar.

Vjerovanje da je papa Antikrist

Sve protestantske crkve do 20. st. smatrale su papu antikristom. Isto mišljenje o papi imali su Martin LutherPhilipp MelanchthonJan HusUlrich ZwingliMatija Vlačić Ilirik,Hugh LatimerJean CalvinNicholas RidleyJohn HooperJohn PhilpotJohn BradfordThomas CranmerJohn KnoxGirolamo SavonarolaLord Cobham, te prva osoba koja je prevela Bibliju na Engleski jezik John Wycliffe. Sveto pismo iznosi Krista kao jedinog posrednika između Boga i čovjeka. Odvajanje biblijskog nauka od Njega vodi do pogrešnog razumijevanja "puta, istine i života" (Iv 14,6). Naravi i cilju antikrista odgovara da nameće druga središta istine, a ne Krista. (U grčkom izvorniku antikrist može značiti ne samo 'protiv Krista' već i 'namjesto Krista'). Time što je u crkvenim učenjima postavio neka druga središta namjesto Krista, Sotona postiže svoj cilj i skreće pozornost s Onoga koji je jedina nada čovječanstva. Sotona naime kao stari obmanjivač mrzi velike istine koje ističu žrtvu pomirnicu i svemočnog Posrednika (“Oduzme mu svagdašnju žrtvu i razori mu njegovo sveto mjesto… na zemlju obori istinu i uspje u svemu što činjaše” (Dn 8,11).

Biblijske osobine antikrista

Prva osobina iz knjige proroka Danijela i Otkrivenja nameće zaključak da se radi o Rimu. Sila koja će zatirati svece svevišnjeg je Rim. Oko toga nema dvojbe. Prvo razapinjanjem Krista, potom progonom njegovih učenika, odsjecanjem glava, bacanjem lavovima itd. U Otkrivenju 13,2 Bog nam daje ključ kako otkriti tko dolazi iza te zvijeri. Ivan piše: Zmaj joj predade svoju moć, svoje prijestolje i veliku vlast. Jeli Zmaj (Rimski imperij) ikada prenio svoju vlast na bilo koju drugu silu? Povjesne knjige kažu da je Konstantin, imperator poganskog Rima darovao svoju prijestolnicu, grad Rim, zajedno sa riznicom i vojskom, rimskom biskupu (papi). Zmaj je i dalje ostao u Rimu, ali više nije poganski, već papinski.

Poznati povjesničar Arthur P. Stanley, ovim riječima opisuje prijenos vlasti sa političke na vjersku hijerarhiju: “Pape su popunile upražnjeno mjesto rimskih imperatora, nasljedujući njihovu moć, prestiž i neznabožačke titule… Konstantin je sve ostavio rimskom biskupu… Papinstvo je duh pokojnog Rimskog imperija, koje s krunom na glavi stoluje na njezinom grobu.” (Stanley, History str. 40.)

Evo samo nekih od nastojanja papinstva da uniši Sveto pismo:

1.      Na koncilu u Toulouseu, koji se sastao u vrijeme jednog križarskog pohoda odlučeno je: “Zabranjujemo laicima da posjeduju primjerke Starog i Novog zavjeta… Najstrože im zabranjujemo da imaju gornje knjige na narodnom jeziku” (Council Tolosanum, papa Grgur IX., Anno Chr. 1229, kanoni 14 i 2).

2.      “Ova se kuga (Biblija) toliko proširila…. (oni znaju da) je propovjedanje i tumačenje Biblije laicima apsolutno zabranjeno” (Djela inkvizicije, Philip van Limborch,Povjest inkvizicije, 8. poglavlje)

3.      Na koncilu u Tarragoni 1234. zaključeno je: Nitko ne smije posjedovati knjige Staroga i Novoga zavijeta na romanskom jeziku i ako ih ima, mora ih predate mjesnom biskupu… kako bi bile spaljene” (D. Lortsch, Historie de la Bible en France, str. 14., 1910.)

4.      Papa Pio IX. 1866. u enciklici “Quanta cura” izdaje osam zabluda, pod četvtom nalazimo: “Socijalizam, komunizam, tajna društva, Biblijska društva… Kuga te vrste mora se uništiti svim mogućim sredstvima”

Puno više o tome možete vidjeti ovdje

Druga osobina zvijeri iz Otkrivenja 13 je da će biti prvenstveno religijska sila i zahtjevat će obožavanje. Ova osobina ističe kako se ova zvijer razlikuje od ostalih carstava. Njezin će se utjecaj širiti daleko izvan njenih granica. Obožavanje opisano ovdje, predstavlja sveopći sustav, a ne samo neku mjesnu vlast.

“Sva se zemlja zanese za Zvijeri” (Otk 13,3)

Papa traži da mu se pokloni, prizna njegov autoritet, štoviše katolička crkva kaže da se nitko tko ne prizna njegov autoritet neće spasiti. A što kaže sam papa?

“Na ovoj zemlji mi zauzimamo mjesto Boga Svemogućega.” (Enciklika pape Leona III. iz 1894. g.);

“Papa i Bog su jedno, prema tome on ima svu vlast na nebu i zemlji” (Pio V.);

Nikola I. kaže za sebe da on “kao Bog nemože biti suđen od strane ljudi”;

Ivan XXII obraća se riječima “Dominum Deum nostrum papam” ili “Naš Gospodin Bog papa”;

“Mi izjavljujemo i definiramo da je apsolutno potrebno za spasenje svakog ljudskog bića da se pokori Rimskome pontifu (papi) – Bonifacije VIII, bula ‘Unum sanctum’;

 Također papa se službeno zove i Božjim namjesnikom na zemlji, navodno “Sveti otac” živi u “Vječnom gradu”, sjedeći na “Svetoj stolici”. Smatra se čak i poglavarom crkve, i to ne samo katoličke već i svih ostalih! Biblija kaže da je samo jedan Svet i da je to Bog, te da Ocem nazivamo samo Boga („Nikoga na zemlji ne nazivajte svojim Ocem, jer imate samo jednog Oca, onoga nebeskog!“- Mt 23,9) te da crkva ima samo jednog Poglavara, a taj je Isus Krist. Papa se sa tim naravno ne slaže, i tu sada dolazi rješenje „slagalice“.

„Ja sam Gospodin, to mi je ime i svoje slave nedam nikome“ (Izaija 42,8)

„Spasenja nema ni po jednom drugom [osim po Kristu], jer je pod nebom to jedno ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti” (Djela 4,12) Misli li tako i papa Bonifacije III.?

Koga Biblija zove „Svetim Ocem“, samo jednoga!: „Ja više ne ostajem u svijetu. A oni ostaju u svijetu, dok ja idem tebi. Sveti Oče, čuvaj u svome imenu one koje si mi dao“ (Iv 17,11) Misli li to i papa?

Zamislite, pa ni sam Krist nije sebe nazivao „Svetim Ocem“, ali puno govori o onom koji će se uzdići nad crkvom, prisvojiti tu titulu, pogodite kako ga naziva... Antikrist!

Vjerojatno mislite, šteta, kad bi barem Biblija nešto govorila o tome, Biblija o tome i govori ali ju malo ljudi čita. Apostol Pavao u 2. Solunjanima 2,3-4) kaže da prije Krista dolazi Antikrist, pogledajmo što piše: „Neka vas nitko i nikako ne obmane! Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne pojavi se Čovjek grijeha, Sin propasti, Protivnik koji ‚sam sebe oholo uzdiže protiv svega’ što ljudi nazivaju ‚Bogom’ ili drže za sveto, tako da sjedne u ‚Božji hram’ pokazujući sebe kao da je Bog.“

„Dječice posljednje je vrijeme. I, kako ste čuli, Antikrist dolazi. I već sad su se pojavili mnogi Antikristi; po tome znamo da je posljednji čas. Od nas su izišli, a nisu pripadali nama...“ (1. Iv 2,18)

Drugim riječima, svatko tko je protiv Krista je antikrist, takvi su se pojavili već u vrijeme apostolske crkve, ali onaj pravi antikrist, Sin propasti, Čovjek grijeha, koji se oholo uzdiže nad crkvom uzdižući sebe kao samoga Boga iz 2. Solunjanima, tek je trebao doći. I došao je, u obliku papinstva.

Treća osobina Zvijeri koju istiće Ivan:

"I bila su joj dana usta koja su govorile ohole riječi i hule”. U Bibliji bogohuljenje nije samo uzimanje Božjeg imena uzalud. I sam Krist bio je optužen zbog toga, tko ga je optužio? "Zbog dobrog te djela ne kamenujemo, odgovoriše mu Židovi, nego zbog hule što se praviš Bogom, iako si samo čovjek" (Iv 10,33). Da Isus nije bio Bog, doista bi hulio na Boga kad bi tvrdio da jest. Ovdje vidimo da se svaka tvrdnja čovjeka da je Bog smatra bogohuljenjem. Osoba koja personificira Boga, prisvaja njegove titute, službe i autoritet, smatra se nepogrešivom i nezabludivom, jest bogohulna sila. Štoviše, iako Biblija kaže da ne sudimo, da ne budemo suđeni, jer je samo jedan Sudac (sam Bog), koji će suditi, papa proglašava ljude, svetima, blaženima ili hereticima, drugim riječima sudi im prije vremena. Ima li više takvih ljudi na svijetu? Prepoznajete li možda tu “Svetog oca” papu?

Martin Luther u jednom svojem djelu ovako opisuje antikrista: “a vicar of the devil, an enemy of God, an adversary of Christ, a destroyer of Christ's churches, a teacher of lies”; u prijevodu: “Namjesnik Sotone, neprijatelj Boga, protivnik Kristov, uništitelj Kristove crkve, učitelj laži”

Četvrta osobina

Sljedeću osobinu zvijeri nalazimo u Otkrivenju 13,7: “I bješe joj dopušteno ‘da povede rat protiv svetih i da ih pobjedi’” Je li Rimska crkva ikada progonila Kristove sljedbenike? Kako da ne! Evo samo nekih ljudi koje je “jedina, sveta, apostolska i katolička crkva” spalila na lomači zbog Isusova svjedočanstva: Girolamo Savonarola,William TyndaleJan HusJeronim PraškiThomas CranmerNicholas RidleyJohn HooperJohn PhilpotJohn Bradford i Hugh Latimer, samo su neki od palih mučenika zbog Isusova svjedoćanstva. Papinstvo je izvrtanjem Božje riječi i Kristova svjedočanstva, uvođenjem idolopoklonstva (štovanja likova), naukom o čistilištu (koje nema veze sa Svetim pismom), naukom o papinoj “nezabludivosti”, uvođenjem nekih drugih posrednika u oprostu grijeha, nasuprot Kristu, izmjenom Božjih zapovijedi i mnogim krivovjerjima postala pala crkva. U Otkrivenju, žena predstavlja crkvu, a bludnica palu crkvu. Evo što Otkrivenje kaže o njoj:

Žena bijaše odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju (prepoznajete li nekoga tko se oblači u sjajna odjela, nosi Prada cipele i stavlja sebi tijaru na glavu). U ruci joj zlatna čaša puna gnusobe i nečisti bluda njezina. (mnogi pape bili su tako pokvareni da je njihov nemoral zgražavao čak i pogane) Na čelo joj napisano ime - tajna: "Babilon veliki, mati bludnica i gnusoba zemljinih." (6) I vidjeh: Žena je pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. Kad je vidjeh, čudom se silnim začudih. (7) Nato će mi anđeo: "Što se čudiš? Ja ću ti kazati tajnu te žene i Zvijeri koja je nosi…"  (Otk 17, 4-7)

Naš Gospodin Isus Kristi iz Nazareta, nije imao gdje glavu za nasloniti, bio je skroman i ponizan. Dakako, jedina kruna koju je nosio bila je ona od trnja. Tijaru su inače u davna vremena nosili vladari Mezopotamije, Asirije I ostalih babilonskih i kvazi babilonskih političkih I vjerskih sustava.

Peta osobina

Vjerojatno se pitate… Pa nije valjda katolička crkva promjenila i Božje zapovijedi? Pogledajte Deset Božjih zapovijedi i Deset zapovjedi katoličke crkve, uviđate li razliku?

Katolička crkva maknula je drugu Božju zapovijed iz dekaloga, a zadnju podjelila na dvije, da bi ostao isti broj zapovijedi.

Što kaže katolička crkva u “Doktriniranome katekizmu”:

Pitanje: “Odakle crkvi vlast da mijenja, ukida i uvodi blagdane?”

Odgovor: “Kada ne bi imala tu vlast, ne bi mogla promjeniti svetkovanje dana Gospodnjeg sa subote na nedjelju”

Što kaže Danijel o Zvijeri: “Pomišljat će da promjeni blagdane i Zakon” (Dn 7,25); “Na zemlju je oborila istinu” (Dn 8,12)

Što kaže Isus o onima koji odbacuju Božje zapovijedi da bi držali svoju predaju:

"Uzaludno je bogoštovlje koje mi iskazujete. I što naučava, to su zapovijedi ljudske. Vi ostavljate zapovijed Božju da držite predaju ljudsku. Vi zgodno ukidate - nastavi on Božiju zapovijed da držite svoju predaju" (Mk 7,7)

Katolička crkva se često poziva na “Sv. predaju”, odbacujući time Božju riječ? Što još kaže Isus: “I tako ukidate Božju zapovijed svojom predajom, koju ste vi predali, i činite mnogo drugih stvari sličnih ovomu” (Mk 7,13).  Zvuči li vam ovo poznato?

Katolicka enciklopedija tvrdi da papa “ima toliku vlast i moć da može promjeniti i Božji zakon, jer njegova vlast nije ljudska nego Božja i on postupa kao Božji namesnik na zemlji sa punom vlašću da veže i razvezuje svoje stado.” (Prompta Biblioteka, Vol. VI pp. 25-29)

Šesta osobina

Antikrist je lažni Krist (Mt 24,24); On tvrdi da ga je odabrao Bog i da je vođen Duhom svetim, tvrdeći da radi u Božje ime, ali ne radi, on je lažac i njegove su tvrdnje lažne.

Vidjevši da opis antikrista odgovara samo jednoj osobi, dolazimo do jednog jedinog zaključka. Pogledajmo do kojeg zaključka su došli mnogi ugledni protestanti:

Martin Luther se ovako izražava o buli pape Lava X.: "Mislim da tko god je tvorac te Bule, on je pravi antikrist... Ali ja ti kažem antikriste, da Luther koji je naučio da se bori, neće se dati zaplašiti tvojim praznim Bulama, jer je on navikao da pravi razliku između komada papira i svemoguće Božje riječi"; Proučavajući Ivanovo "Otkrivenje" i knjigu proroka Danijela on izjavljuje 15. kolovoza 1520.: "Mi ovdje smo uvjereni da je papinstvo prijestolje pravog i stvarnog antikrista".

Philip Melanchthon: “To je vrlo očito i bez ikakave sumnje, da je rimski papa stvarni Antikrist... U 2. Solunjanima 2, Pavao jasno kaže da će Sin grijeha vladati nad crkvom, predstavljajući sebe ispred službe Bogu.

John Knox Škotski reformator iznio je više teza, dvije od njih odnose se i na papinstvo: "Nijedan smrtnik ne može biti glava crkve", "Papa je antikrist, antikrist nije član Kristove nevidljive crkve". Dopisujući se sa Lutherom iz Zuricha oni dolaze do zajedničkog zaključka da je papinstvo: "Stvarni antikrist, sin propasti o kojem Pavao govori".

Jean Calvin: govoreći o Pavlovom opisu antikrista iz 2. Solunjanima 2, govori sljedeće: "Kratko ću reći da Pavlove riječi nemaju nikakve druge interpretacije, osim da se odnose na papinstvo.

Hugh Latimer u svojoj propovjedi ovako objašnjava kako se može prepoznati antikrista: "Antikrista možemo prepoznati po tome što se uzvisio u crkvi i što izriče sud prije vremena. To što on proglašava neke osobe svetima prije vremena, što sudi ljudima prije Sudnjeg dana - eto to je znak po kojem se može prepoznati antikrist".

Nicholas Ridley ovako govori o papinom autoritetu: "Ja ne priznajem vlast rimskog biskupa (pape) i zato osuđujem i prezirem svaku vlast koja dolazi od njega"

Thomas Cranmer ovako govori: "A što se tiče pape, odbacujem ga kao Kristovog neprijatelja i antikrista, zajedno sa njegovom lažnom naukom".

John Bradford prije svoje mučeničke smrti govori: "O Engleska, Engleska, odbaci svoje grijehe, odbaci svoje grijehe, čuvaj se idolopoklonstva, čuvaj se lažnih antikrista; pazi da te oni ne prevare."

Sv. Petar Damian govoreći o nemoralu pape Benedikta IX. opisuje ga kao: "Demona iz pakla preobučenog u svećenika".

Girolamo Savonarola o katoličkoj crkvi govori sljedeće: "Bježite iz Rima, jer Babilon znači zbrka, a Rim je pobrkao cijelo pismo, pobrkao je sve zablude, sve je pobrkao. bježite dakle iz Rima i pokajte se."

Lord Cobham ovako govori: “Ja vjerujem, kao što sam ranije kazao, da je cijelo Sveto pismo istina. Sve što sam kazao, vjerujem da se temelji na njemu. Ali ja ne vjerujem u vaše zakone i u vaše prazne odluke. Vi ne sačinjavate dio Kristove crkve, kao što otvoreno pokazuju vaša djela. Vi ste antikrist koji se uporno protivi Božjem svetom zakonu i njegovoj volji... I neka svi ljudi dobro obrate pažnju na to da je Krist bio blag i milostiv, a papa ohol i tiranin; Krist je bio siromašan i rado je praštao, a papa je bogat i zloban osvetnik kao što to otvoreno pokazuju njegova svakodnevna djela. Rim je antikristovo gnjezdo i iz tog gnjezda izlaze svi njegovi učenici".

John Wycliffe o sukobu među protupapama, za vrijeme zapadneg raskola govori sljedeće: "Neprijatelj više ne vlada u jednom svećeniku", govorio je, "nego je podjelio vlast između dvojice kako bi vjernici, u Kristovo ime mogli lakše pobijediti obojicu" dodavši da: “Dvoje papa zajedno sačinjavaju jednog antikrista”

John Foxe u ‘Knjizi mučenika’ piše sljedeće: “Gdje god se antikrist počinje otkrivati, i njegove boje su otkrivene, a antikristova doktrina prepoznata, njegova Crkva brojčano opada, a prava Crkva raste”

William Tyndale kaže sljedeće: “Zar ne znate da je papa stvarni antikrist, o kojem Pisma govore? Ali pazite što govorite, moglo bi vas koštati života”, te dodaje: “Odbacujem papu i sve njegove zakone”

Jan Hus češki reformator spaljen na lomači imao je ovakav stav o papi: "Papa je antikristova inkarnacija", čak je išao i dalje je dodao da ga se može naći u Rimu.

Charles Haddon Spurgeon, najpoznatiji Baptistički propovjednik govori ovako: "Uhitite papu pod sumljom da je antikrist"

Irvin Baxter (Pentakostalna crkva): "Ako papa nije antikrist, stvarno nema sreće jer mu tako puno sliči."

Ian Paisley [1] zastupnik u Europskom parlamentu prekinuo je papin govor u Europarlamentu riječima: "Antikriste; Odbacujemo tebe i tvoja lažna učenja"

Koji je vaš zaključak?

Sličnu dvojbu imao je i Martin Luther: „Čitam papine dekrete“, pisao je, „i... ne znam je li papa sam antikrist ili je njegov apostol – toliko je, naime, Krist u njima lažno prikazan i razapet“. Sam papa svojom poslanicom riješio je njegovu dvojbu; Govoreći o njoj Luther je napisao: „Prezirem je i odbacujem kao bezbožnu i lažnu... U njoj se osuđuje sam Krist... Sad mi je savjest puno mirnija jer znam da je papa antikrist i da sjedi na Sotoninom prijestolju.“

------------------------------------

 

Autor ovog članka ima i svoj blog – protestantzg.blog.hr

 

Comments